Dizajnirane bebe

Zamislite da imate dijete kojemu je dijagnosticirano neizlječivo oboljenje koje će dovesti do smrtnog ishoda. Liječnici vam preporuče da rodite još jedno, ali ovaj put "dizajnirano" dijete. Bez obzira na vašu plodnost i plodnost oca bolesnog djeteta izvršili bi oplodnju "in vitro", dakle u epruveti. Tako bi izazvali razvoj nekoliko embrija. Od tih embrija odabrali bi onaj koji genetski najviše odgovara vašem bolesnom djetetu. Usadili bi ga i vi biste nakon trudnoće rodili dijete koje bi trebalo pomoći u spašavanju života svog starijeg brata ili sestre.

Takvo rođenje opisano je OVDJE

Na prvi pogled tu sve štima. Većina nas koji imamo djecu prihvatila bi ponuđenu slamku spasa - nema tog dijela tijela koji ne bih dala kad bih znala da će se time spasiti život mog djeteta. I ovo bih prihvatila gotovo sigurno kad bi me uvjerili da druge mogućnosti nema. No bojim se da bih ostatak života provela u čudnoj i neprirodnoj dvojbi. Ne bi bila u pitanju moja ljubav prema tom drugom djetetu, moja djeca su uvijek moja djeca, onakva kakva jesu i gotovo. Bojala bih se kako će se to odraziti na psihu tog mlađeg djeteta. Ne bi li se on osjećao nekako suvišnim ili čak neželjenim kad je rođen s nekakvom svrhom koja nije on sam. Mislim da se dijete treba roditi zato što je ONO željeno, a ne kao instrument, čak ni kao sredstvo spasa drugog djeteta. Pa sad, tupim li ja bez veze, ne znam, ali meni je na samoj toj ponudi nešto neetično

nemoj to gledati tako. stvar je interpretacije. ako mu se objasni da je svojim životom spasio brata ili sestru mislim da se nebi trebao osjećati kao instrument.

floridana je napisao/la:

nemoj to gledati tako. stvar je interpretacije. ako mu se objasni da je svojim životom spasio brata ili sestru mislim da se nebi trebao osjećati kao instrument.

Pa zapravo da, imaš pravo. Ali meni bi ostao utisak da nešto nije bilo u redu u početku i ako bi se tom drugom djetetu nešto loše dogodilo kasnije uvijek bih imala osjećaj da sam dala doprinos tome, jer nisam dopustila da stvari idu "prirodno"

Kažem, ne bih se dvoumila to učiniti, ali imam osjećaj da te ponude ne bi smjelo biti. Zar se ne radi na nekim drugim rješenjima?

koliko se djece rodi slučajno tj. neplanirano pa nemamo grižu savjesti zbog toga. volimo ih kao i da su planirani.

floridana je napisao/la:

koliko se djece rodi slučajno tj. neplanirano pa nemamo grižu savjesti zbog toga. volimo ih kao i da su planirani.

Sad ti kažem da ljubav nije problem. Voljela bih ga i da je posvojeno...

Black Bird je napisao/la:

A ako je neizljeciva bolest onda ne kužim kako bi mu to drugo dijete pomoglo Ne drži mi ta teorija vodu baš.

U prvom postu je link na članak. Pomogle bi matične stanice iz pupkovine "dizajniranog" - sa šansom 70-90%

pa vjerovatno će u budućnosti i to skoroj ostavljati tu popkovinu. tvar je u tom skladištenju koje košta a naše zdravstveno je ajme

A cula sam i da su vec puno napredovali na tom polju i da ubrzo krv iz pupkovine nece ni biti potrebna vec ce se moci napraviti ono sto treba od stanica uzetih u postojece jedinke.

Black Bird je napisao/la:

zar ne postoji mogucnost da se sacuva pupkovina prvog djeteta pa da se iz nje uzimaju maticne stanice? Kolko znam to postoji pa mi nije jasno zašto da uzimaju od drugog djeteta. Eventualno da nisu sacuvali pupkovinu prvog djeteta

Očito nisu