Prijevara, može li se opravdati?

Omega je napisao/la:

Ma, novi sam čovjek, baš kao i Jaykof, padovi sapuna su iza nas...

Do zgode...

Odosmo off topic, ali nema veze.

Athena je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Ma, novi sam čovjek, baš kao i Jaykof, padovi sapuna su iza nas...

Do zgode...

Odosmo off topic, ali nema veze.

Misliš, do (ne)zgode

Brzo se mi vratimo ontopic, nije problem

Skulptura je napisao/la:

To bi bilo glupo
Ja prevaru nebi oprostio. Ako se desilo jednom, desit ce se opet. Za takav cin nema opravdanja i jednostavno uopce nebi htio raspravljat sa partnericom o tome, ako me prevarila....

Točno to. Nema šanse da bi oprostila tako nešto, mislim da tu nema mjesta nikakvoj toleranciji...i već vidim kako bi izgledala moja veza da se nastavi nakon toga... a da ja to napravim, ne bi trazila oprost i vjerojatno bi samu sebe "pojela" zbog grižnje savjesti. Veza bi uglavnom u oba slučaja došla do kraja što se mene tiće, a vjerujem i što se mog dečka tiće.

Pročitao sam o emocionalnoj ljubavi sa linka...

Dojam koji sam stekao jest da je tamo dosta toga preuveličano kao i da je moguće dosta toga pomiješano. A uostalom, to što se na linku opisuje kao neka prijevara, nisam siguran bi li to bila ikakva prijevara.
Svatko kad tad upozna novu osobu koja nam može biti privlačna, bilo fizički, bilo psihički. Javi se i određeni interes za upoznavanje te osobe, druženje s njom. Samim time što se mi družimo onda s tom osobom, možda dijelimo tajne, dogovaramo ''spojeve'', pričamo o svemu i svačemu, uživamo u društvu s njom... Ali zašto bi to bila neka prijevara? Po tome skoro svaki dan varamo partnere.

Emocionalna prijevara, rekao bih da je malo drugačiji tip od opisanoga. To bi možda bila prijevara gdje se u nama jave dublji osjećaji prema nekoj osobi, a koji nas lagano vode prema zaljubljenosti. S tim da istovremeno smanjimo kontakt sa partnerom/partnericom, ona nam postaje manje važna u tim trenucima, na mislima nam je uglavnom ta nova osoba prema kojoj naginjemo i na koju se lagano vežemo. Osjećaje koje sada osjećamo prema njoj, a prije smo osjećali prema partneru. To bi po meni bio neki tip emocionalne prijevare.

Ali inače smatram sasvim normalnim da se mi emocionalno vežemo za neku osobu, pa nismo roboti još sad
Isto tako ne doživljavamo sve osobe isto, svaku osobu volimo na svoj način, pa tako i partnera kao i prijateljicu. Možda nam se kod prijateljice nešto sviđa, a što nije izraženo kod partnera/partnerice, pa ju volimo na drugačiji način te nam je na drugačiji način ''privlačna''. A što se tajna tiče i pričanja o istima, pa to je isto normalno da nećemo sa svima imati sve tajne, jer nisu svačije tajne za sve ljude.
Možda se radi o privatnoj tajni i problemu prijateljice kojeg ona ne želi širiti dalje, s njom pričamo o tome, ali isto tako možda zato nećemo partneru reći za to. Tako automatski nastaju i tajne van veze, što je zapravo i normalno.
Zatim dok nas nešto muči u vezi, a možda nismo spremni pričati s partnerom o tome, tada se često obratimo prijateljima koji nam možda mogu pomoći.

A usporedba emocionalne i fizičke prijevare, doista fizička je općenito bitnija za ljude, zato se i kaže ''nisu imali sex, dakle nije me prevario''. Ipak, dok pomislimo na prijevaru, često pomislimo samo na fizičku prijevaru. Emocionalna prijevara pak može dovesti do fizičke, što je po mom mišljenju jako čest slučaj, pogotovo ako se radi o osobama iz veze. Kada je netko u vezi, ne vjerujem da bi taj netko iz čista mira fizički prevario partnera, već da je tu prvo prisutna emocionalna komponenta, a potom i fizička.

Iz tog razloga mislim da je emocionalna prijevara isto jako važna jer može dovesti do one druge, svete nam, fizičke prijevare.

