Ovo je veoma popularna i dobro poznata tema o kojoj se već dugo razglaba. Otvorena je za mnoge teorije i razmišljanja, pa su onda nastali i neki paradoxi vezani za ovu temu. No, kako uopće definirati putovanje kroz vrijeme?

Prostorno kretanje u ove 3 dimenzije koje poznamo definirano je kao promjena položaja po vremenu ili v=s/t. Gledano po tome, putovanje kroz vrijeme možemo definirati kao promjenu vremena u odnosu na vrijeme, s tim da ta 2 vremena nisu jednaka. Jedno od navedenih vremena je vanjsko vrijeme (vt), ono koje je jednako za sve osim za putnika, a drugo vrijeme je unutarnje vrijeme (ut), tj. vrijeme koje iskusi i u kojem biva sam putnik. Još definiramo bt ili brzina vremenskog putovanja, to je parametar usporediv sa brzinom kretanja u ove 3 dimenzije.

Iz toga slijedi jedan oblik definicije brzine vremenskog putovanja, a iz čega se mogu izvesti zaključci što bi bilo putovanje kroz vrijeme:

bt = vt / ut

Analogno tome, ako je:

bt < 0 ---- putnik putuje natrag kroz vrijeme jer je u tom slučaju ut ili unutarnje vrijeme negativno, što općenito znači 'vraćanje'.
bt = 0 ---- nedefiniran slučaj
bt < 1 ---- vt < ut, putnikovo vrijeme brže teče te on samim time stari brže
bt = 1 ---- ut = vt, dakle oba vremena su jednaka i ovo se može definirati kao normalan tijek vremena.
bt > 1 ---- vt > ut, vanjsko vrijeme teče brže, a putnik putuje u budućnost

Ovi slučajevi su na neki način usporedivi sa teorijom relativnosti. Što se mi brže krećemo, to nam vrijeme sporije teče za razliku od vanjskog svijeta. Putovanje u budućnost opisano definicijom bt = vt / ut odnosilo bi se za slučajeve kada je bt > 1, a to bi bio slučaj kretanja brzinom bliskoj svjetlosti.
Granični slučaj nalazio bi se kod bt = 0, jer to bi značilo da je vt=0, a to nadalje znači da vanjsko vrijeme stoji. Problem je taj što se unutarnje vrijeme uspoređuje sa vanjskim kod definicije, s tim da je vanjsko vrijeme stalno, nepromjenjivo. To nadalje znači da ne može biti 0, dakle bt također ne može biti 0. Može teoretski biti tek približno nuli, s tim da je takav slučaj veoma nevjerojatan.
Tu dolazi do raskola same funkcije brzine promjene vremena koja ne može biti 0, a opet iza tog graničnog slučaja nalazi se definicija putovanja u prošlost, kada je bt<0, tj. kada je unutarnje vrijeme negativno s obzirom na vanjsko. Ali ta definicija je s one strane barijere, to jest nule u tom omjeru, stoga je i fizikalno neobjašnjivo danom definicijom. No, to je ionako samo teorija.


Paradoxi, problemi i teoretska objašnjenja

Pretpostavka jest da je putovanje u prošlost zbilja moguće. Na to se nadovezuju razni problemi i teorije. Najpoznatiji paradox bio bi Grandfather paradox iliti djedov paradox.


Djedov paradox

Ovaj paradox se ilustrira klasičnim primjerom gdje putnik putuje u prošlost i sreće svog djeda dok je još bio klinac. Moguće je da bi sama prisutnost tog putnika uzrokovalo niz promjena, kao npr. da djed umre nekom nesrećom. To bi značilo da putnik ne može postojati, a ako pustnik ne može postojati, tada nije mogao putovati natrag u vremenu. A ako nije mogao putovati natrag u vremenu, tada djed nije mogao umrijeti budući da ništa nije moglo promijeniti vremenski tok prošlosti. To nadalje znači da će putnik biti rođen i da će opet putovati u prošlost...

Ovaj paradox je jedna neprekidna petlja, koja se moguće ponavlja over and over again i iz koje nema izlaza. Ali je isto tako baziran na odrešenim pretpostavkama.

