Postovati starije od sebe, uce nas jos dok smo "u pelenama".
Po svaku cijenu, bez obzira da li tu stariju osobu volis ili ne volis, licno u svojoj glavi ne postujes, ali postovanje se mora pokazati. Mene to tangira, sto sam stariji,jer ima starijih koji ne zasluzuju trunku postovanja, najradije bi ih nogom u guzicu, ali me koci to vaspitanje iz djetinjstva.
Postovanje se zasluzuje, ne namece. A opet kad kazes stariji su, automatski se ocekuje da ih bar zbog njihovih godina postujes.
Radi se o postovanju,starijih osoba,komsija,poznanika ili nepoznatih ljudi koji su jednostavno starije osobe kojima se mora,htjeli mi to ili ne odati duzno postovanje kao jedna osnova licne kulture...
Imam komsinicu, moze mi majka biti. Vec godinu dana, kad je vidim, pozdravim je, cak joj i persiram, mada se ta navika ovdje gubi. Kad joj nesto zatreba, zna i na vrata pokucati, ali uvijek trazi moju zenu.
Ona nekad klimne glavom, a najcesce se okrene, k'o da me nema.
Nasekira me zena pravo. I tako ja prestanem da je pozdravljam, prodjem pored nje k'o pored turskog groblja.
Cujem da je komentarisala kako sam nevaspitan.
Ma totalno nevazna osoba u mom zivotu, ali eto, glup osjecaj......

Kako vi na ovo gledate (ne mislim na moju situaciju, nego uopste)......???

Mene su moji odgajali i odgajali al pametniji popusta rece kamen i pukne Poanta: nisu mi uspjeli usadit to sa postovanjem starijih

Furam princip da postujem sve dok se ne pokaze da to ne zasluziju, a godine su relativan pojam koji mi nista ne znaci...

jedno je poštavanje iz kulture a drugo poštovanje zato šta tu osobu zaista iz nekih razloga poštuješ.
a to da se dižem u tramvaju starijima, to ne radim iz poštovanja ili kulture nego zato šta mi je zaista žao da netko stariji, a time i nemoćniji, stoji pokraj mene dok ja sjedim. ponekad nije ni bitno koje je osoba dobi ako vidim da joj je to sjedalo potrebnije nego meni. ni sama ne očekujem da mi se netko digne da bi ja sjela.
imam i ja jednog susjeda koji ne poštuje nikoga, ni a ni be na hodniku, i ni u ludilu taj nebi čeka nekoga da se ukrca u lift. ne čekam ni ja njega više, nije zaslužija, neka pati

Dobro, sad si malo razvila pojam da ne kazem da si ga definirala To sve stoji...naravski da se dignes starijem u tramvaju ali i tu ima razlika. Recimo, ne volem babe koje trce 100m s preprekama i 40 vrecica da bi uletile u tramvaj (mislim, kud im se zuri? umret? ) i onda stanu kraj nekog mladjeg i onda ga ili bezobrazno isteraju s mjesta ili stanu pored ko isus na krizu po principu bogu dusu, bog je nece, jadnalitije ona. Fuj

Mene su isto učili da pozdravljam starije osobe, susjede i tu naviku imam i danas.
Dakle, pozdravljam starije, bez obzira jesu li ljubazni ili neljubazni, dižem se starijima u tramvaju i sl.
Zapravo, izbjegavam sjediti u tramvaju kad je gužva, jer znam da ću se na sljedećoj stanici morati ustati.

Uglavnom, čak pozdravim staru susjedu koju povremeno vidim, jer sam rijeđe u gradu, a zaista se mnogo puta pokazala iznimno, ali zaista iznimno neugodnom osobom.
To me ne spriječava da podignem tužbu protiv nje , ali opet neću se spuštati na njen nivo.
Možda se malo naslađujem time da me ne može izbaciti iz takta što bi željela.

Šalu na stranu, imam tu neku naviku pozdravljati sve starije osobe i odnositi se prema njima obazrivije nego prema vršnjacima ili mlađim ljudima.
I kad to zaslužuju i ne zaslužuju. Ne postavljam si više puno pitanja oko toga.

Mislim da je ok da postoji neko poštovanje prema starijima, no ne samo prema njima, već prema svima, i mlađima. To što je netko tinejdžer ne znači da je u redu da ga pogurnemo i kažemo mu neka se makne, recimo.

Osobno nastojim zadržati neko poštovanje prema osobi iz kulture, no ne kanim poštovati nekoga tko to ne zaslužuje, bez obzira na godine.

Jednom na tramvajskoj stanici, nakupili se ljudi kod vrata da izađemo iz tramvaja, a vani je bila neka gospođa pedesetih godina. I ona je odmah ulazila unutra, a ljudi su joj se micali da može ući. Desetak ljudi izlazi, a ona mora prva ući! Tada mi je malo falilo da joj nešto ne kažem. A i ovi koji su bili ispred nje, što su se dovraga išli micati! Ja bi stao i ne bi se maknuo, još bi joj reko neka se pomakne da izađemo. Dobro, ovisno o raspoloženju. Svejedno nekima nedostaje osnovne kulture, to je tako, bez obzira na godine.

vaspitanje u detinjstvu a potom i posao kojim se bavim (telefonski razgovori , stranke) jednostavno su nametnuli takvo ponasanje tj postovanje i to ne prema starijima vec i prema drugima bez obzira na to da li ih poznajem ili ne .
sad , nekad je to lako jer neke osobe to zasluzuju ali ima situacija kad neko ne zasluzuje ni da ga pogledas a kamoli da mu se uljudno javis
razmisljala sam o tome , ako se nebih javila poistovetila bi se sa takvom osobom a to nikako ne zelim , onda je manje bolno javiti se i po mogucnosti i osmeh nabaciti , delotvornije je

uzela sam za primer javljanje ali moze i bilo koja druga situacija biti u pitanju

Cesto cujem (cak i koristim) onu frazu da se "postovanje mora zasluziti". I ona je tacna, ali... Ja drzim da bi svaki covjek koji drzi do sebe morao imati nesto sto volim nazivati "elementarno postovanje", tj. postovanje, uctivost, ljubaznost s kojom otvaras odnos sa nekim novim, kao zalog dobre volje i zelje za naklonim odnosom. To praktikovati svugdje i pred svakim, od sebe ciniti primjer ali nikome ne "kopati oci" svojom uctivoscu. Na taj nacin odmah mozes procijeniti u startu karakter osobe s kojom "imas posla", ako, recimo, na tvoje postovanje reaguje osornoscu i nepostovanjem, pametno bi bilo tu knjigu zanavijek zatvoriti i baciti u zivicu. Od tog covjeka nikad ni prijatelja ni saradnika ni komsije... Najbitnija stvar je da se postovanje tesko uci - ono je prije nesto sto se stice tokom zivota, i sto nam govori koliko smo zadovoljni sobom, jer proizlazi iz suviska snage, nikad iz manjka. U svakom slucaju, DA postovanju svih (bili stariji ili mladji) kao inicijacija novih odnosa, a dalje onda po potrebi prilagodjavati stav u zavisnosti od povratnih informacija.