Ali kako prepoznati emocionalnu prijevaru? Je li njena važnost podcijenjena u društvu?
Ne znam... Emocionalna prijevara nije toliko dobro definirana kao fizička, zato je ovdje situacija jako varijabilna. Kada neku aferu definirati pod emocionalnu prijevaru, a kada to nije? Mislim da je to jako teško za procijeniti. Emocionalno povezivanje s ljudima nas oslobađa na neki način, čini nas slobodnima, imanje prijatelja, upoznavanje novih zanimljivih ljudi... Općenito naše misli. Sve te komponente utječu na našu slobodu. Jer kada bismo sve sporne emocionalne trenutke definirali kao prijevaru i kada bismo takve stvari zabranili partneru, mislim da bismo izgubili veliki dio slobode, možda se uopće ne bismo osjećali slobodnima after all... A to mislim da se želi postići linkom, što dovodi do gubitka slobode na neki način

Zato ne znam koliko je emocionalna prijevara podcijenjena, a koliko ne, s obzirom da nas emocionalne komponente čine slobodnima na neki način. Uostalom, ovdje i jest čar povjerenja. Povjerenje jest kada mogu ostati 5 sati sa prijateljicom, družiti se s njom, čak biti u njenom stanu nasamo, a da mi partnerica vjeruje i ima povjerenja u mene, bez obzira što u tih 5 sati možda neću uopće misliti na nju. To povjerenje nas može još i više zbližiti, ne mora biti da svako druženje van veze udaljava partnere.

Kako bilo, zbog tolike varijabilnosti emocionalnih komponenata povezivanja s ljudima, možda nam baš zato emocionalna ''prijevara'' nije toliko istaknuta. Naravno da će prijevara gdje mi totalno zanemarimo partnera i posvetimo se nekom drugom utjecati gotovo na isti način kao i fizička prijevara. No, prijevara ipak dobiva naglasak kada prijeđe na fizički dio. E, tu se stvari malo zakuhaju, jer fizički dio može biti jako vezan uz emocionalni i često jest vezan, pa fizička prijevara često obuhvaća oba tipa prijevara, i emocionalnu i fizičku.
I sada ovdje povjerenje dolazi na klimave noge, jer partner nas je prevario, to je činjenica i ostat će činjenica. To nas automatski uvodi u pitanje u vezi zajedničke budućnosti, možemo li više vjerovati toj osobi, stalno ćemo imati na umu tu prijevaru i mislit ćemo da se tako nešto može i ponoviti. Takvo mišljenje je, po meni, opravdano, kao i želja za prekidom veze nakon toga.

Ipak, ne mislim da svaka fizička prijevara mora nužno dovesti do prekida veze, da je to automat s kojim se prekida veza. Prijevare mogu biti pod raznim okolnostima, a sve ovisi o stanju u vezi, razlogu zašto je do svega toga došlo i slično... zavisi o osobi, naravno, ali za sebe mislim da bih bio spreman oprostiti neku prijevaru pod nekim okolnostima, jer smatram da su okolnosti jako bitne, one u nama stvaraju određene osjećaje/emocije, a osjećaji i emocije vode do određena ponašanja. Zato ne mislim da je svaka fizička prijevara u istoj kutiji težine ''grijeha'', kao što nije niti svaka naša istovjetna akcija poput ubijanja nekoga.

Stoga, mislim da se prijevara može oprostiti u nekim situacijama, ali jako ovisno o samoj osobi, jer ako osoba procjeni da je to gotovo, da neće više nikad vjerovati toj osobi, tada je vjerojatno prekid dobar potez, a to je zapravo u većini slučajeva i rezultat.

ja sam siguran da bi oprostio...koliko znam nije mi se nikad desilo da mi cura nabije rogove..ali oprosto bi...to znam...

i ja. ljubav prašta, ego ne.

U sadašnjoj situaciji, nakon 11 godina veze (unutar toga 6 godina braka i dvoje djece), nakon puno teških situacija koje smo zajedno prošli, najotvorenijih razgovora koje možeš s nekim imati-ne bih mogla..
Prijevara je po meni odraz nezadovoljstva, a ako si s nekim u vezi i ako se volite te možete razgovarati o svemu nema razloga da prvo ne porazgovarate o problemu jer on zasigurno postoji pa ak nejde-uvijek će biti riba u moru.
Za mene je prijevara izigrano povjerenje koje se dugo i teško gradi-barem je kod mene tako.