Za objašnjenje izlaza iz navedenog paradoxa postoje razne teorije. Navest ću samo one koje imaju nekog smisla, jer postoje i banalne hipoteze.

1. Hipoteza o kaosu/korupciji vremenske linije

Ova hipoteza govori o tome da bi već sama pojava putnika u prošlosti izazvala blagu promjenu same prošlosti, a nadalje bi sve išlo po teoriji kaosa, tj. u pitanju je ''butterfly effect''. Iz prve bi se činilo kao da nema nikakvih promjena, ali kako bi vrijeme išlo, tako bi se događaji sve više i više razlikovali od već ''zapisane'' prošlosti. Tako bi u jednom trenu došlo do krajnje neprepoznatljivosti ove nove prošlosti i one koju putnik zna.

Slično kao što teorija kaosa kaže da jedan zamah krilima leptira može uzrokovati uragan u budućnosti.

2. Hipoteza o paralelnim svemirima

Po ovoj hipotezi postoji bezbroj paralelnih svemira koji se dodatno granaju svakom mogućnosti, to jest izborom. Po ovoj hipotezi, ako putnik i ubije svog djeda, to neće spriječiti njegovo postojanje, već će jednostavno nastati novi paralelni svemiri sukladno tom događaju, a u kojima taj putnik neće postojati. Iz ove hipoteze se može razviti nova:

3. Hipoteza o spajanju vremenskih linija

Ovdje svaka akcija koja promijeni tijek povijesti kao rezultat će imati prelazak jedne stvarnosti preko druge i njihovo spajanje. To znači da ako bi putnik susreo sam sebe u prošlosti, da bi se stvarnosti ujedinile tako da u njoj postoji samo taj jedan putnik, tj. oni bi se ujedinili u jednu osobu. Isto tako i sa samim događajima. Slično kako je to bilo u filmu ''The One''.

4. 'Ne može zato što nije' hipoteza

Malo nejasno ime. Ova hipoteza je usko vezana za Fermijev paradox koji je vezan za vanzemaljce, tj. unatoč visokoj mogućnosti za postojanje vanzemaljske inteligencije, mi ju još nismo otkrili. Paradox ima mnoga logična objašnjenja i pretpostavke, ali nebitno. Uglavnom, ako je netko u budućnosti izumio vremenski stroj, tada je pitanje zbog čega se taj netko već nije pojavio u našem vremenu tako da i mi imamo taj vremenski stroj. Razlozi zbog kojih ne bismo znali za postojanje vremeplova jesu:

1. Putovanje u prošlost možda nije moguće, pa onda se nitko niti nije mogao pojaviti sa vremeplovom.
2. Možda je putovanje u prošlost moguće, ali samo do neke granice, a mi smo predaleko u prošlosti za to.
3. Vremenski putnici ne žele utjecati na naš vremenski tok, pa samim time skrivaju svoje postojanje
4. Tako nešto je malo vjerojatno da se dogodi ako su neke od hipoteza istinite kao hipoteza o paralelnim svemirima ili hipoteza predestinacije (koja je sljedeća na redu).

5. Hipoteza o predestinaciji

Uvođenjem ove hipoteze mi izbjegavamo djedov paradox. Ovdje je vrijeme zapravo unaprijed određeno. Koje god akcije putnik pokuša napraviti, one će svejedno dovesti do iste budućnosti koju taj putnik poznaje. Drugim riječima, nemoguće je promijeniti prošlost.
Ova hipoteza je u kontradikciji sa slobodnom voljom jer ako smo određeni vremenom i njegovim promjenama, tada je naš život unaprijed određen, a slobodna volja u njemu je samo iluzija.

Može se povući i sličnost sa 'leptirovim efektom' iz teorije kaosa, ali da je sve obrnuto proporcionalno. Dakle iz prva će se činiti da putnik čini velike promjene u prošlosti, ali kako vrijeme ide, tako se razlike vremenskih linija smanjuju do trenutka dok ne budu identične, a moguće se neće spojiti, već će se raditi tek o jako sličnoj budućnosti naspram one koju taj putnik poznaje.

