Početna stranicaPortalFAQPretraľnikRegistracijaLogin

Share | 
 

 Strašne priče

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Go to page : 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10  Next
Autor/icaPoruka
mEN_iN_WHite
Dinosaur


Male
Gemini Rooster
Broj postova : 483
Age : 23
Registration date : 10.09.2009

PostajNaslov: Strašne priče   pon lip 14, 2010 9:58 pm

ovako otvorio sam ovaj topic za sve strasne price i iskustva koja ste doziveli ili culi....


Zadnja promjena: mEN_iN_WHite; uto lip 15, 2010 3:34 am; ukupno mijenjano 1 put.
[Vrh] Go down
mEN_iN_WHite
Dinosaur


Male
Gemini Rooster
Broj postova : 483
Age : 23
Registration date : 10.09.2009

PostajNaslov: Re: Strašne priče   pon lip 14, 2010 10:01 pm

Bio jednom jedan postar i on je osvojio nagradnu igru “krstarenje za 1 osobu” ...ukrcavajuci se video je jednom muskarca koji je bio bled i sa krrrrvavim ochima ! ushao je u svoju kabinu i raskomotio se..odjednom je ushao onaj jezivi covek,nabacio zlogan osmeh i rekao da obavezno dodje na veceru, bice iznanadjenje !!! ukrivio je glavu i izashao...kada je postar stigao na veceru video je da su svi mrtvi..UBIJENI...samo je bila jedna devojcica koja mu je rekla.."cudoviste..na ovom brodu...” i odjednom skocila preko palube..kada se okrenuo video je onog coveka koji je rekao “ja uvek odrzavam svoja obecanja..."covek se nekako izvukao i posle nekoliko god saznao da je taj chovek poginuo pre 13 godina u istom danu na istom mestu..u brodolomu..postar i dan danas ide na terapije jer josh uvek nemoze da prevazidje traumu
[Vrh] Go down
mEN_iN_WHite
Dinosaur


Male
Gemini Rooster
Broj postova : 483
Age : 23
Registration date : 10.09.2009

PostajNaslov: Re: Strašne priče   pon lip 14, 2010 10:01 pm

Ukleti automobil o kome je ovde rijec je ford iz 1967. godine,koji je krstario americkim cestama sedamdestih godina.Ova prica je bila inspiracija mnogim filmovima i romanima,a ja znam samo za film "Auto".Sve pocinje na cesti broj 666, koja je bila 6 dio ceste 66,pa je dobila taj nepopularni naziv.
Iako je ova cesta vezana za nekoliko cudnih nesreca,ukleti Ford se pominje 1971. godine u lokalnim novinama Kortez Bjugla i to o nepoznatom napadacu koji je svojim fordom izazvao nesrecu na cesti a zatim nestao.U nesreci je poginulo cak 5-toro ljudi,a po prici ocevidaca i prezivjelih govori o tome da se je pojavio misteriozni automobil bez tablica,a onda je taj automobil skrenuo u suprotnoj traci i tako izazvao da kamion koji je isao prema njemu skrene i udari u punoj brzini tri automobila sa suprotne trake.Policija je uskoro obavjestena,ali niko nije mogao da nadje misteriozni auto.
Slijedeci slucaj se desava nekoliko mjesecei kasnije kada su svi zaboravili za slucaj.Na benziskoj stanici i kamionskom odmoristu (motelu) u blizini Grastin Roka, u Arizoni dešava se naizgled nesto veoma cudno.Naime djevojka ulazi u odmoristu sva uplakana tvrdeci da je vidjela duha.Vlasnik motela Dzejms Kalika je smiruje i ona mu prica uzasnu pricu...Na nekoliko kilometara od odmorista stopirala je crni Ford,ali su stakla bila zamagljena tako da nije vidjela vozaca.Bas kada je pomislila da ce auto otici,ali su se vrata otvorila i djevojka je usla.Izmedju devojke i vozaca je postojalo staklo crno i neprovidivo.Djevojka je zamolila vozača da je odveze na mjesto gdje se sad nalazi.Voznja je protekla u tisini i kad su stigli blizu odmorista rekla je da tu stane i kola su stala. djevojka je pokusala da izadje ali nije mogla vrata su bila zakljucana pokušala je ponovno ali bez uspjeha.Izmedju nje i vozaca se je konacno otvorilo staklo,a tamo je sjedio sijedi covjek kratko podsisane kose.Djevojka ga je zamolila da otvori vrata,ali bez uspjeha.Najzad,sada je djevojka bila vec uznemirena,da ne pominjem koliko je sada osjecala jezu.Pruzila je ruku prema vozacevom ramenu i vozac je okrenuo glavu.Tada je djevojka ugledala pravi horor mladiceve oci su izgledale veoma cudno,umjesto beonjace i zjenica,mladiceve oci su bile potpuno crne,kao dva klikera, a koza mu je u licu bila bijela skoro kao brasno.
Djevojka je pocela da vristi,a vrata su se otvorila i djevojka je izletjela iz kola i otrcala u odmaraliste...Jedan od posjetilaca te veceri je bio lokalni serif koji je u glavi sakupio 2 i 2 i shvatio da je toj onaj isti auto koji je prije nekoliko mjeseci izazvao nesrecu.Serif je usao u svoj auto i krenuo u pravcu koji je djevojka opisala.Slijedeceg jutra je serif pronadjen mrtav,a njegov auto smrskan.Posljedica je bila zakucavanje u drvo.ehhh
Slijedece nedjelje se desavaju cudni slucajevi u kome je bio zapazen crni ford.Kao sto su prometne nesrece,pregazeni pjesaci,cak se je jednom zaletio u stand sa hrenovkama usmrtivsi prodavca.Slucaj je došao cak do FBI.Teror misterioznog automobila ili Paklena kolica kako su ga lokalni mjestani prozvali traje 6 mjeseci.
Jedan od najpoznatijih slucaja je bio kada je auto punom brzinom uletio kroz prozor jednog restorana ruseci sve pred sobom sve do kuhinje.Uskoro je u zgradi izbio pozar i cijela je zgrada izgorjela do temelja,a auto se izvukao i nastavio put kao da nije nista bilo...
I onda jedne noci agenti koji su radili na slučaju "Paklena kolica" saznaju sudeci po tablicama da je auto van uporabe i da je prije toga pripadao mafijaskoj obitelji Vedrone,koji je u njemu izvrsavao neke od najuzasnijih egzekucija svojih suparnika.Godinama je sluzio samo za to,a onda ga je jednostavno ostavio na groblju automobila da trune.Ali kako su agenti saznali auto je jedne noci jednostavno nestao da bi zapoceo svoj krvavi pohod.Posto su ovo otkrili agenti odlaze do groblja i tamo ga zaticu kako se vraca sa svog paklenog puta.U izvjestaju je pisalo da je auto jednostavno prestao da radi.Kada su agenti prisli kolima unutra nije bilo nikoga,ni vozaca ni bilo koga drugog,ali odjednom je auto proradio i poceo da juri agente. poslije nekoliko minuta jurnjave,jedan od agenata uspjeva da aktivira magnetnu kuku i podigao je auto i bacio je u masinu za mrvljenje,koja ga je smrvila.
Strucnjaci koji se bave ovim poslom tvrde da je auto postao uklet zato sto su se u njemu godinama desavale uzasne stvari.I da je onaj vozac kojeg je djevojka vidjela vjerojatno samo nesmirena dusa jedne od zrtava mafijaske obitelji Vedrone...
[Vrh] Go down
Charles Dexter Ward
Višestanični organizam


Male
Libra Snake
Broj postova : 78
Age : 27
Location :
Registration date : 07.06.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   uto lip 15, 2010 2:40 pm

Grupa mladih skijaša krenula je početkom veljače 1959. godine na planinu Kholat Syakhl na sjevernom dijelu uralskog lanca. Kholat Syakhl na jeziku Mansi naroda koji su živi, znači "planina smrti".