pozz Mama dobrodosla...
daj molim te reci mi sta mislis pod tim da ne bi oprostila?
bi li se rastala ili..?
koliko sam skuzio iz tvog posta izgleda da bi....
i sve bi odbacila zbog toga sta je recimo na primjer muz eto jednom ili par puta zaruzio s kolegicom s posla....pretpostavljam da je dobar muz i da redovno donosi placu doma ne propije je po birtijama i da je dobar otac i sve ostalo sta je potrebno za dobar brak...i sve to da odbacis radi jedne seve...

josip21 je napisao/la:

pozz Mama dobrodosla...
daj molim te reci mi sta mislis pod tim da ne bi oprostila?
bi li se rastala ili..?
koliko sam skuzio iz tvog posta izgleda da bi....
i sve bi odbacila zbog toga sta je recimo na primjer muz eto jednom ili par puta zaruzio s kolegicom s posla....pretpostavljam da je dobar muz i da redovno donosi placu doma ne propije je po birtijama i da je dobar otac i sve ostalo sta je potrebno za dobar brak...i sve to da odbacis radi jedne seve...

Ovdje navodis neke nelogicnosti...
Dobar brak na jednu stranu a na drugu prevara,nemoral,izdaja...

Dobar brak iskljucuje svaki oblik prevare pa cak i najmanji flert a da negovorimo o povremenim izletima sa srane.

Da li bih oprostio.......moj ego mi to nebi dopustio.....

A sta je covjek bez ega tj. ponosa,prazna ljustura bez duse,
vreca koju lupa kako ko stigne.....

Covjek bez ponosa je kao prelijepa zena bez srca....

kako nelogicnost?
pa prica je bila o jednom dobrom braku i onda se dogodi taj preljub...o tome pricam...i od tog dogadjaja brak postaje los ili ostaje dobar i dalje...sve zavisi do osobe...vidim da nam se misljenja o tome razilaze...
i mislim da u vezi moze da se dogode puno gore stvari od jedne obicne seve...ali ipak ta prevara najvise povrijedi ljude i ja kuzim zasto je to tako...

Ne,misljenja nam se nerazilaze vec se samo nas dvijica dopunjujemo...

Mismo ti jednostavno prosto-prosireni decki...

Fantom je napisao/la:

josip21 je napisao/la:

pozz Mama dobrodosla...
daj molim te reci mi sta mislis pod tim da ne bi oprostila?
bi li se rastala ili..?
koliko sam skuzio iz tvog posta izgleda da bi....
i sve bi odbacila zbog toga sta je recimo na primjer muz eto jednom ili par puta zaruzio s kolegicom s posla....pretpostavljam da je dobar muz i da redovno donosi placu doma ne propije je po birtijama i da je dobar otac i sve ostalo sta je potrebno za dobar brak...i sve to da odbacis radi jedne seve...

Ovdje navodis neke nelogicnosti...
Dobar brak na jednu stranu a na drugu prevara,nemoral,izdaja...

Dobar brak iskljucuje svaki oblik prevare pa cak i najmanji flert a da negovorimo o povremenim izletima sa srane.

Da li bih oprostio.......moj ego mi to nebi dopustio.....

A sta je covjek bez ega tj. ponosa,prazna ljustura bez duse,
vreca koju lupa kako ko stigne.....

Covjek bez ponosa je kao prelijepa zena bez srca....

Slažem se! Ako je brak dobar, zašto bi se flertalo sa strane. Onda to nije dobar brak, nešto mu nedostaje. I ako si dugo sa jednom osobom i prošli ste mnogo toga zajedno, izgradili svoju obitelj, zašto bi nekom palo na pamet da to sve sruši?
Muž je dobar ako donosi kući plaću i dobar je sa djecom? A švrlja sa strane? Kako bi se taj muž osjećao da mu žena počne švrljat? Nebi pričo s njom mjesec dana... A i žena je dobra. Skuha mu ručak svaki dan, čuva djecu...
Ali eto, svatko ima svoje mišljenje...

Cinderella...

Drago mi je da netko dijeli moje mišljenje pa zato evo i tebi jedna

Cinderella, vjerujem da nitko neće reći da su prijevara ili flert dobre bilo za brak, bilo za veze kratkotrajne i dugotrajne.

Naravno da je uvijek netko povrijeđen.
Ali, osobno mislim da osobito u braku (kako si ti navela) i u dugogodišnjim vezama prije ili poslije na neki način dolazi do zasićenja.
To ne mora značiti da će svatko reagirati na način da prevari partnera, mada je to veoma često, nema pravila.

