Crkva i narod

zvezda dobrodošla nazad na forum, lijepo je ponovo vidjeti tvoje postove.

Slažem se s tobom, samo što ćemo to što ti govoriš spoznati baš svi, samo je pitanje kada, neki nakon ove fizičke smrti, a neki malo kasnije

Hvala, svratim s' vremena na vreme, kada mi obaveze dozvole...
Lepo je sresti te...

A neki nakon neke druge od fizičkih smrti... *

[quote="dr.chaos0"]Bog i sta se sve pripisuje njemu!




Ako su im takvi pastiri, kakvi su im onda vukovi?

CRKVA-banka laznog morala I NAROD-uplatitelji ispranog mozga. Simbiozom ta dva pojma te poimanjem istih kao svojevrsnog anagrama dobivamo KVAR NA DROCI. Ta sublimirana poruka nam govori samo jedno-u pitanju je spolna bolest, jelte. To opet nas vodi do procesa dobivanja reproduktivne bolesti-a to je seksualni cin. DAKLE- CRKVA OPĆI (je*e) NAROD!

Skulptura je napisao/la:

@Biga ti bi kao vjernik trebao jedva dočekati da dođeš u raj.
Također, ako te Bog voli povući će te što prije na neko bolje mjesto.
Zašto bi te držao ovdje?

ehhh... ne mogu vjerovati da na ovo nisam odgovorio...
hehehe... dobra ti ova......
ne žurim se ja u raj... polako...
a možda me i ne voli baš toliko....

Archangel je napisao/la:

DRUGO, zasto bi bog spasio tebe, izmedju milijardu drugih ljudi koje je jednostavno pustio da padnu u provaliju? I evo i TRECE: ako on tako aktivno sudjeluje u nasim zivotima - zasto bi te uopste doveo u situaciju u kojoj bi te morao spasavati?

možda ću ja otkriti lijek protiv prehlade??? tko će znati... hehe
radi adrenalina???
ma gle, šta god sad da ti odgovorim zvučat ću kao neki vjerski fanatik, a to definitivno nisam... makar tako mislim...

Crkva i narod je jedna pojava i rasprava, a Crkva i Bog nešto drugo. Crkva je kao takva, sačinjena od svojih "crkvenjaka" i podanika, bez njih ona je samo izgovorena riječ. I čak da je izgovorena riječ, danas je izgubila svoju etimološku vrijednost, gdje korijen riječi Crkva potječe iz starogrčkog kyriake oikia što znači "kuća Gospodnja".
Koliko ja danas vidim u tim "Crkvama" više nema Gospodina, samo ljudi obućeni u lijepe halje sa Audijima ispred zgrade u kojoj svake nedjelje slave "božija djela".

Crkva je isto tako i vjerska zajednica, zajednica kršćana. Međutim, već i sam vidim, apriori meni u glavi je razvijen stereoptip o Crkvi. Baš nikada ne mislim na zajednicu kad mi se spomene taj pojam. Prvo mi pada na pamet arhitektura velebnih konstrukcija građenih kroz ljudsku povijest, onda mi padne na pamet crkva iz mog susjedstva i njen izgled, tek onda možda pomislim na ljude i svečenike. Međutim opet, ad hoc apriori, na pamet mi pada iskvarenost i povodljivost mase, a najviše mi je krivo što uz to vežem samo kršćane, što ne znači da opet nemam stigmatizirano razmišljanje o muslimanima, židovima, budistima, Jehovinim svjedocima i ostalima. Te stigme nisu ništa loše, one su samo odraz mojih razmišljanja koja sam razvio kroz svoja iskustva.

Krščanin sam, katolik sam, čovjek sam pun vjere sa osnovnim sakramentima, te radi toga je Bog uz mene? Nikako nije, bog je (PAUSE).

Dovoljno je kazati: "Bog je". Dalje u ovom iskazu ništa ne ide, jer kao što Zvezdana gore kaže:

Zvezdana je napisao/la:

Ako prihvatimo teoriju da smo svi deo Boga, bukvalno, da je naša duša njegova čestica, onda ima smisla da se rađamo na Zemlji kako bi On sticao iskustva i doživljavao, kroz nas... naši su doživljaji i Njegovi. Zato je on i najhumaniji čovek i najokrutniji ubica, nije ni dobar ni loš, on samo Jeste i onakav je kakvi smo mi. Raste sa nama i razvija se, jer je On mi. Nije nešto unapred zadato ni definisano. I Njemu je sve ovo novo i kraj neizvestan kao i nama. Od kako se Jedno podelilo unutar sebe da bi shvatilo šta Nije, IGRA se nastavlja i traje i svi smo u njoj...

