Starost duše

^^ U principu, slažeš se da je srednji put najbolje rješenje? Bez nametanja očekivanja okoline, bez ekstrema u bilo čemu.
Možeš zaviriti na temu Balans na filozofiji, kao i na temu Težnja savršenstvu. Ima zanimljivih razmišljanja.

MoW je napisao/la:

Misliš da nisam dovoljno promislio, jel da?

Kada bih ulazio u raspravu sa takvim pretpostavkama, to bi značilo da podcjenjujem sugovornika. Je li netko razmislio i koji tok misli je imao vidi se i iz daljnje rasprave, nema potrebe niti smisla unaprijed nešto pretpostavljati bez osnove.

Razumijem na što si mislio. Sad je jedino pitanje što se podrazumijeva pod kvalitetnoj brizi za tijelo. U vezi toga se slažem sa @SolarWind, da su bilo kakvi ekstremi zapravo kontraproduktivni. Znači tu i tamo koji hambić ne škodi

MoW je napisao/la:

Starijoj duši su dane određene sposobnosti. Bilo kao nagrada bilo kao prirodan proces sazrijevanja duše. Duša u pravilu odabire tijelo u kojem može dalje napredovati. Naprednija duša odabrat će naprednije tijelo u smislu da će joj omogućiti lakši razvoj. Tako je vjerojatno da će starija duša odabrati tijelo s kojim može razumijeti energiju na daljinu, možda i iscjeljivati na daljinu ili na drugi način manipulirati stvarnošću na daljinu.

U vezi davanja sposobnosti i nekakvih nagrada sam sumnjičav. Najprije bih rekao da su određene sposobnosti posljedica procesa sazrijevanja duše. Telekineza, levitacija, osjetljivost na energiju... Postoje određene knjige vezane uz otvaranje čakri koje opisuju na koji način se uz rad mogu razviti te sposobnosti, u najvećem dijelu se radi o meditacijama. Ne poznajem nikoga tko se bavio time, ali moj prijatelj poznaje. Ta osoba kaže da se to doista može razviti, i još važnije, da to može svatko razviti, neki lakše, neki teže. Ne poznajem tu osobu pa ne znam na temelju čega to kaže. No postoje nekakve naznake da takve sposobnosti doista postoje, s tim da se na pouzdanost informacije stavlja jedan upitnik. Isto tako čitao sam kako su kod špijuna razvijali sposobnost vida na daljinu, te da su s time čak otkrili jedan tajni vojni kompleks.
Vjerujem da su takve stvari moguće i da se negdje istražuju. Ako je tako, onda bi isto tako rekao da je moguće da svatko razvije tu sposobnost komunikacije osjećajima na daljinu, te da je to ne dar niti nagrada, nego posljedica razvoja. Netko ima veće predispozicije i lakše bi to savladao, drugi teže, a neki (ili mnogi) ne bi mogli. Kao i ti, isto tako mislim da u svemu tome utjecaj ima i tijelo, te da postoje pogodnija i manje pogodna tijela da se te sposobnosti savladaju.

Ovo što kažeš da će razvijenija duša odabrati naprednije tijelo da joj se olakša razvoj. Mislim da to ovisi o tome koji bi bio cilj te duše, koji razvojni put bira i slično. Pretpostavlja se da kao duše vidimo puno više nego što to vidimo sada, pa samim time s kojim razlogom da biramo tijelo da nam bude lakše? Već u ovom životu primjećujemo da lakši put nije uvijek i najbolji, to jest najproduktivniji. Najlakše je stvari dobiti servirano na tacni, ali pravi uspjeh je ako za uspjeh uložimo i trud. Zato ne znam koliko bi zbilja razvijenije duše obraćale pozornost na naprednost nekog tijela. Mislim da bi to ovisilo o razvojnom putu koji se bira tijekom života, te da je nekad za to potrebno izabrati i manje napredno tijelo.