Vođa skupine, iskusni Igor Dyatlov na naizgled bezopasni izlet vodio je devetero studenata uralskog politehničkog fakulteta. Ipak, nešto manje od mjesec dana kasnije pronađena su njihova smrznuta tijela, razbacana po snježnoj padini i obližnjoj šumi. Iako je većina umrla od strašne hladnoće, pedeset godina nakon tragičnog događaja nitko ne zna što je grupu natjeralo da pobjegne iz kampa i potraži utočište u obližnjoj šumi. Većina poginulih bila je vrlo slabo odjevena, bez obuće i toliko potrebne tople odjeće. Preživio je jedan član skupine, koji ih je napustio nekoliko dana prije njihova misterioznog nestanka.

Kada su 26. veljače članovi službe spašavanja pronašli kamp nestale skupine, zatekli su poderane šatore, razbacanu opremu i osobne stvari nestalih skijaša, ali ne i devetero mladih. Istražitelji su utvrdili da su šatori bili izrezani iznutra, te su pronašli tragove bosih stopala u metar dubokom snijegu. Identificirani su samo tragovi članova skupine, bez nepoznatih otisaka, pa je isključena prisutnost trećih osoba.
Prva tijela nađena su na rubu šume, kojih petstotinjak metara od napuštenog kampa. Georgy Krivonischenko, strar 24 godine i 21-godišnji Yury Doroshenko bili su smrznuti, odjeveni samo u donje rublje i bez obuće. Blizu tijela nađeni su ostaci vatre, a jedno stablo bilo je potrganih grana do pet metara visine, pa su istražitelji pretpostavili da su se nesretnici penjali na stablo ne bi li nešto pronašli, možda kamp, ili su izviđali situaciju. Na temperaturi od minus 30, bez odjeće i obuće, sigurno nisu dugo živjeli.
Nešto bliže napuštenom kampu, pronađena su tijela vođe pute Dyatlova, Zine Kolmogorove, i Rustema Slobodina. Po položaju njihovih smrznutih tijela bilo je jasno da su pokušavali stići do kampa. Jedino je Slobodinova lubanja imala manju frakturu, dok ostali nisu bili ozlijeđeni. Svima je presudila hladnoća i ono što ih je u nju otjeralo.

Istražiteljima je trebalo još dva mjeseca da pronađu tijela Nicolasa Thibeaux-Brignollela, Ludmile Dubinine, Alexandra Zolotaryova i Alexandra Kolevatova. Tijela su bila zatrpana ispod četiri metra snijega, 75 metara udaljena od ruba šume gdje su pronađena prva dva tijela. Kod ovih nesretnika pronađene su ozbiljne ozljede: Nicolasu je lubanja bila smrskana, Zolotarevu bila su polomljena rebra, a Ludmila je nađena bez jezika i s polomljenim rebrima. Uz tako grozne ozljede, nije bilo niti traga modricama ili ogrebotinama na tijelu.
Ovo četvero bilo je bolje odjeveno od ostalih. Da su zadnji poginuli bilo je jasno i po tome što su nosili odjeću onih koji su umrli prije njih. Sva odjeća bila je kontaminirana visokom raznim radijacije.
Jedini zaključak istražiteljskog tima je bio da je "nepoznata sila" uzrokovala njihovu smrt. Kobni prijelaz nazvan je po Dyatlovu, a nakon incidenta pristup je bio godinama zabranjen za javnost. Slučaj je bio zatvoren.

Što se zapravo dogodilo te noći?
Tek devedesetih godina, ponovno se počelo "njuškati" po zatvorenim slučajevima, pa je i ovaj ponovno došao pod lupu javnog interesa. Tada su pronađena svjedočanstva drugih planinara i mještana, koji su u vrijeme nestanka Dyatlove grupe na nebu viđali blještave leteće objekte.
Jedan od razumnijih zaključaka bio je da je grupa bila žrtvom lavine. Ta bi teorija objasnila zašto su istrčali iz šatora, te neke ozljede, ali nikako ne objašnjava zašto se grupa razdvojila, niti radijaciju u odjeći.

Naviše se sumnja na vojne eksperimente. Jedini preživjeli, Yury Yudin kojeg je spasilo slabo zdravlje, kaže da je među stvarima koje su nađene na mjestu nesreće bilo nekih koje nisu pripadale njegovima kolegama: komad odjeće koji je nalikovao vojnoj odori, jedna skija te naočale. Također, tvrdio je Yury, vojska je istragu započela 14 dana prije nego li su tijela pronađena. Da su nesretni izletnici bili žrtvom nekog vojnog eksperimenta koji je pošao po zlu, bilo bi jasno porijeklo visoke razine radijacije. Naravno, vojska nikada nije potvrdila takve informacije, pa smrt devetero mladih ostaje misterijem.

Ulje na vatru dolijevaju neki drugi svjedoci i činjenice. Unutrašnji organi stradalih nestali su nakon obdukcije, svjedoci govore im je koža bila neobično tamna i narančasto-smeđe nijanse. Vjeruje se i da su bili oslijepljeni, budući da su pokušavali zapaliti vatru zelenim granama koje su brali sa stabala iako je oko njih bilo dovoljno suhog pruća.
Preživjeli Yuri Yudin kaže, da može Bogu postaviti tek jedno pitanje, pitao bi ga što se te noći dogodilo njegovim prijateljima.

Evo, da se malo zamisliš :D.
Tekst sam inače kopirao sa:http://idesh.net
[Vrh] Go down
biga
Pračovjek


Male
Taurus Cat
Broj postova : 2861
Age : 29
Registration date : 28.08.2009

PostajNaslov: Re: Strašne priče   uto lip 15, 2010 3:21 pm

ovo sam čitao davno u jednoj knjigi...

Događaj se odigrao u prosincu 1956. godine i o njemu je pisala gotovo cjelokupna svjetska štampa. Oplovljavajući svijet u svojoj luksuznoj jahti “Laura Lee”, James i Helen Bryan su se našli u vodama Tihog ocena. Već danima su plovili mirnim Pacifikom kada su u kasni sumrak, na dalekom obzorju, ugledali obrise nevelikog južnog otoka. Iako nije bio ucrtan u brodskoj karti, to Bryanove nije čudilo, jer su znali da njihova brodska karta nije najnovijeg datuma. Osim toga, područje kojim su plovili vrvjelo je bezbrojnim otočićima.

Kako se spuštala noć, odlučili su da prenoće u vodama ovog tihog pacifičkog otoka. Zbog toga su jahtu usmjerili u tom pravcu. Uskoro su uplovili u malu pješčanu uvalu, a kako im se činilo da otočić nije naseljen, bacili su sidra, odlučivši da se sutra pozabave istraživanjem unutrašnjosti otoka.
Uzalud je te noći James Bryan pokušavao da identificira otok. Niti na jednoj pomorskoj karti, kojima se služio, otočić nije bio registriran. Precizno je zabilježio njegov položaj, odlučivši svoje otkriće javiti National Geographic Cociety u Washingtonu kako bi se našlo u pomorskim atlasima.

