Alkoholizam

Nisam naišla na ovu temu na forumu,pa rekoh da otvorim.
Naime,ja sam dijete alkoholičara i tokom vremena sam shvatila da iako ljudi često govore kako imaju ok obitelj na kraju se ispostavi da je jedan od roditelja ovisnik. Koliko vas je na forumu imalo roditelja alkoholičara i kako ste se nosili s tim u životu? Kakve je posljedice ostavilo na vas i kako ste ih uspjeli prevladati /ili još pokušavate?
ovo sam pokupila s jednog bloga,rasplakalo me jer se pronalazim u ovim riječima:
Postoje djeca koja nikada nisu bila djeca...
Postoje ljudi koji se boje biti sretni...
Postoje ljudi koje svi vole i koji beskrajno daju ljubav svima, a koji misle sve najgore o sebi... i
stalno traže u drugima ono što si sami ne mogu dati....
Ovo je priča o njima.
Odrasloj djeci alkoholičara.

Nemoj da se brines zbog toga jer nemora da znaci da ces imati posledice.
Jednostavno nemoj na to da mislis, zivot ide dalje radi ono sto trebas da radis, zaboravi lose misli na dobro.

Ma ne da možda neću imat posljedice,već ih imam. Ne želim iznosit na forum svoje privatne stvari ni ikoga zamarat svojom životnom pričom no sve što sam proživila ostavilo je posljedice. S kojima ću se morat borit tokom cijelog života što je i razlog zašto sam otvorila topic jer me zanimaju tuđa iskustva i tuđe nošenje s problemima i proživljenim traumama.

ako imas problema sa alkoholom jednostavno pocni da pijes mnogo vode i da gledas ili radis nesto sto ti je zanimljivo u slobodno vreme koje bi potrosila mozda na alkoholna pica.
Ako si imala traume ili nesto ranije pokusaj da ih ostavis iza sebe, razmisljanje o proslosti nece ti nista promeniti.

jel ti mene zaj***?
kakav je to savjet da pijem vodu ako imam problem s alkoholom?!
da je to logično mom bi ocu za odvikavanje trebala samo voda i puno hobija,mislim,bez uvrede ali lupetaš.
Nemam problema s alkoholom već sa depresijom, kompleksom manje vrijednosti,paranojom i sličnim stvarima.
I još nešto- istina da se u prošlosti ne smije živjeti ali ako probleme i demone iz prošlosti ne proučimo,prihvatimo i prekrižimo, možda će nam se činit da idemo naprijed sa životom ali ne idemo. Dok se njih ne rješiš nećeš postić ništa. Mene ovdje konkretno zanimaju ljudi koji su imali sličan problem, i način na koji su rješili ili još uvijek rješavaju svoje traume iz djetinjstva.
Ne vjerujem da sam jedina,stoga- javite se...

dobro za vodu sam lupio : / ali za hobi nisam.
Ako bi se bavila nekim hobijem koji volis i koji ti je zanimljiv mozda bi uspela da potisnes svoje lose osobine.
Ne verujem da ce neko sa istim problemom da se vraca na tu temu i seca losih stvari... sry ako sam te uvredio.

Aurora Borealis je napisao/la:

Postoje djeca koja nikada nisu bila djeca...
Postoje ljudi koji se boje biti sretni...
Postoje ljudi koje svi vole i koji beskrajno daju ljubav svima, a koji misle sve najgore o sebi... i
stalno traže u drugima ono što si sami ne mogu dati....
Ovo je priča o njima.
Odrasloj djeci alkoholičara.

Jako tužno. No čini mi se da si osvijestila neke svoje probleme, a to je prvi korak ka ozdravljenju tj. rješavanju problema. Ono što ti ja savjetujem je da ne kriviš druge, jer dok god kriviš druge ustvari očekuješ od njih da oni učine nešto što očito ne mogu, a ti sama to ne činiš. Ne možeš promijeniti druge, pa niti svoje roditelje, a niti ih natjerati da ti pruže ljubav i sve ostalo što su trebali dok si bila mala, ali nisu.