Ovo su neke zavrzlame, u svakoj ima nelogičnosti kao i logičnosti, neke se pobijaju, neke se podupiru. Ova tema je jako otvorena i moguće je izvoditi svakakve kombinacije kao i hipoteze

Što mislite o ovim hipotezama i imaju li vam smisla? Koje je uopće vaše mišljenje o putovanju kroz vrijeme? Ako znate za još koji paradox ili hipotezu, samo napišite.

Slijede problemi putovanja u prošlost.

Problem sačuvanja energije

Odmah se javlja pitanje problema sačuvanja energije, kao i mase. Ako mi putujemo u prošlost i samim time u drugu stvarnost iliti paralelni svemir, tada bi zakon o sačuvanju energije bio narušen na lokalnoj razini svemira, a sačuvan na globalnoj razini multisvemira. A sad to dalje vodi do malo teže znanosti

Svemir je ogroman, a masa jednog čovjeka s obzirom na masu cijelog svemira je zanemariva. Samim time promjena energije u takvom svemiru bila bi zanemariva, te je upitno može li se zakon sačuvanja energije primjeniti na području cijelog svemira. To još niti danas nije jasno, jel masa svemira naknadno nastaje i dal na drugom mjestu nestaje, tj. ne zna se je li uopće energija svemira stalna, ili očuvana.

Kao dodatan argument zašto ne možemo zakonom sačuvanja energije negirati postojanje i mogućnost putovanja kroz vrijeme jest Heisenbergov princip neodređenosti. Prema kvantnoj fizici postoji ograničenje točnosti s kojom možemo istovremeno mjeriti i položaj i brzinu neke čestice. Naveo je da to nije posljedica nesavršenosti mjernih uređaja, već jednostavno kvantno svojstvo tvari. Dakle, taj princip omogućava kratkotrajno odstupanje od zakona sačuvanja energije, na tom principu je objašnjeno Hawkingovo zračenje kod crne rupe.

Uspoređujući na području čitavog svemira, čak i multiverzuma, tada je po tom načelu moguće da dođe do lokalnog disbalansa sačuvanja energije, što se kroz vrijeme ispravi, tj. ravnoteža bi stalno titrala oko nominalne vrijednosti. Ali kako pričamo o zanemarivoj promjeni energije, tako bi i ovaj zakon bio prilično neupotrebljiv kao argument za nepostojanje putovanja kroz vrijeme gledano na velikom području. No upravo sve to ovisi na kojoj razini promatramo zakon sačuvanja energije, ne mora to biti cijeli svemir, već samo ta jedna soba gdje bismo se mi nalazili.

Ovdje dolazi do pitanja povezanosti paralelnih svemira i sveukupnoj očuvanosti energije na vremenskoj liniji.

Netko je gledal Povratak u budućnost?

Usput, zanimljiva tema Omega

Omega što ti misliš o putovanju kroz vrijeme. Dao si dosta dobar presjek teorija i mogućnosti, ali nisi dao svoje mišljenje.

Putovanje kroz vrijeme???

Pa slusajuci neke od najnaprednijih naucnika danasnjice to ne bi trebali ocekivati u skoroj buducnosti.
Po nekim izracunavanjima bila bi potrebna citava energija zvijezde kao na primjer sunca da se to uradi.
Medjutim postoji jedan drugi nacin,Virtual reality.
Kako stvari stoje svakih pola godine se udvostrucuje procesna snaga kompjutera pa se ocekuje za jedno 200 godina da bi kompjuteri bili u stanju da prerade beskonacan broj funkcija u sekundi, po cemu bi onda bilo moguce napraviti Virtual reality koji se ne bi mogao razlikovati od stvarnoga svijeta, sto dovodi do novoga paradoxa da se mi mozda vec danas nalazimo u VR.

Procesna snaga se udvostrujuće prosječno svakih dvije godine, više ili manje. Međutim, održivost eksponencijalnog rasta je dovedena u pitanje zbog ograničenih resursa i fizikalnih granica.
U svakom slučaju, o nekom beskonačnom broju operacija u sekundi se ne može govoriti, ali o vrlo velikom može.