Tu su noć James i Helen priuštili sebi malu svečanost. Večerali su na palubi jastoge koje su kupili na tržnici otoka Vivak, uz svijeću i bocu pjenušavog vina, diveći se tihoj južnoj noći i živopisnom otočiću po čijim su pješčanim plažama, i pjenušali blagi morski valovi. Dok je u njihovim krošnjama romorio blagi vjetar, visoke su se palme lagano povijale, zaklanjajući zvjezdano nebo.
Bryanovi su te noći otišli na spavanje ispunjeni prijatnim osjećanjima koja obuzimaju ljude što su otkrili novi dom.
Prva se probudila gospođa Helen. Sunce je već bilo odskočilo i ona je lijeno išetala na palubu kako bi pokupila nekoliko peškira koji su se sušili. Kada je postala svjesna da nešto nije u redu, zbunjeno je zastala. Svuda unaokolo prostirala se mirna morska pučina i nigdje na obzorju nije bilo one tihe uvale, niti živopisnog otoka sa visokim palmama pored kojeg su se usidrili predhodnog dana.

Helen je gotovo vrisnula i u panici probudila Jamesa. Ali, sve je bilo uzalud. Sve što su mogli zaključiti bilo je da njihova jahta tijekom noći nije promijenila položaj i da su se, još uvijek nalazili na mjestu gdje su bacili brodska sidra. Ali, živopisnog otoka, međutim, više nije bilo.




a ukleti ford ima jednu malu nelogičnost... na početku piše da nije bilo tablica na autu, a pri kraju da su ga po tablicama indetificirali... scratch



edit: evo još jedne... neda mi se pisat, vjerojatno ima negdje i na netu, al što bi jednostavno kad mogu komplicirano...




Amerikanac neuredne vanjštine došao je na sastanak 1910. godine u Kairo sa egiptologom Douglasom Moorayem. Amerikanac mu je ponudio otkriće neprocjenivog značaja. Mooray nije odolio primamljivoj ponudi. Ispunio je ček te ga je dao Amerikancu i odmah se pobrinuo da se teret pošalje prvim brodom u London. Amerikanac je iste večri pronađen mrtav. Tada je Mooray doznao što je zapravo kupio.

Bila je to škrinja u obliku mumije koja je pripadala vrhovnoj svećenici hrama posvećenog bogu Amon Ra. Na vanjskoj strani poklopca bio je ugraviran njen lik. Cijeli kovčeg je bio izuzetno dobro sačuvan. Svećenica je imala visoko mjesto u kultu mrtvih, koji je nekad žitorodnu dolinu Nila pretvorio u predio smrti.

Mooray upočetku nije vjerovao u to sve do dana kad mu je za vrijeme lova puška neobjašnjivo eksplodirala u ruci. Poslije višetjedne agonije ruka mu je amputirana do iznad lakta.

Na povratkuu Englesku dva Moorayeva prijatelja su umrla. Dijagnoza je glasila: “Uzrok smrti nepoznat”. Dvoje egipatskih sluga, koji su došli u dodir s kovčegom, zadesila je smrt na nepunu godinu. Kad je Mooray došao u London, kovčeg je već bio tamo. Bacivši pogled na izrezbaren lik svećenice na poklopcu, “činilo mu se da je oživo, sa pogledom koji ledi krv u žilama”.

Odlučio je riješiti se kovčega, pa je prihvatio prijedlog svoje prijateljice da preuzme kovčeg. Nakon par tjedana, umrla joj je majka, ljubavnik ju je napustio, a ona se razbolila od nepoznate bolesti. Njen odvjetnik je inzistirao da u oporuci napiše da taj kovčeg vraća Moorayu. Mooray je postao sjena čovjeka koji je nekad bio. On nije zadržao kutiju već ju je poslao u Britanski muzej na poklon.

I u toj strogoj znanstvenoj instituciji kutija je nastavila raditi zlo. Fotograf je slikao kovčeg, odjednom se srušio mrtav. Egiptolog zadužen za eksponat također je nađen mrtav.

Uprava muzeja je donijela odluku da eksponat pošalju muzeju u New York, koje je prihvatio poklon, ali pod uvjetom da kovčeg sa mumijom bude predat bez publiciteta i na najsigurniji mogući način isporučen.

Kovčeg je ukrcan na najsuvremeniji putnički brod, koji je tog mjeseca prvi put trebao zaploviti iz Southamptona za New York. Ali sarkofag nikada nije stigao u New York. Zajedno su ostalim teretom nalazio se je na “nepotopivom” Titanicu, koji je 15. travnja 1912. godine zaplovio prema katastrofi. Radi poštovanja prema mumiji, mumija je smještena na komandi most.
[Vrh] Go down
guitar_master
Riba


Male
Libra Goat
Broj postova : 175
Age : 25
Location : u gusarskom brodu
Registration date : 08.07.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   pet srp 09, 2010 4:14 pm

e ovo je preluda priča, sa mumijom i titanicom
ajde ako imaš još koju postaj ;)
[Vrh] Go down
biga
Pračovjek


Male
Taurus Cat
Broj postova : 2861
Age : 29
Registration date : 28.08.2009

PostajNaslov: Re: Strašne priče   pet srp 09, 2010 5:24 pm

evo, ovo sam ovih dana čitao... zanimljivo je iako baš i nije nešto strašno...

I ugledni profesor Boris Porsnjev, clan ruske Akademije znanosti i autor brojnih znanstvenih rasprava, smatra da almasi uistinu postoje i da je samo pitanje vremena kada ce to i znanost konacno potvrditi.

Na osnovu brojnih autenticnih izvjesca, Porsnjev je objavio mozda najtemeljitiji opis tog divljeg stvorenja:
"Nema krzno, nego ostr dlaku kroz koju se ponekad nazire koza. Mladi se radaju bez dlake, a lubanja im je na tjemenu cunjastog oblika. Zubi su im poput ljudskih, ali nesto krupniji, s jace razmaknutim ocnjacima... Cesto grabe predmete prstima i dlanom, a da pri tome ne koriste palce. Mogu trcati veoma brzo, gotovo kao konji, penjati se po drvecu i plivati u rijecnim brzacima...
Muzjak i zenka ostaju zajedno citav zivot i cesto se sklanjaju u pecinama. Neugodno vonjaju, umiju bacati kamenje, ali ne i izradivati orude. Vole se grijati uz zar napustenih vatri, ali ih sami ne znaju upaliti i odrzavati. Jedu male zivotinje i biljke, a krecu se uglavnom u sumrak ili nocu..."
Porsnjev je imao priliku da prouci i brojna izvjesca s Kavkaza o susretima pojedinaca s tamosnjim divljim ljudima, koje lokalno pucanstvo naziva imenima - "kaptari" i "blaban-guliji". Njihovo videnje zabiljezeno je u mnogim podrucjima kavkazskog gorja sto se proteze na prostore Azerbejdzana, Gruzije i Dagestana, a Porsnjev je posebnu paznju obratio jednom odista nesvakidasnjem slucaju - divljoj zeni, koju su, kao posve mladu, zarobili stanovnici sela Thkine, na rijeci Mokvi.
Zana, kako su joj kasnije dali ime, nakon uhicenja bila je vezana lancima i drzana u obliznjoj pecini, ali se za tri godine toliko pripitomila da je prvo premjestena u drveni kavez, a onda u seosku kolibu. Imala je sivkastocrnu kozu obraslu kratkim, gustim crvenkastim dlakama. Buduci da nije nikada naucila govoriti, sa seljanima je komunicirala neartikuliranim, grlenim glasovima. Imala je siroko lice s jako ispupcenim jagodicama, velika usta, isturen snazan podbradak i snazne celjusti, velike bijele zube i "divlji izraz na licu".
Zana je mogla trcati brzo kao konj. U pocetku se bojala pasa, ali je uskoro naucila da se pomocu komada drveta brani od njih. Naucila je bacati kamenje. U pocetku je jela samo voce, a kasnije sve sto bi joj se nudilo, ali je osobito voljela meso i pivo.