Neću sad teoretizirati o braku kao instituciji, jer to je sasvim druga priča, osobito kad dodju djeca.
Tada se više ne radi o njemu i njoj, već njihovoj obitelji, novoj instituciji.
Prioriteti su drukčiji.

Ono što je činjenica jest da vjerujem da u dugogodišnjim vezama/braku, vremenom partnera počinjemo doživljavati na drugi način, to ne znači da ga ne volimo, možda i više nego na početku veze, ali više nema onih "leptirića u trbuhu" kao na početku veze.
Dolazi do rutine, stvari se jednostavno moraju mijenjati, sviđalo se to nama ili ne.
Nitko nije izuzetak i potrebno je ulagati puno više truda da bi se taj odnos održao, nego na početku veze.

Što se tiče bezazlenog flerta, ne bi rekla da ljudi u lošem braku flertaju.
Flert ne mora automatski značiti prijevaru, niti on mora biti očit, znači može se manifestirati i pasivnom radnjom.

Imala sam priliku vidjeti ljude koji su u sretnim vezama ili braku i na neki način 90% njih flerta.
Naravno, to ne mora značiti da je na pomolu uopće kakva afera.
Vjerujem da je u ljudskoj prirodi potreba da dokažu sami sebi i svom egu da mogu biti privlačni i drugim ljudima i izazvati divljenje radi ovog ili onog razloga, a ne samo svom partneru/partnerici.
Sumnjam da to itko može poreći.

I još bi se samo nadovezala, koliko god prijevara bila gadna, u nekim slučajevima može biti gotovo najmanji kamen spoticanja u vezi, braku.
Tu se na neki način slažem sa Josipom.
Tako npr. kada počnemo partnera/partnericu doživljavati kao svoju svojinu, tj. odnositi se prema njima sa omalovažavanjem i nepoštivanjem.

Nažalost, u praksi sam baš vidjela primjere da muž i žena žive u klimavom braku, a jedan od njih samo razmišlja je li ga partnerica prevarila, to smatra najbitnijim pitanjem.
S druge se strane ne podnose, ne poštuju, fizički i psihički vrijeđaju, ostalim članovima obitelji su život napravili nepodnošljivim.
Ovo je ekstreman primjer, ali moram se zapitati bi li u tom slučaju eventualna prijevara bila najveće zlo u tom "braku"?
Mislim da ne.

Htjela sam samo naglasiti kako nikakve generalizacije "ne drže vodu", svaki konkretni primjer je drukčiji, ali "nikad" i "uvijek" su prevelike riječi da bi sa 100% sigurnošću mogli znati da bi ih doslovno mogli ispoštovati, bilo mi ili partner.

I ono što volim naglasiti jest da svatko od nas ima sliku "savršene veze" ili "savršenog braka" krojenu prema vlastitim potrebama i svi smo mi uvjereni da nećemo biti prosječni, da nećemo biti nesavršeni kao drugi.

Medjutim, nažalost na temlju nekog pukog nepristranog promatranja, čini mi se da idealan model sa svim poželjnim elementima, može opstati kao takav samo u jednom obliku.
Nerealiziranom.

Ali, svakako treba težiti tome. Nadam se da nisam bila previše pesimistično-kritična.

nisi. bila si realna. takva je stvarnost, htjeli mi to ili ne.

[quote="Athena"]
Ali, osobno mislim da osobito u braku (kako si ti navela) i u dugogodišnjim vezama prije ili poslije na neki način dolazi do zasićenja.

- Ja sam u dugoj vezi i stvarno se ne mogu s tim složiti. Kod mene još uvijek ima "leptirića". mislim da što duže pozaješ osobu možeš joj se više otvoriti i ona tebi. Do zasićenja ne bi trebalo doći ako partneri svaki dan razgovaraju, provode dosta vremena skupa i zajedno eksperimentiraju

[quote="Athena"]
Neću sad teoretizirati o braku kao instituciji, jer to je sasvim druga priča, osobito kad dodju djeca.
Tada se više ne radi o njemu i njoj, već njihovoj obitelji, novoj instituciji.
Prioriteti su drukčiji.