Bog nije instrument za vođenje mase, a vidite što je danas postao, upravo to... To je samo riječ, izgovorena riječ, čija materijalizacija se javalja u obliku "VJERSKE*" zajednice. I naježim se kad kažem ovo "vjerske". Tu nema nikakve vjere, tu je samo blasfemija prema samome sebi. Današnje religije su i dalje "opijum za narod", upravu je bio Marx, koliko god da je danas njegov odraz kapitalizma odvratan.

Ljudi su sebični, i ja sam sebičan (vrlo sam sebičan!). Međutim ja bar to priznajem, i priznajem da se bojim smrti, ne bojim se nepoznatog, već suprotno, strah me onoga što sam gledao kao dijete od 10 godina na SF filmovima kada glavni junak kaže negativcu: "Zbog ovoga češ gorijeti u paklu, kidat' će te iz dana u dan na komade i sastavljati ih nazad, te tako beskonačno mnogo puta". Sve to opet radi toga jer smo svjesni što je to bol i neugoda, a ovako smo osuđeni na beskrajnu dozu boli, a to nam se ne sviđa, a što to znači!?!? Sebični smo, tako je to, to je humano koliko god to zvučalo apsurdno, sebičnost je neizbježna. Tko sebičan nije, taj nijie ni čovjek, zato su sveci, sveci, ubermenschi kako kaže Nietzsche: "Nadčovjek je smisao zemlje" ili "Čovjek je most do Nadčovjeka."

I toliko o digresijama, koje ne smatram ne važnima, naime, Crkva i crkve danas potiču kapitalističko društvo, "brain wash" je svake nedjelje. Imaš besplatan upad u "klub", a ako želiš možeš dati i prilog! U muslimana, (znam iz prve ruke imam prijatelja koji mi je o tome svjedočio) imami daju naknadu za dužu bradu i nebrijanje svojim "članovima vjerske zajednice". Tako je to. I da naravno, jedan je Bog! "Nemaj drugih Bogova pored mene!" a gle koliko "Crkvi" štuje različite bogove (osobno, najbolji su mi oni iz Australije što čekaju Povratak Jedi-a...)


Zaključak:

Ljudi su danas više crkvenjaci, sve manje religiozni (čak je i to super kad se uzme sve u obzir, nije tako loše biti religiozan!), te sve manje vjernici (vjernici u sebe i svoja nahođenja o onostranome). Ljudima se sve lakše ispire mozak. U crkvama se priča o politici, govori djeci da će ih zli Sotona staviti u svoja usta kao što je Dante još pisao u svojoj Božanstvenoj komediji. Religija i Crkva su unazeđenje ljudskog roda, a korist manjine koja je to spoznala, još samo jedan od argumenata da je Charles Darwin ipak bio upravu: "This is the survival of the fitest."... ili u blažoj dozi kazano: "Ono što nas ne ubije, ojača nas!" F. Nietzsche.

Evo mene ovdje, nakon izvjesnih raspravljanja s mamom zašto ne želim otići na polnoćku...
Zaključak našeg razgovora je taj da se inatim, ali ovoga puta je ona sigurno u pravu i Bog će me kazniti što ne idem više u crkvu i što nisam član Crkve.

Palo mi je na um kako se pri spominjanju religija ne govori baš o jednoj drugoj ljudskoj navici. Uz to što se čovjek da lako zavesti raznoraznim obećanjima o nagradama za dobra djela, ili pak kazni za naše neprijatelje, religija koja korištena po uputama korištenja na još dva načina može upropastiti čovjeka.
Prvi je taj da se osoba odluči predati bogu (onom štovanom od neke religije) i vode svoj život bezuvjetno opraštajući svojim bračnim supružnicima, članovima obitelji i prijateljima u njihovim nedjelima očekujući za to nekakvu nagradu u konačnici jer su bili dobri i uzorni cijeloga života. Najlakše je prepustiti bogu da vodi bitke umjesto njih što na kraju rezultira razočaranjem zbog jer umjesto očekivane nagrade dobije frišku figu shvativši da ne postoji bog koji prati naše postupke i nagrađuje nas i kažnjava za njih.
Druga, još opasnija stvar, je ta da znanje može biti itekako opasno o čovjeka. Pogotovo ako čovjek uzima površne informacije te ih obrađuje i izvrće, podsvjesno ili namjerno, tako da njemu najviše pašu.