Nakon nekog vremena, Zana je zatrudnjela s jednim seljakom po imenu Sebekija, ali joj je dijete umrlo odmah nakon poroda. Kasnije je imala jos dva sina i dvije kcerke ciji potomci i danas zive. Godine je 1964. Porsnjev posjetio dva Zanina unuka, rudara na Kavkazu, i saznao da je Zanin mladi sin Khvit umro sa 65 godina, a da je starija kcerka Gamassa bila tri puta snaznija od najsnaznije zene u selu i da je imala tamnu jako dlakavu kozu.
Svi Zanini potomci imali su izuzetno izrazenu sposobnost oponasanja razlicitih zivotinjskih glasova i znali su se, navodno, sporazumjevati sa divljim zivotinjama!
Nekoliko godina nakon Porsnjevog boravka na Kavkazu, jedan je drugi ruski istrazivac, dr. Igor Burtsev, otkopao grob Zaninog starijeg sina Hvika, koji je umro 1953. godine, i iz groba uzeo lobanju, kako bi je znanstveno obradio. Dvogodisnja ispitivanja su pokazala znacajne razlike izmedu kostiju i sastava lobanje sina divlje zene i "normalnih" ljudi!
Ako je tocna ova zanimljiva prica ruskog znanstvenika Borisa Porsnjeva, i ako je Zana odista pripadala porodici "divljih ljudi", onda je ona mogla biti jedino ziva neandertalka, jer inace ne bi mogla imati potomke s covjekom. Nesumnjivo, pripadala je nasoj vrsti - Homo sapiens - ali nije bila Homo sapiens sapiens, nego samo Homo sapiens neanderthalis!
[Vrh] Go down
biga
Pračovjek


Male
Taurus Cat
Broj postova : 2861
Age : 29
Registration date : 28.08.2009

PostajNaslov: Re: Strašne priče   pet srp 09, 2010 5:34 pm

još jedna nešto strašnija... jbg, ne sjećam se gdje sam tu o titanicu pokupio... tamo ih je bilo još tako zanimljivih...

Gotovo da nema pokrajine u Britaniji koja nema svoju legendu o đavolovim glasnicima sudbine užarenih očiju i iskeženih očnjaka. Po legendi iz Jorkšira, Pedfut (Padfoot) je veliki kao magarac. Velšani ga zovu Gvilgi (Gwyllgi), a u Lankaširu je poznat kao Treš ili Šriker. Na ostrvu Man se priča kako se Maut ili Modi Du (Moddy Dhoo) pojavljuje u zamku Pil. To je išlo dotle da su jednom prilikom vojnici u lokalnom garnizonu odbijali da pojedinačno stražare.

Stražar koji se usudio da provede noć sâm na dužnosti, izjutra je pronađen kako pomućena ogleda nešto nerazgovetno mrmlja u bradu. Umro je posle samo tri dana.

Pa čije se ime najčešće spominje je Blek Šak (Black Shuck). Ime mu potiče od saksonske reči "shuka" što znači "đavo". Može se naći na stotine svedoka koji će potvrditi da su u pustaram istočne Anglije videli velikog psa s jednim okom na sredini glave. Razlikuju se samo u tome što jedni tvrde da je oko žuto, a drugi da je crveno.

Viđen je i na obali blizu Kromera, kako skače po sokacima Norflok Broudsa u Nitšedu i Viken Fenu, blizu Njumarketa. U Safolku stanovnici oko pustara Valbersvik i Danvič zovu ga Geli Trot. I baš u tom kraju, za vreme II sv. rata, jedan američki vazduhoplovac i njegova supruga, proveli su noć koju nikada neće zaboraviti. Po pretrpljenom strahu, naravno.

Bračni par je stanovao u iznajmljenoj baraci na samom rubu Valbersvik Marša, što im je bilo zgodno, jer je on radio u obližnjoj avio-bazi. Jedne olujne noći začuli su se snažni udarci o vrata. Vazduhoplovac je provirio kroz prozor i ugledao ogromnu, crnu beštiju kako se upinje da provali unutra.

Preplašeni par je počeo da dovlači veće komade nameštaja i druge teže predmete na vrata. Strah se uvećao kada su čuli da neman navaljuje na zidove. Potom se popela i na krov, pokušavajući da i sa te strane prodre u unutrašnjost kuće. Potrajalo je to tako nekoliko sati dok se zvuci nisu utišali. Izmučeni nesanicom i strahom, jedva su dočekali prve zdrake izlazećeg sunca. Oprezno su izašli iz kuće i krenuli da ispitaju pretrpljenu štetu. Međutim, na vratima i zidovima nisu se mogli videti ni najmanji znaci nasilja, kao što se i na blatnjavoj zemlji nisu videli nikakvi otisci šapa.

U zapadnim krajevima Britanije, pričaju mnogobrojni očevici, da se na prostranstvima Dartmura mogu videti čopori divljih crnih pasa, od čijeg sablasnog urlika se ledi krv u žilama.
[Vrh] Go down
guitar_master
Riba


Male
Libra Goat
Broj postova : 175
Age : 25
Location : u gusarskom brodu
Registration date : 08.07.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   sub srp 10, 2010 6:46 pm

za neandertalku sam čuo ;) dobra priča

a za ovog psa..pa ne znam što reći..možda ima neke istine..a možda ih je rakija (scotch) opalila pa su vidjeli psa :D
ljudi od alkohola vide vile, zašto im se ne bi učinio pas?..osim toga, možda jer u kućici bilo nešto od čega su halucinirali..piše da kuća nije njihova, tko zna..
sve opcije su otvorene

ajde još koju priču :)
[Vrh] Go down
biga
Pračovjek


Male
Taurus Cat
Broj postova : 2861
Age : 29
Registration date : 28.08.2009

PostajNaslov: Re: Strašne priče   sub srp 10, 2010 11:37 pm

mah... neki odmah skaču na misterije a nisu iscrpili sva logična riješenja... moguće je da su baš tog dana jeli gljive, a kao što znamo njih ima haluciogenih(valjda se ovako piše...) ...


