I mravi su sposobni za herojska djela

Eto...jos jedna tema o mravima...ona prijasnja o vrsti mrava staroj 120 miliona godina je nestala prilikom one greske pa evo nova
---

Svake večeri nekoliko nesebičnih brazilskih mrava-radnika preuzima na sebe dužnost obrane mravinjaka od grabežljivaca tako da ga zapečate izvana i onda – odlaze u noć i ugibaju.

U sumrak mravi zatvaraju ulaz u mravinjak, ali tako da nekoliko mravaca ostaje vani kako bi preko ulazne rupe nabacali pijesak, sve dok ne postane nevidljiva. Ti mravi onda uginu od hladnoće ili ih otpuše vjetar.

U prirodi postoji mnogo slučajeva kod insekata koji žrtvuju svoj život kad je kolonija ili gnijezdo napadnuto, kao što pčele žalcima brane košnicu i pri tome umiru.
No "zaključavanje vrata" ovih dva milimetra dugačkih mrava (Forelius pusillus) je prvi zabilježeni slučaj insekata koji se namjerno žrtvuju "radi prevencije".
"Mravi žrtvuju svoje živote svaku večer, čak i kad koloniju ne napadaju grabežljivci", kaže Adam Tofilski s Poljoprivrednog fakulteta u Krakovu, koji je bio na čelu međunarodnog tima koji je istraživao ovu pojavu.

Predumišljaj
Oni su otkrili ritual noćnog zaključavanja "vrata" nakon promatranja ulaza u mravinjake na polju kod São Simãoa u brazilskoj državi São Paulo.
Znanstvenici su najprije uočili "lutalice" koji svake noći ostaju zarobljeni pred mravinjakom.
Pažljivije promatranje je pokazalo da nisu u pitanju radnici koji kasne, nego su ti mravi tu sa zadatkom – da zapečate ulaz u mravinjak.
"Ulaz u mravinjak se zatvara kad sunce zađe", kaže Tofilski. "Posao izvana dovršava jedan do osam radnika, a kad su gotovi i njihov život je pri kraju."
Za noćnu rutinu im treba oko 50 minuta. Mravi pijesak na ulaz nabacuju stražnjim nogama, i to je jedinstvena tehnika koju primjenjuju samo za to, što dokazuje da se radi o namjernoj aktivnosti.
A kad završe posao obično ubrzano odlaze od mravinjaka.
Kako bi pratili sudbinu tih mrava, istraživači su preko pravih ulaza u mravinjak postavili ploče tanke šperploče s lažnim ulazima.
Time su mrave, koji su zatvarali ulaze, "šetali" između rupa i spremnika s pijeskom na dnu mravinjaka. Mravi su nastavljali raditi sve dok ne bi zatvorili sve, pa i lažne rupe, i tad bi odlazili čekati svoju sudbinu u opasnoj brazilskoj noći.

Cijena sigurnosti
Od 23 mrava koje su proučavali na taj način, samo ih je šest preživjelo do jutra. Otkrivena su tijela još deset mrava, a ostalih sedam je nestalo, najvjerojatnije ih je otpuhao vjetar te se također smatraju mrtvima.
Znanstvenici kažu da je, uzimajući u obzir tipičnu mravlju populaciju od 100.000 jedinki, žrtvovanje do osam radnika svake noći isplativo sa stajališta sigurnosti mravinjaka.
Tofilski kaže da su u pitanju vjerojatno stariji radnici koji bi ionako uskoro uginuli. Njih se lakše "odreći" nego mlađih mrava i vjerojatno su programirani da u "svojim godinama" obavljaju rizičnije poslove.
"Mala je vjerojatnost da se radi o 'kamikazama'", rekao je. "Zato jer je zatvaranje ulaza u mravinjak vrlo opasan posao, logično je da ga obavljaju vrlo stari i bolesni radnici."
Tofilski se nada da to dokazuje slučaj mrava koji zarobljeni izvan mravinjaka žive kraće od onih koji su ostali unutra.
"Jasno je da oni nisu 'izabrani' za taj zadatak. Ne postoji središnja kontrola, ali svaki radnik 'zna' što treba raditi i njihova se 'sklonost' prema različitim poslovima s vremenom mijenja", rekao je.

