Što to znači da nešto postoji?

Od davnina se ljudi pitaju zašto nešto postoji: zašto postoji Zemlja, zašto postoji Sunce, zašto postoje oni sami...?
Kako bi dali smisao postojanju, izmišljali su Bogove jer odgovor jednostavno nisu znali. Tako su nastali i Zeus, Venera, Jupiter, Hera...

Nisu izmišljali Bogove samo za objekte/stvari, već i za same događaje koji su produkt ljudskog djelovanja. Recimo Bog Mars je Bog rata, a rat je ljudsko djelovanje.

Isto tako za neke stvari se govorilo da ne postoje... Postavlja se pitanje što bi to uopće značilo da nešto postoji ili da ne postoji? S obzirom na što bi se to određivalo?

Ajmo, ljudi

Ajmo onda ovako
zašto postoje bijele stanice?
zašto postoji transport?
zašto postoji tipkovnica?

ja mislim da je isto tak i sa nama.
mi smo tu jer imamo neku funkciju, isto tako isunce je tu da živimo (znači ima neku funkciju), a mi ne znamo svoju funkciju. jer nismo otkrili što je više od svemira, od galaksija, zvijezda, itd. itd.

LarusArg je napisao/la:

Ajmo onda ovako
zašto postoje bijele stanice?
zašto postoji transport?
zašto postoji tipkovnica?

ja mislim da je isto tak i sa nama.
mi smo tu jer imamo neku funkciju, isto tako isunce je tu da živimo (znači ima neku funkciju), a mi ne znamo svoju funkciju. jer nismo otkrili što je više od svemira, od galaksija, zvijezda, itd. itd.

sumnjam da je sunce tubašzbog nas

a jel?
koji bi nam onda bio izvor svjetlosti i topline?

piturf je napisao/la:

LarusArg je napisao/la:

Ajmo onda ovako
zašto postoje bijele stanice?
zašto postoji transport?
zašto postoji tipkovnica?

ja mislim da je isto tak i sa nama.
mi smo tu jer imamo neku funkciju, isto tako isunce je tu da živimo (znači ima neku funkciju), a mi ne znamo svoju funkciju. jer nismo otkrili što je više od svemira, od galaksija, zvijezda, itd. itd.

sumnjam da je sunce tubašzbog nas

Dobro došao, piturf

LarusArg je napisao/la:

ja mislim da je isto tak i sa nama.
mi smo tu jer imamo neku funkciju, isto tako isunce je tu da živimo (znači ima neku funkciju), a mi ne znamo svoju funkciju. jer nismo otkrili što je više od svemira, od galaksija, zvijezda, itd. itd.

Zasto mi uopce pokusavamo saznati koja je nasa funkcija,mislim da kad bi saznali rekli bi "i znaci to je to".Znali bi zasto radimo to sto radimo ,koja je svrha toga.Kao i sa buducnosti,kada bi nam netko prorekao da je crna ,nastojali bi je nekako popraviti ili izbjeci,tako nam se sigurno i ta funkcija nebi svidjela zato sto bi ocekivali nesto vise

da nešto postoji znači da to nešto zauzima određeni prostor u svemiru.

LarusArg je napisao/la:

a jel?
koji bi nam onda bio izvor svjetlosti i topline?

Štima da nam je Sunce glavni izvor svjetlosti i energije, ali da je tu baš zbog nas... To povlači mnoga pitanja sa sobom.
Mogućnost jest da je sve nastalo zbog fizikalnih zakona, u tom slučaju Sunce nije tu zbog nas, nego smo mi tu zbog Sunca koje je to omogućilo.

Još jedna mogućnost jest da je Stvoriteljev veliki plan (sudbina) bio stvoriti nas pa nam je stvorio i Sunce...

userNejm je napisao/la:

da nešto postoji znači da to nešto zauzima određeni prostor u svemiru.

Da, dobra definicija.

Budući da se slabo piše na temi, postavit ću neke probleme do kojih sam došao tijekom razmišljanja.

Jedan problem je subjektivnog postojanja, a drugi je objektivno postojanje.

Pod subjektivno postojanje stavljam nas ljude u 'centar'. Dakle, za nas ljude je bitno isključivo ono što smo mi definirali da postoji, a to znači da je to nešto nekako primjećeno. Ono što nismo primjeniti niti pretpostavili, to za našu svijest ne postoji, a samim time niti za nas. To ne znači da nešto stvarno ne postoji, to vrijedi samo za nas kao promatrače.

