Početna stranicaPortalFAQPretraľnikRegistracijaLogin

Share | 
 

 Strašne priče

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Go to page : Previous  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10  Next
Autor/icaPoruka
Charles Dexter Ward
Višestanični organizam


Male
Libra Snake
Broj postova : 78
Age : 27
Location :
Registration date : 07.06.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   pet kol 27, 2010 4:11 am

Očito :D
[Vrh] Go down
randajad
PraGlodavac


Male
Virgo Pig
Broj postova : 726
Age : 21
Location : Kralewskovgrad , Griffiniskaja Dyctyonaryty
Registration date : 05.10.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   uto lis 12, 2010 4:56 pm

.....'oćemo koš priča............... slini tongue cheer
[Vrh] Go down
Danijel Barbarić
Višestanični organizam


Male
Aquarius Dog
Broj postova : 30
Age : 34
Registration date : 16.09.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   ned lis 24, 2010 5:39 am

Bila jednom tri vampira u kući i kaže jedan gladan sam kaže drugi i ja sam onda će i treći i ja sam .Onda predloži prvi ajmo se natjecati tko će više krvi popiti kažu oni može.Izađe prvi vampir iz kuće nema ga 30 minuta vratio se krvav pitaju ga oni disi bio kaže on dođite do prozora ,kada su doši on im veli vidite onih 5 krava gore kažu oni vidimo kaže on sada sam ubio 4 i svu krv im popio ,ajde dobro izašao drugi nema ga sat vremena vratio se krvaviji od prvoga pitaju ga ša si ti radio kaže on vidite ono 30 ovaca gore kažu oni vidimo kaže on sada sam ih 20 ubio i svu im krv popio ,ajde dobro izašao treći nema ga dva tri sata vratio se krvav od glave do pete pitaju ga oni šta si ti radio kaže im on vidite onaj stub gore na vrhu brda kažu oni vidimo e veli on JA GA NISAM VIDIO
[Vrh] Go down
Dunja the tomboy
Riba


Female
Virgo Horse
Broj postova : 123
Age : 26
Location : Deep in the woods
Registration date : 25.02.2009

PostajNaslov: Re: Strašne priče   pet stu 19, 2010 7:29 pm

Copy/Paste :


Čovek se vozio kući. Bila je duboka noć. Naišao je na prugu... u to vreme nije bilo vozova tako da je železnička rampa bila dignuta. U trenutku kad je kolima prelazio preko šina, pravo niotkuda, velikom brzinom naišao je voz! Čovek je dodao gas, ali prekasno... zažmurio je očekujući udar ali........ kompozicija je prošla kroz njega i nestala naglo kao što je i našla. Čovek je još u šoku, stao u stranu da se malo smiri. Iznenada su po prozorima kola počeli da se pojavljuju, na sve strane, krvavi tragovi! Bili su to otisci dečjih ruku! Tresući se od straha, čovek se priseti da je tačno u to vreme, godinu dana ranije voz naleteo na autobus koji se vraćao sa eskurzije!
______________________________________________
Zena se vracala kuci kada je primetila da je prate 2 zene. Bile su to visoke zena, bledih duguljastih lica, potpuno iste - kao bliznakinje. Bile su obucene u duge mantile i sa sesirima. Zena je tada ubrzala i kada je stiglla u dvoriste okrenula se da vidi da li su i dalje iza nje. Kroz odskrinutu kapiju je videla da obe zene imaju kozije noge. Zena je bila ubedjena da su je pratile 2 smrti.

__________________________________________
Jedan covek je odlucio da sagradi kucu i unajmio je nekoliko dobrih majstora koji su ubrzo dosli sa ekipom radnika i poceli gradnju. Majstori su dugo radili i u dogovoreno vreme su zavrsili kucu. Ali covek je iz nekog razloga odbio da im isplati ostatak novca... Majstori su sve pokusavali, ali on nije hteo da plati.

Zbog toga je jedan do glavnih majstora otisao na obliznje groblje, izvukao ekser iz krsta koji je bio na grobu nekog deteta i zakucao ga u gredu na tavanu kuce. Majstori su zatim otisli i vise nisu trazili novac.