- Slažem se da se tu više ne radi samo o njima ali mislim da bi se trebalo truditi prvo radi partnera i vaše veze (djeca nam daju tu ustrajnost; mislim da njih nema možda bi prije odustali). Jer nesretan brak znači i nesretnu djecu jer ne možemo vječno glumiti. Po meni je bolje rastati se ako ne ide nego glumiti sreću pa švrljati sa strane jer klinci to kad tad skuže.

[quote="Athena"]
Ono što je činjenica jest da vjerujem da u dugogodišnjim vezama/braku, vremenom partnera počinjemo doživljavati na drugi način.

- Da, ja svojeg muža doživljavam još ljepšim i još boljim nego prije jer mi se puno puta dokazao.

[quote="Athena"]
Dolazi do rutine, stvari se jednostavno moraju mijenjati, sviđalo se to nama ili ne.

- E sad tu dolazi do onog eksperimentiranja i slušanja partnerovih želja

[quote="Athena"]
Nitko nije izuzetak i potrebno je ulagati puno više truda da bi se taj odnos održao, nego na početku veze.

- Slažem se. Ali taj umor je više radi manjka vremena i/ili puno obaveza. Na kraju se trud isplati.


[quote="Athena"]
Imala sam priliku vidjeti ljude koji su u sretnim vezama ili braku i na neki način 90% njih flerta.
Naravno, to ne mora značiti da je na pomolu uopće kakva afera.
Vjerujem da je u ljudskoj prirodi potreba da dokažu sami sebi i svom egu da mogu biti privlačni i drugim ljudima i izazvati divljenje radi ovog ili onog razloga, a ne samo svom partneru/partnerici.
Sumnjam da to itko može poreći.

- Ili imaš samopouzdanja ili nemaš. Ako sam koji put down ili sa nečim na sebi baš nisam zadovoljna-muž mi vraća samopouzdanje.

[quote="Athena"]
Htjela sam samo naglasiti kako nikakve generalizacije "ne drže vodu", svaki konkretni primjer je drukčiji, ali "nikad" i "uvijek" su prevelike riječi da bi sa 100% sigurnošću mogli znati da bi ih doslovno mogli ispoštovati, bilo mi ili partner.

- Naravno da ništa nije 100 %. Ali u dugogodišnju vezu sam ušla sa 99% sigurnosti da neću varati. A to isto očekujem od njega.

[quote="Athena"]
Medjutim, nažalost na temlju nekog pukog nepristranog promatranja, čini mi se da idealan model sa svim poželjnim elementima, može opstati kao takav samo u jednom obliku.
Nerealiziranom.

- Ja znam da nema idealnoga. Niti to tražim. Jer ona nesavršenstva su isto tako dio osobe koju sam zavoljela. A i interesantnije je.

josip21 je napisao/la:

pozz Mama dobrodosla...
daj molim te reci mi sta mislis pod tim da ne bi oprostila?
bi li se rastala ili..?
koliko sam skuzio iz tvog posta izgleda da bi....
i sve bi odbacila zbog toga sta je recimo na primjer muz eto jednom ili par puta zaruzio s kolegicom s posla....pretpostavljam da je dobar muz i da redovno donosi placu doma ne propije je po birtijama i da je dobar otac i sve ostalo sta je potrebno za dobar brak...i sve to da odbacis radi jedne seve...

Bok Josip. Hvala na dobrodošlici.
Eto, ne bi ja sve odbacila nego on. Moj muž zna moje stajalište kaj se toga tiče i zna ga već dugo. A pitanje je dal bi sve završilo na jednoj ševi. To ne bi znala niti bi mu više mogla vjerovati. Žao mi je ako to zvuči nerealno.
Također želim da moji klinci vide da trudom mogu postići sve što žele i da se ne trebaju zadovoljiti manjim no što zaslužuju. A prijevaru nitko ne zaslužuje.

Mama je napisao/la:

U sadašnjoj situaciji, nakon 11 godina veze (unutar toga 6 godina braka i dvoje djece), nakon puno teških situacija koje smo zajedno prošli, najotvorenijih razgovora koje možeš s nekim imati-ne bih mogla..
Prijevara je po meni odraz nezadovoljstva, a ako si s nekim u vezi i ako se volite te možete razgovarati o svemu nema razloga da prvo ne porazgovarate o problemu jer on zasigurno postoji pa ak nejde-uvijek će biti riba u moru.
Za mene je prijevara izigrano povjerenje koje se dugo i teško gradi-barem je kod mene tako.

Tako nešto i ja osjećam i mislim. Još bih dodala da prijevaru smatram i izdajom svega što se postiglo zajedničkim naporima do tada.

floridana je napisao/la:

i ja. ljubav prašta, ego ne.

