Sponzoruša

Vitaly je zapoceo razgovor s jednom djevojkom, obasipao je komplimentima i zatrazio broj njenog telefona, a na kraju je pozvao na veceru. Medjutim, ona ga je odbila. Tada je Vitaly prisao svom Lamborghiniju, a sponzorusa je "zapjevala" drugu pjesmu. No, tada joj je pokazao gdje joj je mjesto.



E moje zene zene, sta bi sa onim ljubav je samo bitna,ovo ono...

Pratim ovaj kanal, zna biti dobrih podvala.
Ima on jos slicnih videa.

baš mi žao žene...toliko se ponizit radi auta. meni baš super vozit se tramvajem  

E, moja @lera, nije se ona ponizila radi auta... Bitno je ono što taj auto predstavlja. I ne bi rekao da se baš "ponizila". Sve žene imaju taj isti instinkt u sebi, samo neke ga izražavaju otvoreno, neke ga skrivaju i od sebe i od okoline - ali on postoji unatoč tome, ugrađivan je u gene hiljadama hiljada generacija a takvo što ni đavo ne bi više iščupao... niti vidim razloga zašto bi ko pokušavao, upravo taj isti instinkt, koji privlači ženu onom muškom agentu koji ima natprosječan pristup resursima potrebnim za sigurnost tokom onog perioda između začeća djeteta i njegovog dostizanja pune reproduktivne zrelosti - upravo taj instinkt je bio jedan od odlučujućih faktora za našu uspješnost kao vrste tokom najdužeg perioda istorije, naročito pra-istorije. U tom razdoblju naše evolucije, dostupnost resursima je obično bila pouzdan simbol (vanjski znak) muškarčeve genetske kvalitete (fizičkih, intelektualnih i psihičkih osobina) koja je obećavala da će i njena djeca iz tog izvući maksimalnu korist, da će biti zdrava, jaka i snalažljiva. Danas je to mnogo komplikovanije nego nekad jer nečiji status, koji nekom muškarcu omogućava pristup resursima, nije više tako usko vezan za njegovu genetsku kvalitetu kao nekad, već je uslovljen njegovom sposobnosti da se konformira pravilima društva i više je nagrada za njegovu pokornost uniformitetu, kao dar i investicija, nego nešto što je isključivo zasluga predmetnog muškarca. Mislim da je to razlog (jedan od) zašto današnje društvo ima tako negativan stav prema ženama koje, po meni, nisu ništa "krive" već su samo žene, koje djeluju na osnovu instinkata nasljeđenih od svojih pramajki i pramajki njihovih pramajki. Drugi vrlo bitan razlog je što se još od 13. stoljeća u zapadnom društvu gaji određena paradigma koja naglašava važnost neke "ljubavi" i "romantike" (pod utjecajem hrišćnstva, naravno) i da se prilikom biranja partnera treba manje pridavati pažnje onom "materijalnom". Što je jedna paradigma sa sretno-nesretnim posljedicama, dvosjekli mač, no ipak, stekla je primat nad ostalim vrijednostima i prema njoj se onda i sudi...

To stoji što kažeš, ali uvijek ima ono ali. Naravno da materijalni status može ukazivati na nečiju vrijednost. Znači tip koji nema ni za kiflu po svoj prilici mogao bi bit ljenčina, probisvjet, itd. Mada ima nas i nadobudnih žena koje se onda uhvatimo da idemo takve tipove uzdignut iznad njihove situacije. To sam ja napravila sa svojim bivšim. Školovala ga, upoznala sa ljudima na položaju, uvela ga u posao...i naravno sav trud uzalud. Sve je na kraju upropastio i vratio se nazad na poziciju gdje je i bio, samo što je i mene totalno degradirao. Dakle ja u širokom luku zaobilazim neuspješne i siromašne muškarce ( iskreno govoreći za sad zaobilazim sve zbog poučka o gušteru i zmiji ), no ne bih baš ni trčala za nekim zbog novaca. Ipak morao bi proć kroz nekoliko sita i rešeta, to jedno ništa ne dokazuje; moguće (pogotovo u našoj realnosti) da je do novca došao na prljav način, ili troši od roditelja ili živi van svojih mogućnosti. Dakle, ipak mislim da je poniženje nabacivat se nekome samo na osnovu zaključka da je bogat. Ja bih ipak imala puno više kriterija ključnih za odabir. Uostalom dokaz da nije sve u novcu je i onaj turbo bogati, ljigavi rus koji prek interneta traži curu pa ga nijedna neće http://www.index.hr/lajk/poster/29432/don-milisav-najocajniji-nezenja-na-svijetu

