Mladi duhom, stari tijelom i vice versa

Kako je to biti u "tijelu" 40-godišnjaka, a osjećati se 20 godina mlađe?
Što nije u redu sa 18-godišnjakom koji se ponaša, razmišlja, djeluje kao 50-godišnjak?

Ovakva pitanja su samo logičan slijed svakodnevnih situacija, naše precepcije ljudi oko nas različite dobi, ali i njihove vlastite.
Svatko od nas se barem jednom susreo sa nekom tinejdžericom koja se ponaša kao zrela žena, starcem koji je djelovao duhom i entuzijazmom mlađi od mladića po starosnoj dobi...

O problematici ove teme se vrlo malo piše, sa aspekta psihologije i društva, ali mislim da zaslužuje dužnu pažnju.
Svjedoci smo vlastitog ili tuđeg primjera "zarobljenosti" duha, koji je u stalnom sukobu sa vlastitim tijelom.

Većina ljudi takve netipične "autsajdere" koji žive izvan ukalupljenih i očekivanih konvencija etiketira čudacima.
Najčešće možemo čuti komentare "on se sada ponaša kao mladić, jer se nije iživio u mladosti..." i sl.

Postavlja se pitanje moramo li slijediti obrasce koje nam nameće društvo?
Sa 20 godina biti poletni, ambiciozni, puni života, sa 30 staloženi i uspješni, a sa 50 prihvatiti da nam predstoji sjedilački i penzionerski način života?

Trebaju li oni koji se nalaze u duhovno-fizičkoj diskrepanciji pomoć?
Koji su razlozi tome da se ljudi osjećaju u neskladu sa svojim godinama?
Često se spominju prerana iskustva, teže ili lakše situacije u životu nekog pojedinca, karakter, "koktel" svega pomalo...

Naposljetku, ključno pitanje koje iz svega navedenog proizlazi jest, kada čovjek zaista postaje star?
Da li starimo kad dostignemo određenu kronološku dob (koja je granica) ili je "starost" i "mladost" ipak stanje duha?

Znas da si star kad ne mozes iz prve ustati iz kauca.


Moje je misljenje je da je oboje dobro. I mladić u tijelu starca i starac u tijelu mladića. Važno je da se u svome tijelu osjećamo ugodno.

Ako se netko stvarno nije iživio u mladosti, zašto to ne bi učinio u starosti? Zašto bismo se baš morali ponašati po, doduše, jako duboko ukorijenjenim formama? Ono što se u mladosti se cijeni kod "čudnijih" vršnjaka je zrelost. Ako se teenager ponaša kao na način koji priliči nekom starijem od njega to znači da je brže sazrio i da se bolje snalazi na pragu svijeta odraslih. Ipak, ne bih želio ići u ekstreme - pretjerana "zrelost", uštogljenost i konzervativnost jednostavno nisu osobine koje bi trebale krasiti mladoga čovjeka.

S druge strane, mislim da ima nešto u tome da se djetinjasti odrasli nisu pošteno izigrali u mladenačkim danima. To naravno nije pravilo. Moramo razdvojiti neke stvari; neodgovornost i razularenost koju ne bismo tako oštro osuđivali kod mladiih jednostavno ne priliči zreloj osobi. Ne bih rekao da je duh zarobljen u starijem tijelu. Taj isti duh je *morao* proći dosta toga da bi postao star. On se samo nije uspio prilagoditi - i ne mislim na to kao na nešto dobro. Doza mladenaštva je u redu, dok su primjeri kakve nerijetko može vidjeti (pogotovo na estardi) poprilično komični.

ja bi rekla da duh ne stari u onom klasičnom smislu kako tijelo stari. sa duhom se dešava nešto drugo, s godinama dolazi do zasićenja. već si svašta vidio i svašta proživio i nije ti više interesanto ono šta je bilo interesantno sa 20 godina. ali ako je osoba zdravog duha onda će ona naći neke nove interese ali će biti svjesna mogućnosti svoga tijela. nije da 80-ogodišnja baka nebi plesala ali je sputana svojim tijelom. ono je to šta joj ne dozvoljava da se razbaca na plesnom podiju. ako je čovjek zdrav i duhom i tijelom onda nema prepeka da ostvari neke svoje želje i ponaša se onako kako se osjeća. problem je u tom osuđivanju okoline. osuđuju oni koji ne shvaćaju ili ne žele shvatiti. osuđuje te vlastita generacija jer je dosta njih posustalo na tom putu pa bi rekla da su zavidni. osuđuju te mladi jer kolikogod oni govorili da su neka nova generacija i da imaju široke poglede na svijet misle da je sadašnjost vrijeme koje pripada isključivo njima. znam da generaliziram pa bi se netko mogao i uvrijediti ovdje ali uglavnom je tako. pod takvim pritiskom okoline mnogi se povlače u svoj svijet, a oni šta ne mare i ponašaju se kako požele postaju čudaci.