No tu se javlja jedan problem, a to su naše misli.
Kao uvodno pitanje: Postoji li nešto što nikad nismo percipirali, a što smo pretpostavili da postoji?
Kao primjer za to pitanje uzeo bih CERN-ov projekt LHC i Higgsov bozon. Ta 'čestica' je pretpostavljena da postoji, ali nikad nije otkrivena. Da li ju to stavlja pod kategoriju 'postoji' ili pod kategoriju 'ne postoji'?

Iako su naše misli i naša svijest postojane, produkt razmišljanja nije nužno stvaran. To je naša subjektivna stvarnost, a subjektivna stvarnost nije jednaka objektivnoj. Dakle, ja bih Higgsov bozon stavio pod kategoriju 'ne postoji', ali objektivna kategorija bila bi 'ne znam', to jest 'mogućnost'.
Recite mi vaša mišljenja.
Ukoliko su naše misli dio svemira (to jest postoje), postoji li onda čudovište iz ormara koje je zamislilo malo dijete?


Objekivna pak stvarnost jest sasvim druga priča. Ona ne ovisi o nama niti o našim mislima, već je 'stvarna'.
Problem objektivne stvarnosti jest što o njoj možemo samo nagađati.

Pitanje je: Koji je uvjet da nešto postoji?
Postoji li išta što ne vrši nikakvu interakciju sa svim ostalim i je li interakcija uvjet za postojanje?
Recimo za nas je nužno da objekt vrši interakciju s nama kako bismo mi njega stavili pod subjektivnu kategoriju 'postoji'. Je li možda tako i sa materijom?

Mislim da ne postoji ništa što ne vrši nikakvu interakciju sa svim ostalim, ali ne vidim zašto bi zapažena interakcija bila uvjet za postojanje. Nije nužno da mi budemo intelektualno ili nekako drugačije svjesni interakcije nekog objekta s nama kako bismo ga stavili pod kategoriju "postoji". U zapadnjačkoj filozofiji ti problemi spadaju u pitanja gnoseologije - dakle spoznajne teorije. Istočnjački sistemi nisu toliko skloni analitičkom pristupu i u sebi sadrže monistički pristup "par excellence". Što više razmišljam o takvim stvarima to mi se više čini da lepet leptirovih krila može imati utjecaj na udaljene zvijezde - samim činom djelovanja koje je savršeno povezano sa svime što postoji.

Stvarnost se za nas nužno objektivizira kroz našu svijest. Čudovište iz ormara je materijalizacija straha malog djeteta koje se lakše nosi s lokaliziranim čudovištem makar i nevidljivim nego s neodređenim ali intenzivnim strahovima od nepoznatoga koje stariji poznaju kao razne stupnjeve tjeskobe. Čudovište iz ormara pripada djetetovoj objektivnoj stvarnosti, sve dok roditelj ne otvori ormar i dopusti djetetu da bez straha opipa sve kuteve inkriminiranog spremišta za odjeću. Nakon nekog vremena čudovište će ponovo biti u ormaru ili u nekom drugom sličnom predmetu ako se dijete i dalje ne bude moglo nositi sa svojim strahovima.

Materija je za nas savršeno stvarna, to je nešto čime baratamo u svakodnevnom životu. No i ona ponekad pokazuje odstupanja od naših očekivanja koja bi nam mogla ukazivati da gledana s nekog drugog nivoa ili iz drugog kuta nema samo karakteristike koje su nama tako dobro poznate i izmjerene. To ne znači da nestaje ili prestaje postojati ako nas nema da je promatramo. Ako nas nema, nestaje samo naš način gledanja na nju.

piturf je napisao/la:

LarusArg je napisao/la:

Ajmo onda ovako
zašto postoje bijele stanice?
zašto postoji transport?
zašto postoji tipkovnica?

ja mislim da je isto tak i sa nama.
mi smo tu jer imamo neku funkciju, isto tako isunce je tu da živimo (znači ima neku funkciju), a mi ne znamo svoju funkciju. jer nismo otkrili što je više od svemira, od galaksija, zvijezda, itd. itd.

sumnjam da je sunce tubašzbog nas

Slažem se i btw dobro dosao piturf !

ma sve je to lijepo i divno
ali mi imamo na hiljade teorija
pa tako i jednu tipa :

moderna fizika danas postavlja teoriju. da sev što mi vidimo.da to ne postoji
ili pak ako baš to što vidimo postoji. možda nije ona onako kako izgleda

i evo ga.opet smo na početku

a ovo.oko Higgsovog bozona i tih stvari za koje mi ne znamo.
to nije bitno dal postoji ili ne postoji.
mi nemožemo znati točno da li nešto postoji
ali definiciju postojanja već imamo

Imam pitanja...cudo jedno, ha

Jel se kroz postojanje u ovoj temi misli (i) na svrhu?