Ne postoji ama baš ništa što nam može jamčiti da će druga osoba nešto shvatiti na isti način kao što smo i mi to shvatili i zato treba jako užasno oprezan kada se dijele moralne i duhovne poduke koje se tako ionako u pojedincu mijenjaju gotovo svakodnevno.
Jednom sam tako u razgovoru s frendom dok me pitao što radim rekao da proučavam sotonizam. Nisam niti rekao da me to zanima ili da se slažem s time, jednostavno sam čitao što to oni pišu i misle. Zanimalo me. Tražio me link i ja sam mu ga dao ne sluteći ništa. U to vrijeme je bio iziritiran ljudskom nezrelošću te je zapeo za poslovicu koja piše na njihovim stranicama, a glasi da je "glupost najveći grijeh". Njegova faza sa sotonizmom ga je prala oko pola godine. Strašno. Samo zbog jednog citata koji se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Takve slučajne stvari zaokupljaju čovjeka i onemogućavaju mu da vidi dalje i šire od onoga čega se one dotiču. Na taj način čovjek se udaljuje od istine. I to je još, naravno, društveno odobreno i poželjno ako se radi o dominantnoj religiji određenog područja...

Mislim da su crkva i crkveni vođe krenuli od pogrešne premise, a to je da su upravo oni koji moraju voditi ljude i to ih voditi kao stado koje ne zna ništa, koje nema intuiciju, savjest... kao da mi i sami ne znamo što je dobro, a što loše, tko je Bog, kao da sami ne znamo pročitati Bibliju i Isusovo učenje, kao da ne znamo sami interpretirati Isusove riječi i primijeniti ih na sadašnjost.

U toj svojoj pogrešci misle da sve što kažu da će im ljudi bez razmišljanja vjerovati, kao da papa ima direktnu vezu sa Bogom, on čak i ne može pogriješiti Eto i tako oni ponekad u toj svojoj dobroj namjeri nas navode i na pogrešan put. U stvari zaboravljaju da je Bog svima nama dao slobodu, ali i savjest da sami odlučujemo o sebi i da sami donosimo odluke.

Mi "slobodni ljud" nužno moramo imati slobodu da bi znali što znači oduzimanje iste - kijamet, pakao i sl. bajke... Opet velim vam, samo zato jer se bojimo poznatoga i jer smo sebični, da uistinu budemo onakvima kaš to religije govore, prije svega bi trebali oduzeti sebičnost samima sebi i postati altruisti, a onda bi i počeli shvaćati da je religija redundantna ljudska pojava... heh

Green je napisao/la:

I da se opet vratim na quote, ne zaboravljaju oni našu slobodu. Tvrde da je imamo no oni donose pravila kako, kada i s kojim posljedicama imamo slobodu. Sjeti se kako se Kršćanstvo širilo. [/color] [/b]

Nemoj se bojati, nitko nama ne može oduzeti slobodu, mi smo slobodna bića, pa makar bili zatvoreni u malenoj prostorijici. Strah je ono što oni žele posijati, no i oni se boje, boje se pogreške, boje se božjeg gnjeva... ne žele riskirati, pa misle da se svi moraju tako ponašati. Da oni imaju i koristi od toga. Da li oni to rade samo radi svoje koristi ili su pak uvjereni da je to za opće i neko više dobro? Tko bi ga znao

@Melkior jednog dana ćemo doći do te razine gdje ćemo spoznati da je doista religija nepotrebna, no mislim da još nismo na toj razini

Neovisno o tome jesu li religije nastale zbog istog razloga zašto ih ljudi trebaju, zbog zarade ili provođenja tajnih planova masona, razlog zašto masa voli religije je isti. Jer želi spasenje. Bol, patnja, tuga, agresija su stvari koje doživljavamo od rođenja. Ratovi, glad i bolesti, nerazumijevanje, okrutnost... lagano pomislimo da je nama urođeno to nešto krivo i da se kao takvi moramo spasiti od svoje ljudske prirode. I zato postoje religije jer nude "spasenje".
Ali čim čovjek shvati da je prije nepunih 10 tisuća godina živio jednako kao što žive životinje danas, lovosakupljački, a da postoji već 4 milijuna godina kao čovjek, vidjet će da je ono što mi nazivamo modernom civilizacijom donijelo probleme zbog kojih srljamo u samouništenje.
U trenutku kada čovjek shvati da on nije ono što mi mislimo da je, a to je zaslijepljena masa, iluzija pod kojom misli da se čovjek treba spasiti, i kada shvati da je ta ideja u njegovom umu prisutna samo i isključivo zbog toga što je rođen sa svim kulturnim naslijeđem ove civilizacije koje nije ispravno, što vidimo po brojim ratovima i nedaćama, onda će čovjek neizbježno vidjeti da mu ne treba spasenje. Naprotiv, shvatit će da ne treba mijenjati samog sebe kao čovjekove osobine, nego kao osobine koje su nam urođene u ovoj, trenutnoj civilizaciji, koja, iako je dominantna, nije pokazatelj nužnih ljudskih osobina.
A tada svaka potreba za religijom prestaje. Zato religija onemogućuje čovjeku da shvati da mu ne treba "spasenje" i "mijenjanje, preporađanje", nego odbacivanje tekovina današnje civilizacije. E, a to je teško jer kako živjeti kada sve za što si mislio da je tako, jer to kažu svi ostali, nije tako?