Osobno mislim da treba imati "osjećaj" za mjeru, a sponzoruše (kao iz ove priče), idu za onim što više, to bolje.
Tu ih često usporedno prati i ona nepoželjna osobina- lijenost  , sve bi sve htjele servirano, a nijedna se nije spremna potruditi za nešto i ostvariti nešto isključivo vlastitim snagama.

Druge stvari i osobine potencijalnog partnera, sponzorušama su obično nebitne ili daleko manje bitne od materijalnog statusa.
Tu je možda jedna od ključnih razlika između sponzoruša koje traže nekoga sa bijesnim autom i žena koje dakako cijene da je muškarac donekle/više "materijalno potkovan" (to je prednost i olakšava život), ali uz sve to su im jednako presudne i neke druge njegove osobine, da bi ga doživljavale kao potencijalno poželjnog partnera.

lera je napisao/la:

Mada ima nas i nadobudnih žena koje se onda uhvatimo da idemo takve tipove uzdignut iznad njihove situacije. To sam ja napravila sa svojim bivšim. Školovala ga, upoznala sa ljudima na položaju, uvela ga u posao...i naravno sav trud uzalud.

Na neki način mi je fascinantno koliko su neke žene nadobudne i energične, da uz sve ono što same trebaju postići, još nalaze inspiracije i volje da poguraju druge. 
Zaista, nekima treba podstrek, ali ružno je da ono što je druga osoba dobrovoljno pružila, ne znaju dovoljno cijeniti i priznati taj doprinos, čak kad se sve i završi.
Znam jedan takav primjer mlade djevojke, danas mlade žene koja je završila fakultet, napredovala i preselila se u inozemstvo, a svojedobno je bivšeg dečka pogurala i stalno poticala da završi fakultet.
Izgleda da on sam u tome ne bi uspio, jer mu je stalno falilo ustrajnosti, tako da je značajan i njen doprinos u tome što je on danas osoba sa v.s.s., tj. da je pridonijela ostvarenju njegova startnog potencijala.

Sta je osudjujete, mozda ona vozi ferrarija pa htjela da porazgovaraju o autima, koje su prednosti i mane jednog i drugog   malogradjani!

je da, il mu je možda samo htjela osiguranje prodat  

lera je napisao/la:

Uostalom dokaz da nije sve u novcu je i onaj turbo bogati, ljigavi rus koji prek interneta traži curu pa ga nijedna neće http://www.index.hr/lajk/poster/29432/don-milisav-najocajniji-nezenja-na-svijetu

I nije sve u novcu. Zapravno, ništa nije (ili gotovo ništa). Novac je kao i auto - statusni simbol. Mnogi ljudi ne uviđaju tu razliku (doslovce ih mogu nabrojati na prste, tj. od onih za koje znam širom svijeta) a ona je ko nebo i zemlja.

U Mehanici, da bi se neko tijelo kretalo, bitno je da suma svih sila koje djeluju na to tijelo bude različita od nule. Kod ovog "dona", suma sila ili je nula ili je različita od nule - samo se kreće u pogrešnom smjeru. Hoću reći, privlačnost njegovog imetka očigledno je nadjačana odbojnošću njegove ličnosti - hoću reći - smrdi na očaj. A ako ja, kao muškarac, njega percipiram kao očajnika, koliko će njegov očaj smrdjeti tek vama ženama? A to nije privlačno, zar ne? Možete pomisliti: "Ahhhh...Jadničak mali!" ali poželjeti takvo što u krevetu? Ili kao oca svoje djece? Možda jedino kao oca tuđe djece...

Athena je napisao/la:

Osobno mislim da treba imati "osjećaj" za mjeru, a sponzoruše (kao iz ove priče), idu za onim što više, to bolje.
Tu ih često usporedno prati i ona nepoželjna osobina- lijenost  , sve bi sve htjele servirano, a nijedna se nije spremna potruditi za nešto i ostvariti nešto isključivo vlastitim snagama.