Slažem se

Athena je napisao/la:

Što se tiče bezazlenog flerta, ne bi rekla da ljudi u lošem braku flertaju.
Flert ne mora automatski značiti prijevaru, niti on mora biti očit, znači može se manifestirati i pasivnom radnjom.

Imala sam priliku vidjeti ljude koji su u sretnim vezama ili braku i na neki način 90% njih flerta.
Naravno, to ne mora značiti da je na pomolu uopće kakva afera.
Vjerujem da je u ljudskoj prirodi potreba da dokažu sami sebi i svom egu da mogu biti privlačni i drugim ljudima i izazvati divljenje radi ovog ili onog razloga, a ne samo svom partneru/partnerici.
Sumnjam da to itko može poreći.

Također sam vidio takve stvari. Jednostavno, nije svaki flert prijevara niti označava neku aferu. Često je posrijedi ljudska potreba da dokažu sami sebi da vrijede na neki način, a ponekad je jednostavno prisutna želja za zabavnom, možda nečim novim, što bi razbilu moguće prisutnu rutinu u životu pojedinca. Tu sad opet pričamo o stupnju slobode emocionalna vezivanja za neku osobu i o emocionalnoj prijevari općenito kao i određivanja iste

Citat :

Nažalost, u praksi sam baš vidjela primjere da muž i žena žive u klimavom braku, a jedan od njih samo razmišlja je li ga partnerica prevarila, to smatra najbitnijim pitanjem.
S druge se strane ne podnose, ne poštuju, fizički i psihički vrijeđaju, ostalim članovima obitelji su život napravili nepodnošljivim.
Ovo je ekstreman primjer, ali moram se zapitati bi li u tom slučaju eventualna prijevara bila najveće zlo u tom "braku"?
Mislim da ne.

Sve ovisi o samom trenutku, ali doista i ja mislim da nije uvijek prijevara najveće zlo u braku. No, to ovisi o pojedincu, njegovim kriterijima, očekivanjima i samom egu. Ali svakako da mnoge stvari mogu uništiti brak, nije prijevara jedina na tom području iako joj se ponekad daje takav naglasak.

Sad će netko reći kako ja mogu pričati o tome, a nikad nisam bio u braku... Tako da sam pričao sa ljudima koji jesu u braku, od obitelji pa i van nje, slušao o raznim problemima, čitao na raznim mjestima priče drugih ljudi... Eto, tako.

Mama je napisao/la:

Athena je napisao/la:

Ali, osobno mislim da osobito u braku (kako si ti navela) i u dugogodišnjim vezama prije ili poslije na neki način dolazi do zasićenja.

- Ja sam u dugoj vezi i stvarno se ne mogu s tim složiti. Kod mene još uvijek ima "leptirića". mislim da što duže pozaješ osobu možeš joj se više otvoriti i ona tebi. Do zasićenja ne bi trebalo doći ako partneri svaki dan razgovaraju, provode dosta vremena skupa i zajedno eksperimentiraju

Ne želim ništa ureknuti, ali ključna riječ u tvom navodu bila bi ''zasad''. Kako će to funkcionirati u sljedećih 15 godina, to će se tek vidjeti/doživjeti, ali nadajmo se da će i dalje biti ovako kako je dosad bilo

Mama je napisao/la:

Eto, ne bi ja sve odbacila nego on. Moj muž zna moje stajalište kaj se toga tiče i zna ga već dugo. A pitanje je dal bi sve završilo na jednoj ševi. To ne bi znala niti bi mu više mogla vjerovati. Žao mi je ako to zvuči nerealno.

Nipošto to nije nerealno, dapače, imala bi dobar razlog za to.

No ipak, nisu sve prijevare iste težine, niti su se dogodile pod istim uvjetima i situacijama. Netko je spreman gledati o kakvoj je situaciji riječ i eventualno oprostiti prijevaru ako je moguće, a netko nije... Sve je to normalno.

Mama je napisao/la:

Athena je napisao/la:

Ali, osobno mislim da osobito u braku (kako si ti navela) i u dugogodišnjim vezama prije ili poslije na neki način dolazi do zasićenja.