Važno je ne obazirati se na razočaranja koja doživimo u životu i zadržati optimizam. Nažalost mnogi stariji ljudi su razočarani životom, od društva u kojem žive, članova svoje obitelji, sami sobom... ustvari iako su stariji po godinama, ponašaju se kao prava, mala derišta, jer stvari nisu onakve kakve bi oni željeli da budu

Slažem se.
Ipak svakodnevno (posebno danas), možemo vidjeti i brojne slučajeve mladih ljudi, koji se ponašaju vrlo pasivno, razočarano u društvo i svakodnevne probleme.
Netko bi ih radi navedenih osobina mogao nazvati "mladim starcima".
Mislim da su takvi slučajevi, rezignacije mladih alarmantniji od onih "mladosti u poznijim godinama", iako će upravo one druge, društvo s većim guštom okarakterizirati čudacima.

Tu se slažem sa onim što je Flo napisala.
Većina ljudi će reagirati sa jednom pretjeranom dozom kritike na one, koji su i u zrelijim godinama zadržali mladenački duh.
Možda će ih okarakterizirati i problematičnima, jer većina ljudi slijedi konvencije i ne voli se pretjerano isticati.

Mladi uglavnom smatraju da su oni centar svega i da im njihova dobna mladost dopušta i tolerira nešto što nikako ne može starijima, "čije je vrijeme prošlo".
Smatram da iako dosta mladih smatra da su vrlo liberalni i tolerantni, to zapravo nisu, jer nemaju dovoljno sluha za one koji se ponašaju i eksplicite djeluju izvan ukalupljenih očekivanja.
Naravno, to neće htjeti priznati.

Nije loše kad se netko u tijelu 40-godišnjaka osjeća kao 20-godišnjak ni obrnuto, ali bi zreli ljudi ipak trebali voditi računa kakav dojam ostavljaju.
Sigurno je moguće naći neko kompromisnije rješenje, a da osoba ne osjeća kako se radi okoline mora ophoditi i ponašati sasvim drukčije od svojeg trenutnog "unutarnjeg osjećanja", ali da pritom ipak ne ide u ekstreme.
Nikako nije zgodno vidjeti krajnosti, npr. bakicu koja hoda u minici ,
a takvi ekstremi prvenstveno nisu dobri za samu osobu.

Ipak, mislim da društvo u globalu nije zrelo ni za neke blaže oblike "autsajderstva" pojedinih pripadnika u određenoj dobnoj skupini te da se samo naoko zalaže za toleranciju, koju ne primijenjuje u praksi.

Athena je napisao/la:

Tu se slažem sa onim što je Flo napisala.
Većina ljudi će reagirati sa jednom pretjeranom dozom kritike na one, koji su i u zrelijim godinama zadržali mladenački duh.
Možda će ih okarakterizirati i problematičnima, jer većina ljudi slijedi konvencije i ne voli se pretjerano isticati.

Ma 'ko fučka većinu, valjda ti je jasno da je većina u većini slučajeva u krivu

Naravno slažem se s tobom i flo da je bitno zadržati mladenački duh, no to se može i tako da se ponaša u skladu sa svojim godinama i da se ostavi pristojan dojam na druge. Mladenački duh ne znači nužno buntovništvo, on znači različite stvari kod različitih dobnih skupina.

postoji ona stara koja ide:Kakav si,takav si

Meni je baš super vidjeti neku baku ili nekog dedu kako su poletni i entuzijastični. Oni kod kojih se osjeća kako pršte životom, koji se znaju razveseliti radi sitnica iz svakodnevnog života, a pogotovo ako im je ostao smisao za humor!!!
Npr. obožavam slušati baku kada mi prepričava dogodovštine iz tinejđerske dobi.. baš je bila buntovnica A još se sjeća i nekih svojih provala s nastave.. Ali nema toga što može prestići njeno oponašanje purgera Na to se uvijek polomim