Covek se ubrzo uselio u novu kucu. Ali od prve veceri, kada bi legao da spava, kasno nocu bi poceli da se cuju krici i plac deteta. Covek je pokusavao da se otarasi te pojave, ali mu nije uspevalo. Na kraju je odlucio da proda kucu.

Kucu je kupio covek koji se tek doselio u grad. Isplatio je sav novac prethodnom valsniku i uselio se. Ali njegove muke tek tada pocinju. Svake veceri, kasno nocu, poceli bi plac i krici deteta. Covek je pretrazivao kucu, ali nista nije nasao. Na kraju je pokusao da razgovara sa starim vlasnikom, a posto ni to nije pomoglo, odlucio je da sazna sve o kuci. Posle duge potrage uspeo je da pronadje jednog majstora koji je radio na izgradnji, a on ga je uputio na glavnog majstora. Kada je glavni majstor cuo o cemu se radi, zatrazio je od novog valsnika da mu isplati novac koji mu duguje stari vlasnik za izgradnju. Covek je na kraju to i ucinio. Majstor je tada otisao na tavan, izvadio ekser i vratio ga na krst odakle je i uzet.

Od te noci, prestali su krici i plac deteta.
__________________________________________________________
Jedna zena je stalno sanjala da umire na pruzi, smrskana pod vozom. Zato nikada nije ni prelazila obliznju prugu. Posto je imala ceste glavobolje, otisla je kod doktora koji je, posle pregleda, ustanovio da ima tumor na mozgu.

Jednog dana dok se vracala od komsinice, resila je da predje prugu misleci da nema nikakve opasnosti. Ionako je vec umirala. Kada je stigla na prugu, pogledala je na obe strane - voza nije bilo.

Nasmejala se i krenula preko pruge.

Kasnije su pronasli njene ostatke pored pruge, unakazene od udarca voza.

Samo sto voz tom prugom nije prolazio 20 godina...
__________________________________________________
Saleh Talib Saleh znao je sanjati da će mu na glavi izrasti rogovi. Ispočetka je te snove odbacio kao neozbiljne, sve dok mu u 78-oj godini uistinu nije počeo rasti rog na lijevoj strani glave.
Saleh tvrdi da mu je rog počeo rasti prije 25 godina, ali nema objašnjenja zašto se to događa. Međutim, mnogobrojni medicinski tim iz specijalizirane bolnice u Adenu vjeruju da je rog rezultat multipliciranja slojeva očvrsnule, suhe kože na Salehovoj glavi.

S vremenom su ti slojevi suhe kože izrasli dovoljno da postanu rogovi. Saleh je inače 102-godišnjak, a rog mu je na početku nicao polako, te je u 25 godina rasta rog dosegao dužinu od čak pola metra.

Ali rog je prošle godine odjednom puknuo, a samo 8 dana poslije je na istom mjestu počeo rasti novi rog i to na istom dijelu glave.

____________________________________________

U knjizi "Tragovi u pesku-Rukoveti" , govori se o jednom događaju koji bi se mogao nazvati mističnim.
Riječ je o pjesnikinji Desanki Maksimović i njenom prijateljstvu sa jednom zmijom.

