Viškom ushićenja do manjka moje pozornsti

Idu mi na jetru tipovi ljudi koji lažnim ushićenjem žele prikazati svoj optimizam, uspješnost i t d
Srećete li se vi sa takvim ljudima, smeta li vam to, i ako da, molio bih vas da mi objasnite kako ih se spušta na zemlju.

O da vidio sam ih dosta, prije bi se osjećao loše u njihovoj prisutnosti, obzirom nisam na «njihovom nivou», sada vidim da time žele prikriti svoje nedostatke. Ono što ja radim je da ih ignoriram i ne dopuštam im da me uvedu u svoju euforiju.

pa ja uglavnom radim dve stvari:
1.i ona laksa jeste-ignorisem ih...sta mi mogu?ovu prvu stvar radim osobama koje mi nisu bitne u zivotu,i koje ne gotivim ni malo.
2. ona malo teza-zdruzim se sa njima pa ih spustima na zemlju...prosto im porusim kule,i otvorim im oci...posle mi budu zahvalni ovu drugu stvar radim osobama kojima zelim da dokazem da mogu da budu bolje,a to su uglavnom osobe meni drage,ili gotivne na prvi pogled...

Ako sam dobro shvatila, radi se o ljudima koji imaju potrebu pokazivati optimizam, tj. uspješnost ekstatičnim ponašanjem.

Uglavnom, smatram da je pozitivno kad netko pokazuje entuzijazam u vezi nečega, ukoliko je to način koji ga tjera da ide naprijed, da se trudi i postiže neke rezultate, u kojem god aspektu to bilo.
Osobno mi ne smetaju čak ni malo pretjerani izljevi takvog optimizma, ukoliko to nekome odgovara.
Ja osobno nisam takva, nemam potrebu svoju energičnost (kada je imam) pokazivati prema van, ali toleriram različitosti.

Problem je kad se događa slijedeća situacija, da osoba namjerno lažno i eksplicitno pokazuje svoje oduševljenje, dakle da je svjesna da se radi o jednoj maski, ali isključivo zato da impresionira druge, a ne "za sebe".
U tom slučaju, očito se radi o nekom problemu dotične osobe.
Takva osoba prvenstveno nastoji ostaviti utisak na druge osobe pa se postavlja pitanje zašto.
Nije li iluzorno da je netko uvijek nasmiješen, energičan, pozitivno nastrojen?
Mislim da svatko može lako pročitati takve simptome kod nekoga, ukoliko su oni uzastopni i redoviti, a ne povremeni.

Vjerojatno dotična osobe ima manjak samopouzdanja pa stremi za pažnjom drugih ili joj nužno treba potvrda drugih kako bi sama bila zadovoljna sobom.

Zapravo, teško je generalizirati, ali takve osobe u svojoj nutrini mogu biti veoma krhke. Mislim da je pogrešno konstatirati da se redovito mora raditi o umišljenim ljudima.
Postoji i druga krajnost, pokušavanje privlačenja pažnje kroz naglašavanje pasivnosti, pesimizma i sl.

U svakom slučaju, uvijek se sjetim jednog komentara bogataša, koji je naglasio da pravi pripadnici jet-seta nemaju potrebe potvrđivati svoj status materijalnim stvarima i nastupima u društvu.
Vjerujem da je slično i sa ostalim uspješnim ljudima. Oni neće biti ovisni o komentarima drugih niti će pomalo napadnim akcijama vlastitog veličanja u javnosti dobiti pečat uspješnih jedinka, baš naprotiv.

Ako se radi o lažnom iskazivanju nekakvih ekstatičnih stanja, mičem se od takvih ljudi jer mi idu na živce, ali nemam nikakve potrebe kvariti im veselje koje im taj njihov ushit očito donosi. Ako se nemam mogućnosti maknuti, obično otkrijem da se to staje mijenja i da ipak ne borave trajno u njemu pa se s nekima može ugodno popričati ako s njima uspijem ostati dovoljno vremena da nestane ta njihova potreba za pretjeranim iskazivanjem optimizma. Inače više volim optimističnu nego pesimističnu pozu, ako već moram birati, ugodnija je.
Ukoliko je optimizam stvaran i dolazi iz unutarnjeg izvora, to može biti poticaj otvaranju mojih vlastitih resursa na tom području. Takvi ljudi ne nastoje na silu ostati u nekakvom uzvišenom stanju, oni naprosto u njemu provode dio svoga vremena. Kad se čovjeka bolje upozna, vidi se da se radi o stvarnom stanju, ne o lažnom.
Inače potpisujem Athenin komentar s kojim se u potpunosti slažem - bolje i detaljnije je razradila temu od mene