Na kojem nivou da definiramo postojanje?

Da li postojanje definiramo samo kroz fizicku materiju tj. ono sto mi vidimo i dozivljavamo ili i misao moze biti definirana kao nesto sto postoji?

Ili mozda pokusavamo dokuciti da li ono sto mi vidimo i dozivljavamo kao materiju uopce postoji? Znaci, to je ono kada bi bilo sto dovoljno dugo rastavljali na proste faktore dosli bi do...niceg...ili bar niceg nama opispljivog/razumljivog pa time i upitnog po definiciji postojanja.

Jooo...koliko mogucih definicija ...e, Flo...definicje...jeeeej

Alpha je napisao/la:

Imam pitanja...cudo jedno, ha

Jel se kroz postojanje u ovoj temi misli (i) na svrhu?

Na kojem nivou da definiramo postojanje?

Da li postojanje definiramo samo kroz fizicku materiju tj. ono sto mi vidimo i dozivljavamo ili i misao moze biti definirana kao nesto sto postoji?

Ili mozda pokusavamo dokuciti da li ono sto mi vidimo i dozivljavamo kao materiju uopce postoji? Znaci, to je ono kada bi bilo sto dovoljno dugo rastavljali na proste faktore dosli bi do...niceg...ili bar niceg nama opispljivog/razumljivog pa time i upitnog po definiciji postojanja.

Jooo...koliko mogucih definicija ...e, Flo...definicje...jeeeej

neka definicija ...a meni neće nitko da da definiciju mudrosti

floridana je napisao/la:

neka definicija ...a meni neće nitko da da definiciju mudrosti

Preopćenito je postavljeno.

Postoji sve, a ipak ne postoji nista, mozda je sve ovo iluzija i nista od toga ne postoji, a mozda ipak nije stoga sve postoji, postoji sve ono cemu je Stvoritelj dopustio da postoji, mozda zvuci previse religiozno, ali mislim da je gotovo nemoguce odrediti sto postoji, a sto ne, jer sto za nekoga postoji, za drugoga ne mora, stoga mislim da je to sve subjektivno.

ja postojim
usernejm ne postoji

Svjetloisjena je napisao/la:

Mislim da ne postoji ništa što ne vrši nikakvu interakciju sa svim ostalim, ali ne vidim zašto bi zapažena interakcija bila uvjet za postojanje. Nije nužno da mi budemo intelektualno ili nekako drugačije svjesni interakcije nekog objekta s nama kako bismo ga stavili pod kategoriju "postoji".

Možemo li išta staviti pod kategoriju ''postoji'', a s čim nismo doživjeli ama baš nikakvu interakciju?

Citat :

Materija je za nas savršeno stvarna, to je nešto čime baratamo u svakodnevnom životu. No i ona ponekad pokazuje odstupanja od naših očekivanja koja bi nam mogla ukazivati da gledana s nekog drugog nivoa ili iz drugog kuta nema samo karakteristike koje su nama tako dobro poznate i izmjerene. To ne znači da nestaje ili prestaje postojati ako nas nema da je promatramo. Ako nas nema, nestaje samo naš način gledanja na nju.

Jasno, no ako mi ne postojimo, tada za NAS ništa ne postoji, ali to svakako ne znači da to nešto i ne postoji.

Alpha je napisao/la:

Jel se kroz postojanje u ovoj temi misli (i) na svrhu?

Može se misliti i o svrsi, no ne nužno. O svrhi se misli recimo kada s nečim nismo doživjeli nikakvu interakciju (tako da smo je svjesni) pretpostavljamo da postoji. Pretpostavka je nastala na temelju svrhe tada.

Citat :

Da li postojanje definiramo samo kroz fizicku materiju tj. ono sto mi vidimo i dozivljavamo ili i misao moze biti definirana kao nesto sto postoji?

To sam ja pitao. Misao svakako postoji jer i mi postojimo, naše misli su stvarne. Postojani uzrok vodi do postojane posljedice. No u našoj svijesti ne vrijedi taj slučaj.
Moje je pitanje postoji li nešto što smo mi zamislili ukoliko su naše misli postojane? Jasno je da čudovište iz ormara doslovno ne postoji, ali ako su naše misli postojane, može li se tada to staviti pod kategoriju ''postoji''?

