Tajna

Tajna iliti The Secret je film/knjiga/stranica koja promice pozitivno razmisljanje i pozitivne stavove.

http://www.thesecret.tv/
http://en.wikipedia.org/wiki/The_Secret_(2006_film)
( iz nekog razloga, drugi link ne mogu postaviti kako treba; ako ga stavim u tagove, ne vidi se cijeli post )


Konkretnije, promoviraju zivot prema jednom jednostavnom zakonu: zakonu privlacenja (Law of attraction). Govore kako ljudi mogu mislima privuci odredjene dogadjaje/stvari/ljude, tj. da ce se covjeku u zivotu dogadjati upravo ono o cemu razmislja. Razmisljate li o dugovima, bit cete u njima. Razmisljate li o bolestima, bit cete bolesni. Naravno, vrijedi i za dobre stvari: razmisljate li o bogastvu, bit cete bogati.


Ako nekog zanima, preporucio bih filmic. Takodjer, zelio bih cuti misljenja ljudi koji su upoznati s Tajnom

Čula sam za to... imala sam priliku dobit dvd s knjigom i filmom, al me nije previše zanimalo. Možda neki drugi put.

da imali smo neki filozofski razgovor o tome na faksu... na žalost ne mogu trenutno ništa čitati tako ni ovu knjigu, ali zvuči zanimljivo - zakon "privlačenja" mislima, u biti koliko sam shvatila u čitavoj priči najbitnija je pozitiva i energija koju stvaramo doživljajem svijeta oko sebe

interesantno, ja koliko god ne razmišljala o dugovima oni se i dalje gomilaju. možda je problem baš u tome
sve počinje od misli, pa se kasnije sprovodi u djelo. važan je optimizam, jer ako izostane teško da ćemo ostvariti zamišljeno.
nisam čitala knjigu ni gledala film.

Ajde nek se netko odvazi pa pogleda/procita Lakse je pogledati, traje 1h25m

Kad je knjiga izišla čuo sam dosta loše kritike što me odbilo od čitanja, tipa radi se o new age literaturi koja je jednostavna, dosadna bla, bla. No, prošli tjedan sam slučajno došao do nje i počeo čitati i meni je zanimljiva, je da je jednostavna i pisana za amerikance kojima se sve mora pojednostaviti do krajnosti, ali knjigica je fora. U stvari ništa novo, pozitivno razmišljanje, pozitivni stavovi će privući i pozitivne stvari. Nisam još pročitao knjigu, negdje sam na pola, ali meni je zanimljiva. Preporučio bi ju svakako

Gledala sam ga,govori o tome kako možeš ispuniti svoje želje,film je snimljen 2006,imam i film i knjigu

the Secret + subtitle.......

http://rapidshare.com/files/240384048/TheSecret.part1.rar.html
http://rapidshare.com/files/240345958/TheSecret.part2.rar.html
http://rapidshare.com/files/240358996/TheSecret.part3.rar.html
http://rapidshare.com/files/240371652/TheSecret.part4.rar.html

procitala sam tu knjigu prije negdje 2 godine. To mi je bila prva knjiga takve tematike, pa sam bila odusevljena. Samo sto ima puno rupa.. neke bitne stvari u tim procesima su samo kratko spomenuli, .. neke kljucne stvari. Budem jos detaljno objasnila na sta mislim. Ali dobra knjiga u svakom slucaju. Film nisam vidjela, osim par scena, po kojima sam zakljucila da u stvari govore sve isto ko u knjizi. Bas sam ove dane opet pocela citati tu tajnu da se prisjetim nekih detalja.

Ugl, najbitnije stvari su da se trebamo dobro osjecati, biti sretni i veseli, osjecati ljubav. Trebamo se kako god umijemo izvuci iz tuge, samosazaljenja i svih losih emocija.

sto se tice toga.. mislis o necemu i privuces to... Zaboravili su napomenuti bitnu stvar. Ne smijemo postati opsjednuti time sto zelimo, i vidjeti samo to i nista drugo. Tj, ne smijemo se grciti po pitanju te zelje. Jer ako se grcimo i forsiramo razmisljanje o tome svim silama, nebu nis od toga doslo... zasto? Ometamo protjecanje energije tim grcenjem.