Preuzeto ODAVDE
---

Nagon ili nesto vise?

Mnogi znanstvenici su već zapazili da se kod nekih životinjskih vrsta koje žive u kolonijama, kolonija ponaša kao organizam. To su npr. mravi, termiti, pčele. Oni i inače imaju specijalizirane jedinke za posebne namjene - matica za rađanje, obični radnici, ratnici...

Jel bi se mogla povuci paralela sa stanicama ljudskog tijela? Znaci ako bi mravinjak zapravo egzistirao kao organizam onda bi svaki mrav bio stanica... Tako nekako...

Alpha je napisao/la:

Jel bi se mogla povuci paralela sa stanicama ljudskog tijela? Znaci ako bi mravinjak zapravo egzistirao kao organizam onda bi svaki mrav bio stanica... Tako nekako...

Da, pa tako nekako je mišljeno. Ali srećom, stanice našeg tijela su čvršće povezane, ipak ne bi bilo zgodno da se razmile kad im se prohtije

Hmmm...imalo bi i to svojiih prednosti

Da li bi mozda mogli bolje shvatiti funkcioniranje slozenog organizma promatrajuci mravlju zajednicu kao jedan, recimo tako, jednostavniji slozeni orgainizam?

Nije baš sasvim isto, ali vjerojatno da.

osim šta su organizirani kao radnici, čuvari, matice, ratnici oni uzgajaju gljive u najnižim područjima maravinjaka gdje ima dovoljno vlage. mislim da se radi o termitima ali nisam 100% sigurna.

floridana je napisao/la:

osim šta su organizirani kao radnici, čuvari, matice, ratnici oni uzgajaju gljive u najnižim područjima maravinjaka gdje ima dovoljno vlage. mislim da se radi o termitima ali nisam 100% sigurna.

Mislim i ja da su termiti s gljivama, ali mravi uzgajaju lisne uši - čuvaju ih od neprijateljski nastrojenih buba, a one im za uzvrat dopuštaju da im "pomuzu" slatki nektar.

pa mravi su jedan kolektiv! složeni mehanizam čije jedinke zapravo nemaju važnost pojedinačno, već samo kao organizirana masa. nešto kao borg.

ili kao u socijalizmu. hmm.

Čini se da u tim "društvima više jedinki čini organizam.

jeste li pogledali ovaj video?

Citat :

Znanstvenici su otkrili strukturu ogromnog mravljeg megalopolisa. Riječ je o mravinjaku koji se prostore na 50 metara kvadratnih i osam metara u dubinu. Pogledajte video!


Mravi su uklonili 40 tona materijala kako bi sagradili ovu nevjerojatnu podzemnu strukturu. Kako bi otkrili kako funkcionira ovaj gigantski mravinjak, znanstvenici su ga zalili cementom i otkopali.

Je, gledala sam to nekidan...jedino sto nisu kazali (ili ja nisam cula) jeste da li je mravinjak bio napusten i kako su ga uopce skuzili.

kažu da u im poslali pismenu obavijest da napuste mravinjak
koliko sam vidila bilo je živih mrava pri otkopavanje tako da...

Da, i ja sam vidjela zive mrave...i zato mi je malo palo na pamet da su oni zapravo zacementirali citavu koloniju... Ne znam jel to vas ljuti ali mene strasno raspizbiiiip...

to je prvo šta sam se pitala kad sam vidila video. je, ljuti me, ali ne toliko da se raspizdim.
kao klinci smo se igrali sa mravima. u jednom mravinjaku su bili partizani u drugom njemci. zna se koji je strada tko je onda uopće ramišlja da se igramo nečijim životima. bili su tako mali i beznačajni. danas kad hodam ulicom ako ugledam kojeg zaobiđem ga, a ako ga i pregazim...a Bože moj, život ide dalje.