Ono što možeš je da sama postaneš aktivnija i da sama počneš misliti pozitivno o sebi, isticati svoje dobre osobine i voljeti samu sebe, a i dopustiti si da budeš sretna tu i tamo

Sretno ti u tome

@Stayter nije ona alkoholičarka, nego njen otac, ali ona zbog toga ima problema

dugotrajni su to procesi. Moj otac apstinira već 2 godine,međutim ima 22 dana da je na psihijatriji i otkad je otiša,a ja ostala sama sa sinom i mužem doma shvatila sam zapravo koliko me on smeta i koliko mi smeta njegova prisutnost kući. Što je potaklo lavinu pitanja i podpitanja i napokon-suočavanja s tim da moram rješit svoje demone iz prošlosti koje sam ni kriva ni dužna zaradila...
Kao što kažeš,osvijestila sam neke svoje probleme ali to je tek prvi korak. Moram se maknut od oca, šta prije to bolje. Obitelj obično ne shvaća da djeca alkoholičara također trebaju stručnu pomoć,uvijek se gleda samo na ovisnika,npr jučer sam se svadila sa ocem, ali ne,ja nemam pravo na to za razliku od njega- odmah sam bila osuđena da sam trebala "pretrpjeti njegov ispad". Neću trpit,ne više. nemam živaca

Izvini ako sam te uvredio aurora, samo sam hteo da pomognem...

Ja te u potpunosti razumijem! Samo što u mojoj kući problem nije bio alkohol, već nešto puno gore - shizofrenija. Prijateljica mi je imala oca alkoholičara i vidjela sam mnoge sličnosti između njega i moje mame.
Da nije bilo te mamine bolesti, mi bismo bili savršena obitelj. Odrastala sam u ljubavi i osjećaju voljenosti sve dok mamu ne bi "uhvatilo". Koliko god mi razumjeli da je to bolest, ali toliko nas je psihički izmaltretirala da su, kao što i ti kažeš, posljedice morale ostati, s time da nam je bilo najgore baš kad smo sestra i ja bile u tinejđerskim godinama.
Moja je sreća što sam se udala u drugu sredinu i trebalo mi je vremena da se riješim raznoraznih osjećaja manje vrijednosti, pretjeranog obzira prema drugima... Sad živim za svog muža i djecu, živim svoj život.
Svoju majku veoma volim usprkos njezinoj bolesti jer to je žena koja je svjesno riskirala život da bi mene donijela na svijet i ja sam joj na tome beskrajno zahvalna! Rado do nje svratim, ali kad počne sa svojim "pričama", još uvijek imam onaj isti grč u želucu kao i prije.
Željela bih te ohrabriti i reči ti da zaista vrijeme liječi rane! Drži se ti svoje obitelji, nek ti oni daju snagu za dalje. Pokušaj se distancirati od oca, barem psihički ako ne možeš fizički, ali imaj i ljubavi i razumijevanje za njega. Znam da je to lako napisati i koliko teško zna biti, ali imamo samo jednog tatu i jednu mamu. Ne daj Bože, tko zna što se može desiti s nama za kojih 20-ak godina, a na koga ćemo se osloniti ako ne na svoju djecu.

Aurora Borealis je napisao/la:

dugotrajni su to procesi. Moj otac apstinira već 2 godine,međutim ima 22 dana da je na psihijatriji i otkad je otiša,a ja ostala sama sa sinom i mužem doma shvatila sam zapravo koliko me on smeta i koliko mi smeta njegova prisutnost kući. Što je potaklo lavinu pitanja i podpitanja i napokon-suočavanja s tim da moram rješit svoje demone iz prošlosti koje sam ni kriva ni dužna zaradila...
Kao što kažeš,osvijestila sam neke svoje probleme ali to je tek prvi korak. Moram se maknut od oca, šta prije to bolje. Obitelj obično ne shvaća da djeca alkoholičara također trebaju stručnu pomoć,uvijek se gleda samo na ovisnika,npr jučer sam se svadila sa ocem, ali ne,ja nemam pravo na to za razliku od njega- odmah sam bila osuđena da sam trebala "pretrpjeti njegov ispad". Neću trpit,ne više. nemam živaca