Ja smatram da je fizičko putovanje materijalnog tijela u prošlost ili budućnost nemoguće, no putovanje viših razina astralnog tijela u druga vremena je itekako moguće. To je zbog toga što viša tijela nisu ograničena prostor-vremenom kad se kreću u nekim drugim dimenzijama.

Einstein je vjerovao da stvarnost obuhvaca proslost, sadasnjost i buducnost jednako.
Mi zamisljamo stvarnost kao sveukupnost dogadjaja u sadasnjem trenutku, zamisljamo fotografiju, mentalnu stop-sliku, cijelog svemira upravo sada i ovdje. To je popis svih stvari i dogadjaja u ovom trenutku (ja pisem na kompjuteru, prva zraka sunca obasjava Washington, na Tokijskoj berzi je uzurbanost pred zatvaranje, dva atoma su stupila u fuziju na Suncu, jedan foton je emitiran sa Oriona...)
Tu ne pripadaju Napoleon, Lincoln, Elvis,oni su prolost,sada ne postoje.
No, tu postoji jedna zamka.
Nista sto se sada ne vidi ne pripada popisu sadasnjosti, jer je svjetlosti potrebno odredjeno vrijeme da dodje do nasih ociju.
Sve sto sada ne vidimo vec se dogodilo.
Znaci, kad bacimo pogled preko sobe, mi vidimo stvari kakve su bile prije 10 ili 20 milijardinki sekunde (jer toliko treba svjetlosti da stigne do naših ociju s 10-ak metara.
Ako pogledamo preko Grand Canyona, vidjet cemo drugu stranu kakva je bila prije jedne milijardinke sekunde.
S mjeseca svjetlosti treba sekunda i po, a Suncu oko 8 minuta.
Za zvijezde, ovisno o udaljenosti, od nekoliko godina do 10.000 godina.
Prema tome, ako stvarnost shvacamo da se sastoji od stvari u nasoj zamrznutoj mentalnoj slici sadasnjosti, i ako shvatimo da nasa sadasnjost nije vrijednija od sadasnjosti nekoga ko je negdje daleko, onda stvarnost obuhvaca sve dogadjaje u prostorvremenu.
Kao sto zamisljamo da cijeli prostor uistinu postoji, trebali bismo zamisliti i da sve vrijeme uistinu postoji.
Nama se proslost, sadasnjost i buducnost cine kao odvojeni entiteti.
No, bez obzira na to kada su se dogodili, dogadjaji naprosto jesu.
Svi oni postoje. Vjecno zauzimaju svoje mjesto u prostorvremenu.
Znaci vrijeme ne tece, kao vlak na sinama.
Ako ste festali u ponoc posljednjeg dana 2008.g, onda se dobro provodite i dalje, jer je to samo jedna nepromjenjiva lokacija u prostorvremenu.
Pojedini trenutak ne moze se mijenjati u vremenu kao sto se pojedino mjesto ne moze pomaknuti u prostoru.

Problem II zakona termodinamike

Termodinamika kaze da vrijeme ide jedino naprijed, jer ako bi se okrenulo u drugom smjeru,
entropija izoliranog sistema bi se mogla umanjiti, sto narusava II. Zakon termodinamike
( koji kaze da se tokom vremena entropija nekog sistema povecava ili ostaje konstantna, nikada se ne smanjuje ).
Djelovanje entropije se ne moze vratiti.

Jedini je problem što zakon o rastu entropije po vremenu ne spada u fundamentalne zakone, ali koja se može izvesti iz fundamentalnih zakona uz pretpostavku početnih uvjeta, ako me pamćenje ne vara
Jer početni uvjeti ne moraju biti jednaki onim zadanima. No valja to malo istražiti...

@ Chakotay

Napisat ću, sve u svoje vrijeme

Pa jednostavno tako, iz iskustva i iz određenih znanstvenih pokusa, no morat ćeš mi vjerovati.

@Legi: MoW se astralno projecira iza tebe kad se najmanje nadas. ... Ooo da, bas tad