Pročitala sam
ČLANAK o Japanki koja je oko godinu dana živjela u ormaru jednog samca. Čovjek je posumnjao tek kad je primijetio da mu nestaje hrana. Stavio je nadzorne kamere i vidio ženu (58 godina) kako šeće po njegovom stanu dok njega nema. Pozvao je policiju koja je pretražila stan i na kraju našla ženu sklupčanu u skrovištu koje si je napravila u velikom ormaru za posteljinu. Žena nije ništa ukrala, samo se koristila hladnjakom i kupaonom dotičnog samca. Navodno je ušla kad je čovjek jednom zaboravio za sobom zaključati vrata.
Uzmimo da je priča potpuno istinita što je lako moguće. Zbunjuje me nekoliko stvari.
Kako čovjek mjesecima nije primijetio da netko nepoznat s njim dijeli životni prostor
Možda nije puno vremena provodio u stanu
Kako se osjećala žena u toj situaciji? Pitam se koliko bih ja izdržala u takvom klaustrofobičnom prostoru
Što su mislili rođaci ili barem poznanici te žene? Da je umrla? Nestala? Ili nitko nije ništa mislio jer nije imala nikoga da misli o njoj?
Stvarno žalosna priča sve u svemu. Voljela bih da ima happy end, da ženu smjeste u starački dom ili joj nađu nekakav pristojniji smještaj. Šezdesetogodišnjaci ne bi smjeli živjeti u tuđim ormarima