Imaju li životinje dušu?

@Omega, imaš pravo što se muha i škakavaca tiče. mislim generalno tih manjih životinjica, al i među njima ima izuzetaka, mislim između njih imaju kukci čiji način ponašanja bi mogao dovest do zaključka da misle, a ne da se samo istiktivno ponašaju.

možda duša čak i ima veze sa evolucijskim razvojem pojedine vrste, al to je još jedna teza koja čeka dokazivanje...

samo kažem da je ovoga većina pusto naklapanje.

@Alpha. slažem se da nije IQ ono što čini dušu, al neznam šta čini dušu. kako je prepoznati? to sam pokušao dokazat onim silnim pitanjima. još mi nemamo definiciju duše, kao npr što imamo definiciju jabuke. jabuka je voće, određenog oblika, određenog okusa i raste na drvetu.

a duša???
da, IQ i pamet imaju veoma malo veze jedno s drugim. IQ je takođe izmislio čovjek, a pamet... hmmm svi znamo razlikovat pametnog od ludog čovjeka, što ne znači da pametni ima veći IQ.
na kraju i IQ testovi nisu za sve isti... mislim, vojnici polažu drugačije IQ testove od civila, pa onda piloti imaju drugačije IQ testove od drugih... itd itd...

Sto ti mislis sto cini dusu tj. tebe? Tko si Ti? Da li si ikad cuo izraz da je netko 'dusa od covjeka'? Za koje ljude se to kaze? Da li imas osjecaj da razlikujes neke energije u sebi? Recimo, ako mozes napravit nesto sto nije u redu ali nije ni neki teski kriminal, a nitko ne bi ni znao da si to napravio, sto ces uciniti i sto mislis koji dio tebe je 'pobijedio' u donosenju odluke? Sto mislis o savjesti? Da li je to nesto sto smo stekli odgojem ili je prica dublja od toga?

opako...
nisam o tome mislio... negdje se uči: savjest je božji glas koji nam govori šta je dobro a šta je loše...(to u 2. osnovne)...
imaš pravo.

ima tu i odgoja. negdje sam čitao(možda za to ima i medicinsko objašnjenje, neznam) kad smo tužni, zašto nas boli u prsima, kad znamo da osjećamo ustvari mozgom...


al vezano uz ovu temu. kako skužit da li mačak nije isparao zavjese, kad je ostavljen sam u kući, zbog grižnje savjesti ili je samo bio prežderan pa ležao čitavo vrijeme...

Macka ne zna sto su zapravo zavjese i cemu sluze tako da njeno kidanje zavjesa nema veze sa zlocom dok eventualno ne kidanje potencijalno ima veze sa predhodnim iskustvom kada je to pokusala pa bila kaznjena. Dakle, to nije dovoljno dobar primjer.

Dobar primjer je pas koji je probudio citavu kucu kad je izbio pozar i svi su se spasili da bi, dok su stajali u dvoristu, skuzili da im fali najmladje djete. Za to vrijeme je pas, koji je bio naucen da ne smije otvarati straznja vrata koja su se otvarala na kukicu, dograbio dijete, njuskom gurao kukicu koja ga je ozljedila dok nije otvorio vrata i iznio dijete vani. Koliko se sjecam radilo se o labradoru ili retriveru.

pametno peso.... nadam se da je dobio kost od dinosaura iza toga...

a sad, osjećaji? možda je pas volio vlasnike? ja vjerujem da životinje imaju osjećaje, a za ljubav se i čudnije stvari rade...

e sad dokazuju li osjećaji postojanje duše?

dosadit ću ljudima s ovim pitanjima.. hehe...