Većina njih i koristi svoje snage. Velika većina (usudio bi se čak reći - "sve one") imaju svoju mladost, ljepotu, seksipil, umjetnost emocionalne manipulacije, promućurnost i tako dalje. To su njihove snage. I to treba znati. I zbog toga ne moraju biti najbrže kopačice kukuruza u selu da privuku zainteresovane stranke. Svako koristi ono što ima... A one, znaju šta hoće i rade na tome da to i dobiju. Ne sekiraj se ako je udata ili u vezi sa nekim bogatašem koji izgleda ko da je pobjego grobaru s lopate - naće ona već nekog "Fabija" ili "Ricardo-a" da zadovolji i taj dio sebe.

Uostalom, šta mislite vi ženske, zašto muškarci uopšte teže stjecanju bogatstva i moći? Isticanju? Građenju piramida, letenju na Mars, pisanju pjesama? Zašto se žene uređuju pet sati prije izlaska među možebitne kandidate za parenje? Sve to, i jedno i drugo, jest reklama. Reklamiraju se svoje prednosti, skrivaju mane, ističu poželjne karakteristike a prefarbavaju poroci... Sve to ima svoje...

lera je napisao/la:

je da, il mu je možda samo htjela osiguranje prodat

Siguran sam da jest, samo što bi mu od "osiguranje" vratila ono "osi-" kao kusur...

Mislile da je kapitalac: Dvojnik slavnog igraca olako zavodio... 



Dadose broj i one sto imaju momka, sto ti je prava ljubav...

Archangel je napisao/la:

Većina njih i koristi svoje snage. Velika većina (usudio bi se čak reći - "sve one") imaju svoju mladost, ljepotu, seksipil, umjetnost emocionalne manipulacije, promućurnost i tako dalje. To su njihove snage. I to treba znati. I zbog toga ne moraju biti najbrže kopačice kukuruza u selu da privuku zainteresovane stranke. Svako koristi ono što ima... A one, znaju šta hoće i rade na tome da to i dobiju.

Jasno, ali ne ostvaruju dobit i materijalnu sigurnost direktno svojom snagom (makar to bila mladost, ljepota itd.), već posredno.
Ono što ostvaruju svojim snagama zapravo nije 'njihovo', već su ovisne o pravilima igre i očekivanjima, raspoloženjima onoga tko je vlasnik, tko donosi novac.
Isto se može primijeniti i u slučajevima poslodavac-zaposlenik, međutim tamo se barem zna tko što, crno na bijelom i vlastitim radom direktno dobiva i s pravom može potraživati.
Obzirom na navedenu snagu koja se većinski očitava 'samo' u fizičkim predispozicijama, koje su uostalom i prolazne, usudila bi se reći da su takve snage prilično 'ograničene', ali ukazuju i na neku vrstu skromnosti sponzoruša, glede vlastitih očekivanja.  
Oko sebe vidimo primjere mnogih žena koje su vrlo uspješne i vrijedne u svom poslu, samostalne i neovisne o muškarcima i njihovoj dobroj volji, a uz sve to fizički privlačne.

Athena je napisao/la:

Jasno, ali ne ostvaruju dobit i materijalnu sigurnost direktno svojom snagom (makar to bila mladost, ljepota itd.), već posredno.
Ono što ostvaruju svojim snagama zapravo nije 'njihovo', već su ovisne o pravilima igre i očekivanjima, raspoloženjima onoga tko je vlasnik, tko donosi novac.
Isto se može primijeniti i u slučajevima poslodavac-zaposlenik, međutim tamo se barem zna tko što, crno na bijelom i vlastitim radom direktno dobiva i s pravom može potraživati.