Eto, ja imam mišljenje o svemu tome koje će možda nekima zvučati čudno. Čitam mnogo o reinkarnacijama duša i o tome kaj se s njima događa tijekom i poslije života.
Meni vam se neobičnost o kojoj ova tema govori, odnosi na zrelost duše - bolje rečeno mlađe i starije duše. Starija duša (koja se više puta reinkarnirala i puno toga prošla) će se uvijek ponašati zrelije (dakle to bi bila 19-godišnja osoba koja zrelo razmišlja i nije tipičan tinejdžer). A poletne bakice i djedice imaju mlađu dušu koja je na početku svog putovanja i još želi puno toga napraviti.
I mislim da je u redu da se ponašamo kak se osjećamo - da budemo što jesmo. U današnjem društvu je super vidjeti zrelog i odgovornog tinejdžera, a neobično je vidjeti živahno ponašajuće starije osobe. Iz vlastitog iskustva sam naučila da mi nije pretjerano važno kaj budu drugi mislili o meni. Ko me prihvati dobro, a ko ne opet dobro .

@mama , slažem se sa svime što si rekla, osim s ovime:
"A poletne bakice i djedice imaju mlađu dušu koja je na početku svog putovanja i još želi puno toga napraviti."
Ako su stariji ljudi poletni, to ne znači da su neodgovorni i djetinjasti.
Što je duša starija, to je i mudrija, zar ne?
Poletnost tih starih ljudi je upravo pokazatelj njihove mudrosti... zato što se oni još uvijek znaju radovati životu, i vide ljepotu u svakodnevnim sitnicama, te ne robuju raširenom vjerovanju da u paketu starenja dolaze i veća nezadovoljstva, slabost i dosada.
Njihova energija i entuzijazam nisu raskalašenost i neodgovornost (naravno, postoje iznimke )
Meni se čini da su duhom manje zreli one bakice i dedeki koji jedino o čemu pričaju je:-- kako ovo ne vrijedi, kako je ono grozno, pa zašto već jednom ne umru da ih se poštedi muka na ovome svijetu, pa kako su današnja djeca zločesta, a jesi vidla Baricu što se razbahatila, pa poriluk joj ništa ne valja, Bog će te kazniti jer nisi izmolio krunicu, .. + 90% vremena potrošeno na tračanje susjede.
-- čula sam na svoje uši...
Ugl, htjela sam reći da je mudra osoba koja se zna radovati životu na ovome svijetu, i koja svaki dan pronalazi razlog da se nasmiješi i kaže nešto lijepo.

Pod mlađom dušom ne smatram one koji se ponašaju neodgovorno i nezrelo nego koji su puni života i željeli bi više toga napraviti i u starosti. Čak i više toga nego im tijelo dozvoljava. Zato mislim da su mladi duhom. Naravno to ne znači da zreliji tinejdžeri nisu poletni i puni energije nego jednostavno razmišljaju na drugačiji način koji je zreliji nego u njihovih vršnjaka.
Dakle, mlađa duša ostaje jednako mlada kroz jedan život. Ona uči i mijenjaju se njezine karakteristike, ali treba više reinkarnacija da bi duša bila zrelija i mudrija. Zato ako neka osoba ima mlađu dušu i u starosti će drugačije razmišljati i neće se ponašati kako mi mislimo da bi se starac trebao ponašati.
Kada osoba ima stariju dušu to znači da je ta duša prošla puno reinkarnacija, mudrija je pa ju niti tinejdžerski hormoni ne sprečavaju da razmišlja zrelije i mudrije od svojih vršnjaka. Naravno, to je po teoriji reinkarnacije gje su nam tijela samo domaćini tijekom mnogo života kroz koje učimo.

@Mama i Flory, jako zanimljivi zaključci.
Ne znam puno o tome, ali i ja vjerujem u reinkarnaciju i da se prošli životi u globalu na neki način pozitivno i negativno reflektiraju na sadašnje.
Uh, ja ponekad imam dojam da sam se već predugo/previše reinkarnirala.

Slažem se da se zrelost/nezrelost ipak ne ističe nekim vanjskim obilježjima (kratkim suknjama, konzervativnom odjećom), već načinom razmišljanja pojedinca.
Percepcija nekoga kao osobe stare ili mlade duhom s obzirom na kronološku dob, ponekad može biti varljiva, ako u obzir uzimamo samo vanjski doživljaj.