To što je pas spasio život bebe riskiravši svoj život dokazuje da pas ima osjećaje, bili altruistični (život djeteta kao razlog) ili egoistični (pohvala vlasnika kao razlog spašavanja), a to što je otvorio vrata za koja je naučen da ne smije otvoriti dokazuje da pas ima intelekt.
Može li se to primijeniti dalje, da, ako posjeduje osjećaje i intelekt, posjeduje i dušu?
To ovisi o tome smatramo li mi da imamoo dušu. Ako smatramo da imamo dušu jer posjedujemo intelekt, osjećaje i sve to što nas čini "čovjekom", tada isto tako to trebamo smatrati za tog psa.
Do koje granice takav pristup ide? Jesu li pčele ili mravi koji imaju organiziran sustav društva pogonjeni nagonima ili karakteristikama intelekta? U prvom slučaju, ako su pogonjeni nagonima, to pak dokazuje Intelekt Prirode, bio on stečen evolucijskim ili inim postupkom.
Što je s ostalim živim bićima? S jabukom?
Biljke također pokazuju neke postupke u svojim životnim ciklusima za koje možemo reći da su pogonjeni nagonima, no onda zasigurno postoji taj neki 'Intelekt Prirode'. Sva živa bića postoje i posjeduju procese na određenim razinama intelekta. Slijedeći primjer životinja koje imaju osjećaj za uređenje društva trebali bismo reći i da su i naš intelekt i osjećaji pogonjeni nagonima, samo na veoma ubrzanom stupnju. Opet, na našoj razini postoje mnogi pokazi (ne dokazi) da duša postoji, pa prema tome ja smatram da i svaki drugi red živih bića ima ono što imam ja, a ja smatram da moje fizičko tijelo ima dušu.
Nadam se da je ovaj post nekome kristalizirao njegovo razmišljanje. Netko će na temelju ovih činjenica zaključiti da ne postoji niti ljudska duša, a netko će zaključiti suprotno.

Izbacila bih varijantu da je pas to napravio da dobije pohvalu. Nije to da je donio baceni stap vec je riskirao zivot. Vjerujem da cete se sloziti kako zivotinjama prije svega ipak vladaju instinkti i da je prvi instinkt zivotinje pobjeci od vatre i zivotne opasnosti.

Alpha je napisao/la:

Dobar primjer je pas koji je probudio citavu kucu kad je izbio pozar i svi su se spasili da bi, dok su stajali u dvoristu, skuzili da im fali najmladje djete. Za to vrijeme je pas, koji je bio naucen da ne smije otvarati straznja vrata koja su se otvarala na kukicu, dograbio dijete, njuskom gurao kukicu koja ga je ozljedila dok nije otvorio vrata i iznio dijete vani. Koliko se sjecam radilo se o labradoru ili retriveru.

Ako je ovaj primjer istinit onda to doista pokazuje da je taj pas imao ili možda ima (nadam se da je živ i inteligenciju i osjećaje tj. pokazao je i više od osjećaja, pokazao je da suosjeća sa drugim bićima koji su u nevolji. Hm po mojoj definiciji to bi značilo da ima dušu.

Dogadjaj je istinit. Kao i onaj dogadjaj sto se desio nedavno u Trogiru (cini mi se) kad je starica upalila svijecu pa je svijeca zapalila kucu pa je pas spasavao staricu i izvuko je vani i onda se isao vratit da spasi kucnu macku pa je poginuo

Jadan mali pesek, ali kako to da je mačku trebalo spašavati od požara, poznato je da su mačke jako spretne i da se mogu lako izvući iz bilo koje prostorije ili kuće.

A ne znam vise. Valjda nije imala kud pobjec.

Zanimljivo da nitko nije spomenuo onu teoriju po kojoj je snimljen film 21 grams dakle...

Vjerovatno znate onaj film da čovjekova duša teži nešto više od 21 grama, jer da točno toliko svaki čovjek "izdahne" nakon što umre, a da to nije stvar kada umre životinja ili biljka, vjerujete li u tezu po kojoj je snimljen film dakle zaljepim jedan isječak sa stranice http://www.snopes.com/religion/soulweight.asp

Citat :

(Duncan) MacDougall seems not to have made any more experimental
breakthroughs regarding the measurement of the human soul after 1911
(at least, none considered remarkable enough to have been reported in
the pages of the New York Times), and he passed away in 1920.
Nonetheless, his legacy lives on in the oft-expressed maxim that the
human soul weighs 21 grams. (At the moment of death, MacDougall's first
test subject decreased in weight by three-fourths of an ounce, which is
21.3 grams.)