Citat :

Ili mozda pokusavamo dokuciti da li ono sto mi vidimo i dozivljavamo kao materiju uopce postoji? Znaci, to je ono kada bi bilo sto dovoljno dugo rastavljali na proste faktore dosli bi do...niceg...ili bar niceg nama opispljivog/razumljivog pa time i upitnog po definiciji postojanja.

Opet bi ti rastavljala

Ako materija ne postoji, tada ne postojimo niti mi, a samim time dolazimo do toga da ništa ne postoji. Ima li to uopće smisla?

Objektivno postojanje nemoguće je odrediti, ali subjektivno je moguće. Moja pretpostavka jest da o objektivnom postojanju ovisi sama interakcija sa okolinom.

No pokušavamo ustanoviti jesu li naše misli postojane i postoji li onda nešto što smo mi zamislili? Na razini materije ne, ali na razini misli da, a ako su misli postojane, postoji li i onda sama misao tog trena zbog toga?

userNejm je napisao/la:

ja postojim
usernejm ne postoji

O tome pričam. Ovo što je User reko može biti istina, ali i ne mora biti. Može biti da UserNejm POSTOJI jer je to tvoj nick koji je postojan na forumu...

userNejm je napisao/la:

ja postojim
usernejm ne postoji

za mene postoji

Eclypso je napisao/la:

userNejm je napisao/la:

ja postojim
usernejm ne postoji

O tome pričam. Ovo što je User reko može biti istina, ali i ne mora biti. Može biti da UserNejm POSTOJI jer je to tvoj nick koji je postojan na forumu...

Hm, pa prema tome morali bi imati neko odredeno glediste sta postoji a sto ne. Sam si rekao moze znaciti da User postoji, ali i ne mora, to je nemoguce dokazati, sve ovisi kako osoba gleda na to, a posto ima jako puno razlicitih misljenja to je nemoguce dokazati, za neke postoji, dok za druge ne.

arhont je napisao/la:

Hm, pa prema tome morali bi imati neko odredeno glediste sta postoji a sto ne. Sam si rekao moze znaciti da User postoji, ali i ne mora, to je nemoguce dokazati, sve ovisi kako osoba gleda na to, a posto ima jako puno razlicitih misljenja to je nemoguce dokazati, za neke postoji, dok za druge ne.

Točno, ne mora značiti. Objektivno postojanje ne možemo spoznati. Zato trebamo pokušavati izvoditi zaključke na subjektivnoj razini jer drugačije ne možemo.

Ovo ovisi o tome postoje li misli po našem mišljenju ili ne.

Ali kako izvest zakljucak na subjektivnoj razini, s tobom se moze sloziti 9 ljudi sto postoji, ali 10. ne mora, znaci li to da onda njegovo ne postoji jer je u manjini, upravo zbog toga smatram da je nemoguce reci sto postoji. Najbolje receno postoji sve, ali i nista, iako to zvuci kontradiktorno smatram da to zasad najbolje govori o tom sto postoji. Ti si napisao postoje li misli, pa ja mislim da postoje, jer ako kazemo da postoji ljubav, onda postoje i misli, covjek dok nije siguran da voli, on misli da voli ili arhitekt prvo u mislima zamisli most, zatim te misli sprovede u dijelo, znaci li to da njegove misli o mostu ne postoje dok sam most postoji? Most je prvo nastao u njegovim mislima dok je na fizicku razinu dosao s vremenom.

arhont je napisao/la:

Ali kako izvest zakljucak na subjektivnoj razini, s tobom se moze sloziti 9 ljudi sto postoji, ali 10. ne mora, znaci li to da onda njegovo ne postoji jer je u manjini, upravo zbog toga smatram da je nemoguce reci sto postoji.

Zaključke moramo izvoditi na subjektivnoj razini jer drugačije ne možemo. Rado bi da možemo, no ne možemo...

A i već sam 2 puta napisao da objektivnu stvarnost ne možemo spoznati, a to je upravo ovaj primjer koji si dao. Nitko ne kaže da je ta 10. osoba u krivu niti da je ovih 9 u pravu. Subjektivna istina nije jednaka objektivnoj istini.

Zaključak o kojem pričam biti će svatko njegov, a ne zajednički, ali cilj nam je istaknuti vlastita mišljenja da si međusobno pomognemo doći do zaključka (ne zajedničkog).

Malo zapelo?

Puno

Možda smo napisali sve što smo mogli i počeli se vrtjeti u krug