"Brankovinu, u kojoj je provela detinjstvo, volela je iznad svega kroz ceo život. Sanjala je čak da se pod stare dane vrati tamo, da bude čobanica i da živi u maloj kolibi.
Karakterističan je i jedan događaj iz njenog života - proti brankovačkom Vladanu Kovačeviću, koga je posebno volela i poštovala, ispričala je jednog dana: 'Svako jutro, kad sam u Brankovini i kad je lepo vreme, imam običaj da odem gore, u šumicu više crkve, da sednem na jedan panj, da razmišljam i da pišem. Jednog dana poranila ja, kad na stazi sretnem zmiju šarku. Stanem ja, stane i ona. Ja je gledam i kažem: Bože, što si ti lepa pa šarena, i počnem da joj tepam. Kad ona poče da se uvija i ćesumi kao devojka kad joj laskate. Dugo smo se gledale i ona najzad ode polako pod put.
Sutradan je zateknem sklupčanu na mom panju: Pazi ti nje! Ti si poranila pre mene. Baka se uspavala. Ali ja sam stara pa ne mogu da stojim. Pusti da ja sednem. Ona se poče uvijati i polako siđe u šumicu. Kasnije sam je slušala kako me kroz travu kraj staze prati čak do kuće...'
Devet godina posle Desankine smrti, naiđem kroz Brankovinu sa trojicom sveštenika iz Sarajeva. Kad smo počeli pomen na Desankonom grobu, primetismo malu zmiju sklupčanu uza sami krst. Čim ugleda i ču nas, siđe polako i poče da se mota oko naših nogu. Bila je mala i bezazlena, pa je nismo hteli dirati. Kasnije su mi i drugi pričali da je često viđaju tu.
Još jedan slučaj koji govori o uzvraćanju ljubavi blagorodnosti prirode Desanki: Na dan njene sahrane, dok je naš pesnik i tadašnji predsednik Jugoslavije govorio o pesnikinji, doleti jato ptica na drvo iznad nas i tako gromko i jednoglasno zacvrkuta da nas natpeva, te smo morali sačekati par minuta dok opet složno ne odleteše. Doživeli smo to kao njihov oproštaj od velike Desanke".




[Vrh] Go down
guitar_master
Riba


Male
Libra Goat
Broj postova : 175
Age : 25
Location : u gusarskom brodu
Registration date : 08.07.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   pon stu 29, 2010 3:41 pm

dobre priče :) može još
[Vrh] Go down
Micron
Prašina


Male
Cancer Dog
Broj postova : 7
Age : 22
Registration date : 10.09.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   uto stu 30, 2010 12:40 am

interesuje me sta pise ali necu da procitam pa da nemognem zaspat cry
[Vrh] Go down
Cinderella
Majmun


Female
Aquarius Cat
Broj postova : 1675
Age : 28
Registration date : 01.11.2009

PostajNaslov: Re: Strašne priče   sri pro 01, 2010 12:21 am

Super priče :)
Sad je mene malo strah strah
[Vrh] Go down
Fear
Žaba


Male
Aries Monkey
Broj postova : 227
Age : 24
Location : Yuggoth
Registration date : 19.12.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   ned pro 19, 2010 1:24 pm

Sredinom 18. stoljeća, Archibald Bell, škotski farmer, zajedno sa svojim sinom je pješačio lokalnom cestom. Nije prošlo mnogo vremena kada su začuli zvuk i topot mnogih nogu. Njima je to zvučalo poput približavanja napredujuće vojske. Budući da vojnicima nije bilo strano regrutiranje nevoljkih žrtava u svoje redove na licu mjesta, dva su se čovjeka na brzinu sklonila na neku udaljenost od ceste, visoko na brdu. Ispod njih je prošla velika vojska. Nije bilo ništa neobično s vojnicima. osim činjenice da su nosili uniforme sasvim različite od onih kakve nose na visištima Škotske, a kroj i stil njihovih hlača je bio iz neke druge ere. Stariji Bell je primjetio čudnu stvar u svezi te parade. Nije bilo nikakvog podizanja prašine koja bipratila vojnike. Iznenada je čitava vojska nestala iz vidokruga. Kada su pregledali cestu, našli su da je prazna i neutabana.
[Vrh] Go down
Fear
Žaba


Male
Aries Monkey
Broj postova : 227
Age : 24
Location : Yuggoth
Registration date : 19.12.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   ned pro 19, 2010 3:03 pm

Imam dvije priče koje mi je djed ispričao ovog ljeta a priče datiraju iz njegove mladosti.

O prvoj mi je pričao kako u njegovoj mladosti auti nisu postojali na njegovom području i jedino prijevozno sredtvo su bili konji koji su vukli neki oblik kočije ali to je bila samo obična prikolica da tako kažem. Njih su nazivali kirije a ljude koji su ih koristili kirijaši i oni su prevozili drva za ogrijev, kukuruz, brašno i sve ostale potrepštine iz većih gradova natrag u selo. I tako jednom prilikom trojica takvih kirijaša su vozili drva kroz obližnju šumu do grada kako bi ih prodali no u jednom trenutku jedan od njih je ugledao mačku sa strane na plastu sijena. Htio ju je potjerati tako da je puknuo bičem po njoj i u tom trenu se desilo nešto nevjerojatno. Svi su izgubili svijest i svatko od njih se probudio u drugom gradu bez svoje kirije bez imalo saznanja kako i što se desilo. Ima još jedna priča vezana je isto uz mačku ali ne sjećam je se dovoljno da bi je mogao ispričati.