Aurora, nemogu zamislit kako ti je... al sam se prije 2 dana susreo sa sličnim problemom... došao u društvo jedan mali negdje mu oko 10-ak godina i plače.. pitamo ga mi šta mu je kaže jadno djete stari mu se nalizo i mlati majku, i moje društvo i ja u auto i pred kuću... razvalili vrata, odvojili ga od žene i ubili Boga u njemu... i koliko je pijan bio kad je policija došla i pitali ga ko ga je izmlatio nije znao reć...
Drži se curo, i što prije gledaj otić otale, zbog tebe jer si premlada da te netko uništi zbog svog poroka... Mrzim bit ovako nemoćan, kad je nekom teško da mu nemogu pomoć... Volio bih ti pomoć, al nažalost nemogu nego samo riječima....

@Biga-
uh hvala ti puno,suze su mi došle na oči čitajući tvoj post,nekako si me pogodia u žicu a da ni ja ne znam s čim
@Stayter- ma nema veze, nemoj mislit da si me uvrijedia,nisi, samo sam se iznervirala jer je očito da nisi proživio ovo o čemu pričam, a ne mogu ja savjetovat nekoga ko ima npr sina narkomana jer ne znam kako se osjeća,o tome se radilo
@stella- shizofrenija je priznajem,stravična bolest. Niti ne mogu zamislit kako je to živjet sa shizofreničarom,koliko me to plaši već samo kao napisana riječ!
no razlika je u toj bolesti i bolesti alkoholizma-alkoholizam sam biraš tj,sam svjesno uništavaš svoju porodicu i djecu...shizofreničara ne možeš krivit zato što je bolestan,zato razumijem zašto imaš drugačije viđenje svoje mame nego što ja imam viđenje svog oca. Ja njega volim,o tom nema sumnje, i nisam od onih osoba "uništio si me,umri,neću ti doć na grob" jer je to jako ružno bez obzira na počinjena djela. moj će otac uvijek imat mene i moju ljubav,samo se želim maknut od njega jer dok sam s njim- sve me na njemu smeta,previše loših uspomena...

Aurora, stvarno mi te žao, nisam znao da si udana i da imaš malo dijete. Nisam psiholog pa ne znam kakav savjet da ti dam, no da sam ja na tvom mjestu, vjerojatno bi radio ovo što ti radiš, tj. probao bi naći vlastitu kuću ili stan da možeš samostalno živjeti. Tada će ti biti puno lakše, ako će ti otac koji puta i doći u posjetu ili ti njemu, moći ćeš to kontrolirati i ograničiti. Želim ti sreću i snagu da to i ostvariš

@biga

@stella

uh...ja bi se sam malo osvrnila na ono da alkoholičari biraju biti alkoholičari. svaki alkoholičar kad je popio prvu čašu nije ni u ludilu pomislio da će postati alkoholičar. to je proces a razlozi opijanja mogu biti svakakvi, uglavnom su povezani sa nezadovoljstvom u životu. meni je njih žao ali vjerujem da je pakleno živjeti s njima. mene nervira kako se taj alkohol provlači kroz reklame pa čak i kroz informativne emisije kao nešto najnormalnije, martinje i tako to. pijani kvazi pop blagoslivlja vinovu lozu a nakon toga muž ubio ženu i prebio djecu, naravno pijan ko zemlja. iza svakog nasilja u obitelji stoje uglavnom alkoholičari. žalosno.
Aurora, nemam takvih iskustvata na svu sreću. nadam se da ćeš nači sagovornika. ima ih vjerovatno samo malo tko otvoreno priča o tome.

floridana je napisao/la:

...mene nervira kako se taj alkohol provlači kroz reklame pa čak i kroz informativne emisije kao nešto najnormalnije, martinje i tako to. pijani kvazi pop blagoslivlja vinovu lozu a nakon toga muž ubio ženu i prebio djecu, naravno pijan ko zemlja. iza svakog nasilja u obitelji stoje uglavnom alkoholičari. žalosno.