What to make of all this? MacDougall's results were flawed because the
methodology used to harvest them was suspect, the sample size far too
small, and the ability to measure changes in weight imprecise. For this
reason, credence should not be given to the idea his experiments proved
something, let alone that they measured the weight of the soul as 21
grams. His postulations on this topic are a curiousity, but nothing
more.

mada je mene jako teško uvjeriti u to bi mi bilo zanimljivo da smo samo mi "označeni" takvim nečim kao što je duša

Imamo negdje temu o tome. Ili je ta diskusija dio neke teme. Uglavnom to je samo prica ilitiga nije istina

Aha fino za cuti hvala

Što vi mislite, zašto smo mi ljudi ovakvi kakvi jesmo, različiti od životinja?

Ja mislim da smo različiti od životinja jer više ne živimo u skladu s prirodom, ili smo možda "namjenjeni za nešto više".

Nekad prije smo živjeli u prirodi.
I sadašnji psi i mačke ne žive u skladu s prirodom pa nisu počeli razvijati svoju tehnologiju Doduše, i ovako su predebeli time koliko ih hranimo pa mislim da niti nemaju potrebe
No je li samo jači intelekt taj koji je uspio nas uvjeriti da se razlikujemo od životinja? Ono što sam pisao u postu na vrhu stranice...

Legionar je napisao/la:

Što vi mislite, zašto smo mi ljudi ovakvi kakvi jesmo, različiti od životinja?

Životinje imaju puno manje razvijen mozak, pa onda nemaju ove više funkcije mozga koje nama omogućavaju da predvidimo stvari, da uočimo pravilnosti u prirodi, da pojednostavimo i izvučemo ono bitno... Zamisli da nemaš te sposobnosti, to bi bilo nešto slično kao kad se ujutro probudiš pa onda onu prvu ili drugu minutu kad si još u polu snu, kao budan si, ali baš i nisi svjestan svega oko sebe. E sad vjerujem, da se životinje tako osjećaju cijelo vrijeme. Svjesnost im je na puno nižoj razini od naše upravo zbog nerazvijenosti mozgova.

S druge strane, životinje nemaju ruke. Ruke nama omogućavaju da izgradimo sve ono što mozgom zamislimo. Delfini su također jako inteligentne životinje, ali nemaju ruke, možda kad bi imali ruke, možda bi i oni izgradili predivnu civilizaciju.

Mislim da je glavna razlika između nas i životinja to što se životinje prilagođavaju prirodi i uvjetima u njoj, a ljudi prilagođavaju prirodu sebi.
To što današnji psi i mačke ne žive u skladu s prirodom je rezultat toga što ih je čovjek pripitomio pa su one kroz stoljeća mutirale pa valjda danas ne bi bile sposobne preživjeti u prirodi, tj. čovjek ih je prilagodio sebi.
Kad na našem planetu ne bi bilo ljudi sumnjam baš da bi se najrazvijenija životinjska vrsta postavila kao dominantna i počela razvijati kakvu takvu tehnologiju, tako da smatram da je razlika u intelektu prilično velika, iako se ponekad čini da su neke životinje pametnije od nekih ljudi.
Ljudi su međusobno na istom stupnju evolucijskog razvoja dok među životinjama postoje ogromne razlike pa sukladno tome razlikuje se i njihov intelekt, ako ga imaju. Kol'ko se sjećam, u školi smo učili da je osnovna razlika između ljudi i životinja to što ljudi imaju sposobnost mišljenja, a životinje nemaju. Ako smo se razvili iz majmuna (što ne mora biti), onda bi bilo za očekivati da i majmuni imaju nekakvu sposobnost mišljenja. Sve u svemu, čini mi se da intelekt imaju samo sisavci, dok su ostale životinje isključivo vođene nagonom što ne mora značiti da nemaju dušu.