Bilo je slucajeva - najcesce u Bermudskom trokutu - da su se zrakoplovi sa zadace vracali mnogo prije nego sto je trebalo, kao da su letjeli uz nevjerojatnu snagu povoljnog vjetra. A atmosferske prilike, registrirani u vrijeme tih letova, nisu mogle izazvati slicne otklone. Pretpostavlja se da su se u tim slucajevima zrakoplovi samo “ocesali o krajicke” nastalih anomalija, dok su prolazili pored nekakve “prostorno-vremenske rupe”!
Naravno, ova teza zvuci vise nego fantasticno, jer je do danas nitko nije uvjerljivo objasnio. Ali, to nikako ne znaci da je “izvan pameti”. Uostalom, evo jednog slucaja iz zivota, o kome sam detaljnije pisao u svojoj knjizi “Tajanstveno more”.
Dogodilo se to 1970. godine u zrakoplovnoj luci Miami. U glavnoj ulozi je bio putnicki zrakoplov kompanije National Airlines, koji se - pod kontrolom radara - sa 127 putnika sa sjevero-istoka priblizavao svom odredistu. Iznenada, a to i jeste ono sto se ne da nikako racionalno objasniti, zrakoplov je nestao s radarskog ekrana i ponovo se pojavio tek nakon deset minuta, kada je vec u zracnoj luci dignuta uzbuna. Zrakoplov se zatim prizemljio bez ikakvih poteskoca.
Iskusni pilot i clanovi posade bili su iznenadeni zaprepascenoscu personala Kontornog tornja, posto se po njihovom uvjerenju nije dogodilo nista neobicno. Tada je jedan od kontrolora leta ljutito reagirao:
- Zaboga prijatelju, pa vi punih deset minuta napraosto niste postojali!
Sada je i pilot bio zbunjen.
- Kako? - upitao je.
- Pogledajte u vas sat!
Tada je pilot sravnio vrijeme na satovima posade i u zrakoplovu s vremenom u zrakoplovnoj luci. Rezultat je bio vise nego apsurdan: satovi u zrakoplovu i satovi njegove posade, kao i putnika, zaostajali su za regularnim vremenom - deset minuta! Sve ovo je bilo utoliko cudnije sto dvadesetak minuta ranije, pri obaveznom sravnjavanju satova, nije bilo - nikakvih razlika!
Slicni su slucajevi zabiljezeni u jos nekim krajevima i podnebljima naseg planeta i kazivanje o njima oduzelo bi nam dosta vremena i prostora. S toga cemo navesti samo jos jedan.

Sudar s prošlošću
Dogadaj se odigrao u ljeto 1961. godine u zracnom prostoru drzave Ohio (SAD). Leteci kroz teske kisne oblake, jedan je americki pilot primijetio da pravo na njega leti neki drugi zrakoplov. Zbunjeni i preplaseni pilot, ucinio je sve kako bi izbjegao tragediju. To mu je poslo za rukom iako nije u potpunosti izbjegao opasni susret - okrznuo je krilom nepoznati zrakoplov!
sto se dalje dogodilo? Da li je udarac bio tragican za nepoznatog pilota koji mu se nasao na liniji leta?!...
Pilot je pogledao ispod sebe i s olaksanjem konstatirao da do tragedije nije doslo. Pogledao je pazljivije: nepoznati je avion bio muzejski primjerak dvomotorca od drveta i kanvasa, model starinskog aparata koji se proizvodio davno, jos prije Prvog svjetskog rata!
I sam je zrakoplovac izgledao nekako staromodno. Na sebi je imao kozno odijelo, koznu kapu na glavi i ogromne naocare. Sljedeceg momenta, stari je zrakoplov skrenuo u stranu, uletio u neki oblak i - nestao!
Kada se spustio na obliznji aerodrom, pilot o cijem je dozivljaju rijec, prijavio je da se “neki idiot nalazi u zraku u svom zakrpanom, starom zrakoplovu” i da stvara kaos u avio-saobracaju. Medutim, kada je kasnije provjeravao podatke u Kontrolnom tornju, saznao je da nigdje nije bio primijecen stari zrakoplov s kojim se za malo sudario. Pretrazio je i listu dozvola za letenje, ali ni u njoj nije nasao nikakav podatak o starom zrakoplovu!
Cijeli dozivlja ostao bi mu u sjecanju kao jedan od najdramaticnijih i najmisterioznijih u zivotu da nekoliko mjeseci kasnije iz novina nije saznao za neobicno otkrice: zrakoplov, upravo onakav s kakvim je, na srecu, izbjegao sudar, bio je pronaden na nekoj livadi prekriven sijenom.

Istodobno je istrazna komisija, a to je ono sto jos uvijek zbunjuje znanstvenike, detaljno ispitujuci stari zrakoplov, nedvojbeno zakljucila da se aparat nalazio na tom mjestu, dakle, na livadi, posljednjih nekoliko desetljeca i da za to vrijeme zasigurno nije uopce letio. Nije ni mogao, jer je bio vec u raspadajucem stanju!
Ali, ni to nije bilo sve: u pilotovoj kabini pronaden je stari dnevnik u kome je pilot zabiljezio i neobicni dozivljaj, koji je dozivio prije vise od 50 godina:
“Leteci kroz oblake”, zapisao je stari zrakoplovac “najednom sam se nasao nasuprot ogromne srebrne letjelice nalik zrakoplovu, koja me je okrznula svojim srebrnim krilom. Momenat kasnije, sjajni se zrakoplov okrenuo i nestao u drugom oblaku!”
Pilot iz Ohia je bio krajnje iznenaden ovim otkricem. Dnevnik je odmah odnesen ekspertima civilnog zrakoplovstva, koji su bili ubijedeni da je cijeli slucaj bio izmisljen, a dnevnik da je bio falsificiran. Medutim, iznenadenju nije bilo kraja kada se ispostavilo da je dnevnik stopostotno autentican, a posljednje biljeske u njemu da su stare najmanje - pet desetljeca!
Ovo je, uistinu, jos vise zbunilo znanstvenike, pa je formirana nova komisija eksperata, koja je detaljno pregledala stari zrakoplov. I sto je otkrila?

Na jednom dijelu zrakoplova otkriven je trag boje i aluminija. Ovi ostaci su detaljno ispitivani i provjeravani i u znanstvenim laboratorijima, ali nije bilo sumnje u to da se radi o materijama od kojih se izraduju – moderni avioni!
Kako objasniti ovaj neverovatni slucaj? Da li se na nasem planetu, pod odredenim okolnostima, dogadaju “vremenska preklapanja” ili nekakve kaoticne vremensko-prostorne anomalije?!…
[Vrh] Go down
guitar_master
Riba


Male
Libra Goat
Broj postova : 175
Age : 25
Location : u gusarskom brodu
Registration date : 08.07.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   ned srp 11, 2010 4:50 pm

za par slučajeva sa kašnjenjem vremena znam..i meni se na mobitelu znalo događati :D

no, za ovu drugu priču nemam komentara..fakat zanimljivo
ne znam kak bi se to objasnilo..jedini slučaj falsificiranja bi bio da je pilot podvalio dnevnik u zrakoplov kada su ga našli..međutim piše da je dnevnik pravi scratch tako da ti trebalo biti istina
[Vrh] Go down
guitar_master
Riba


Male
Libra Goat
Broj postova : 175
Age : 25
Location : u gusarskom brodu
Registration date : 08.07.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   pon srp 12, 2010 1:13 pm

e da, slobodno još priča postaj ;) dobre su
[Vrh] Go down
biga
Pračovjek


Male
Taurus Cat
Broj postova : 2861
Age : 29
Registration date : 28.08.2009

PostajNaslov: Re: Strašne priče   pon srp 12, 2010 11:49 pm

postavim sutra još koju... hehe... drago mi je da ti se sviđaju.... ja sam ih čitao u jednoj knjigi, a sad sam na netu ih našao pa samo c/p... :)
[Vrh] Go down
guitar_master
Riba


Male
Libra Goat
Broj postova : 175
Age : 25
Location : u gusarskom brodu
Registration date : 08.07.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   uto srp 13, 2010 1:08 am

imao sam i ja prije knjigu sa nekom tim misterijima i pričama, posudio iz knjižnice..ne sjećam se imena više, ali nije imala baš ove priče..zato mi jesu fora
samo ti to c/p kad ćeš vremena imat ;)
[Vrh] Go down
biga
Pračovjek