A druga me priča posebno fascinirala. Pričao mi je kako je je vidio nešto neobjašnjivo. Jednom je išao iz škole sa prijateljima i kada su došli do 'petnaestog' ( ime jednog brda koji se nalazio točno 15 kilometara od jednog većeg grada) nešto čudno je primjetio na nekih 5 kilometara niz to brdu u dolini. Tamo su se nalazile jedna kuća sa farmom u pozadini ali vidio je nekakve čudne dvije svjetleće kugle koje nije nikako mogao pojmiti što bi mogle biti. Te kugle su bile jedna od druge na nekoj manjoj udaljenosti od kojih desetak metara po njegovoj procjeni i kretale su se identično oko te kuće, u nekoliko navrata su se spustile da bi se zatim ponovo podigle i sve se to odvijalo dosta dugo. Nije mi ispričao je li ikad otišao do te kuće uvjeriti se što se to dogodilo tog dana tamo.

Ove priče su autentične i siguran sam da je govorio istinu jer on nezna što su to NLO ili misteriji jer je zadrti konzervativac i kršćan koji nevjeruje u takve stvari. Ali ovo nije mogao objasniti i kada mi je to pričao osjetio sam neku dozu nelagode u njemu.
[Vrh] Go down
randajad
PraGlodavac


Male
Virgo Pig
Broj postova : 726
Age : 21
Location : Kralewskovgrad , Griffiniskaja Dyctyonaryty
Registration date : 05.10.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   ned pro 19, 2010 3:38 pm

Meni su pričali priču koja je kao legenda vezana za jedno selo .

Navodno je u najzabačenijem dijelu sela živjela jedna vrlo vrlo siromašna porodica (otac,majka i sin). Jedino što su imali bilo je malo zemlje za obradit i jedan pas. Uglavnom, to što su dobijali od zemlje išli su prodavati u obližnji gradić u kom bi ostajali po nekoliko dana , a da ne bi kuća ostajala sama i prazna ostajala je žena da ju čuva. A kako se plašila onda su joj ostavili i psa. Sve je bilo dobro po danu , međutim po noći se žena stvarno uplašila. Legla je spavat čim je malo postalo mračno Međutim negdje oko ponoći čulo se : kap kap kap... Pošto se plašila samo je pružila ruku psu koji je bio ispod kreveta , on ju oblizo i ona je tako mogla nastaviti spavat'. Zatim to se nastavilo...opet je čula : kap kap kap... Opet isto pružila je ruku psu , ovaj oblizao i sve super. I tako nekoliko puta u toku noći. Međutim već negdje pred zoru joj je sve to dosadilo , odvažila se i pošla da vidi šta se to čulo. Obišla je sve dijelove kuće , a kad je došla u kupatilo tamo je našla onog istog psa koji joj je "lizao" ruku nabodenog na česmu. A ono kap kap kap je zapravo bila njegov krv koja je kapljala u umivaonik. Tog je trenutka istrčala napolje i otišla kod jedne komšinice gdje je ostatak dana provela - sve dok nisu došli njen muž i sin. Oni su se ksanije preselili , a još ni danas niko nije shvatio šta je to što joj je zaprvo lizalo ruku... :ghosts:
[Vrh] Go down
Legionar
Moderni čovjek


Male
Gemini Dog
Broj postova : 8711
Age : 22
Location : Negdje u mislima
Registration date : 27.07.2008

PostajNaslov: Re: Strašne priče   ned pro 19, 2010 5:09 pm

@Fear, veoma zanimljive priče, i djedova i ona o Škotskoj. Dobrodošao na forum, vidim da si pun zanimljivih informacija ides

@randajad, da, ima dosta priča na tu foru i uvijek me prestraše. Mislim, naravno, tvoja priča je stvarno priča, jer ako se žena ustala provjeriti što je to sigurno bi povela psa sa sobom. A tko zna, možda je to učinio neki ljubomorni susjedov pas zubi