Slažem se, a ovo oko sisavaca bi bilo zanimljivo proučiti
No, uz njih, tu su i ptice koje pokazuju inteligenciju!

Ja mislim da je samo razlika u svjesnosti. Netko je vise svjestan netko manje. Al opet i mi smo zivotinje.

Vjerujem da životinje imaju dušu. Kao što je i Flamezar rekao i ljudi su životinje. A ako vjerujete u reinkarnaciju onda znate da se ljudi mogu reinkarnirati u obliku životinja. Kako onda znamo da naš ljubimac nema ljudsku dušu!?

Dobrodošao na forum Matt

Mislim da ne postoji pojam ljudske duše, što bi to bilo duša koja je u prošlom životu ili životima bila u tijelu čovjeka. Duša je duša bez obzira u kojem tijelu se nalazi ili se nalazila, jedino je razlika u tome da li se može i kako se može izraziti dok je u različitim tijelima, pa će dok je u tijelu životinje puno teže moći izraziti ono što želi, nego dok je u tijelu čovjeka.

Chakotay je napisao/la:

Mislim da ne postoji pojam ljudske duše, što bi to bilo duša koja je u prošlom životu ili životima bila u tijelu čovjeka. Duša je duša bez obzira u kojem tijelu se nalazi ili se nalazila, jedino je razlika u tome da li se može i kako se može izraziti dok je u različitim tijelima, pa će dok je u tijelu životinje puno teže moći izraziti ono što želi, nego dok je u tijelu čovjeka.

Slažem se

Da bi rekli da zivotinje i,ili ljudi imaju dusu moramo znati sta je dusa...Posto neznamo sta je dusa pokusavamo da je definisemo,sto nam ocigledno ne uspeva jer da bi nesto definisali trebamo nesto o tome znati sto definisemo.Tako da je nemozemo definisati ,a ako i probamo da je definisemo necemo imati definiciju duse. Nego cemo imati samo ideje sta bi dusa trebala da bude a ne sta stvarno jeste.Zakljucak:netrebamo se truditi da opisemo neopisivo;da definisemo nesto sto nemoze biti definisano,Ali mozemo saznati sto predstavlja dusa tako sto cemo posmatrati svet oko nas i videci ono sto nije dusa priblizavacemo se svaki put onome sto ona jeste;ali se nesmemo oslanjati previse pri trazenju duse na reci jer reci predstavljaju definiciju stvari koje ne postoje jer svaka rec predstavlja pokusaj opisivanja stvarnosti ali je zapravo deli na delove i sece na komadice ,zamrzava u vremenu i nedozvoljava joj da se krece dok se u stvarnost sve oko nas non stop menja i krece kao simfonija koja nema kraja ni nijednog ponavljanja jedinstvena svakim svojim delicem.Pa tako i sama rec dusa predstavlja ideju kako bi nesto sto mi trazimo trebalo da bude a zapravo nije.I oni koji budu svesni nece pokusati da objasne neobjasnjivo definicijama nego ce koristiti reci kao sredstvo da ukazu na istinu a ne da je recima opisu.Vec kad sam toliko napisao i razradio temu odma da kazem da su ljudi koji su pisali knjige za bilo koju religiju hteli na nesto da ukazu a ne da nesto opisu ali su ljudi poceli bukvalno da tumace reci i da dopuste da ih njihovo hipnoticko dejstvo obuzme,stara indijska mudrost kaze:"Kada mudrac prstom pokazuje na mesec budala gleda u prst" sve je receno ako vas interesuje ovakav nacin razmisljana procitajte Antole de melo:"jednominutna besmislica" i "budjenje".