@ Alpha

Ne razumijem ovo o tipu brige koji si spomenula. Koje si još tipove briga za tijelo imala na umu?

Koliko sam ja shvatila MoW-a on je reko to isto sto i ti samo sa manje rijeci, a ovo sa darom/nagradom je vise kazao ilustrativno nego doslovno. Barem ja to tako vidim.

Ovo za tip birge...mislim da nije isto da li se netko birne da je cist, uredan, da se ispravno hrani i td. ali istovremeno to radi sa odmjerenoscu i u kolicini koja je potrebna dok sa druge strane netko izvoljeva jer je razmazen i zapravo se licka i sredjuje kako bi prema vani ostavio dojam.

Mislim da sam to s nagradom malo preubrzao. Nisam siguran u postojanje neke nagrade ili kazne. Prije je vjerojatno da se samo radi o razvoju.

@ Alpha
Dobro, to što navodiš u vezi brige nije isto, ali briga za tijelo je u bazi ili kvalitetna ili nije.

Omega je napisao/la:

Ovo što kažeš da će razvijenija duša odabrati naprednije tijelo da joj se olakša razvoj. Mislim da to ovisi o tome koji bi bio cilj te duše, koji razvojni put bira i slično. Pretpostavlja se da kao duše vidimo puno više nego što to vidimo sada, pa samim time s kojim razlogom da biramo tijelo da nam bude lakše? Već u ovom životu primjećujemo da lakši put nije uvijek i najbolji, to jest najproduktivniji. Najlakše je stvari dobiti servirano na tacni, ali pravi uspjeh je ako za uspjeh uložimo i trud. Zato ne znam koliko bi zbilja razvijenije duše obraćale pozornost na naprednost nekog tijela. Mislim da bi to ovisilo o razvojnom putu koji se bira tijekom života, te da je nekad za to potrebno izabrati i manje napredno tijelo.

Mislim da za svaki uspjeh moramo uložiti trud. To ne znači da nam nije potrebno kvalitetno oruđe (u ovom slučaju tijelo) da do toga cilja dođemo. Svatko ima neki svoj cilj i zadatak te je za pretpostaviti da je tijelo birao na temelju toga da što lakše s njime ispuni taj zadatak. Barem mi je to logično, ali ne moram biti u pravu.

Da ne mora biti uvijek tako, npr. možda netko želi iskusiti kako je to biti u tijelu koje nije baš najbolje i lako se razboli i baš je izabrao to tijelo kako bi razvio neke sposobnosti. Ali i to bi potvrdilo tvoju tezu da je tijelo samo oruđe kojim ćemo nešto ostvariti.

Chakotay je napisao/la:

Da ne mora biti uvijek tako, npr. možda netko želi iskusiti kako je to biti u tijelu koje nije baš najbolje i lako se razboli i baš je izabrao to tijelo kako bi razvio neke sposobnosti. Ali i to bi potvrdilo tvoju tezu da je tijelo samo oruđe kojim ćemo nešto ostvariti.

Da, problem u mojoj izjavi je taj što bi u principu tada duša morala praktički poznavati sve o tom svom budućem tijelu, uključujući i njegov potencijal razvoja. E sad, ili je jako jako dobar genetičar i poznavatelj okoline ili ima određeni uvid u buduće događaje. Kladio bih se međutim u ovo prvo, jer mi ovo drugo nema nekog smisla. Zašto bi onda odlučila otii u neko tijelo, ako već ima uvid u to što će se događati?
Duša razumije potencijal za razvoj, ali sam razvoj ne može procijeniti u detalje. To je zato što je ovaj naš svijet vrlo nepredvidljiv i zato je tako divan. Zato mislim da iako duša izabire tijelo, moguće da jednostavno zbog spleta raznih okolnosti izabere krivo i ne ispuni svoj cilj.