Sve tačno, osim ovog zadnjeg dijela. Zaposlenik ne dobiva ništa direktno, a evo zašto. Prvo, on za svoj rad dobija novac, a to nije ono što on hoće - on hoće ono što će mu taj novac omogućiti da ima. Dakle, novac (plata) je sredstvo za postizanje nekog cilja, ne cilj sam. Osim toga, ni novac koji on dobije (hard currency) nema direktnu vrijednost - već je crpi iz cijene zlata, nafte i ostalih vanjskih izvora, uslijed čega jedna te ista suma može vrijediti u jednom trenutku više a u drugom manje. Drugo, odakle mu to pravo potraživanja? I ono mu je isto dato, on ga nije ničim zaradio osim time što je dobio status građanina (time što je napunio 18 odn. 21 godinu života - i ništa više), plus status zaposlenika, koji mu je isto dat od strane poslodavca. I šta je on tu direktno zaslužio, svojim snagama? Prilikom zapošljavanja, u zavisnosti od vrste posla i još nekih drugih varijabli, u velikom broju slučajeva jedino što je potrebno da dobije ("zasluži") status zaposlenika je da se prezentira poslodavcu kako sposoban, radišan, odan i tako dalje. U nekim slučajevima, moguće je čak i da zasluži taj status, ali on je zasnovan na prijašnjem performansu tog statusa kod drugih poslodavaca (ako je već renomiran u nekom području, pa ga poslodavac zaposli na osnovu njegove reputacije), ali čak i tada, ishodište njegovog putovanja od građanina do građanina-zaposlenika je - nezaposlenost. Njegov prvi posao, koji je pružio osnovu za sva sljedeća zaposlenja morao je da dobije na već pomenuti način (izuzev ako nije već imao neku vezu u firmi), dakle, prezentacijom, marketingom nečega što tek treba da pokaže i dokaže.

Sve u svemu, život i napredovanje nekog pojedinca u sociološkom okruženju sve je samo ne jednostavno, kao što je bilo u vrijeme lovačko-sakupljačkog načina života. Tada je bilo (i dalje jest, u nekim prirodnijim okolnostima) moguće ostvariti dobit i materijalnu sigurnost na direktan način, bez upletanja druge, treće i 1 000 003. strane. Ukoliko živiš u grupi sa drugim ljudima, što je veća grupa to je tvoj napredak na hijerarhijskoj ljestvici više uslovljen tim "drugim ljudima": pravilima i konvencijama koje, striktno govoreći, nisu doslovno darovane, nego investirane u tebe - to jest, uslovljene -  "dobio si ih, pod uslovom da..." Ako taj uslov ne ispuniš, onda ti društvo (ili neki njegov dio) jednostavno oduzme, djelimično ili u cijelosti, sve ono što je investiralo u tebe uključujući i prava i povlastice. Nakon toga, to da li si direktno "zaradio" ta prava i povlastice ili nisi postaje informacija drugog reda - jer je i sam koncept "zasluga" najvećim dijelom uslovljen sociološki.

Athena je napisao/la:

Obzirom na navedenu snagu koja se većinski očitava 'samo' u fizičkim predispozicijama, koje su uostalom i prolazne, usudila bi se reći da su takve snage prilično 'ograničene', ali ukazuju i na neku vrstu skromnosti sponzoruša, glede vlastitih očekivanja.  

A koje snage nisu prolazne? Kažu "ljepota je prolazna" - a šta nije? Sve je prolazno, i sve u vezi tebe je isto tako prolazno, jer ćeš umrijeti. Prije ili kasnije. Jedino je bitno što činiš prije toga, jer poslije... baš nećeš premnogo činiti... Uzmimo jedan primjer: neka, tzv. "sponzoruša" uda se bogato. Jednom kad to učini, otvaraju se mnogobrojne mogućnosti. Može se razvesti od njega iz brojnih razloga, on može umrijeti (ako je star) - a njoj će ostati najmanje pola cjelokupnog imetka. Tada je njena egzistencija gotovo zagarantovana. Može ostatak života provesti češući pichku, ili naći nekoga drugog da je češe umjesto nje. Raditi sigurno ne mora. Osim ako nije ubijena u mozak pa sve spiska na cipele i haljine...

Athena je napisao/la:

Oko sebe vidimo primjere mnogih žena koje su vrlo uspješne i vrijedne u svom poslu, samostalne i neovisne o muškarcima i njihovoj dobroj volji, a uz sve to fizički privlačne.

