Hehe, možda bi i bio, s obzirom na broj vjerskih egzibicionista.
Ali imaju i oni pravo na život. Počela sam jučer pisati svoj komentar na prvi post ali me je nešto prekinulo i propustila sam to učiniti. A napisala sam da kod nas to vjerojatno i ne bi dobro prolazilo s obzirom na priličnu dozu društvene netrpeljivosti za koju se nadam da je ipak privremena i posljedica rata i svih mučnih događanja nakon njega koji još traju i vuku se.
Nedavno sam u tramvaju svjedočila pomalo komičnoj situaciji. Starija žena sjedila je negdje naprijed blizu vozača na stolcu koji je umjesto prema naprijed okrenut prema unutra tako da se onaj koji sjedi nekako nalazi u zajedništvu s ostalim putnicima
Podigla je ruke, ne previsoko i ne preupadljivo, na jednoj je imala obješenu krunicu i mrmljala je nešto zatvorenih očiju. Pored nje je bila nešto mlađa žena, ovako kao ja
ili malo starija i počela je tiho i sve glasnije grditi staricu koja je nije ni pogledala nego je sve glasnije i glasnije molila ne dajući se smesti. Na kraju je mlađa počela vikati da makne "to", a to je bila krunica i uputila joj čitav niz uvreda i psovki. Srećom se nisu fizički dograbile jer je ona starija ostala mirna kao kip, samo je izbuljila oči i molila dalje, vjerojatno misleći da je iskušava sam nečastivi. Zanimljiva je bila atmosfera jer smo se mi ostali u početku s nelagodom pokušali maknuti od neugodnog prizora, ali na kraju su obadvije ostale sjediti jedna pored druge kao da se ništa nije dogodilo, a ja sam uskoro morala izaći iz tramvaja.
Čak i sveto pismo, i Stari i Novi zavjet upozoravaju da ne treba svoje pobožnosti drugima nabijati na nos i hvaliti se njima jer one tako gube na vrijednosti. Zato neka ovi punktovi gore ostanu i dalje umjetnička instalacija, a kad netko uistinu želi moliti, naći će za to prikladno mjesto i vrijeme ili će naprosto živjeti u molitvi.