Isto tako, ne smijemo razmisljati kako cemo doci do cilja, .. mislim, trebamo imati neke smjernice.... ali ne bismo smijeli zamisljati sve korake do cilja.-- jer tako si smanjujemo puteve. ima puno nacina kako da dodjemo do nekog cilja, iako ih nismo odmoah u stanju vidjeti.

Kako prepoznati to grcenje i forsiranje? .. svatko treba to znati osjetiti u sebi, postati svjestan kada to radi.

Npr. ja se testiram tako da zamislim da mi se zelja nije ostvarila... i gledam kako cu reagirati na to. Ako pomislite, "ah steta, nema veze".. onda ste na super putu. Ali ako se u vama javi neki histericni osjecaj, koji govori "ali to mora uspjeti, ja to moram dobiti, inace ne znam kako cu dalje".... e onda ste se zeznuli

Da prekinete s tom opsesijom, opustite se i zamislite da vam se zelja nije ostvarila. Koliko god bolno vam se cinilo, trebate se pomiriti s mogucnoscu da vam se zelja mozda i nece ostvariti, ali da vama ipak moze biti dobro u zivotu.

Takodjer je pozeljno da vam zelje ne prelaze opseg od nekih godinu dana. Tj, da ne planirate previse u buducnost. Tako se samo uzalud rasipa snaga. Tko zna sto ce se sve u medjuvremenu dogoditi i sta cete htjeti za godinu dana. Treba se zivjeti u sadasnjosti i znati uzivati u ovom trenutku, ovdje i sada.

Flory dobro si ti to zaključila.

Dobro došla na forum

Hvala!

Flory dobrodosla i hvala

evo posto vidim da je ovaj pdforum malo zamro...

dakle, koliko vidim ovdje se raspravlja o Tajni...iako mozda je ovo krivi naziv za ovakvu sveobuhvatnu temu...
naime, do prije nekoliko godina istinski sam zelio promjenu u svom zivotu i ne shvacajuci sto cinim stalno sam zamisljao zivot potpuno drigaciji nego sto je sada...zamisljao sam da zivim na moru u nekom super stanu (inace sam iz slavonije) da se bavim necime u zivotu sto obozavam (tada su moji snovi izgledali kao da konobarim negdje na moru), da imam super ekipu, da me ljude iz moga rodnog grada cijene i tako. U to vrijeme nisam bio upoznat sa Zakonom privlačenja niti sam znao sto je to. U to vrijeme sam radio u jednome kaficu koji nije imao nikakvog prometa a sef je bio lokalni mafijas...

Dakle, svaki dan sam sanjao, mastao, zelio promjenu, odlazak, novi zivot.


Jednoga dana u kafic je došla osoba s kojom sam ja započeo jedan razgovor..
Kako to inace biva nakon par piva ja sam toj osobi rekao st bih ja volio u zivotu, kako zelim srecu i slično, rekao sam joj o čeu mastam...ipak su to bili samo snovi, a zelja za promjenom (promjenom koju nisam znao kako postići, ali sam ju zelio, zelio sam novi zivot) samo zelja

Tako je ta osoba mene počela nagovarati da prtaim svoje snove i malo pomalo dan za danom se otkrilo da su moje zelje fakultet i slično - no nebitno...

Sve u svemu, tako sam ja danas ovdje...

Prateci svoje snove i samo zeleći promjenu u zivotu i bolju buducnost i samo razmisljajuci o toj promjeni danas se nalazim na tom mjestu. Zivim svoj san

Iza sebe sam ostavio cijeli zivot, jednostavno nesto ili neko mi je naglo davalo mogucnosti koje sam ja iskoristavao. Naglo sam mijenjao svoj zivot i pratio svoj san zeleći promjenu. Jednostavno sam došao cak do tog stadija kada mi nitko nije vjerovao da cu uspjeti i da cinim to sto cinim. Naglo sam otisao. I još se nisam vratio

Dakle, danas zivim u jednome mjestu na Hrvatskoj obali, studiram ono sto me oduvijek zanimalo, imam punu podrsku obitelji (sto za mojeg stanovanja u rodnome kraju nisam imao), u rodnome kraju imam poštovanje i divljenje svojih prijatelja a ovdje sam uistinu nasao ljude koji me razumiju...Jesam li vec rekao da zivim u luksuznome apartmanu za sitne novce?

istina, sto se tice financija nije bajno ali krpa se, ide nekako, a ljubav ce vec doci...