- Ja sam u dugoj vezi i stvarno se ne mogu s tim složiti. Kod mene još uvijek ima "leptirića". mislim da što duže pozaješ osobu možeš joj se više otvoriti i ona tebi. Do zasićenja ne bi trebalo doći ako partneri svaki dan razgovaraju, provode dosta vremena skupa i zajedno eksperimentiraju

Ja tvoje mišljenje i iskustvo poštujem.
Ne znam što za nekoga znači dugogodišnja veza, ali sudeći prema tvojem postu, smatram da si zaista u dugogodišnjoj vezi.

Ipak, ne mogu se s tobom složiti, u potpunosti.
Smatram da nakon izvjesnog vremena dugogodišnje veze/braka, prvenstveno zajedničkog života, "leptirići" ni znanstveno ni u praksi jednostavno ne mogu biti toliko učestali niti intenzivni kao na početku veze.

Dugogodišnjom "stabilnom" vezom, stvaraju se novi sadržaji, odnosno temelji koji daju naglasak nekoj vezi.
Naravno da rad na detaljima, povremeni "eksperimenti" kako bi neki rekli , svakako povremeno mogu začiniti vezu i malo je podignuti iz "učmalosti".
Medjutim, smatram da to ne može biti paneceja za cjelokupni odnos dvoje ljudi, jer on involvira puno više aspekata od seksualnog.

Kada bi promatrali nekoga tko je u dugogodišnjem braku i isto toliko zajednički živi s partnerom, sumnjam da bi "akcent" toga braka/veze bili "leptirići" u trbuhu, zaljubljenost partnera, kao što je to na početku veze.

Razlog egzistencije tog braka/veze vjerojatno je ono što su njih dvoje izgradili, "institucija" u kojoj nalaze sigurnost i utočište pa i zajedničke navike, koje će naravno imati i nedostataka, ali se partneri na njih godinama priviknu.
Ipak, sigurno je da će povremeno i tada moći zabljesnuti kakav "leptirić", koji će biti samo podstrek onoga što je godinama gradjeno.
I tada će partneri moći reći da je zajednički život vrijedio.

Athena je napisao/la:

Mama je napisao/la:

Neću sad teoretizirati o braku kao instituciji, jer to je sasvim druga priča, osobito kad dodju djeca.
Tada se više ne radi o njemu i njoj, već njihovoj obitelji, novoj instituciji.
Prioriteti su drukčiji.

- Slažem se da se tu više ne radi samo o njima ali mislim da bi se trebalo truditi prvo radi partnera i vaše veze (djeca nam daju tu ustrajnost; mislim da njih nema možda bi prije odustali). Jer nesretan brak znači i nesretnu djecu jer ne možemo vječno glumiti. Po meni je bolje rastati se ako ne ide nego glumiti sreću pa švrljati sa strane jer klinci to kad tad skuže.

Slažem se da djeca izmedju ostalog daju ustrajnost vezi dvoje ljudi.
Upravo sam o razlozima zašto se netko odlučuje imati djecu nedavno razgovarala sa poznanicom.
Odgovor je bio:"Djeca ti daju sigurnost, dodatni smisao života, učvršćuju vezu tebe i partnera."

Morala sam se zapitati ne dolazi li podsvjesno kod produživanja potomstva do izražaja ego nekog pojedinca?
Mi imamo djecu zato da nama bude lakše, da naša veza bude čvršća...

Sve je to vjerojatno prirodno i jednim dijelom opravdano, ali smatram da bi razlog zašto odlučujemo imati potomstvo trebao biti na neki način "izvan" zadovoljenja naših potreba.
Stvaranje nekog malog bića trebalo bi proizaći iz želje da to biće postoji, živi, razvija se i raste te da prvenstveno mi njemu pružimo sigurnost, a ne ono nama.
O tome bi se moglo pisati i otvoriti sasvim nova tema.

Ono na što ne mogu "zažmiriti" i što je za mene ispod svake kritike odnosi se na čest primjer kad žene ili muškarci odluče imati djecu, samo zato jer im je brak na klimavim nogama ili se dogodila prijevara.
To je uzaludno hvatanje za slamke koje u konačnici ne može imati dobar ishod.

I još da komentiram, možda off topic tako čest izraz "moja druga polovica", radilo se o muškarcu ili ženi, što djeluje onako romantično, ali mislim da nema realnu podlogu.
Za mene je svaka osoba cjelovita i jedinka.
Partner/ica može obogatiti tu našu cjelovitost, ali ne i nadograditi, jer u protivnom pojedinac sam nije izgradjen i očito ima problema.