Mislim da aludiraš na ove tobožnje "Fe*inistice" (ja ih nazivam "žrtvama fe*inizma" - ali to je druga priča), "girl power" i tako to. To baš i ne bi išlo tako, a evo i zašto. Osim već ovoga što sam spomenuo, to da je u društvenoj sredini praktički nemoguće napredovati hijerarhijski bez pristanka društva (dakle, i muškaraca, kao 50%-tnog dijela tog društva) - odakle možemo asertirati da je ona napredovala u društvu bez svoje fizičke privlačnosti kao sredstva? Ne kažem da to mora nužno biti tako, ali kažem i odgovorno tvrdim da to ne možemo isključiti kao mogućnost. Tim više - što je poznato kako se muškarci ponašaju u prisustvu lijepih žena, znamo i zašto se tako ponašaju, znamo i koji tip muškaraca se tako ponaša (onaj koji je feminizovan, tj. psihološki sličniji ženi nego muškarcu), a to je onaj kojeg društvo najviše cijeni i kojeg nagrađuje pozicijama moći gdje može dalje odlučivati ko ide gore a ko ostaje dolje. Sve to je poznato, pa kako onda gledati na činjenicu da je neka žena napredovala u nekom poslu, bez da se uzmu u obzir i oni koji su to napredovanje omogućili i endorsirali i njihove psihičke i genetske predisponiranosti za ostvajanjem pažnje ženki?

A A A ... moze i na ..LIZING ..!!

Archangel je napisao/la:

Sve u svemu, život i napredovanje nekog pojedinca u sociološkom okruženju sve je samo ne jednostavno, kao što je bilo u vrijeme lovačko-sakupljačkog načina života. Tada je bilo (i dalje jest, u nekim prirodnijim okolnostima) moguće ostvariti dobit i materijalnu sigurnost na direktan način, bez upletanja druge, treće i 1 000 003. strane.

To stoji.

Athena je napisao/la:

A koje snage nisu prolazne? Kažu "ljepota je prolazna" - a šta nije? Sve je prolazno, i sve u vezi tebe je isto tako prolazno, jer ćeš umrijeti. Prije ili kasnije. Jedino je bitno što činiš prije toga, jer poslije... baš nećeš premnogo činiti... ;)Uzmimo jedan primjer: neka, tzv. "sponzoruša" uda se bogato. Jednom kad to učini, otvaraju se mnogobrojne mogućnosti. Može se razvesti od njega iz brojnih razloga, on može umrijeti (ako je star) - a njoj će ostati najmanje pola cjelokupnog imetka. Tada je njena egzistencija gotovo zagarantovana. Može ostatak života provesti češući pichku, ili naći nekoga drugog da je češe umjesto nje. Raditi sigurno ne mora. Osim ako nije ubijena u mozak pa sve spiska na cipele i haljine...

Naravno da je sve prolazno, ako ćemo tako gledati, ali činjenica da je radni vijek jednog pojedinca gotovo cjeloživotni, a ljepota je kratkog vijeka.
U penziju se ide sve kasnije, ljudi koji žive samo od zemlje također rade do svoje starosti, dugo se radi, koriste se i usavršavaju kontinuirano vlastiti potencijali (intelektualni i fizički).


Vlastiti rad smatram jednim jako bitnim segmentom koji je potreban za čovjekov razvoj, a mislim da to potvrđuju i razna istraživanja.
Sad se može reći da sponzoruše rade (šminkaju se i odlaze na depilacije), ali sve u svemu, radi se o besposličarenju, jer većina njih osim toga ne rade pretežno ništa. Rekla bi da ne koriste dovoljno vlastitu snagu/rad i svojevoljno "sakate" sebe za jedan bitan segment, koji ostaje nerealiziran, a time i propada.