_________________
"Learn what is true in order to do what is right."
[Vrh] Go down
Fear
Žaba


Male
Aries Monkey
Broj postova : 227
Age : 24
Location : Yuggoth
Registration date : 19.12.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   ned pro 19, 2010 8:42 pm

Legionar je napisao/la:
@Fear, veoma zanimljive priče, i djedova i ona o Škotskoj. Dobrodošao na forum, vidim da si pun zanimljivih informacija ides

@randajad, da, ima dosta priča na tu foru i uvijek me prestraše. Mislim, naravno, tvoja priča je stvarno priča, jer ako se žena ustala provjeriti što je to sigurno bi povela psa sa sobom. A tko zna, možda je to učinio neki ljubomorni susjedov pas zubi


hvala, ovo je prvi normalan forum na ovu temu kojeg mi je jedna nepoznata djevojka predložila i ovim putem joj zahvaljujem na tome...truditi ću se biti redovit sa novim pričama kako bi podijelio s vama ono što znam i uz to naučio puno toga od svih ovdje :)

Zanimljiva je priča, i to zato jer je u ono vrijeme bajanje i čaranje bilo puno zastupljenije nego danas, pa i svakave priče poput ove za koje ljudi nisu imali objašnjenja, bilo bi zanimljivo vratiti se u prošlost sa ovim znanjem koje imamo danas
[Vrh] Go down
Legionar
Moderni čovjek


Male
Gemini Dog
Broj postova : 8711
Age : 22
Location : Negdje u mislima
Registration date : 27.07.2008

PostajNaslov: Re: Strašne priče   ned pro 19, 2010 8:53 pm

Ako ništa, zato da bismo razbili mnoge predrasude i okove vjerovanja koji se i postoje, a vuku korijene iz tog doba. :)
(Pod time mislim poglavito na to da sve te čari dolazi od "sotone" što je pak rekla Crkva, a zbog istog sada mnogi niti ne vjeruju da one postoje)

_________________
"Learn what is true in order to do what is right."
[Vrh] Go down
Fear
Žaba


Male
Aries Monkey
Broj postova : 227
Age : 24
Location : Yuggoth
Registration date : 19.12.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   ned pro 19, 2010 9:10 pm

Legionar je napisao/la:
Ako ništa, zato da bismo razbili mnoge predrasude i okove vjerovanja koji se i postoje, a vuku korijene iz tog doba. :)
(Pod time mislim poglavito na to da sve te čari dolazi od "sotone" što je pak rekla Crkva, a zbog istog sada mnogi niti ne vjeruju da one postoje)

osobno sam vjernik, ali smatram da je vjera neto privatno što svatko drži u sebi i koristi kad mu je najpotrebnije, tzv. unutarnja snaga ali crkva mi ne ide pod kapu prvo zbog inkvizicije a drugo zbog vjerskih ratova..tako da nekako ne volim slušati crkvu
[Vrh] Go down
guitar_master
Riba


Male
Libra Goat
Broj postova : 175
Age : 25
Location : u gusarskom brodu
Registration date : 08.07.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   čet pro 23, 2010 10:51 pm

randajad, preedobra je priča :)
fearove su isto ok ;)
[Vrh] Go down
randajad
PraGlodavac


Male
Virgo Pig
Broj postova : 726
Age : 21
Location : Kralewskovgrad , Griffiniskaja Dyctyonaryty
Registration date : 05.10.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   pon sij 03, 2011 9:43 pm