Da u pravu si flo, podsjetila si me na jedan od Pervanovih show-oa gdje se govori o alkoholizmu i spomenu on reklamu za ožujsko koji kao stvaraju prijatelje od neke godine, a kaže Pervan ma ne stvarate vi prijatelje nego pijance od te godine

No da se vratimo na temu, alkoholizam je teška bolest, samo što kod drugih bolesti ljudi znaju da su bolesni i žele se izliječiti, ovdje ljudi ne znaju i ne prihvaćaju da su bolesni i ne žele pomoć. Kao i kod drugih ovisnosti radi se o simptomu kojim se prikrivaju neki drugi problemi, jer kad si mrtav pijan ne znaš ni za sebe, a kamoli za neke druge probleme. E sad ako se liječi samo ta ovisnost, nema baš puno učinka, jer ono što je dovelo do toga i dalje postoji. Nažalost problem je još veći jer ovisnici povlače za sobom puno drugih osoba.

sve istina što kažete,samo da se i ja osvrnem na to da alkoholičari biraju to biti. istina, nitko od njih ne zna kada je prešao tu čarobnu granicu koja odvaja umjerenog potrošača alkohola i alkoholičara.
Ali ne mogu a da ne zamjerim ocu grdno to što je pio jer on je ipak liječeni alkoholičar. 15 godina bio u apstinenciji i onda ponovo počeo piti kad ga je moja majka napustila,a vrlo dobro je znao koje će to probleme povući i koliko će loše na mene kao malo dijete koje živi samo s njim to utjecati. To su labilni ljudi, i da,treba ih žalit jer nisu jaki da se nose sa problemima života,ali ne mogu ja njemu sve zaboravit i oprostit samo zato što je on kapitulirao pred problemima i okrenuo se alkoholu kao izlazu. Jer to nije rješenje nikada, pogotovo kad imaš djecu za koju se moraš brinut i kad (kao moj otac) imaš 45 godina u guzici i "životnih utakmica u nogama" i opet nisi dovoljno svjestan da ćeš s time svoje dijete doživotno obilježit i priuštit mu psihičke probleme. To su stvari s kojima sam se ja pomirila jer su nažalost nepromjenjive, i donekle mu oprostila. Zaboravit neću nikada,i oprostit do kraja neću nikada. Jer ne mogu.
Našla sam sugovornika,javila mi se pm-om jedna osoba s foruma još prekjučer
Reklame su pak posebna priča, ovdje je nešto najnormalnije (u Hrvatskoj,a valjda i na Balkanu) napit se ko svinja za bilo koju "prigodu",bio to nastup hrvatske reprezentacije na tv-u,rukometne, vaterpolo, košarkaške reprezentacije itd. Nije bitno što je,samo daj alkohola i udri.
Alergična sam i na takav stav i na reklame od ožujskog, pogotovo zato što se suptilno ubacuju u pauze sportskih nastupa,a kao što znamo alkohol nema veze sa sportom, samo da bi narod pio.
I ja sam jednom rekla isto što i Drele- Ožujsko stvara alkoholičare od 18.. koje li već godine.
Ovdje je alkohol toliko prihvaćen da je to tragično. Imaš li sina- daj sinu za ručak po litre pive,nek "bude muškarac" premda jadno dijete ima često samo 11,12 godina. I tako malo po malo,stasaju nove generacije odgajane tako da shvaćaju alkohol kao nešto normalno,a on to nije.
U mojoj obitelji nažalost postoji duga povijest alkoholizma, očito smo skloni tome...Traume iz djetinjstva vuče i moj pradida i baba i otac i mater pa sad i ja. Dat ću sve od sebe da ih moje dite nema.
No eto,da samo još nešto kažem-nije svako zlo za zlo- u vezi one svađe s ocem nekidan. Da sam po savjetu moje obitelji "izila govno" kako se kaže i mučala,on bi se vratia doma i opet bi bilo isto ka i prije,još i gore. Ali svadili smo se, otac je pomanita,onda se familja digla na noge i šta se sad dogodilo- odnikud doša njegov ujak i ponudia mu stan na korištenje ,da kad izađe iz bolnice da se tamo odseli. da sam mučala i trpila,ništa od tog ne bi bilo. Eto,ljudi nadam se da će se on odselit za dobro svih nas!
A ako još netko ima alkoholičara u obitelji i problema, ja bi stvarno tila da ovde to kaže jer će se nać neko (kao meni) ko će pm-om ponudit savjete i pomoć!