Athena je napisao/la:

Osim već ovoga što sam spomenuo, to da je u društvenoj sredini praktički nemoguće napredovati hijerarhijski bez pristanka društva (dakle, i muškaraca, kao 50%-tnog dijela tog društva) - odakle možemo asertirati da je ona napredovala u društvu bez svoje fizičke privlačnosti kao sredstva? Ne kažem da to mora nužno biti tako, ali kažem i odgovorno tvrdim da to ne možemo isključiti kao mogućnost. Tim više - što je poznato kako se muškarci ponašaju u prisustvu lijepih žena, znamo i zašto se tako ponašaju, znamo i koji tip muškaraca se tako ponaša (onaj koji je feminizovan, tj. psihološki sličniji ženi nego muškarcu), a to je onaj kojeg društvo najviše cijeni i kojeg nagrađuje pozicijama moći gdje može dalje odlučivati ko ide gore a ko ostaje dolje. Sve to je poznato, pa kako onda gledati na činjenicu da je neka žena napredovala u nekom poslu, bez da se uzmu u obzir i oni koji su to napredovanje omogućili i endorsirali i njihove psihičke i genetske predisponiranosti za ostvajanjem pažnje ženki?

Ne možemo znati koliki je utjecaj, ali ukoliko neka žena ima npr. potvrdu svoje struke, mislim da bi trebalo krenuti od pretpostavke kako je ona kvalificirana za neki posao i da se za to potrudila.
Naravno, ukoliko se radi o većini poslova kojima jedini, potrebni uvjet nije fizički izgled.

Teško da je prošla sve zapreke svojom fizičkom ljepotom (tu je prisutna ipak i kontrola ostalih članova društva) i da je koristila "samo" fizičku privlačnost kao sredstvo postizanja cilja, za razliku od sponzoruša kojima je to u prirodi posla (većinom).
Zato ne bi krenula od pretpostavke njenog napredovanja premoćnim utjecajem njene fizičke privlačnosti, ukoliko su osnovni, "formalni" preduvjeti potrebni da bi dobila konkretno zaposlenje, ostvareni.

Athena je napisao/la:

Naravno da je sve prolazno, ako ćemo tako gledati, ali činjenica da je radni vijek jednog pojedinca gotovo cjeloživotni, a ljepota je kratkog vijeka.
U penziju se ide sve kasnije, ljudi koji žive samo od zemlje također rade do svoje starosti, dugo se radi, koriste se i usavršavaju kontinuirano vlastiti potencijali (intelektualni i fizički).

Vlastiti rad smatram jednim jako bitnim segmentom koji je potreban za čovjekov razvoj, a mislim da to potvrđuju i razna istraživanja.
Sad se može reći da sponzoruše rade (šminkaju se i odlaze na depilacije), ali sve u svemu, radi se o besposličarenju, jer većina njih osim toga ne rade pretežno ništa. Rekla bi da ne koriste dovoljno vlastitu snagu/rad i svojevoljno "sakate" sebe za jedan bitan segment, koji ostaje nerealiziran, a time i propada.

Mislim da je takvo razmišljanje mema radničke klase. Rad, rad, rad i samo rad. Od jutra do mraka. I šta imaš od toga? U najboljem slučaju, imaš komad kruva na stolu i režanj slanine da ne iješ suv kruh. I to je to. A šta ima jedna pametna sponzoruša? Malo mrdne guzicom i ima svoj auto, bazen, vilu, ide u šoping svaki ili svaki drugi dan, mazaže, spa itd. Sad, pitam te ja: ko je tu pametniji?

Postoje različite vrste snaga: nije sve ni u mišićima. Ima nešto i u pameti, a opet, postoje i različite vrste pameti. Kad kažeš da njihove neke druge kvalitete time propadaju, istina je to, ali je isto tako istina da i one koje čitav svoj život posvete nekom konvencionalnom poslu - isto tako propadaju. Znam primjere cura koje su išle sa mnom u školu i u to doba su bile ko avion, lijepe, jedre, seksi - danas ne bi ni blatnjave čizme obriso o njih. Šta se desilo? Ostarile su. I to ne samo deset već i po dvadeset godina (iako smo vršnjaci). Dobro, jesu se malo "razguzale" što bi kod nas rekli, ali ovo ostalo... zubi poispadali, bore na mjestima koje Bog nije za to predvidio... katastrofa! Istina je to što kažeš, da kad koristiš jedno da propada sve drugo - ali to vrijedi za sve - samo je pitanje šta si odabrala kao svoju snagu. Time si osudila sve ostalo na polagano odumiranje... C'est la vie, mon ami!