Male
Taurus Cat
Broj postova : 2861
Age : 29
Registration date : 28.08.2009

PostajNaslov: Re: Strašne priče   uto srp 13, 2010 3:24 pm

Fantomi Jadrana
Tragicnog dana, u podrucju Jadrana u kome je Vincett obicno lovio ribu, neki su ribari registrovali misteriozni "stub svjetlosti", koji je izbijao iz mora, a kada su mu se priblizili on je zaronio I nestao.
Te 1978. godine Jadransko je more postalo sredisnja tema mnogih lovaca na misterije. U njegovim su se vodama dogadale krajnje neobjasnjive pojave i fenomeni.
U noci 3. studenog italijanski ribar Antonio Paleska iz San Benedeta del Tronta prvi put opaza neobicnu pojavu na moru:
- Bio sam na otvorenom moru kada sam, oko tri ili cetiri sata ujutro, opazio neku cudnu gotovo ruzIcastu svjetlost kako prati moju kocu. Moram priznati da sam se uplasio, jer takvo nesto nikada u zivotu nisam vidio. Sakupio sam mrezu i krenuo prema obali. No, tajanstveno ruzicasto svijetlo me i dalje pratilo. Obilazilo je oko moje koce i ja nisam mogao odgonetnuti sta bi to moglo da bude. Uzasno sam se uplasio. Tek kada sam se priblizio obali, poslije puna dva sata pratnje, tajanstveno je svijetlo prestalo da me prati. Nestalo je u dubinama mora.
Prvih su dana italijanski ribari zbijali sale na racun Antonia Paleska, ali su uskoro - kada su se i sami uvjerili u neobicne pojave - u pomoc pozvali civilne i vojne eksperte. Tih su dana mnogi ribari bili svjedocima pojave cudne svjetlosti, golemih vodenih stupova koji su iznenada izbijali iz mora, pjenusanja i kljucanja vode, zagonetnih bijeli pruga, loptastih letecih tijela sto su izlijetali iz mora i ponovo se vracala u njega...
- Iznenada sam na radaru ugledao neko cudno tijelo koje nas prati – ispricao je svoj dozivljaj \ovani Merlini, zapovjednik ribarskog broda „Andrea Padre“. – Upitao sam: Ko je iza nas? Javite se!... Mornari su mi rekli da iza nas nema nikoga. Naljutio sam se i otisao da se u to sam uvjerim. i odista, nisam vidio nikoga da nas prati, ali je radar i dalje registrirao nekog fantomskog pratioca koji je imao oblik ploveceg pauka!
Drugi italijanski ribar, Alberto Matuchi, koji je tih dana ribario na svojoj koci „Luna Madre“, ispricao je novinarima sljedece:
- Prvo je nas radar poludio, a zatim nas je iznenada zaslijepila jaka svjetlost koja se neprestano premjestala po moru. Najcudnije u svemu tome bilo je sto se ta misteriozna svjetlost nije reflektirala na moru!...

Šta se zbiva ispod mora?
U noci 9. studenog neobicni fenomene po prvi put registrira jedan vojni patrolni camac CP 2018 italijanske Ratne mornarice. Oko 20,45 sati, dok su se nalazili sest milja daleko od Silvi Marine, ugledali su ruzicastu svjetlost koja se rasipala u precniku oko tri stotine metara, a zatim odjednom nestala. Sva kasnija patroliranja bila su bezuspjesna, a more na kome se fantomska svjetlost pojavila duboko je oko 23 metra i iskljucuje svaku mogucnost prisustva podmornice.
Narednih dana uplaseni ribari nisu isplovljavali na jadransku pucinu, ali su i dalje bili svjedoci neobicnih pojava.
- Nalazio sam se cetiri milje od obale – sjeca se \uzepe Merlini. – Bilo je oko 10 sati ujutro kada sam primijetio da se nesto cudno dogadalo sa radarom. Kao da ga je neko iskljucio. Pogledao sam oko sebe i opazio ogromnu brazdu kako prosjeca more. Takav trag iza sebe ostavlja jedno veliki motorni brod. Medutim, na povrsini mora nije bilo niceg, bas niceg!
Slicne tragove u moru vidjelo je bar dvadesetak pomoraca. Ali, drugi ribari dozivjeli su da u njihovoj blizini iznenada, bez ikakvog vidljivog i logicnog razloga, prokljuca more!
- Prvo je vladao mukli mir, a more je bilo glatko poput ulja - sjeca se Karlo Vodi. - Odjednom, nedaleko od nas, voda pocinje da kljuca. Utisak je kao da se ispod mora nalazi nekakva masina koja proizvodi pjenu. Ogrmonu pjenu, barem 600-700 metara u precniku. Usred te pjene kao da se pokretalo nekakvo golemo, tamno, plovece tijelo...
Analizirajuci fantomske pojave u Jadranu, italijanski pukovnik De Martino izjavio je novinarima da se vecina zagonetnih pojava moze pripisati prisustvu stranih podmornica, ali sto se tice vodenih stupova, svjetlecih fenomena i smetnji na radarima, to spada u istu kategoriju kojoj pripadaju i - leteci tanjiri!
Nesto cudno desavala se tih dana i u hrvatskim teritorijalnim vodama. Glasoviti splitski knjizevnik i novinar Miljenko Smoje ribario je oko Lastova sa dvojicom prijatelja – novinarom Slobodanom Paparelom i nekadasnjim Hajdukovim prvotimcem Ivom Begom, kada su ugledali neku cudnu svjetlost, koja se iz pravca Korcule priblizavala ogromnom brzinom. U blizini njihovog broda ta se svjetleca kugla pocela rasprskivati. Pred njima se ukazao nestvaran prizor: na moru se, poput kakvog cudesnog ringispila, okretao neki misteriozni ognjeni obruc. Vodoskoci svjetlosti su ih gotovo zaslijepili prskajucI na sve strane.
Sutradan je Miljenko Smoje, u drustvu sa predsjednikom Skupstine opcine Lastovo Ljubom saricem, kod otocIca Kopiste, dozivio gotovo identican dogadaj:
“Velikom brzinom”, zapisao je Smoje, “koja nekoliko puta nadmasuje najbrze glisere, nekakav cudan predmet klizio je povrsinom mora. Od nas je bio udaljen 300-400 metara. Nikakvog zvuka nije bilo. Nijemo smo se gledali nista ne shvatajuci, a ploveca svjetlost brzo se udaljila i nestala iz naseg vidokruga...“
[Vrh] Go down
guitar_master
Riba


Male
Libra Goat
Broj postova : 175
Age : 25
Location : u gusarskom brodu
Registration date : 08.07.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   uto srp 13, 2010 5:22 pm

ovo mi je tak poznato od nekud..znam da zelene krugove koji su po atlantiku navodno "potapali" španjolske brodove u 17.st
e sad, da li tome vjerovati ili?
baš sam znao za točno koji brod se najviše tako pričalo, al sad se ne mogu sjetiti imena doh

no, kao što sam rekao, ne treba svemu vjerovati u ono vrijeme, postoji mogućnost da su brodovi ušli u sukob sa nekim drugim brodom i da je zato potopljen
a za ovo na jadranu misli ipak je to 20.st pa možda jesu neke podmornice ili neki strojevi
a mogu biti i oni svjetlucavi sitni organizmi..negdje sam i tu teoriju čuo study kao skupe se u jato

i zanima me zašto počinje sa "tragičnog dana"?..el to svjetlo zaronilo ili taj vincett? scratch
[Vrh] Go down
biga
Pračovjek


Male
Taurus Cat
Broj postova : 2861
Age : 29
Registration date : 28.08.2009

PostajNaslov: Re: Strašne priče   uto srp 13, 2010 6:01 pm

neznam, i ja sam do kraja pročitao i ništa mi tragično bilo nije....
[Vrh] Go down
guitar_master
Riba


Male
Libra Goat
Broj postova : 175
Age : 25
Location : u gusarskom brodu
Registration date : 08.07.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   uto srp 13, 2010 6:04 pm

možda je vincett zaronio..pa nije izronio..ali realno el bi itko normalan išao u neku vodu roniti da vidi što tako neobično svijetli ispod?
[Vrh] Go down
biga
Pračovjek


Male
Taurus Cat
Broj postova : 2861
Age : 29
Registration date : 28.08.2009

PostajNaslov: Re: Strašne priče   sri srp 14, 2010 5:31 pm

evo još jedne o nestajanju brodova... malo je ne raspoređena, al dobro je...

