Pitanje je jesnostavno. Da li cilj opravdava sredstvo pomoću kojeg dolazimo do tog cilja?
Pod ovo mislim da je riječ i o nekom nesebičnijem ili plemenitijem cilju. Dali ga ispunit baš pod bilo kakvu cijenu?
Žrtvovati nešto dobro, priječi na tamnu stranu za dobrobit drugih?
Isplatili se prodati dušu vragu da bi učinili dobro dijelo?

Mislim da je razlika između dobrog i zla (naravno, dobro i zlo postoje samo po našim definicijama) upravo ta što se zlo često opravdava ovom činjenicom.
Ova uzrečica izravno krši tuđu slobodu, dok netko razvijen i svjestan zna da to ne smije i da svatko ima svoj izbor te se prema tome tako mora odnositi.
Ova uzrečica vrijedi isključivo u situacijama samobrane.

Uostalom, o ovoj uzrečici dovoljno govori i to da je Machiavelli smatrao da ženu treba konstantno tuči želimo li da nas voli.

@Legi, ne bih se složio da su dobro i zlo naše definicije. Postoji nešto što se zove zlo i nešto što se zove dobro. Nije da nekim ljudima fali ljubavi pa da nisu dobri, već su baš zli. Iz njih osjetiš da van šiklja zlo od kojeg se sav streseš. To osjetimo i mi i životinje i biljke. Ne moraš biti neki genije da to uvidiš.

Mislim da cilj nikad ne opravdava sredstvo, nego će pravi cilj biti postignut samo ako se sve poklopi kako treba. Čim postoji forsiranje, čim postoji isforsirano sredstvo, cilj ne može biti postignut. Možda će nam se činiti da on je ispunjen, ali ustvari je isprazan, ništavan. Slično kao što i general koji izgubi pola vojske da bi pobjedio protivnika nije pobjednik, već gubitnik.

zanči ti bi MoW pustio da večina trpi umjeto jednog koji nisi ti?

@Legi nisam ovu uzrečicu povezala s Machiavellom jer on nije imao ništa nesebičnog ili plemenitog u svojim ciljevima, samim time žrtvovati nešto mu nije bio problem niti moralna prepreka

MoW, no kada ti osjetiš ''zlo'' iz takve osobe, ono je zlo po tome što ti osjećaš da ti ona želi nauditi iz tebi nedovoljno opravdanih razloga, a to je opet subjektivna percepcija. Jednostavno je, ''dobro'' utječe na stvaranje, ''zlo'' na uništavanje. Sve kao živo biće, tj. hmmm, da, i na objektivnom planu postoji zlo, samo malo drugačije.

Govoriš o Pirovoj pobjedi. Jasno, da
No jako je malo slučajeva kada će se sve poklopit kada treba. Ti govoriš o ciljevima koji zapravo nisu dobri ili pozitivni ciljevi u dugoročnom planu, no svakako treba postojati žrtva, gubitaka ili truda i rada da bi se postigao neki cilj. Nema idealnog načina da dođeš do idealnog cilja jer ovo nije idealan svijet. Pitao bih te pričaš li o isforsiranom cilju ili o dostizanju cilja sa sigurno nedovoljnim sredstvima? Nije isto imati upitna sredstva kao i sredstva koja jednostavno nemaju šanse. Ova prvo su se puno puta u povijesti pokazala boljima nego što se od njih očekivalo, naravno, bilo je i obrnutih situacija.

cilj ne opravdava sredstvo... i nikada kao što si napisala nemožeš učinit ništa dobro ako si pri tome povrijedio/la ili učinio/la išta nažao i jednoj jedinki u svijetu....

jednostavno, dobro je dobro ako pri nastojanju da ga uradiš nisi učinio nikakvo zlo... ako je učinjeno zlo onda se samo gleda s kojeg stajališta promatraš. za onoga koga si 'žrtvovao' jel to dobro?? ne nije, za njega je zlo. i već se tu stvari dijele 50/50.... nema veze ako je za1000 ljudi učinjeno dobro ako je pri tome za 1 učinjeno zlo, onda i to dobro gubi na vrijednosti...


jel itko konta šta sam napisao??? sorry, pospan sam...

Baš sam nedavno raspravljao sa jednom prijateljicom i ona je zastupala stajalište kao i Legi da ne postoji dobro i zlo, već da je sve stvar u našoj percepciji, to je naravno točno, no u jednoj višoj, univerzalnijoj stvarnosti, tj. na Božjoj razini. Na ovoj našoj razini ta razlika nije samo subjektivna, jer ako tebi netko čini zlo, to nećeš samo ti tako osjećati, nego i većina drugi, tako mi možemo vrlo lako reći da je prema ljudima koji su bili zatvoreni u konc logorima bilo činjeno zlo. Iako mi nismo niti postojali u to vrijeme možemo sa objektivnog stajališta reći da je to nešto loše.

Što se tiče teme da li cilj opravdava sredstvo, trebalo bi vidjeti koje se sredstvo koristi, tu se slažem s Legijem da bi se ostvario bilo koji cilj, moraju se upotrijebiti neka sredstva, što je ok dok god se vrijeđaju ljudske slobode.