Kad netko kaže da ne bi mogao živjeti bez svoje "druge polovice", to su floskule i priče za malu djecu , jer čovjek se može gotovo na sve priviknuti.
Osobno, mislim da nije dobro sve vezati za voljenu osobu niti da u njoj netko može pronaći apsolutno sve što traži i dobiti potvrdu vlastitih vrijednosti.

Isključivo zato, jer ne pristajem (kao što bi jedna kolumnistica rekla) da je pojedinac bio on u vezi ili ne, manje od "cjeline".

Već sam pomislila da svi misle kako kad-tad momak/muž mora prevariti svoju ženu i zapitala se u čemu je onda smisao braka. Ali Mama me vratila u stvarnost i vidim da kod nekih i nakon dugogodišnje veze još uvijek postoji ono nešto. Ako nisi siguran da voliš određenu osobu, zašto bi onda stupao u brak? Naravno da kod svih katkada dođe do krize, ali to se sve može riješiti. Netreba nakon svake prepirke trčati drogome/drugoj da te utješi.

Cinderella je napisao/la:

Već sam pomislila da svi misle kako kad-tad momak/muž mora prevariti svoju ženu i zapitala se u čemu je onda smisao braka. Ali Mama me vratila u stvarnost i vidim da kod nekih i nakon dugogodišnje veze još uvijek postoji ono nešto. Ako nisi siguran da voliš određenu osobu, zašto bi onda stupao u brak? Naravno da kod svih katkada dođe do krize, ali to se sve može riješiti. Netreba nakon svake prepirke trčati drogome/drugoj da te utješi.

Nitko ne misli da partner mora trčati drugoj/drugome svaki put kada dođe do problema u braku niti je to opravdano.
Ne vjerujem da većina ljudi koji ulaze u brak unaprijed planiraju prijevaru partnera niti da nema medjusobne zaljubljenosti.

Ali, fizička prijevara nikako ne mora značiti da se partneri više ne vole.
Ljubav je emocija, seks je nešto drugo.
To dvoje se može nadopunjavati, ali onda je pogrešno reći da se radi striktno o "njihovoj ljubavi", jer se radi o odnosu ili vezi dvoje ljudi.
Ljubav može vremenom malo-pomalo ishlapiti i dvoje ljudi postati stranci, a da pritom fizički dio odnosa savršeno funkcionira i da uopće ne dodje do fizičke prijevare.

Medjutim, činjenica je da što veza duže traje, to više na njoj treba raditi i "oživljavati je".

Nikakve generalizacije ne drže vodu, ali sigurno je da će u prosjeku dvoje friško zaljubljenih teže tolerirati fizičku prijevaru, jer naglasak njihovoj vezi upravo daje ta kemija, "leptirići".

Oni još nisu izgradili instituciju koja bi obilježila njihov odnos i na neki način postala prioritetna, izvan onog fizičkog što je bilo primarno na početku veze.

Što se tiče rješavanja problema u dugogodišnjoj vezi, oni se mogu riješiti samo ako postoji inicijativa sa obje strane da se sagledaju greške i preuzme odgovornost za svoj dio.
To je ponekad vrlo teško.

Ljubav je vrlo "skliska" i ne može pružati garanciju da "nikad" neće doći do ovoga ili onoga i da će netko od partnera "uvijek" reagirati ovako ili onako.
Kako će tko reagirati, znat će jedino kad osjeti neki problem na svojoj koži.
Mnogi se onda iznenade i pristanu na neke kompromise, jer ljudi nisu savšena bića, a ono "nikad" i "uvijek" nažalost ne mogu doslovno ispoštovati.

@Athena, samo da izvučem ovu misao iz tvojeg posta:
"Ali, fizička prijevara nikako ne mora značiti da se partneri više ne vole. "

Fizička prevara je upravo to: pomankanje ljubavi, koje je nastalo iz milijun i jednog razloga između dvije izgrađene osobe.
Prijevara NIKAD ne dolazi samo tako i NIKAD nije naivna, osim u slučaju ako je osoba silovana.
To vrijedi univerzalno, i za muškarce i za žene vrste Čovjek.
Primijeti da sam napisao čovjek velikim slovom, dakle radi se o odrasloj, emocionalno i fizički zreloj i zdravoj osobi naše vrste.

Ako je neka osoba neku drugu prevarila, to je neminovna posljedica toga što je nestalo ljubavi i poštovanja među partnerima, pa se "traži dalje".