CITAT : "Obitelj Brandhauser iz srednje Slovacke je prokleta. To o njoj tvrdi nekoliko stanovnika grada. Price o povezanosti s vragom rasirile su se po okolici brzinom munje. Sto je zapravo u svemu istina?
Prokletstvo obitelji Brandhauser pocinje jos u 19.stoljecu. Tada je, navodno, jedan od clanova obitelji potpisao ugovor s vragom. Nije ga ispunio, i zbog toga vrag vec vise desetljeca podsijeca njegove potomke na dug, koji obitelj prema njemu ima!
Glasine o nasoj povezanosti s vragom stare su godinama. O njima mi je pripovijedao vec moj pokojni otac - kaze (1996.god) danas 76-godisnji Karlo Brandhauser. - "Mislim, da to tada otac nije uzimao za ozbiljno i pricao mi je to kao kuriozitet" - objasnjava dalje Karlo i dodaje: "Ne, ne sjecam se da se u vrijeme mog djetinjstva u nasoj obitelji dogodilo nesto, sto bi potvrdjivalo ove oceve price".
Usprkos tome, Karlo Brandhauser, najstariji clan obitelji u listopadu 1995.godine - na dan svog rodjendana - kao prvi od zivucih potomaka dobio je poruku od vraga.
Poruka je bila napisana crvenom tintom (kasnije se utvrdilo da je to bila krv) i sadrzavala je na latinskom slijedece rijeci: "Ispuni svoj ugovor s vragom". Poruka u obliku papirnatog svitka, bila je stavljena u malu trubu, slicnu vrazjem kopitu.
Najprije sam pomislio kako se netko sa mnom grubo nasalio, i smatrao sam to malo neprimjerenim poklonom za covjeka mojih godina - nastavlja pricu stari gospodin. - "Samo nisam znao tko i zasto se sali na moj racun. Nitko iz obitelji si to ne bi dozvolio".
Na los vic se zaboravilo. Kada je na dan svog rodjendana, dva tjedna kasnije, dobila isti takav "poklon" njegova 55-godišnja kcerka Marija, a zatim istom prigodom pocetkom prosinca i njezina kcerka, 36-godišnja Ana, cijela stvar postala je vise nego sumnjiva i vrlo ozbiljna. Nitko iz obitelji nije imao velikih neprijatelja, dapace, obitelj Brandhauserovih bila je kod mnogih ljudi uvijek vrlo cijenjena. "Postepeno smo eliminirali sve mogucnosti da bi nas netko htio prestrasiti." - kaze Marija - "Nismo pronasli ni moguce zastrasitelje, ni motiv, koji bi ih u tome mogao voditi. Tada smo poceli traziti uporisnu tocku u proslosti."
Nakon mjesec dana uspjeli smo otkriti dnevnik Kornela Brandhausera, mojeg pradjeda. Dnevnik je bio zut, a neke njegove stranice su poispadale. Otkrili smo da su Kornela zanimale okultne, nadprirodne pojave. Na jednom mjestu u dnevniku pronasli smo zanimljiv dio: "Danas sam potpisao ugovor, koji ce odrediti sudbinu roda Brandhausera iducih desetljeca. Nadam se da ce to moji potomci, a i svi daljnji njihovi potomci znati cijeniti." Ovaj dio otkriva da je Kornel Brandhauser mogao s nekim tajanstvenim potpisati nekakav poseban ugovor, jer je inace bio vrlo precizan u opisivanju svojih poslovnih poteza. Samo na ovom mjestu nema nikakvih pojedinosti.
Karlo Brandhauser tome dodaje: - "Kornel, moj djed, umro je kada je meni bilo samo devet godina, tako da ga nisam imao prilike bolje upoznati. Ipak, jednom me odveo u svoju sobu, pokazao mi horoskope, kristalnu kuglu za gatanje i ostale druge okultne rekvizite. Za mene, tada djecaka, bile su sve to vrlo zanimljive stvari, ali nisam tocno znao cemu sluze. Nisam razumio ni neke djedove price, koje mi je pricao. Bile su strasne, ali zanimljive. Moj je otac uvijek govorio kako je moj djed cudak. U takvom mi je sijecanju i ostao."
Ono sto najvise zacudjuje jeste analiza. Njome je utvrdjeno kako je upotrijebljeni papir na svicima star oko 150 godina (!) a poruke su doista ispisane krvlju, i sve tri su u najmanjoj crtici identicne. Obitelj Brandhauser ceka sto ce se dalje dogadjati..."
:O


Zadnja promjena: randajad; sri sij 19, 2011 4:33 pm; ukupno mijenjano 1 put.
[Vrh] Go down
Fear
Žaba