Po meni je jedino pitanje sto je cilj? Kada znamo sto je cilj onda ga moramo nazvati pravim imenom. Dakle ako netko zeli ukrasti nesto onda to mora nazvati kradjom, a ne "snalazenjem". Kada nazove to pravim imenom onda se mora suociti s odlukom da li sredstvo i posljedica opravdava njegov cilj. Ako je odgovor "Da" onda u tom slucaju cilj opravdava sredstvo (i posljedicu). Ako je odgovor "Ne" onda sve ostaje na moralu te osobe.
Slozila bih se s MoW-om kako dobro i zlo nisu samo nase subjektivne kategorije. Razaranje i Kreacija postoje na univerzalnom nivou pa tako mislim da postoje Dobro i Zlo. Ako pogledamo duboko u sebe znati cemo da li cilj opravdava sredstvo (i posljedicu) ali i za to covjek mora biti duhovno razvijen i zdrav.

mislim da se nebi trebalo tako stirktno gledati cilj i sredstvo, tj to bi se trebalo sagledavati u cijelini kao jedno a ne kao dvoje, i tako bi se trebalo odredivati jeli je to opravdano s dovoljno dobroga na kraju ili je ipak previse zla ucinjeno u meduvremenu...to bi se barem tako moglo gledati ako se sagledava "Big picture"
evo da nastavim s floridaninim primjerom:
kada gledate sve u globalu ispravno je ukrasti od jednoga da se nahrani masa, da se sprijeci njihovo umiranje i tu je u krajnjem zbroju ocito dobro u prednosti

ali ako se to gleda sa stajalista pojedinca onda je on napravio dobro darovajuci to drugima koji trebaju ali je pocinio novo zlo uzevsi nesto sto nije njegovo, sada se mozda pitate zasto kazem novo zlo, jednostavno, jer vec je postojalo zlo tj onaj koji je imao i nije htio dati drugima on je bio pocinio zlodjelo tj nije pocinio zakonsko zlodjelo ali jest moralno, imao je vise nego sto je trebao i nije to htio dati drugima kojima je bilo potrebno (to nije moralno, zar ne ? ), stoga ukravsi njemu njegovo dobro sada postoje ucinjena dva zla
i tu se povlaci pitanje pravednog zlocina, za koje ja,sada vidim, nemogu dati univerzalno prihvatljiv, uvjerljiv i racionalno potkrepljiv odgovor

stoga cu navesti samo svoje misljenje:
niti jedan cilj ne opravdava sredstvo, ako se zeli izbjegavati zlo trebamo se svi ponasati dobro u svakoj situaciji, bez iznimaka
ja sada apeliram na Kantov kategorican imperativ
"Radi samo prema onoj maksimi za koju ujedno možeš htjeti da postane opći zakon."

Sviđa mi se usporedba dobra sa kreacijom i stvaranjem, a zla sa razaranjem i uništavanjem. To me podsjetilo na Isusovu izreku gdje on kaže «...prema djelima njihovima ćete ih prepoznati»

Da, to je Isusova izjava bila koliko se sjećam spomenuta u kontekstu antikrista, tj. svakog onog koji djeluje protiv univerzalnog dobra.
Kasnije su to prigrlili i neki New Age pravci kojima se navodi kako raspoznati dobre vanzemaljske rase u odnosu na one zle. U principu, prema njihovim djelima. Nema tu tajne. Jednako kao što su dobro i zlo univerzalni, tako je i akcija usmjerena u jednom ili drugom smjeru univerzalna.

Zanimljivi postovi i usporedbe.
Bitno je u središte postaviti pitanje samog "globalnog" cilja, koji bi doduše za ostvarenje koristio sredstvo, vjerojatno moralno dvojbeno.

Jesmo li mi, pojedinci iz vlastite perspektive uistinu sposobni spoznati koji cilj bi trebali ostvariti, primjerice za dobrobit svih nas?
Da li bi zaista imali hrabrosti krenuti u realizaciju tog ciljeva, iako bi on imao uzgredne žrtve, pojedince?
Kako bi bili sigurni koje posljedice eventualno ispunjenje cilja može polučiti i kako će se realizacija samog cilja reflektirati na neke druge aspekte, većih razmjera?
Što ako one budu negativne, jer su zasigurno neizvjesne?
Pitanja je jako puno.

Obično kada netko ostvaruje ciljeve za "dobrobit zajednice", u pozadini znaju isplivati i vlastiti motivi poduzimanja neke akcije.
Treba se razmisliti koje sredstvo upotrijebiti, kao što je već rečeno.
Samo sredstvo također ima granice, koje se trebaju poštivati. Pritom mislim prvenstveno na one moralne, za koje vjerujem da su univerzalne, barem one najbitnije.

Slažem se sa većinom koja tvrdi da "cilj ne opravdava sredstvo", jer smatram da je način ostvarenja jednako bitan kao i cilj.
Mora postojati neki optimalni trenutak "poklapanja" dopuštenog (moralnog) sredstva i cilja, jer u protivnom vjerujem da eventualne posljedice mogu biti nesagledive.

Takve su i u slučaju dopuštenog sredstva, ali barem nema svjesne intencije "žrtvovanja" manjeg broja pojedinaca za veći čin.
Osobno smatram da takva namjera nije opravdana čak ni u slučaju postizanja cilja.

Sve je već rečeno u prethodnim postovima pa da više ne ponavljam isto drugim riječima...