Licis na moga oca
Nocima padnes pijan
Nesvestan, nervozan i grub.
Zbog neke druge zene,
Kafane, drustva, novca
Mene uzimas na zub.

Eh da je bilo pravde andjela Boga
Pa da je malo jos pozivela
Pa da mi kaze sto sam sudbinu njenu dozivela.



od kad se secam , iz najranijeg detinjstva , secam se oca i u tim secanjima je uvek i alkohol , pijanstva , teske svadje , psovke , ruzne reci ....
mnogo besanih i neprespavanih noci na rubu kreveta u mracnoj decijoj sobici osluskujuci svaki sum koji je dopirao iz sobe u kojoj su boravili roditelji . sedeli smo cutke (sestra, brat i ja) svako sa svojim mislima a svi sa istom zeljom , da ga umor sto pre svlada i da zaspi kako bismo i mi mogli poci na spavanje , jer majka je bila bezbedna samo dok smo mi bili budni
rasturio je porodicu , unistio nam detinjstvo ...
pokusavao je nekoliko puta da ostavi pice i sve je ostalo na pokusajima
prosle godine su me pozvali iz sela gde je otisao da zivi , javili su da je tata lose da treba doci po njega jer ne moze da brine o sebi vise
zatekli smo ga na podu , sav u znoju , sa vidnim panicnim strahom , privlacio je stvari oko sebe da se zastiti od "neceg"
svoju decu tj nas nije prepoznao
dok sam ziva secacu se tog prizora
ono sto sledi je godina borbe , prvo za njegov zivot , a potom za oporavak ... bolnice , ispitivanja , lecenja
danas je smesten u dom za stare i bolesne kao zavisni korisnik koji nije u stanju da brine sam o sebi

zasto bas oni stihovi na pocetku posta ?

gotovo paralelno , kao preslikano , ponovio se isti scenario i u mom braku
ono kroz sta sam ja sa sestrom i bratom dozivela u detinjstvu NECU dozvoliti da se ponovi mojoj deci NIKADA

i ja sam još jedno dijete alkoholičara... imam tek 18 godina... i sve bih dala da dođem do vaših godina a da budem normalna... već se osjećaju posljedice, a još kraj tomu nije blizu... očajnički želim pomoć ali nje nema na vidiku... ne vidim svjetlo ispred sebe...

Forumasi , ovo od Alex 18 je apel , sad se iskazite.
Alex malo vise pojedinosti ako zelis da ti se pomogne .
Tko je alkoholicar , otac , majka , oboje ?
Gdje zivis , skola , posao , braca ?
Materijalni status ?
Je li bilo pokusaja lijecenja ?

alkoholičar je otac već 30 godina... majka je žrtva u cijeloj toj priči, maltretira je i fizički i psihički... imam samo 1 brata, starjieg od sebe 6 god. ali on nije kod kuće, studira i ne miješa se baš previše... škola-gimnazija, 4.razred, trebao bi slijediti fax... ali ne znam... nije bilo pokušaja liječenja jer on ne priznaje da je alkoholičar...

Jel ste materijalno ovisni o ocu , imate li kakvu alternativu za bijeg od kuce, jel majka zeli pobjec ili "mora " to trpit

da, jesam... na to ni ne pomišljam... nema načina a i nije to rješenje... ne mogu mamu ostaviti, a ona to mora trpjeti... takav je tip žene...

Dakle moje je misljenje da na bilo koji nacin , mozda preko nekog prijatelja , pokusas iznuditi posjetu socijalnog radnika svojoj kuci prije nego li se neko zlo dogodi . Moras pokusati majku privoljeti da trazi bracnog savjetnika ili bar ukljucenje ostalog dijela porodice u problem da se ozbiljno porazgovara s ocem.

hvala na mišljenju... valjda ima neko rješenje za mene...

Vjerujem da ima no ipak ocekujem od ovih " pametnjakovica " s foruma nesto konkretno .
Vidim da si nova , malo me strah poznate "diskriminacije" na ovom forumu.
Znam samo da se ne smijes prepustiti stihiji i ocaju , nesto moras poduzeti jer alkohol je daleko opasniji od bilo koje droge. Ne cekaj predugo.