Što se tiče izbora tijela. Uzmimo za primjer da duša treba naučiti vrijednost života i zdravlja ljudskog (ili inog) tijela. Spomenuli ste da će za to izabrati tijelo koje je naprednije ili u kojem će to lakše naučiti.
A ako duša želi naučiti tu lekciju, ona će ju lakše naučiti u tijelu koje ima predispozicije razviti bolest na ovaj ili onaj način, ili se čak roditi s poremećajem. U tom slučaju to tijelo nije naprednije, ali je ''bolje'' za tu lekciju.

@MoW...imamo uvid i taj uvid ne umanjuje kvalitetu lekcije. Isto kao da citas knjigu i uzivis se u radnju...da li si ti prozivio to? Da li si savladao lekcije likova u knjizi? I ne bas. Tek kada sam to prodjes onda znas... A tu razliku spoznas kada ti se desi nesto sto si mislio da razumijes jer si npr. prosao kroz to preko prijateljeva iskustva.

Slazem se s ovim sto kaze Legi. Da li ste primjetili da sve one afirmativne poruke o ljepoti zivota, o stvarima koje bi trebali raditi i stvarima na koje ne bi trebali obracati paznju dolaze od ljudi koji su na rubu smrti? Sigurno ste dobili makar jedan mail u zivotu sa takvom porukom. I uvijek je onaj tko je poruku poslao, zapravo, na odasku. Mi, ljudi, smo takvi. Cijenimo nesto tek kada to (iz)gubimo.

Alpha je napisao/la:

@MoW...imamo uvid i taj uvid ne umanjuje kvalitetu lekcije. Isto kao da citas knjigu i uzivis se u radnju...da li si ti prozivio to? Da li si savladao lekcije likova u knjizi? I ne bas. Tek kada sam to prodjes onda znas... A tu razliku spoznas kada ti se desi nesto sto si mislio da razumijes jer si npr. prosao kroz to preko prijateljeva iskustva.

Slazem se s ovim sto kaze Legi. Da li ste primjetili da sve one afirmativne poruke o ljepoti zivota, o stvarima koje bi trebali raditi i stvarima na koje ne bi trebali obracati paznju dolaze od ljudi koji su na rubu smrti? Sigurno ste dobili makar jedan mail u zivotu sa takvom porukom. I uvijek je onaj tko je poruku poslao, zapravo, na odasku. Mi, ljudi, smo takvi. Cijenimo nesto tek kada to (iz)gubimo.

Ako je to tako, onda bi to značilo da se inkarniramo samo zato da proživimo život u zemaljskoj formi, da iskusimo taj materijalni život. Gdje je onda sloboda odlučivanja, ako je sve to unaprijed poznato, ako je sve to napisano već u knjizi?
Zanimljivo, i dosta današnjih autora iz područja molekularne biologije govore da je zapravo slobodna volja iluzija...
Igramo li mi igrokaz prema naučenoj ulozi ili stvaramo svoju stvarnost?
Možda je na neki način moguće oboje, ali meni nije to lako shvatiti.

Tu i jest caka, pitanje same sudbine postoji li ili ne, i koliko je striktno određena. Gdje bi bila slobodna volja odlučivanja? Recimo u izboru tijela i života kakav želimo živjeti u ovisnosti o tome što želimo naučiti/iskusiti.
Ima jedna varijanta gdje nam je život tek djelomično određen, da postoji ta glavna rijeka koja nas nosi ka cilju, s tim da mi imamo izbor i skrenuti sa glavnog puta, u pritoke. To bi značilo da bi nam sudbina bila lagano varijabilna, a opet postojana do izbora kada mi sami izaberemo što ćemo. Ima tu raznih opisanih iskustva gdje su osobe vidjele neki događaj koji se trebao dogoditi, te predvidjele što će se dogoditi i promjenile tijek događaja. To bi išlo u prilog takvog pogledu, postojanje potencijalne budućnosti koju možemo narušiti izborima koji su nam dani.

To je jedna varijacija tek. Možemo mi svakakve scenarije zamisliti, i onaj gdje je naš svemir samo mjehurić u epruveti nekog čudovišta. Pravo je pitanje što od svega jest istina, a što je tek mašta i vjerovanje.