Sto zelim reci...?

Dakle, prakticirajuci Zakon privlačnosti ja sam svoj zivot ucinio cudesnim, zivim svoj san i kao takav tek sam na dnu jer su moji snovi bili (sada tek vidim) maleni kada gledamo kakove mogucnosti ova metoda pruza. Sada je na meni da kada sam upoznatom sa Zakonom privlačnosti u svoj zivot privucem bogatstvo i ljubav te dakako sreću...

Nemojte me krivo shvatiti..ja uistinu zivim svoj san i kada sada gledam unazad ja sam ga zelio i manifestirao toliko puta u svojim mislima i Svemir mi ga je dao...ali sada kada gledam, i akda sam vec ovo uspio sada je na meni da zelim vise i vise...

Sve je u nama....

''Ja sam gospodar svoje sudbine..,
Ja sam zapovjednik svoje duše...'' - Nelson Mandela

Istina jest

Oooo jedno stvarno iskustva osobe s ovih prostora, ne samo iz Amerike

Ajde baš mi je drago da ti uspijevaš i da imaš pozitivna iskustva sa tom naizgled jednostavnom metodom, ali opet jako teškom. Ono što je meni teško je fokusirati misli, neko vrijeme i mogu usredotočiti svoje misli, nekih dan, dva, možda i tri, ali onda se opet pogubim u svakodnevnim obvezama i gotovo, vratim se starom načinu razmišljanja.

Nažalost to je u pravilu negativno, tj. uvijek pretpostavljam da će mi se desiti ono najgore i naravno uvijek pogodim

Kako si se ti uspio uzdići iz te atmosfere negativnih misli?

Kako sam se uspio uzdići iz te atmosfere...hm...

pa poprilično lako, svako jutro akda se probudim izadjem na balkon, pijuckam kavu, gledam more i jednostavno me to napuni energijom za cijeli dan. svaki put kad počnem misliti negativno pogledam prema moru ili fokusiram automatski misli na nesto pozitivno i to je to...

a ako je stvarno gadno, mislim ako me negativnost obuzme onda si pustim neku pjesmu koja me podize koju obozavam (recimo himnu Rome, ili neku talijansku glazbu ili neki rock ili techno, ovisi sta me u tome trentku podize) i onda jednostavno zamislim sebe na nekom mjestu gdje je ta pjesma (na stadionu, u disku, na veceri) svirala...

jednstavno negativne misli izbacujem iz sebe tako da se prisjećam pozitivnih trenutaka iz svoga zivota - to mi onda daje snagu....

ooo kako lijepo!!! Baš mi je drago zbog tebe!
a Chak, ne moraš se baš uvijek koncentrirati na misli i razmišljati o tajni. Meni je već nekako ušlo u naviku , te većinu stvari koje se preporučuju radim automatski, a neke i iz stvarne potrebe. Npr. više se usredotočujem na vlastite osjećaje, ne toliko na misli. Zato jer sam sklona zamišljanju detalja, a to je baš ono što ne bismo smjeli raditi. Pa tako naprosto poželim nešto, ali ne trošim energiju ni mnogo vremena na podsjećanje na tu želju. Po onome što sam dosad doživjela, najbrže mi se i najlakše ostvare želje koje nakratko pomislim i tu i tamo ih se sjetim, ali bez potrebe za forsiranjem toga da se želje ostvare.
hm, što još.. ah naravno. Živjeti u sadašnjosti, u ovom trenutku... NEOPISIVO BITNO!!!!! Prije sam često živjela u prošlosti, tugovala zbog onoga što sam izgubila i ne mogu vratiti. Ali sad stvarno mogu reći da to više ne radim. I ne brinem se previše zbog budućnosti. Dobro, ponekad mi ne znam odakle dođu brige u glavu oko toga hoću li biti dobra mama svojoj djeci!?!? mislim stvarno Ne moram uopće napominjati da još duuuugo ne mislim imati djecu. Eto šta se meni vrti po glavi
Ali najviše od svega što se spominje u tajni, sviđaju mi se 2 stvari: kao prvo, zahvaljivanje.... Baš je nekako oslobađajuće. Uvijek imamo nešto na čemu se možemo zahvaliti. Ako ništa drugo, svi koji ovo čitate, imate komp, prste za tipkanje, oči i vid, a pretpostavljam i krevet i hranu. Pa ako ikada pomislite da vam je grozno, onda se sjetite koliko ljudi nemaju ono što vi imate!!! Zahvaljivati se možete u svakom trenu.... samo neka vam glavom prođe pomisao "puno hvala na xxxxxx". Mislim da ako smo zahvalni na ovome što imamo , da dobijemo i još toga na čemu možemo biti zahvalni. Nemojte čekati da nešto izgubite pa da onda tek shvatite kako vam je divno bilo kada ste to imali.
Ah da, a kao drugo, ... osjećaj ljubavi prema svemu i svakome. Eto, meni je baš lijepo u životu. Mogu reći da apsolutno s nijednom osobom nisam u svađi, razmirici, ili bilo kakvom lošem odnosu. To me čini tako mirnom. Ako je netko drzak prema meni, naprosto ga ne šljivim ni pol posto ili mu glatko otpilim, pa nek si misli. I mislim da se što više trebamo usredotočiti na dobre strane svake osobe. Dosad nisam srela nikoga tko nije imao barem neku lijepu osobinu, barem trunku osjećajnosti ili osjećaja ljubavi prema nekomu/ nečemu.

