Zašto se ne sjećamo prošlih života

@flam.. nisam sigurna da razumoijem što želiš reći pod "druga dimenzija, veći stupanj"? mislim da materijalno mora postojati.. jer očito je, duša zauzima materiju i upravlja njome...
ja sam tip osobe koja proučava mikro da bi razumjela makro

i po pitanju drugih planeta, civilizacija, uvijek je negdje bilo jedan, uvijek je negdje bilo prvih tisuću...

najbitnija je karakteristika živog svijeta upravo ta da ima sposobnost razmnožavanja ili umnožavanja

schmizzl je napisao/la:

...Još jedan, također, bitan razlog je taj što bi sjećanje na ranije živote i miješanje slika iz dvije inkarnacija samo stvaralo konfuziju u vezi s osjećanjem identiteta naše osobnosti.

Jednostavan, a opet dosta dobar razlog, kad bi se sjećali prošlih života i to više njih, doista ne bi znali što tj. tko smo, da li možda trebamo ispravljati pogreške iz prošlih života ili jednostavno živiti ovaj. Ovako se čini da su stvari jednostavnije...

schmizzl je napisao/la:

tako da... JA ZBILJA NE ZNAM!!!

Prema nekim filozofima dosegla si najviši stupanj znanja

No nemoj zaboraviti da u Svemiru ima puno, puno više svjesnih bića nego na Zemlji i da se možda na nekom od planeta smanjuje broj svjesnih bića, neki planet je možda uništen pa tamo ne može postojati život. A siguran sam da ima još hrpa razloga o kojima mi sada i ne razmišljamo kako je moguće da se na Zemlji povećava broj ljudi. E sad tvoje pitanje je dobro kako se broj u cijelom Svemiru povećao sa onog prvog na više, no to dolazimo do osnovnog pitanja kako je nastao onaj prvi, tj. prva duša. Hm da li nam Bog i njegovo stvaranje može da ti odgovor?

Meni se cini da su ljudi na nekom visem stupnju duhovnog razvoja spremni sjecati se. U biti mislim da je samo za neke pocetnicke duse dobro da se ne sjecaju. Ostalima bi to mahom dobrodoslo. Evo jedan link koji obrazlaze zato bi bilo dobro - LINK
To je dio jedne knjige ("Zasto ponavljamo pogreske") koji ima zgodne primjere. Pogotovo mi je znacajan onaj od covjeka kojem je u proslom zivotu umrla zena pri porodu.

neki ljudi zaboravljaju i što su jučer jeli, tako da, pretpostavljam, duše sa najvećeg stupnja razvoja sjećaju se samo određenih sekvenci... eto, ja se ni za ovog života nesjećam puno stvari!!


sad malo razmišljam, postoji jedno znanstveno objašnjenje za ovo pitanje. dakako, ono ne isključuje postojanje prošlih života. radi se o mjelininskoj ovojnici u mozgu, koja se stvara u drugoj godini života. ona je odgovorna za skokovite prijenose impulsa, a koliko me sjećanje iz psihologije služi, i za pamćenje. zato se ljudi ne sjećaju svoje prve godine života, tehnički je to i nemoguće.

tako da je moguće da stara duša u novom tijelu nema pravo izmjenjivati prirodne procese i razvoj, već možda, na jednoj trancdendetalnoj razini čuva određena sjećanja, i može ih koristiti tek kroz vid intuicije!

To sto netko zaboravlja sto je juce jeo mi nije mjerilo. Ne sjecam se ni ja jer mi nije bitno. Ali, recimo, sjecam nekih segmenata proslih zivota plus onoga sto sam vidjela na regresiji i to mi je bitno. Iz toga mogu shvatiti dosta stvari u ovom zivotu sto je vazno za neki osobni napredak.

ja se recimo sjećam puno nebitnih životih situacija, a puno ih se i nesjećam...tako da to zbilja ni meni nije mjerilo.

proces pamćenja definitino ovisi i zavisi od mozga i procesa u njemu. pamćenjem se služimo pomoću "ključa za dosjećanje". i u određenim ekstremnim situacijama, ljudi koji su patili od amnezije, prisjetili su se svega upravo pomoću tog ključa (riječi, rečenice, glazbe, situacije...). naravno, veliku ulogu igraju i emocije!
sve što ikad vidimo, osjetimo, doživimo, kažemo,..., sve je tu, samo treba pronaći "ključ".

pa eto, da te pitam.. jesi li ti sigurna da sjećanje na prošli život nije san, mašta, skrivena percepcija nečega što si vidjela ili čula kao dijete?
ne želim da ovo shvatiš kao omalovažavanje tvog mišljenja, već sam ja imala odrećene slike koje sam prvobitno pripisala PŽ, ali sam kroz neko vrijeme shvatila da su to određene "traume" što pozitivne, a što negativne iz ranog djetinjstva... eto, još čekam da mi se ona kuća iz Buja razriješi.

bili mi mogla napisati nešto o toj regresiji, rado bi joj se podvrgla! možda mi da odgovore na neka pitanja!

Tko je živio prošle živote, tko se reinkarnira i tko ima sjećanje?

Odgovori na ta pitanja, dati će i odgovor zašto se ne sjećamo prošlih života.
I premda se radi o univerzalnom, odgovori su različiti za svakog pojedinca.
Jer svi ti odgovori se nalaze u nama, samo treba naći način da se do njih dođe.
Treba hrabrosti i znanja uputiti se u samoga sebe, ući u labirinte i pustopoljine
na kojima nema putokaza već tu i tamo pokoji fragment sjećanja.
To je početak putovanja koje traje do kraja života.
Mene osobno Kafkin ''Dvorac'' na neki način asocira na tu potragu za svojom suštinom.

Znanstvenici: Nema života poslje smriti, to je iluzija


Američki znanstvenici sa sveučilišta George Washington otkrili su da blještava svjetlost na kraju tunela, osjećaj ugode i bestežinskog stanja, lebdenje nad vlastitim tijelom i sve što osjećaju ljudi koji su vraćeni u život nakon kliničke smrti, nemaju veze s odvajanjem duše od tijela. Usporavanjem protoka krvi u tijelu, mozak ostaje bez kisika pa elektroni podivljaju. Mozak 'baca' posljednje impulse, a oni pokreću lančanu reakciju i slike koje ne postoje. Ta reakcija traje od 30 sekundi do tri minute, ali je se rijetki poslije sjećaju.

Zasto se oni tolko bore da bi dokazali suprotno?
Zasto su tolko protiv toga protiv zivota poslje smrti? Zasto se boje onog sto nevide?

Može li link izvora informacije?

Flamezar je napisao/la:

Znanstvenici: Nema života poslje smriti, to je iluzija

[tekst]

I ako to sve jeste istina, gdje je tu dokaz da nema života poslije smrti?

Smiješno mi je što su sad to na netu stavili kao neku veliku vijest, a otkriće je objavljeno prije nekoliko godina.