To pitanje o slobodnoj volji je i mene dosta mucilo. Pogotovo mi nije bilo jasno u temama kao sto je astrologija. Medjutim, u pokusaju da to nekako prokljuvim zbilja sam, napokon, i pronasla taj neki odgovor.
Radi se o tome da si mi odredimo neki put, neke lekcije ali to nuzno ne znaci da cemo ih i odraditi. Ljudi zastrane. Zato se kaze da je tijelo slabo. Svejedno, kud god krenuli nesto cemo nauciti. Nekada se uleti i u krivi smjer pa se natovari losa karma.

Recimo da je to kao strip sa vise zavrsetaka. Krenes jednim putem i dobijes jedan rezultat, krenes drugim dobijes drugi. U jednom trenu imas izbor ali kada ga napravis onda se lavina kotrlja u tom smjeru i nema stajanja dok ne dojde do kraja. Kad dojde do kraja mozes raditi novi izbor.

Alpha, odlična usporedba!

Još bih htio nadodati da takav odabir života nije narušavanje slobodne volje.
Život je toliko pun izbora i ne postoji samo jedna lavina koja se kotrlja, i sve skupa, učeći jednu stvar pošteni naučiš još "sto" drugih. Naravno, te druge uopće nisi očekivao naučiti.
Tu ipak postoji pitanje osoba kojima je suđeno da se sretnu u određenom trenutku svog života. Privlače li se one i jesu li prije bile nekako povezane dovoljno da negdje naiđu jedna na drugu, samo zbog toga što su se jednom, takve kakve su, morale privući ili tu pak postoji neka sudbina? To bi svakako bilo dobro detaljnije istražiti

Načelo slobodne volje je i dalje održano, obzirom smo mi ti koji odlučujemo u kojem tijelu ćemo se inkarnirati i kakva će nam biti sudbina. Je da mi toga nismo sada svjesni, ali ako smo odabrali onda to moramo i proživiti. Ja bi to usporedio sa primjerice fakultetom, nitko od nas nije znao što ga doista čeka prilikom upisa na faks, ali mi smo odabrali taj faks slobodno, je da možda nismo željeli naići na neke poteškoće, ali ne možemo se žaliti i reći ja to nisam želio.

E sad dobro je pitanje, da li mi možemo promijeniti svoju sudbinu u ovom životu, pa da proživimo i neke druge stvari koje nismo planirali. Npr. želimo iskusiti tugu, ali nakon nekog vremena više nam dosadi biti tužan i odlučimo čini ono što nas raduje. Da li će nam se dešavati stvari koje ćeš nas stalno vračati na stare puteve tuge ili ćemo mi promijeniti svoju sudbinu?

''Kad se sretnu dvije stare duše u zraku se osjeti miris jasmina'' - Arapska poslovica

Sreo sam bezbroj ljudi u svom životu ali nikad nisam osjetio miris jasmina u zraku.
Znači li to da nisam stara duša? I što uopće znači starost duše? Duša je vječna i za nju vrijeme ne znači ništa.

Da li je stara duša razvijenija od mlade? Možda je ali i ne mora biti. Koliko je inkarnacija prošla, mislim da to nije bitno.
Bitno je koliko je planiranog iskustva ostvarila.Ako je bila u tijelima koja su razvijala ličnost onda nije puno napredovala
pa će u sljedećim inkarnacijama pokušati nadoknaditi propušteno.