Niko danas ne može sa sigurnošcu reci koliko je brodova misteriozno nestalo u vodama ukletog Djavoljeg mora. Na desetine, pa i stotine... Među nestalim bila je i americka nuklearna podmornica – 'Škorpion'

Ime škorpion je istinski sinonim za opasnost. I smrt. Dugo i mučno umiranje! Škorpion, malo, crno čudovište iz polupustinjskih i pustinjskih krajeva, zbog svog smrtonosnog otrova smještenog u repu, od pamtivijeka je strah i trepet mnogih krajeva na našoj planeti. Njegov ubod obično je uvertiru pred smrt!
I u morskim dubinama živi jedna vrsta ribe, koja nosi ime škorpion. Neobična riba. Gotovo poput morskog ježa obrasla otrovnim bodljama, koje mogu biti - fatalne!
U Drugom svjetskom ratu rane, koje je zadavala neprijateljskim brodovima američka podmornica 'Škorpion SS 278' bile su jednako opasne, podmukle, razarajuće i - smrtonosne. Spretna podmornica, koja nije bez razloga dobila epitet neuništive, često se pojavljivala tamo gdje ju je neprijatelj najmanje očekivao, sijući unaokolo paniku i smrt.

Strah i trepet Pacifika
'Škorpion SS 278' je sagrađena u portsmautskom vojnom brodogradilištu u Nju Hempšajru. Poronjena je 20. jula 1942. godine, a kumovala joj je Elizabeta Monagle, kćerka proslavljenog kapetana Moldera. Poslije svečanosti upućena je na Pacifik, u Perl Harbur. I tu počinje njena burna odiseja. Hrabro napadajući japanske teretne brodove u pratnji teških konvoja, potapala je neprijateljske brodove, vješto izbjegavajući tempirane podmorske bombe.
Svoje prvo i uspješno patroliranje završila je 8. maja 1943. godine, i vratila se u luku radi odmora i oporavka. Tri mjeseca kasnije bila je ponovo u moru, u vodama između Formoze, Tsusjima i Nagasakija. Na toj drugoj plovidbi doživjela je i svoje najdramatičnije časove.
Ujutro, 3. jula uvukla se u japanski konvoj od pet teretnih brodova, koji su plovili pd pratnjom jednog razarač. Vještim manevrima uspjela je potopiti dva broda, 'Azan Maru' i 'Kokurju Maru'! Međutim, s ljutim neprijateljem iza leđa i sa bokova, 'Škorpion' nije čekala da provjeri rezultate napada. Podmornica je zaronila dublje u vodu, nastojeći da izbjegne opasni protunapad. Spustila se do dna okeana, i tu se umirila.
Za to vrijeme oko nje je eksplodiralo sedam tempiranih podvodnih bombi, ali joj nijedna nije nanijela štetu. Međutim, dvije minute kasnije, lanac za spuštanje bombi i otkrivanje podmornica, dotakao je čelično tijelo 'Škorpiona'. U stravičnoj tišini, mornari su osluškivali zlokobno struganje. I već u sljedećem trenutku 'milovanje' se pretvorilo u strašnu eksploziju podmorske bombe. Podmornica je opasno zadrhtala, ali nije bila uništena. Ni ranjena. Tiho je promijenila kurs i potražila dublje i sigurnije vode. Uspjela je da zavara neprijatelja i da izbjegne ono najgore! Sredinom avgusta uplovila je u Perl Harbur, gdje je dočekana kao istinski slavljenik. Odlikovana je s dvije ratne zvijezde za pokazanu hrabrost u ratnim akcijama!
Do 5. decembra 1943. godine 'Škorpion' je izvela još nekoliko vrlo uspješnih akcija. Zbog toga je proglašena - herojem!
Međutim, 29. decembra, pod komandom M. Dž. Šmita, podmornica je krenula u svoje četvrto izviđanje. Tiho je uplovila u vode Đavoljeg mora i o njoj se više nikada ništa nije čulo. Dva mjeseca kasnije, 24. februara 1944. godine, Američka ratna mornarica proglasila je podmornicu nestalom!
Šta se desilo sa 'Škorpionom'?

Posljednja plovidba
Po završetku rata detaljno su ispitani japanske arhive o bitkama na Pacifiku, ali nije nađene ništa što bi ukazivalo na zlohudu sudbinu američke podmornice. Tako je nestanak podmornice, američkog heroja, uvršten među one brodove, koji su nestali pod još uvijek nerazjašnjenim i misterioznim okolnostima.
'Škorpion' nikad nije zaboravljena. Američka ratna mornarica posmrtno je odlikovala njene oficire i posadu. Priznanje je dostiglo vrhunac kada je ime proslavljene podmornice dato novom američkom projektu: najmodernijoj podmornici sagrađenoj i poronjenoj u more 1959. godine. Bila je to izuzetno čvrsta podmornica na pogon jednog nuklearnog reaktora na vodeno hlađenje. Za vrijeme mnogih vježbi novi 'Škorpion' je osvajao sve najvažnije nagrade. Sve do 1969. godine.
Dvadeset i prvog maja te godine, nakon jednomjesečnih vježbi u sastavu Šeste flote u Mediteranu, američka nuklearna podmornica je uspostavila vezu sa svojom bazom u Norfolku. U kratkom razgovoru, Frensis A. Slajteri, komandant 'Škorpiona', javio je da je posada u odlično formi, ali da svi jedva čekaju da se vrate, kako bi se vidjeli sa svojim porodicama. Podmornica se tog trenutka nalazila negdje oko Azorskih otoka. Javljeno je da plovidba teče u najboljem redu, i da će u bazu stići u roku od - sedam dana! I to je bilo sve!
Američka nuklearna podmornica, jedan od najmodernijih plovećih objekata prošle decenije, nikad se više nije — javila!
Šta se s njom desilo i kakva ju je sudbina zadesila, nikada se nije saznalo.
Tek, pet mjeseci kasnije, 29. oktobra 1969. godine, njena je olupina pronađena na dnu Atlantskog okeana, ali nikada nije ustanovljeno šta je bio istinski uzrok njenog misterioznog potapanja!
Ukleto područje
Ali, vratimo se na Pacifik. Nedaleko od Japana, u području Ajvo Džime i otočja Markus, proteže se jedan rukavac okeana, Đavolje more, u kome je između 1950. i 1954. godine bez traga nestalo devet velikih, supermodernih trgovačkih brodova. Tim povodom japansko Ministarstvo mornarice povelo je istragu. Ali, umjesto rješenja enigme dogodilo se da je istraživač 'Kojo Maru No 5', s posadom od 15 mornara i pomorskih eksperata — tajanstveno nestao!
Japanci su nakon toga Đavolje more proglasili opasnom zonom!
Sigurno je jedno: u prošlosti su Japan uzbuđivale česte eksplozije u moru, a njih su najčešće izazivale erupcije podvodnih vulkana čija se glavna žila proteže preko poluotoka Iza prema jugu i dalekim Marijanskim otocima. Njeni površinski predjeli obrazuju jezgro mnogih otoka uključujući i najveće ostrvo - Ajvo Džimu.
Kada se podvodni džin probudi, more jednostavno eksplodira, stvarajući zastrašujuće razorne tsunami valove, često visoke i preko dvadeset metara, koji na svom stravičnom putu uništavaju sve. Baš sve!
Pa ipak, kao i u ukletom Bermudskom trouglu, mnogi se nestanci brodova ne mogu racionalno objasniti. Takav jedan događaj zbio se 1952. godine...
Osamnaestog septembra te godine posada ribarskog broda 'Mioja Maru 11' primijetila je u vodama istočno od otoka Bajones kako se more 'podiglo u visini katedrale'. To je bio signal za istraživanje mnogih naučnih organizacija Japana.
U toku sljedeća tri dana Mornarički spasilački biro uputio je patrolni brod 'Šikine' u Đavolje more, a Tokijski univerzitet za ribarstvo i zemljotrese organizovao je naučnu ekspediciju čiji je zadatak bio čitav slučaj da ispita na licu mjesta. U ovu ekspediciju ušli su i predstavnici Istraživačkog instituta Tokijskog univerziteta, Tokijskog naučnog muzeja, Biroa za ribarstvo i novinari - predstavnici japanske novinske agencije Asahi.
Ekspedicija se sa brodom 'Šinio Maru' našla u Đavoljem moru 23. septembra. Istog dana prisustvovali su fantastičnom događaju: eksploziji vulkana u dubini mora. Desilo se to sjeveroistočno od otoka Bajones.
Za to vrijeme patrolni brod Mornaričkog biroa vratio se u luku sa izvještajem o postojanju 'novog kamenog bedema na mjestu erupcije, koji intenzivno ispušta žutu paru'. Hidrografski biro je odmah dao ime novootkrivenom podvodnom vulkanu: Mioja-šo!
Uskoro se u Japan vratila i naučna ekspedicija, koja je plovila brodom 'Šinio Maru', a Hidrografski institut je organizovao novu naučnu ekspediciju, koja je u Đavolje more otplovila na brodu 'Kajio Maru 5'. Brod je isplovio iz Tokija 21. septembra i od tada se o njemu nikad ništa nije čulo.
Sljedećih dana je prečešljan gotovo svaki metar Đavoljeg mora, ali od broda nije bilo ni traga ni glasa. Komisiji za istraživanje preostalo je jedino da izda zvanično saopštenje o nestanku broda: 'Kajio Maru 5' se očito prevrnuo i potonuo 24. septembra 1952. za vrijeme eksplozije vulkana Mioja-šo, ali niko nije objasnio zašto tokom plovidbe nije bilo nikakve veze s brodom iako je 'Kajio Maru 5' bio opremljen sa dva najmodernija radio-uređaja.
[Vrh] Go down
PathFinder
Riba