Legionar je napisao/la:

.... E, a to je teško jer kako živjeti kada sve za što si mislio da je tako, jer to kažu svi ostali, nije tako?

Odlično pitanje Legi, naravno odgovor je mijenjajući ono što je loše i polagano uvodeći ono što je dobro, to je jako teško, no to je i jedini ispravni put. Naravno s time da si krenuo od toga da je sve loše, a nije baš, imamo mi i jako dobrih stvari i zato treba biti oprezan što i kako mijenjati da se velikim rezovima ne bi odrezalo i zdravo tkivo

Slažem se da je obrazovanje izuzetno važno, ali samo ono koje potiče na razmišljanje i na kretativnost. Ono obrazovanje unutar kojeg samo učimo i budamo na pamet razne činjenice, ne dovodi razvoja pojedinca i od takvog baš i nemamo neke koristi. Dok učenje na način da sami svojim razmišljanjem dolazimo do spoznaja ma makar one bile i krive je dobar put i taj put nas može dovesti do toga da uočimo da smo svi mi više manje jednaki. Tada će i fanatizam biti nešto što pripada prošlosti

Digresija kratka, ali znate li da su Sokrata zvali "obad"?

Znate li zašto?

Radi toga što ljudim nikada nije htio dati odgovor, a stalno im je postavljao pitanja... tipa: "Zašto je voda mokra?"... Tjerao ih je da "se porode", tj. da rode misao i mudrost, a ne znanje, znanje je samo akumulacija činjenica, a činjenice su samo interpretacije. Svaka osoba je sposobna za sebe shvatiti sve, samo tek kad to prihvati sposobna je napredovati kao duhovno i živo biće.

Danas ljudi previše znaju, a nitko ništa ne zna učiniti. Sve im je super dok idu u raj i sl. mjesta... Dobar je onaj komičar Jeff Dunham sa onim Achmed the dead terroristom kad veli: "OMG, I am dead, but... but... Are these men in the front row my 70 virgins? NOOOO..."

Religija i kapitalizam danas idu super, što vi mislite?

Meni se čini da je to zato što se i jedno i drugo temelji na strahu, jedno na strahu od božje kazne i božjeg gnjeva, a drugo na strahu od materijalnog siromaštva. Jednako tako i jedni i drugi se formalno pozivaju na slobodne za sve, bilo da se radi o slobodi pojedinca, slobodi govora, slobodi mišljenja, slobodi vjeroispovijesti, sloboda i demokracija su glavne mantre, ali to je samo forma, jer nema tu ni govora o slobodi, čim se dirne u nečiji interes sva ta ideja pada ko kula od karata....

Misliš da je strah najjača emocija? Ja ipak mislim da je ljubav najjača emocija

Smatram strah najjačom emocijom samo zato jer može kontrolirati više ljudi nego što ljubav može. Najlijepšom i najvažnijom emocijom smatram ljubav.

Mislim da ipak nije ljubav, no to bi MOŽDA moglo biti individualno, makar sumnjam.
Strah je inače poznat kao najstarija i najjača ljudska emocija makar ne znam točno zašto.
No ako se ikad itko od vas stvarno prestrašio onda zna koliko je strah drugačija i stvarnija
emocija od svih ostalih, makar može potrajati samo minutu.

Što se tiče kontrole nad ljudima, slažem se sa Green.

Strah je jači sve dok smo sebični, tako ja mislim. A sebični smo, vrlo... jer i sam sustav u kojem živimo je tako koncipiran, da nas plaši i povodi, zar ne...

Green je napisao/la:

Smatram strah najjačom emocijom samo zato jer može kontrolirati više ljudi nego što ljubav može. Najlijepšom i najvažnijom emocijom smatram ljubav.

Jedina osoba koju mi uistinu možemo kontrolirati smo mi sami, sve ostalo je iluzija, koja kad tad prestane

Onda ja jedva čekam da prestane iluzija Koreje