Ne znam da li možemo govoriti o mladim i starim dušama, da li duša može stariti ili se duše razvijaju, pa bi se govorilo o razvijenoj ili naprednoj duši. Meni se čini da duša ne može stariti jer je to karakteristika fizičkog tijela.

Jednako tako postoji teorija da mi sami odlučujemo ne upotrijebiti svu svoju energiju kod inkarnacije, tj. inkarniramo samo dio svoje duše u ovo tijelo, razvijene duše inkarniraju nekih 30% pa može izgledati da ponekad nemaju energije. To bi moglo objasniti zašto neke jako mudre i napredne osobe nisu živahne iako bi one to mogle biti, no kao da isprobavaju proživjeti život sa što manje energije i na taj način se također može puno toga naučiti.

Pojam mlađa i starija duša meni je vezan za vremenski period reinkarniranja na Zemlji. Duša koja se na Zemlji reinkarnira tisućama godina dulje je prisutna nego mlađa duša.
I ja sam čitala da duše uzimaju manji dio energije kod reinkarnacije (jedan dio ostavljaju u duhovnom svijetu). To je zato jer kad bi uzele veći dio energije teško bi se uspjele spojiti s ljudskim tijelom odn. mozgom jer on nije na tom nivou razvoja. Kako se ljudska vrsta razvija tako i duše mogu uzeti veći dio energije nego u doba praljudi.
Obzirom da mlađe duše isto tako ne uzimaju više energije od starijih po meni tu nema razlike. Stvar je u načinu razmišljanja i to je osnovna razlika između duša.
@Chakotay slažem se s tobom u tome da starije duše sigurno znaju bolje raspolagati svojom energijom. Naposljetku iskusnije su.

Mislim da po nečijoj poletnosti ne možemo reći jel se radi o starijoj ili mlađoj duši. Osim o inkarniranju samo dijela neke duše, također se priča o postojanosti karaktera tijela u koji se duša nastani.

Same granice ponašanja s obzirom na dob, smatram da su to više ukorijenjena pravila i očekivanja s obzirom na društvo nego nešto drugo. Bez obzira na to, što je zapravo već rečeno, nije poželjno ići u neke ekstreme. Uz sve to, prag tolerancije je kratak, pa oni koji imalo odstupaju od nekih društvenih normi, bivaju ismijavani ili smatrani čudacima.
Valja se prilagoditi društvu, s tim da ne bi trebali dopustiti obratno, da nas društvo prilagođava sebi.

Prema jednoj teoriji mlade duše unose puno više svoje energije u ovo tijelo od razvijenih duša. Ne mora se duša reinkarnirati samo na Zemlji nego i na nekih drugim planetima gdje je civilizacija na puno većem stupnju razvoja od ovoga na Zemlji. I ako se neka duša nakon dugo vremena provedenog tamo reinkarnira ovdje na Zemlji može doživjeti neku vrstu šoka i početi se čudno ponašati. Izgleda da je puno više toga u igri od same činjeni koliko je prošlo od čovjekovog rođenja

Slažem se da je puno toga u igri i da ne možemo znati kaj sve utječe na čudna ponašanja ljudi. Ali super mi je raspravljati o tome i čuti tuđa mišljenja. Mogućnost reinkarnacija na drugim planetima i doživljavanje šoka nakon dolaska na Zemlju (ili reinkarniranje entiteta s drugih planeta ovdje na Zemlji) objašnjava se kao moguć razlog za npr. devijantna ponašanja pojedinaca.

@Chakotay reci dal si i ti proučaval literaturu dr. Newtona jer mi se čini da jesi po teorijama koje si tu napisal, a meni je on zakon!
Ako imaš literaturu za koju misliš da je korisna za pročitati (vezano uz temu život između života) napiši molim te ili pošalji na p.m. Hvala!

Da to o čemu govorim sam pročitao u Newtnovim knjigama, odličan je on jer na jednostavan i čitljiv način govori o smrti, i ono što je najvažnije nema straha od smrti, govori o tome kao o nečemu što je potpuno normalno, što u stvari i jest, samo se mi bojimo toga, jer se bojimo svega što je za nas nepoznato.

@ Chakotay, slažem se! I ja sam se bojala nepoznatoga, zato se od svoje 15-te godine bavim proučavanjem svega nepoznatoga. Meni je dr. Newton zakon i stvarno ne komplicira nego jednostavno objašnjava stvari. A još kad znaš da je tip priznati regresoterapeut stvar ima još veću težinu.