Male
Libra Monkey
Broj postova : 170
Age : 24
Registration date : 16.06.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   sri srp 14, 2010 5:53 pm

Samo da kazem da su ostaci podmornice Škorpion pronadeni http://en.wikipedia.org/wiki/USS_Scorpion_%28SSN-589%29
i pogresan je naziv SSN 278 jer taka podmornica nikad nije postojala vec ssn 589 :)

Uglavnom dobar topic samo nastavi ;)
[Vrh] Go down
guitar_master
Riba


Male
Libra Goat
Broj postova : 175
Age : 25
Location : u gusarskom brodu
Registration date : 08.07.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   sri srp 14, 2010 7:32 pm

ajmo još miga
[Vrh] Go down
biga
Pračovjek


Male
Taurus Cat
Broj postova : 2861
Age : 29
Registration date : 28.08.2009

PostajNaslov: Re: Strašne priče   sri srp 14, 2010 9:41 pm

@Path, samo radim c/, pa je moguće da je autor od kojeg uzimam pogriješio... a kao što sam čitao u drugim njegovim pričama ima dosta grešaka u oblastima koje ja poznajem...

ovo mi je prva vijest o toj podmornici... :)

@guitar_master, dobiješ još sutra.... polako doziram da ne bude previše od jedan put... hehehee....
[Vrh] Go down
guitar_master
Riba


Male
Libra Goat
Broj postova : 175
Age : 25
Location : u gusarskom brodu
Registration date : 08.07.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   sri srp 14, 2010 11:05 pm

to ti paziš da se ne bih predozirao
[Vrh] Go down
mEN_iN_WHite
Dinosaur


Male
Gemini Rooster
Broj postova : 483
Age : 23
Registration date : 10.09.2009

PostajNaslov: Re: Strašne priče   čet srp 15, 2010 1:47 am

Bracni par se vozio kasno kuci kada ih je zaustavila povredjena zena. Objasnila im je da je dozivela automobilsku nesrecu i da je njena beba ostala zarobljena u kolima. Covek je ostavio povredjenu zenu sa suprugom i otisao da pokusa da izvadi bebu. Kada je stigao do automobila video je par na prednjim sedistima. Bili su mrtvi. Beba je plakala na zadnjem sedistu i covek je uspeo, posle nekoliko pokusaja, da izvadi bebu. Vratio se do svog automobila i tamo zatekao suprugu samu. Kada ju je pitao gde je majka detea, ona mu je objasnila da je zena odmah otisla za njim da mu pomogne. Ostavio je bebu i vratio se da potrazi zenu. Nikoga nije bilo pored automobila ili u blizini. Posle duzeg vremena, shvatio je da je zena koja je umrla na prednjem sedistu zapravo zena koja ih je zaustavila trazeci pomoc.
[Vrh] Go down
mEN_iN_WHite
Dinosaur


Male
Gemini Rooster
Broj postova : 483
Age : 23
Registration date : 10.09.2009

PostajNaslov: Re: Strašne priče   čet srp 15, 2010 1:47 am

U Dzordziji, tokom 19.veka, farmer i njegova zena su ocekivali rodjenje svog petog deteta. Farmer je znao da ne mogu hraniti i ovo dete, jer su usevi te godine bili izuzetno losi, a oni su i pored toga bili izuzetno siromasni. Kada je zena pocela da se poradja, farmer je pozvao doktora. Ali zena nije znala da su njih dvojica vec ranije napravili plan kako da se otarase deteta. Plan je bio da iznesu dete odmah po rodjenju a da majci kazu da je dete umrlo tokom porodjaja. Tako su i uradili.

Kada je te noci napustio siromasnu kucu, doktor je sa sobom poneo i malog decaka. Odneo ga je na obliznji most i bacio ga u vodu. Zena nikada nije saznala sta su farmer i doktor uradili.

Legenda kaze da tokom oblacne noci tokom punog meseca treba doci na most i parkirati na sredini mosta. Zatim u krug treba posuti puder za bebe. Tada se treba vratiti u automobil, ugasiti motor i svetla i sacekati nekoliko minuta. Tada cete cuti tihi plac bebe. A kada izadjete iz automobila, u krugu cete videti otiske decijih stopala.
[Vrh] Go down
Sponsored content




PostajNaslov: Re: Strašne priče   Today at 6:01 am

[Vrh] Go down
 
Strašne priče
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 10.Go to page : 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10  Next
 Similar topics
-
» FOTO/VIDEO NATJEČAJ - "JESENSKA PRIČA"
» Ugriz poskoka-Moja priča
» Flint Red Coyote -Sam u divljini-
» Rijeka nije samo voda - život na Dravi
» Bijeg od kuće

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
 ::  Misterije i neobjašnjivi fenomeni :: Ostale misterije-
Forum(o)Bir: