|
| | Strašne priče | |
|
+37lera wanderer Alma_Ashley MoW boyrobot12 Annie :3 Viper Novus ordo seclorum megawar888 Korplikan SrW Akasha tiho86 Hladni Sin_Nanna Alpha nesholo1986 MisteryManiac Floridain Legionar Fear Micron Dunja the tomboy Danijel Barbarić randajad Dantalion MaTT Smokva7 Astrid hromi dr.chaos0 Cinderella PathFinder guitar_master biga Charles Dexter Ward mEN_iN_WHite 41 posters | |
Autor/ica | Poruka |
---|
Smokva7 Višestanični organizam
Broj postova : 76 Age : 26 Registration date : 04.08.2010
| Naslov: Re: Strašne priče čet kol 05, 2010 3:22 pm | |
| Ugl. ima netko nove strašne priče da posta? | |
| | | Charles Dexter Ward Višestanični organizam
Broj postova : 78 Age : 34 Location : Vž Registration date : 07.06.2010
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 11:29 am | |
| Dogodilo se to u jednom trenu, 23.rujna 1880.g, sunčanog poslijepodneva na farmi Davida Langa, nekoliko kilometara od mjesta Galatin, drzava Tenesi, SAD. Sudbina je htjela da se ova misterija odigra u prijatnoj okolini. Langov dom je bila velika kuca od cigle i sastojala se od vise dijelova, sva obrasla lozicom. Ispred je bio veliki pašnjak, koji je stoka uredno popasla a sada je postao smeđi od dugotrajne ljetne suše. Toga poslijepodneva dvoje djece Langovih, osmogodišnji George i jedanaestogodišnja Sarah, igrali su se igračkom koju im je otac tog jutra donio iz Neshwilla - drvenim kolicima koja su vukli drveni konjici. Djeca su vukla igračku po dvorištu a roditelji su ih gledali. Gospodin Lang je posao prema ogradi pogledati svoje konje sa kojima se je ponosio. Stao je uz ogradu i pogledao na svoj veliki džepni sat kada mu žena doviknu: “Vrati se brzo, Davide, htjela bih da me odvezeš u grad prije nego se trgovine zatvore”. David mahnuvši rukom reče: “Evo me za par minuta”. Ali, nije se nikada vratio, jer je David Lang bio samo trideset sekundi udaljen od sastanka sa sudbinom, ma kakva da je ona bila! Djeca su se prestala igrati jer su ugledala laku dvokolicu kako se priblizava iz daljine. Dolazio je sudac August Pack koji im je uvijek donosio darove. Gospođa Lang je također vidjela dvokolicu, i David isto tako, jer je mahnuo sucu i krenuo prema kuci. David Lang nije učinio vise od pet-šest koraka, kada je nestao na očigled svih prisutnih. Gospođa Lang je vrisnula. Djeca su ostala zabezeknuta. Svi su instinktivno potrčali prema mjestu gdje je Lang bio viđen posljednji put prije par sekundi. Sudac i njegov zet, koji je bio u dvokolici, potrčaše preko polja istog trena. Nije bilo ni grma ni stabla ni rupe koji bi narušavali površinu. Niti ikakvoga traga koji bi pokazivao sto se je desilo sa Davidom Langom. David Lang je nestao pred očima supruge, dvoje djece i dvoje ljudi u dvokolici. Naknadna ispitivanja svjedoka pokazala su da su svi vidjeli iste stvari u isto vrijeme i na istom mjestu. Mjesni geodet je pregledao teren i izjavio da nema nikakvih podzemnih šupljina ni rupa te da je sav teren vrlo čvrst. Nikada nije bilo pogreba niti zadušnica za gospodina Langa. Njegova žena, koja je poživjela još mnogo godina, živjela je u nadi da ce se on, David Lang, jednom vratiti. Najzad je dozvolila sucu Packu da iznajmi cijelu farmu osim pašnjaka ispred kuće. Pašnjak je ostavila da bude nedirnut dok je ona živa. Koliko je bio čudan nestanak toliko je čudno i ono sto je primijetilo dvoje Langove djece jedne tople večeri u travnju 1881.g, sedam mjeseci poslije događaja. Djeca su zapazila da se na onom mjestu gdje je otac bio zadnji put viđen nalazi krug zakržljale žute trave od nekih pet metara u promjeru. Jedne večeri dok su stajali pored tog kruga jedanaestogodišnja Sarah je zazvala oca i na njihovo iznenađenje čuli su njegov glas koji je zvao u pomoć… ponovo i ponovo… sve slabije, dok nije utihnuo, zauvijek. | |
| | | MaTT Višestanični organizam
Broj postova : 37 Age : 28 Registration date : 02.08.2010
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 1:07 pm | |
| Jezovito! To je stvarni događaj ili izmišljena priča? | |
| | | Charles Dexter Ward Višestanični organizam
Broj postova : 78 Age : 34 Location : Vž Registration date : 07.06.2010
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 5:00 pm | |
| Navodno je stvarno . A sad, svašta je moguće... | |
| | | mEN_iN_WHite Dinosaur
Broj postova : 483 Age : 30 Registration date : 10.09.2009
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 7:23 pm | |
| Evo ovo je napisala jedna devojka na nekom drugom forumu:::
A da, priča o mom ocu, pre možda desetak godina, desilo se nesto vrlo cudno mom ocu. Bila je zima, 11 sati uvece, nestalo struje( sva se ježim dok pišem), moj "pametni" otac vraćao se od njegovih roditelja( gledali utakmicu i onda nestalo struje i on ajd' kuci), prolazi on tako pored crkve( a tu ima jedna trafika gde se prodaju svece i jedano ogromno siroko drvo na koje se lepe umrlice), vraca se ona tako( jos nosio torbu u kojoj su bila jaja i kolaci), i ide on normalno( a moram da napomenem da moj otac apsulutno ne veruje u takve stvari, duhovi, vampiri... i te stvarcice), ide ona prolazi pored tog drveta, i kaže CAP nešto ga uhvati za nogu i ne pusta... E sad kaže nema ni oci ni noge ni ruke, samo crno... Dodje ti on tako kuci, sa prebledeo i isprepadan, prekrsti se tri puta i isprica... A kao dokaz da nije lagao sva mu se jaja polupala u torbi( ne smejte se!!!), ja se USRALA ŽIVA. I od tad ja počinjem verovati u te stvarčice i verovali ili ne ni jednom noću nisam prošla sama tuda, iako je sada osvetljeno... | |
| | | mEN_iN_WHite Dinosaur
Broj postova : 483 Age : 30 Registration date : 10.09.2009
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 7:27 pm | |
| bilo letnje doba, oko 1 pola 2 nocu, sitna kisica rominjala, vraca se on iz izlaska i leže da spava... I prespi on al oseca da nekog ima u sobi( a bio otvoren prozor- leto)... Pogleda on, kad žena sva u crnom stoji, pita je on onako bunovan: " Sta radis ti ovde" a ona ce njemu: " sad ceš ti da vidis" i pocne da ga davi, i da ga steže i guši.... A li seti ti se moj otac( njemu je deda pricao da kad nocu kao dodju da te dave vestice ti samo bacis na pod jastuk na kojem spavas) i baci on to i prestane ga daviti... I zaboravi on na to, i kad je posle izvesnog vremena putovao u Beograd, sretne u autobusu istu tu ženu, i sad da bi on proverio da li je zaista to ona, on je pita koliko je sati ( da bi je poznao po glasu), medjutim ona nista nije rekla i odmah je sisla na sledecoj stanici. | |
| | | mEN_iN_WHite Dinosaur
Broj postova : 483 Age : 30 Registration date : 10.09.2009
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 7:33 pm | |
| Sjedi momak kuci ,noc, 3-4 sata posle ponoci ,igra karti s ocem i bratom , a tokom citavog igranja cuje se muzika ,slavlje u daljini, otac nista ne cuje a braca cuju kao da je ispred kuce,ignorisu oni to,kad kaze jedan brat , idem ja da vidim sta je to, ode sa njim i drugi brat a otac ostane kuci , upregnu oni konja i polako idu, muzika sve glasnija ,glasnija ... Dodju oni na njihovu livadu gdje su krave izvodili na pasu , vide razvijen sator,zastava, svadba....Igra se kolo ispred ,cude se braca ko se to zeni ,jos na njihovu livadu...Traze da vide mladozenju,nema ga nidje samo zenska populacija igra kolo... Uvati jedna djevojka jednog brata za ruku da se prikljuci kolu,isto tako i druga drugog brata, igraju oni tako , uzivancija , kad jedan brat kaze: "Ivaneee ,ajmo kuci zora ce jos malo" A ovaj drugi brat ne cuje ga dobro ,nagne se da ga vidi i cuje i ispadne mu krst na travu, sagne se on da ga dovati i vidi svakoj djevojci stopala podvijena, on od straha se razdra: "Miljaneeee ovo su vjesticeee" - i prekinu ga srce... Miljan trceci pobjeze kuci na ulaz ga saceka otac , Miljan sav preblijedjen isprica sta se desilo i sa ocem ode na livadu. Tamo ni satora,ni muzike,ni djevojka, samo Ivan mrtav lezi sa krstom u ruku. Miljan je nakon toga poludio
| |
| | | Cinderella Majmun
Broj postova : 1675 Age : 36 Registration date : 01.11.2009
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 7:48 pm | |
| Zanimljive priče Hoćemo još, hoćemo još | |
| | | mEN_iN_WHite Dinosaur
Broj postova : 483 Age : 30 Registration date : 10.09.2009
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 7:51 pm | |
| Dosta za danas | |
| | | Smokva7 Višestanični organizam
Broj postova : 76 Age : 26 Registration date : 04.08.2010
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 7:58 pm | |
| Evo još nekih:
Neki teenageri smatraju kako je zanimljivo i zabavno noću se vukljat po groblju - na taj način utažujući žed za paranormalnim ili možda navalom adrenalina ili na kraju krajeva da bi ispali "face" (da, ima i takvih slučajeva). No, osim jeze, straha od pokoje sjenke moguće je da vas s groblja "nešto" i doprati kući. Nešto takvo se dogodilo jednoj teenagerki u Engleskoj. Pošto njeno ime nije navedeno nazvat ćemo je "po naški" Ema.
Dogodilo se to prije kojih 30ak godina kada je Ema zajedno sa svojih par prijatelja, iz onog zadnjeg navedenog razloga, odlučila malo svojim veseljem narušiti mir i spokoj obližnjeg groblja. Na njenu žalost, "groblje" nije mirno i spokojno reagiralo na taj vandalizam.
Jeza u njenom domu započela je tek nekoliko dana kasnije. Prvi znak da nešto ne valja bilo kad se probudila jedne noći, a prikaza starice sjedila je na stolici kraj njenog kreveta. Prema njenim pričama nije se radilo o poluprozirnom entitetu već o jasnom liku, a u tom trenutku nije osjetila da joj želi ikakvo zlo. Naravno da je ujutro kad se probudila na to gledala kao na čudan san. No taj njen "čudan san" nažalost je pokazao kako je više od produkta njene REM faze, jer se ta starica ponovo javljala, ponekad čak i usred bijela dana. Ponekad ju je lik starice pratio po kući lebdeći iznad tla, samo ju promatrajući, ne predstavljajući nikakvu prijetnju. Bar ne u početku.
Jednog dana dok je spremala čaj, nevidljiva sila joj je u ruci "zavrnula" posudu u kojoj je bila pripremljena vruća voda za čaj s namjerom, kako Ema tvrdi, da ju polije tom vrućom vodom. Kako su pojavljivanja starice postala mnogo opasnija od one "faze" kada ju je samo promatrala - Ema je rekla svojoj majci što joj se događa. Nevjerica njene majke vrlo brzo je nestala kada je sama vidjela staricu u hodniku svoje kuće. Pratila ju je do sobe u kojoj je starica jednostavno nestala. No ne zadugo. Kada je Emina majka usisavala kuću nevidljiva sila joj je otela usisavač iz ruku, ponekad bi gurala vrata u suprotnom smjeru kad bi ih netko pokušao otvoriti ili zatvoriti, a noću bi jednoličan zvuk poput vrlo glasnog kapanja budio cijelo kućanstvo. No to nije bio zvuk kapanja u što ih je razuvjerio vodoinstalater pošto je pregledao cijelu kuću i nigdje nije našao curenje. Maltretiranje je postajalo sve intenzivnije. Od neobjašnjivih zvukova preko predmeta koji su se naočigled sami pomicali do događaja koji je prelio čašu. Dok je jednog dana sjedila sa svojim ocem, Ema je odjednom upala u stanje transa te počela pričati o nekom drugom životu kao kćer francuskog doktora iz 19. stoljeća. Nakon tog bizarnog događaja Ema je dobila i neke neobjašnjive psihičke moći - savijala je vilicu (baš interesantno kako se ne radi o, u ovakvom slučaju, vrlo često spominjanoj žlici) kad bi ju dodirnula. Nikakve istrage nisu uspjele dokučiti što se događalo u tom domu, a Emina obitelj se iselila.
Čisto iz znatiželje, jednog dana Ema se vratila u svoj prazni dom. Stražnja vrata bila su razvaljena te je tuda ušla. Podignula je telefon koji je ležao na podu, a tada ju je nešto zgrabilo za vrat. Hladni, nevidljivi prsti su je gušili. Nekako se oslobodila i pobjegla glavom bez obzira, a takva znatiželja joj se nikad više nije javila.
Jednom mi je prijatelj rekao da ako ćemo govoriti o dušama mrtvih koje se zadržavaju na Zemlji poslije smrti, zasigurno ih ne bi bilo na groblju pošto je tu tijelo doneseno nakon što ga je duša napustila. Ova priča očito pokazuje suprotno. Narušite im mir i neki bi vam se mogli i osvetiti. | |
| | | Smokva7 Višestanični organizam
Broj postova : 76 Age : 26 Registration date : 04.08.2010
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 8:00 pm | |
| Sa nekih stranica:
Filmovi poput nedavno odgledanog Silent Hill-a mogu biti jezivi do granice da se neki ljudi poslije filma boje zaspati bez upaljenog svijetla u sobi ili druge osobe pored sebe, no što kada sigurnu situaciju realnosti pomuti jedan neobjašnjiv događaj?
Veli Varoš – stara jezgra Splita poznata je po svojim starim kućicama u kojima su se izmjenjivale mnoge generacije. Kućice koje su dugi niz godina ispraćale stare i dočekivale nove stanare, odolijevale su vremenu i time sačuvali jedan dio povijesti tog grada. I danas još uvijek stoje, stare, oronule no ipak pune života. Jedna od njih dom je jednog posve nesvakidašnjeg događaja i neočekivanog stanara.
Naime jednoj od kćeri obitelji koja je stanovala u toj kućici jedna noć ostavila je mnogo pitanja i otkrila jedan novi strah. Usred noći se bila probudila i u svojoj sobi ugledala sjenu, obris nekoga kako stoji u sobi. Ne na način kako bi stajala njena majka ili drugi član obitelji kad bi ušao u sobu, taj obris je stajao u njenoj sobi usred noći, kao da nema nikakvog drugog posla. Noć je doba kada svi strahovi uzavru na najmanji poticaj, a prvi nagon joj je, kao što bi vjerojatno bio svakom u tom trenutku – sakriti se ispod pokrivača i uvjeriti sebe kako je to samo produkt njene mašte, te se nekako ponovo uspavat. I događaj bi ujutro vjerojatno zaboravila, da nije našla na neugodno iznenađenje. Njena dugačka plava kosa bila je odrezana, a vlasi spletene u pletenicu te stavljene ispod jastuka.
Kćer nije mjesečarka te mogućnost da si je sama odrezala kosu i tamo je postavila otpada. Ukućani su vijest dočekali u čudu i jezi – naime u kuću nije provaljeno, a nitko od njih nije ni mentalni bolesnik, ni mjesečar da bi u ovoj situaciji našli logično rješenje. Rješenje su potražili u informaciji o prethodnim stanarima. U toj kući je stanarka prije njih umrla. Nisam upoznata da li se radi o prirodnoj smrti, niti o samoj stanarki, no kćer koja je doživjela to neugodno iskustvo posve je uvjerena da je obris koji je vidjela te noći bio obris te prethodne stanarke.
Nasreću nikakvih dodatnih aktivnosti nije bilo poslije tog incidenta. Ukoliko je prethodni vlasnik život zapečatio u svom domu – promislite dvaput prije nego kupite takvu nekretninu – ne želite se valjda buditi uz neugodna iznenađenja poput ovog ili ne-daj-bože nečeg mnogo intenzivnijeg i sadistički nastrojenog? | |
| | | Smokva7 Višestanični organizam
Broj postova : 76 Age : 26 Registration date : 04.08.2010
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 8:03 pm | |
| I duhovi mogu pisati
Mt. Washington je brežuljkasti predio, kvart, s ulicama drvoreda i kuća s prelaska 19-og na 20-to stoljeće, udaljeno tek nekoliko minuta od centra Los Angelesa. Jedinstveno mjesto za John Matkowskog, koji je našao malu kolibu s početka 20. stoljeća u ulici ironičnog naziva «Future Street». Tamo se preselio 1985. godine, i od početka svog života u kući, čuo je čudne zvukove, ali kuća je bila stara, te je pretpostavio da su za to krivi stari podovi, cijevi i zidovi. Ponekad bi navečer osjećao «žmarce» duž svog vrata i ruku, no i tu je krivca našao u starosti kuće, koja je vjerojatno uzrok propuha koji je vrlo lako mogao uzrokovati te simptome.
Tog je mišljenja bio sve do 1990. godine kada su zvukovi i osjećaji postali intezivniji. John je počeo osjećati prisutnost, ponekad bi krajičkom oka vidio sjenu koja bi nestala čim bi okrenu glavu i direktno pogledao prema njoj. Ponekad bi se čuli vrlo jaki udarci u sobi do, no kad bi John otišao vidjeti o čemu se radi, ne bi naišao na ništa neobično. Priča kako bi osjećao po rukama nešto poput opekotina od sunca, te je tako znao da se nešto nalazi u njegovoj prisutnosti. Nije on bio jedini, i prijatelji bi prilikom posjeta osjećali neku prisutnost.
Kako je njegova koliba bilo omiljeno mjesto prijateljskom roštiljanju, jednog ljetnog popodneva, John je, u društvu svoje ekipe, ponovo osjetio poznat osjećaj pečenja po rukama, a zdjela za salatu je bez ikakvog razloga eksplodirala i razletjela se u tisuću komadića. Događaj je bio u najmanju ruku neobičan te je John kontaktirao proizvođače te zdjele da sazna postoji li kakva okolnost pri kojoj bi zdjela mogla tako eksplodirati. Proizvođači su bili zatečeni i u čudu više negoli sam John.
Nedugo nakon tog događaja John Matkowsky je iznajmio svoju kolibu prijatelju John Huckertu. Huckert je kao i Matkowsky gotovo odmah čuo čudne zvukove, čudne sjene su se «vukle» po podu kuće i zidovima dnevnog boravka. I naravno i on je osjetio prisutnost.
«Čitao sam nešto za stolom, i u jednom trenutku sam osjetio da je netko došao iza mene i stavio mi ruku na rame. Naravno, kad sam se okrenuo, u prostoriji nije bilo nikoga. Adrenalin mi je skočio i sve me to činilo nervoznim. Nisam znao što je to točno bilo, no isključivši sve mogućnosti na kraju nije ostalo ništa što je moglo prouzrokovat taj osjećaj»
Dva John-a su istovremeno bila preplašena i zaintrigirana za tu pojavu. Činilo se kao pojava nije imala namjeru ih ozlijediti, nego samo ih učiniti svjesnim njene prisutnosti. Što su više bili otvoreni mogućnosti da se u tom slučaju radi o duhu, to se pojava više i češće pojavljivala. Huckert je tvrdio da je čak i vidio duha u njegovoj «ljudskoj formi» kao starijeg čovjeka koji stoji pokraj njihovog kauča, i kad je trepnuo starca više nije bilo.
Jedini dokazi da se tu radi o duhu bili su čudni zvukovi, čudne sjene i osjećaji, tako da sve to moglo vrlo lako pripisati nekoj psihičkoj bolesti ili čak umoru. No preokret se dogodio kada je Huckert na Božić 1991. godine od svog oca na dar dobio fotoaparat Polariod. (znate onaj fotoaparat koji odmah nakon slikanja razvija slike).
Kada se vratio u Los Angeles uslikao je par slika po kući da pokaže Matkowskom kako fotoaparat radi. Sve su slike bilo posve normalne, bez ikakve nepodudarnosti. Sve do ožujka sljedeće godine kada je Huckert osjetio poznate žmarce po vratu koje je upućivalo da se duh nalazio blizu.
Iz nikakvog posebnog razloga uzeo je fotoaparat i uslikao sobu. Tada su se vrata kupaonice otvorila sama od sebe. Slikao je vrata, i na slici dobio čudni obris koji je bio i strašan i smiješan u isto vrijeme. U početku su mislili da nešto nije u redu s filmom, no kad su kupili novi i ponovili slikanje, duh se i dalje pojavljivao na fotografijama u bilo koje doba dana i noći. Slike su naravno odnijeli nekom poznaniku u laboratorij za profesionalnu fotografiju, koji nikako nije mogao ustanoviti kako se ta pojava mogla naći na fotografijama, proučili su i sam fotoaparat, no on je radio sasvim regularno.
Ljudi su naravno bili skeptični. Kada je Ross Harpold došao u kuću na njihovu zabavu pogledao je fotografije i podsmjehujući se upitao je Huckerta da li se duh nalazi sad među njima. Na što je Huckert odgovorio da ne zna. Ross je uzeo fotoaparat, upitao «Je si li tu?» i okinuo sliku. Kako se slika razvijala, na njoj su se polako počela nazirati slova. Pisalo je «YES». Matkowsky je upitao «Kako se zoveš?» i okinuo sliku. Jasno se na slici nazirala riječ «WRIGHT». Nastavili su s pitanjima. «Je si li ti dobar ili zao duh?» Odgovor je bio «FRIEND»
U sljedećih nekoliko mjeseci Matkowsky i Huckert su napravili stotinjak fotografija na kojima su se pojavile riječi. Uglavnom su odgovori bili na engleskom, ponekad na latinskom, no uvijek su davale konkretan odgovor na direktno pitanje. «Gdje ideš kada nisi ovdje?» Odgovor je bio: «Flux» «Tko je bio Wright?» Ovaj put odgovor je bio na latinskom: «Et alia corpus delicti," što znači – među ostalim žrtva ubojstva.
Započela su istraživanja u kući Matkowskog i Heckerta. Istraživački tim je nakon nekoliko sati fotografiranja dobio prve rezultate.
«Jesu većina duhova dobri ili loši?» Kako se slika razvijala pojavila se i poruka. «THERE ARE NUMEROUS REMEDIAL LEMURS» Poruka koja se na prvi pogled čini kao «šala duha», no u latinskom riječniku Hackert je pronašao da su lemuri u startorimskoj kulturi bili duhovi mrtvih koji hodaju noću. Pitanja su se i dalje postavljala i odgovori su dolazili sa svakom razvijenom slikom sve do pitanja «Wright, hoćeš li ovdje biti još dugo vremena?» Duh je odgovorio: «SED HAEC PRIUS FUERE» što znači: ovo sve je sada gotovo. I to je bila zadnja poruka na slici.
Uz mnoge ghostchasere u kuću je došao i svjetski poznat vidovnjak Peter James. Iako je u početku bio skeptičan u pogledu «duha pisca» priliko ulaska u kuću odmah je osjetio prisutnost. Noge su mu se tresle, i osjećao je vibracije kroz tijelo. Telepatski primao je imena. Gilbert, Robert i Amelia. Matkowskoy i Heckert su bili u čudu. To su bili prijašnji vlasnici. Vlasnički list nisu nikom pokazali, niti su spominjali prijašnje vlasnike. No opet Peter James je možda mogao iz nekog drugog izvora saznati te informacije. Peter je ipak smatrao da nijedan od te trojice nije bio «duh pisac».
Hodajući kroz kuću Peter je zastao na jednom mjestu govoreći kako je to duhovni vrtlog, neka vrsta prolaza svijetova kroz koji duhovi ulaze u kuću. Tad je osjetio kako nešto dolazi kroz vrtlog. Matkowsky ga je uslikao. Slika je pokazivala čudne oblike, bolje rečeno duhove koji su okružili Petera. Peter je tada rekao da se nalaze dva različita duha. Jednog je opisao kao duha Indijskog plemena koja se davno nalazila na području ovog susjedstva, a ova kuća se nalazi na području koje je bilo centar plemena. Drugi duh jebio, kako Peter kaže, umoren i moguće da je zakopan ispod kuće.
Matkowsky i Huckert su kako bi dokazali tvrdnje Peter Jamesa počeli kopati male rupe uokolo kuće. U jednoj su pronašli posude za koje je kasnije utvrđeno da su pripadali Indijancima. Matkowskom i Hackertu to je bio dovoljan okaz kako je Peter govorio istinu. A šta se tiče tijela zakopanog ispod kuće, iako ne sumnjaju da se tamo nalazi neće ga pokušavat iskopat, jer takva akcija bi zahtijevala pomicanje odnosno rušenje kuće, uostalom godine života s Wright-om pokazale su im da im on nije nikakva smetnja, dapače od susreta s Wright-om postali su filozofi kako sami kažu.
Što se tiče pokušaja prevare u ovom slučaju, stručnjaci su dokazali da je moguće samo dvostrukom ekspozicijom, no za takvo nešto bilo bi potrebno barem sat vremena pripreme. Kako je tim istražitelja koristio vlastite fotoaparate i filmove ova se teorija slobodno može odbaciti.
Nažalost nisan nigdje uspila nać nikakvu sliku šta se tiče ovog slučaja (ja sam čula za njega u jednom dokumentarcu) a baš san htjela da vidite koliko su spooky te fotografije, slova izgledaju kao da ih je nešto izgrebalo prije nego napisalo.
A što se tiče duhova i fotografija – čini se da je «good ghost» otkrila način kako ih sigurno uhvatit na slikama – koga zanima trk na njen post. | |
| | | Cinderella Majmun
Broj postova : 1675 Age : 36 Registration date : 01.11.2009
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 8:17 pm | |
| Ova zadnja mi je super. Nikako ne mogu zamisliti da bi takvo što moglo biti istina. | |
| | | Charles Dexter Ward Višestanični organizam
Broj postova : 78 Age : 34 Location : Vž Registration date : 07.06.2010
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 8:32 pm | |
| - Smokva7 je napisao/la:
- Sa nekih stranica:
Filmovi poput nedavno odgledanog Silent Hill-a mogu biti jezivi do granice da se neki ljudi poslije filma boje zaspati bez upaljenog svijetla u sobi ili druge osobe pored sebe, no što kada sigurnu situaciju realnosti pomuti jedan neobjašnjiv događaj? Silent Hill strašan? Ja bi to svrstao među najgore (bez uvrede fanovima) - Smokva7 je napisao/la:
- Kćer nije mjesečarka te mogućnost da si
je sama odrezala kosu i tamo je postavila otpada. Ukućani su vijest dočekali u čudu i jezi – naime u kuću nije provaljeno, a nitko od njih nije ni mentalni bolesnik, ni mjesečar da bi u ovoj situaciji našli logično rješenje. Čovjek ne mora biti mjesečar da takvo nešto uradi. Evo npr ja nisam mjesečar. Al jednom sam se probudio u kuhinji ispred stola sa tanjurom punim vode, žlicom i kutijom čokolina na njemu. Isto tako ni prijatelj mi nije mjesečar ali se jednom prilikom probudio bez posteljine na krevetu. Na kraju je ispalo da je on posteljinu usred noći stavio u veš mašinu | |
| | | Cinderella Majmun
Broj postova : 1675 Age : 36 Registration date : 01.11.2009
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 8:37 pm | |
| Možda baš jeste mjesečari A možda si ti bio gladan pa onako pospan otišao do kuhinje, a kad si se razbudio pitao si se što to radiš | |
| | | Charles Dexter Ward Višestanični organizam
Broj postova : 78 Age : 34 Location : Vž Registration date : 07.06.2010
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 8:42 pm | |
| Nisam mjesečar, znao bi da jesam... vjerujem da bi se ta putovanja kućom dešavala puno češće Inače bio sam žedan . Bar je tako mama rekla. Jer ona i stari su sjedili u dnevnom ( to je odma do kuhinje ) i sve su vidjeli . Rekla je da me pitala šta radim i da sam joj odgovorio da sam žedan | |
| | | Cinderella Majmun
Broj postova : 1675 Age : 36 Registration date : 01.11.2009
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 8:45 pm | |
| Eto vidiš I meni su se slične stvari dešavale. | |
| | | Charles Dexter Ward Višestanični organizam
Broj postova : 78 Age : 34 Location : Vž Registration date : 07.06.2010
| Naslov: Re: Strašne priče pet kol 06, 2010 8:48 pm | |
| Mojoj sestri se često dešavaju . Ona urla u snu | |
| | | biga Pračovjek
Broj postova : 2861 Age : 36 Registration date : 28.08.2009
| Naslov: Re: Strašne priče ned kol 08, 2010 2:22 pm | |
| ja sam se jednom probudio u ormaru... možete mislit zaprepaštenja.. normalno, bio je mrkli mrak i prošlo je oko 10 minuta dok sam skužio gdje sam... uglavnom, prekidač od svjetla je bio na skroz drugoj strani sobe... najprije sam udario glavom u otvoren prozor, pa nogom o krevet, pa o noćni ormarić... i kad sam došao do svjetla, nije bilo struje... nisam znao jel sanjam il je stvarnost. pokušavao sam otvorit oči što više, al je bio mrak, nisam vidio ni prst pred okom... i onda sam zahvaljujući neredu u mojoj sobi(sve mi je na podu) nogom napipao bateriju... i to bi bilo to. moje prvo i jedino mjesečarenje... hehe...
inače buraz mi ima običaj pričati u snu.... | |
| | | Cinderella Majmun
Broj postova : 1675 Age : 36 Registration date : 01.11.2009
| | | | hromi Dinosaur
Broj postova : 360 Location : Srbija Registration date : 24.01.2010
| | | | Charles Dexter Ward Višestanični organizam
Broj postova : 78 Age : 34 Location : Vž Registration date : 07.06.2010
| Naslov: Re: Strašne priče pon kol 09, 2010 12:37 am | |
| Zamisli da se probudiš 2 km dalje od mjesta na kojem si zaspao u šumarku nekom . To se meni desilo... ali nisam mjesečario | |
| | | Dantalion Čovjek
Broj postova : 4201 Age : 39 Location : u prolazu.. Registration date : 16.03.2010
| Naslov: Re: Strašne priče čet kol 12, 2010 12:58 am | |
| jesu li vam roditelji, djedovi i bake pričali priče iz svog djetinjstva o nekim svjetlima koje su zvali- luč - ? meni su moji pričali o tome, sječam se jedino tatine. dok je bio mali, niži osnovne. i kasno se vračao doma iz škole, po mraku. kada su išli prečacem uz neku šumu. uvijek su viđali u daljini kako se kreče ta neka svijetlost na drugom brdu. polako se kretala. njima su njihovi roditelji govorili da kada to vide moraju biti fini, pristojni. ali oni su odlučili izazivati to. i tak jednu večer su se počeli derat na to i to je krenulo brzo po putu prema njima. oni u trk i doma. sljdeći puta ista priča. dok treči puta kada su kriknuli, to je krenula ravno prema njima, nikakvim putem neko preko vinograda koji su se tamo nalazili i još brže, tada su se doslovno usrali jer preko tih vinograda nije bilo inače lako proć. nakon nekog vremena su se opet našli tamo i to svijetlo je tamo opet prolazilo, ali ovaj puta su bili finiji i lijepo zamolili to dal bi htjelo ih otpratit do sela da im osvjetljava put. krenulo je sa njima i kada su došli do sela, zahvalili su se tome i to je otišlo dalje. slična iskustva su imali i deda i baka, pričali su mi nešto al se ne sječam. to su jedino ojašnjavali kao izgubljene duše koje još lutaju. deda i baka rekli da dok su oni bili mali, toga je bilo još više. jer u to davno doba u ono vrijeme kakvo je bilo. mnoga ubojstva, normalnog pokopa sa svečenikom ni bilo, mnoga tijela po šumama, uz potoke. a deda je znao pričat, dok je bio dečko, sa društvom odu nekud, pa se po noći vračaju, znali su čut uz potoke ženske glasove kako pjevaju dok peru veš, i ribaju ga na onim starim spravama. a kada dođu do mjesta odakle su dolazili glasovi, nikog nije bilo. takvu sličnu priču je i tata znao pričat. inaće nitko iz moje obitelji u paranormalno ne vjeruje, ali za te dvije priče su uvijek teško govorili i nelagodno. ko da se ne žele sjiećat toga | |
| | | Charles Dexter Ward Višestanični organizam
Broj postova : 78 Age : 34 Location : Vž Registration date : 07.06.2010
| Naslov: Re: Strašne priče čet kol 12, 2010 12:59 pm | |
| Teško mi je povjerovati da su se doslovno usrali, čudno bi onda trčati bilo . Dio sa mnogim ubojstvima i mnogim tijelima po šumi je jeziv | |
| | | guitar_master Riba
Broj postova : 175 Age : 32 Location : u gusarskom brodu Registration date : 08.07.2010
| Naslov: Re: Strašne priče sri kol 25, 2010 7:23 pm | |
| el se tu štrajka sa pričama? | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Strašne priče | |
| |
| | | | Strašne priče | |
|
Similar topics | |
|
Similar topics | |
| |
| Permissions in this forum: | Ne moľeą odgovarati na postove.
| |
| |
| |
|