Odličan post flory, baš se pitam od kud toliko pametnih klinaca, ti, Legi, Flame..., ja ne znam da sam bio toliko svjestan svih tih stvari kad sam imao 15, 16 godina. Ustvari znam da nisam. Da li je to posljedica, interneta i vrlo brzog protoka informacija ili je to jednostavno u vama, imate sposobnost vidjeti i osjetiti stvari koje drugi ne uočavaju, a tako su očite

No da se vratim na temu, prije nego sam pročitao ovu knjigu sam naslućivao neke stvari o tim stvarima, npr. ja sam uvjeren da sam zdrav i ne bi učinio ništa što bi ugrozilo moje zdravlje, takav stav me doveo do toga da u posljednjih desetak godini gotovo i nisam bio bolestan možda par puta lagano prehlađen, ali ništa više. Na poslu sam pak uvjeren da se riječima mogu izvući iz svake situacije tako da skoro nikada nemam nikakvih problema niti sa kolegama niti sa šefovima. Dok s druge strane u drugim segmentima života mi i ne ide baš najbolje, ali čitajući ovu knjigu, a i druge sa sličnom tematikom ispada da se i to može promijeniti. Zato mi je drago da postoje takve knjige, a i ovakvi forumu gdje se o tome može raspravljati

oh, hvala.. sad sam pametno dijete
a bas se smatram starom. Jos samo godina i vec sam punoljetna. A ne zelim odrasti.
Uglvanom... nisi se razbolio 10 godina?? To sam dosad cula samo jos od jedne osobe koja kaze da to zahvaljuje prakticiranju joge! Da je bar meni uvijek zdravlje. Ponekad mi se čini da pokupim svaku zarazu koja se pojavi. Ali to sam si i sama kriva. Između ostalog, ..... ovo me sram priznati.... ali ponekad ostanem doma jer sam "bolesna"... = pišem test u školi za koji nisam učila.... I tada me neopisivo grize savjest, jer znam da zapravo na taj način prizivam stanje bolesti. Eto tako mi se npr. dogodilo, da sam jučer, na svoj ročkas, bila jaako prehlađena, i grlo me mučilo. A znam da sam si sama kriva, no ne mogu garantirati da mi se opet neće dogoditi da poželim da sam bolesna kako bih izbjegla nešto.

Meni je zanimljiva teorija da postoji nesto sto nas nagradjuje za nas optimizam. To je vrlo utjesno. Uostalom, to je otprilike ono sto religije propagiraju. A opet, kao ateistu, takvo mi je sto krajnje neprihvatljivo. Mi smo ovdje i sada; ne postoji nista iznad nas, pa tako ni Svemir.

Radi se o tome da smo sretni onoliko koliko smo zadovoljni svojim zivotom, stanjem u kojem se nalazimo i perspektivama koje vidimo. Ako stalno kukamo kako nam je tesko i kako imamo malo izlaza - tako ce to i biti. Ako smo zadovoljni onim sto imamo ili pak stvarno vjerujemo da ce se stvari popraviti; otvaramo sami sebi mogucnost da djelujemo u tom smjeru - zvali mi to Tajnom, Sudbinom ili necim petim. Fatalizam nas samo koci.