Duša jest na nekom odmorištu između dvije inkarnacije planirala buduća iskustva ali da bi se njen plan ostvario potrebno je da je ličnost osjeti,
da ima povjerenja u nju i da raste zajedno s njom. Da li ja osjećam svoju dušu i u kakvom sam odnosu s njom?
Imam prilično razvijenu intuiciju i radim koliko mogu i znam na njoj. Ako je to konekcija moje ličnosti i duše i ako je to dokaz postojanja duše,
onda je to jedini način na koji spoznajem svoju dušu. Da li mogu napraviti više i bolje komunicirati sa svojom dušom? Mogu ako želim ali jako teško.
Pitanje je kako uskladiti želje sa realnošću u kojoj živim i kako taj potencijal duše iskoristiti za osobni razvoj i napredak.
Kako povezati materijalno i duhovno, kako prevladati iluziju koju je čovjek sam sebi nametnuo, a da ne bi vidio prazninu i apsurd života?
Puno pitanja, a odgovori su još jako daleko.

Zasto mislis da je poslovica doslovnog znacenja ?

Flamezar je napisao/la:

Zasto mislis da je poslovica doslovnog znacenja ?

A gdje ti vidiš da ja to mislim.

"Sreo sam bezbroj ljudi u svom životu ali nikad nisam osjetio miris jasmina u zraku. " Ili si to metaforicki govorio?

Da jesam

Aha izvini

@wanderer, odgovori se nameću sami po sebi životnim iskustvom i nećeš naći konačan odgovor na ta pitanja, samo ćeš svoje sposobnosti i znanje o njima dodatno unaprijeđivati i poboljšavati.
Nego, zanima me jedna stvar, zašto odvojeno spominješ svoju dušu, zašto je izdvajaš i spominješ ''sebe'' i ''svoju dušu''?

Koliko sam shvatila, kada duša uđe u tijelo, ona ima neki svoj plan što želi ostvariti ili naučiti u ovom životu.
Ali, kada je u tijelu, kako da se sjetimo toga što smo htjeli ostvariti? Hoće li nam sudbina nametnuti put kojim smo htjeli doći do cilja ili to moramo sami nekako otkriti?
Što ako u svakom životu učimo jednu te istu stvar jer se ne sjećamo toga što smo htjeli postići u tom životu?

Legionar je napisao/la:

Nego, zanima me jedna stvar, zašto odvojeno spominješ svoju dušu, zašto je izdvajaš i spominješ ''sebe'' i ''svoju dušu''?

Zato jer ne poznajem dovoljno sebe i nemam kontinuiranu svijest o sebi. Pod svijesti o sebi ne mislim na mentalne procese.
Imam trenutke u kojima sam svjestan ali oni kratko traju. U tim trenutcima se otvaraju vrata za komunikaciju tijela i duše i tada osjećam i znam da spoznajem cijeloga sebe. Ti se trenutci događaju prije nego što zaspim. Tad osjetim neko neobično zadovoljstvo, blaženost i ispunjenost koju poželim zadržati čim dulje ali ne uspijevam. Ako se opirem snu onda se razbudim i čarolija nestane, a ako se prepustim zaspim.

Postoje određene vježbe kojima se u budnom stanju može postići svijest o sebi ali i one daju kratkotrajan rezultat, a u biti se svode samo na pražnjenje uma.
Može se postići minuta do dvije svijesti o sebi u prvoj vježbi, a nakon prve vježbe se to vrijeme svakom narednom vježbom smanjuje.

@Dragony
Tijelo je samo prijenosno vozilo za ovu dimenziju. Vozilo duse. Znaci tvoja dusa je ono stvarno "ti". Sjetit se mozemo putem regresije. Al vazno je da mi nas cilj nikad ne zaboravljamo, jer inace nebismo mogli prec preko zapreka koje su nas u proslim zivotima mucile i nebismo mogli duhovono evoluirati. Zapravo ti nikad nisi zaboravila svoje prosle zivote, samo su ti malo potisnuti sa strane u sjecanju. Svatko radi svoju sudbinu. Nitko drugi nemoze ti nametnut neki put po kojem ti nije sudeno ic. Vec ti sam gradis svoj put. Nemozes zaboravit svoj put jer to je ono sto te karakterizira. Sam biras oces li se sjecat proslog zivota.
Nadam se da sam pomogao. Ako je nejasno pls reci , jer se nekad neznam izrazit dovoljno