Athena je napisao/la:

Ne možemo znati koliki je utjecaj, ali ukoliko neka žena ima npr. potvrdu svoje struke, mislim da bi trebalo krenuti od pretpostavke kako je ona kvalificirana za neki posao i da se za to potrudila.
Naravno, ukoliko se radi o većini poslova kojima jedini, potrebni uvjet nije fizički izgled.

Teško da je prošla sve zapreke svojom fizičkom ljepotom (tu je prisutna ipak i kontrola ostalih članova društva) i da je koristila "samo" fizičku privlačnost kao sredstvo postizanja cilja, za razliku od sponzoruša kojima je to u prirodi posla (većinom).
Zato ne bi krenula od pretpostavke njenog napredovanja premoćnim utjecajem njene fizičke privlačnosti, ukoliko su osnovni, "formalni" preduvjeti potrebni da bi dobila konkretno zaposlenje, ostvareni.

Nije stvar u isključivom korištenju svoje ljepote (a u mnogo slučajeva čak nije potrebno da bude ni posebno lijepa - kao što sam već rekao, dovoljno je da je žena, prosječnog izgleda i oblika; većina šefovskih i tih "gornjih" pozicija sastoji se od drugo- i treće- razrednih muškaraca, submisivnih tipova koji trzaju i na najmanji osmijeh ili mig od bilo koje žene - jer neki dio unutar njih zna da su inferiorni i da je sletstveno tome velika stvar da ih primijeti bilo koja ženka) već o tome do koje mjere je njena ljepota i/ili status žene predstavljao jedan od faktora u odlučivanju ko će napredovati a ko ne. Ne vjerujem da bi ikoju ženu neki poslodavac pogurao napred ako je ona totalni dibidus - ne bi to kasnije mogao opravdati onima kojima on odgovara. No, ako ima više kandidata, recimo za promaknuće, i kad su finese te koje odlučuju... druga priča.

Archangel je napisao/la:

Mislim da je takvo razmišljanje mema radničke klase. Rad, rad, rad i samo rad. Od jutra do mraka. I šta imaš od toga? U najboljem slučaju, imaš komad kruva na stolu i režanj slanine da ne iješ suv kruh. I to je to. A šta ima jedna pametna sponzoruša? Malo mrdne guzicom i ima svoj auto, bazen, vilu, ide u šoping svaki ili svaki drugi dan, mazaže, spa itd. Sad, pitam te ja: ko je tu pametniji?

Onaj koji radi ono što više voli , a ja znam da bi meni bilo dosadno svesti svoj život i "rad" na odlaske u spa centre i slično. Mislim da bi ga time u bitnoj mjeri potratila, ali to ovisi od čovjeka do čovjeka, ali i afiniteta. 

Citat :

Znam primjere cura koje su išle sa mnom u školu i u to doba su bile ko avion, lijepe, jedre, seksi - danas ne bi ni blatnjave čizme obriso o njih. Šta se desilo? Ostarile su...
Istina je to što kažeš, da kad koristiš jedno da propada sve drugo - ali to vrijedi za sve - samo je pitanje šta si odabrala kao svoju snagu. Time si osudila sve ostalo na polagano odumiranje... C'est la vie, mon ami!

Mislim da se u svemu tome ipak može naći neki kompromis, ali načelno se slažem.

Mala digresija...
Moji poznanici i vršnjaci baš nisu toliko fizički ostarili, ali rekla bi da to, iako je na prvi pogled najvidljivije, zaista nije najveći problem.
Mnogo su teži problemi psihološke prirode.
Što se tiče lagodanstva koje netko (sponzor, roditelj) može nekome omogućiti, iz iskustva nekih ljudi koje vidim oko sebe, čini mi se da je besposlen um đavolje igralište.  
Mislim da rijetko tko može naći inspiraciju i zadovoljstvo u tome da ne radi ništa, osobito ako mu u pozadini stalno neki unutarnji glas govori da je nesposoban i nesamostalan.
Naravno, priznajem da nekome to uopće nije bitno , ali to je ipak rijetko.