U duhu toga, ja sam si zacrtao dosta jasne i ambiciozne ciljeve u zivotu (kao vjerojatno i dobar dio mojih vrsnjaka). I ne sumnjam da cu ih, ako vec ne potpuno, barem priblizno ostvariti.


@zdravlje: Svako-malo se razboljevam. Po mojim iskustvima, to je usko povezano sa psihickim stanjem - ako se ne zelim razboljeti (pa makar i osjecao da me hvata nesto) - necu se razboljeti. Ako mi je svejedno ili bi cak htio predah od svakodnevne strke, bolestan sam i roku odmah.

@flory to je bio kompliment, no da bi to doista shvatila trebaš biti malo starija

Što se zdravlja tiče, meni je to doista lagano, jer to je nešto što ovisi samo o meni i nikome drugome, ako znaš da ti nešto šteti zdravlju to jednostavno ne radiš, dok s druge strane ono što je korisno to radiš, to može biti joga (kao što to radi tvoj frend), može biti trčanje, vožnja biciklom ili bilo što drugo. Ja nemam ništa posebno, no trudim se ne jesti nezdravu hranu i lagano baviti sportom, no to nije da ću ja sad svaki dan trčati zato što moram, nego jednostavno trčim kad to želim i na kraju se svede da je to dva, tri puta tjedno, jednako tako se vozim biciklom kad to želim, a želim skoro uvijek

I da nikada se ne žalim na neku bolest, nikada nisam na bolovanju, još dok sam išao u srednju školu u svih četiri godine sam izostao samo nekih pet, šest sati i to sve neopravdano, dakle ne zbog bolesti Kad sam pak u društvu u kojem je netko ili možda svi bolesni, nikad se ne bojim da će na mene priječi neka bolest.

Za mene je ustvari bolest nedostatak zdravlja, a da bi se zdravlje sačuvalo na tome se mora raditi svakog dana. Ja ne vjerujem u ono teoriju da je netko zdrav i to je to, može raditi što želi, pušiti, opijati se.... i da se neće razboliti, niti u drugu suprotnost da ako je netko bolest više nema povratka. Uvijek se zdravlje može vratiti i izgubiti. Ja također zahvaljujem Bogu svaki dan što sam zdrav i što ova moja metoda funkcionira

Eh da bar i u drugim aspektima života sve ovisi samo o nama

@Tomi ti stvarno ne vjeruješ da postoji Svemir

Chakotay je napisao/la:

@flory to je bio kompliment, no da bi to doista shvatila trebaš biti malo starija

I shvatila sam to kao kompliment... ono "hvala" je zaista i značilo "hvala", nisam to sarkastično napisala. Vjerojatno se nisam jasno izrazila. Dogodi mi se ponekad da me ljudi krivo shvate, ako ne govorimo lice u lice. Pa mi ne čuju glas, ne vide izraz lica, i ne znaju jesam li se šalila, jesam li bila sarkastična, ili ozbiljna..
Htjela sam reći da me plaši što ću ubrzo službeno biti punoljetna. A čini mi se da sam "stara" jer mi brojka 17 djeluje jako veliko. Te brojke me plaše zato što me podsjećaju da mi sve više raste odgovornost. Tj. odgovorna sam ja već sada, ali ne mislim na tu vrstu odgovornosti. I prilično sam samostalna.. ali to će sve preći na viši nivo. Odabir posla kojim se mislim u životu baviti, novčana samostalnost, jednom valjda i vlastiti stan, odlazak iz roditeljskog doma, a jednoga dana i osnivanje svoje obitelji. Znam da to neće odjednom doći, i da ima još vremena, no ipak me pomalo plaši pomisao na to. jer ću izgubiti svojevrstan oslonac. Morat ću u svemu biti sama sebi oslonac. Bez zaštite. Tako to meni izgleda.

Chakotay je napisao/la:

@Tomi ti stvarno ne vjeruješ da postoji Svemir

"Svemir" as in "genie koji nas nagradjuje za pozitivne misli" - ne