Evo primjer jedan moj poznanik...
Živi lagodno, jer mu to roditelji omogućuju, završio je fakultet, ne može naći posao u struci, ali očito mu se ne da raditi nešto, što bi iziskivalo malo veći napor, godinama samo nalazi opravdanja zašto ne može naći neki posao, a niti ga ne traži.
Ide na tečajeve, na masaže i stalno čita knjige, ali zapravo je vrlo nezadovoljan.
Realno, njegov život je lagodan i netko tko se krvavo namuči da se prehrani volio bi biti u toj situaciji, ali dotični više ne zna što da radi, čime da se bavi, očito mu je jako dosadno i počeo je imati ozbiljne psihičke probleme.

Ja sam sigurna da bi on bio puno zadovoljniji kad bi se počeo ustajati u 6 ili 7 ujutro, čistiti stubišta ili raditi neki fizički posao po vani, u trgovini, za što bi zaradio neku siću. Tako bi potvrdio sam sebi da može preživjeti bez pomoći drugih i da je sposoban za nešto pa makar cijena bila odricanje od dosadašnjeg lagodanstva.
I ta cijena bi u dotičnom slučaju bila mala.  

Citat :

Nije stvar u isključivom korištenju svoje ljepote (a u mnogo slučajeva čak nije potrebno da bude ni posebno lijepa - kao što sam već rekao, dovoljno je da je žena, prosječnog izgleda i oblika; većina šefovskih i tih "gornjih" pozicija sastoji se od drugo- i treće- razrednih muškaraca, submisivnih tipova koji trzaju i na najmanji osmijeh ili mig od bilo koje žene - jer neki dio unutar njih zna da su inferiorni i da je sletstveno tome velika stvar da ih primijeti bilo koja ženka) već o tome do koje mjere je njena ljepota i/ili status žene predstavljao jedan od faktora u odlučivanju ko će napredovati a ko ne. Ne vjerujem da bi ikoju ženu neki poslodavac pogurao napred ako je ona totalni dibidus - ne bi to kasnije mogao opravdati onima kojima on odgovara. No, ako ima više kandidata, recimo za promaknuće, i kad su finese te koje odlučuju... druga priča.

Samo što bi se to moglo gledati i u drugom, paralelnom slučaju- na visokim pozicijama ima također i dosta žena, od kojih mnoge neće biti naklonjene niti simpatične prema mlađim kolegicama, već kolegama.
Ako će ih jedni degradirati u manjoj mjeri, a drugi promaknuti, dolazimo blizu samog izjednačavanja.

Isto tako, ne mislim da baš "fizički izgled žene" ima tako presudan značaj za njeno promaknuće i da postoji više kriterija koji su odlučujući.  
Mnogi na rukovodećim pozicijama će dati veću prednost npr. svojim prijateljima, rođacima, nekima koji su im simpatičniji na prvi pogled, jer su im sličniji, skloniji provokacijama ili sramežljiviji.
Izuzetno su rijetki slučajevi u kojima prijatelji ili ljudi koji su bliski, spretno odvajaju privatno i poslovno.
Rijetki ljudi mogu biti otvoreno objektivni, još manje biti spremni uskratiti posao jako bliskoj osobi koja možda nije najbolji izbor ili je čak relativno loša.
Takve bi trebalo svijećom tražiti.

Evo novi video, bolji od prvog:

 

Jedi Mind Tricks je napisao/la:

Evo novi video, bolji od prvog:

 

Lik iz ovog videa ima neki neobjašnjiv talent da upropasti i najizgledniju situaciju. Umjesto da njeno ponašanje iskoristi da bi saznao nešto o tome zašto je ona postupila tako kako jest, i da je malo ispipa...pardon, ispita o tome koliko je svjesna odluke, je li to uradila instinktivno ili racionalno i mali milion drugih pitanja - on samo reče "marš van!" Ma bravo!  A i jesi joj očito lekciju, svaka ti čast!

Ne *ebe frajer zivu silu...

takve su današnje žene,sve gledaju novac

waldox je napisao/la:

takve su današnje žene,sve gledaju novac

Ne sve,ali velika vecina nazalost da,tacnije gledaju INTERES,novac je samo najpoznatiji,najupecatljiviji i najpotrebniji CINIOC ovog aspekta,koji je nazalost danas najkrucijalniji aspekt sveopsteg funkcionisanja,pa i danasnjih musko-zenskih odnosa,koji su verovatno pali na najnize moguce grane,ali nada umire poslednja, .

ha blanco to ti je činjenica