Male
Aries Monkey
Broj postova : 227
Age : 24
Location : Yuggoth
Registration date : 19.12.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   uto sij 04, 2011 1:11 am

jako zanimljiva priča, no nisam razumio što je mislio postići potpisivanjem tajanstvenog ugovora confused
[Vrh] Go down
randajad
PraGlodavac


Male
Virgo Pig
Broj postova : 726
Age : 21
Location : Kralewskovgrad , Griffiniskaja Dyctyonaryty
Registration date : 05.10.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   uto sij 04, 2011 2:00 pm

ma ne znam , valjda je htio upropastiti nadolazeće generacije :)
[Vrh] Go down
Fear
Žaba


Male
Aries Monkey
Broj postova : 227
Age : 24
Location : Yuggoth
Registration date : 19.12.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   uto sij 04, 2011 8:57 pm

prokleta li čovjeka shock
[Vrh] Go down
randajad
PraGlodavac


Male
Virgo Pig
Broj postova : 726
Age : 21
Location : Kralewskovgrad , Griffiniskaja Dyctyonaryty
Registration date : 05.10.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   uto sij 04, 2011 10:54 pm

zubi
[Vrh] Go down
Dantalion
Čovjek


Male
Pisces Buffalo
Broj postova : 4201
Age : 31
Location : u prolazu..
Registration date : 16.03.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   uto vel 01, 2011 10:57 pm

"U Ličkoj Rječici živjela su dva mladića koji su se zvali Marko i Stjepan. Oni su bili najbolji prijatelji, toliko da su jedan drugom obećali da će biti kumovi jedan drugom kada su budu ženili. Uzeli su nož i zarezali su ruku i spojili ih da to obećaju i krvlju.

Kada su odrasli, postali su jako različiti ljudi. Marko je bio dobar čovjek, radio je na imanju svoga oca, bio je vrijedan, uvijek je htio pomoći. Stjepan je bio nezaposlen, trošio je puno novaca svojeg oca u barovima i na kockanje. Marko ga je upozoravao da mu to nije dobro i da bi se trebao negdje zaposliti, ali mu je Stjepan rekao da se ne brine za njega. Jednog dana Stjepan je izgubio puno novaca na kartanju, a nije više imao od koga posuditi i sljedeće jutro je pronađen mrtav u jednoj uličici.

Marko je nekoliko mjeseci redovito posjećivao Stjepanov grob na malom lokalnom groblju nedaleko od grada. Marko je znao da mora nastaviti svoj život, što je i učinio. Godinu dana kasnije upoznao je jednu mladu djevojku koja se zvala Marija, koja se tek doselila u grad. Šest mjeseci poslije odlučili su se vjenčati.

Tada se Marko sjetio obećanja koje je napravio sa Stjepanom dok su bili djeca. Stjepan je bio mrtav, pa, jasno, nije mogao mu biti kum. Ali Marko je osjetio da barem treba poštivati svoje obećanje i pitati ga, bio on živ ili mrtav. A, osim toga Marko je bio i malo praznovjeran. I smatrao je da bi Stjepan mogao doći kao duh i uništiti njegov život ako ga ne pita.

Jedne noći Marko je otišao na mjesno groblje. Otvorio je vrata groblja koja su glasno škripala dok ih je otvarao. Otišao je do Stjepanovog groba i rekao mu o planovima za vjenčanje. ''Sjećaš li se onoga što smo si obećali dok smo bili djeca?'', pitao je Marko. ''Bilo bi lijepo kad bi mi mogao biti kum, ali kad si mrtav i…….''

Ali prije nego što je Marko završio rečenicu, osjetio je da tlo počinje podrhtavati pod njim. Postajalo je sve jače i jače, i svjetlo se pojavilo na nebu. Otvorila se velika rupa tamo gdje je bio Stjepanov grob. Marku se krv sledila u žilama kad je se Stjepan počeo polako dizati iz zemlje, njegovo lice je bilo isto kao kada je sahranjen.

''Lijepo od tebe što si došao i pitao me.'', rekao je Stjepan. ''Mislio sam da nećeš nikad doći.'' Marko je jedva progovorio: ''Pa…….ti si bio mrtav, kako to da se nisi uopće promijenio?''

''Ne puštaju ljude u Raj tko je nešto obećao i nije ispunio.'', odgovorio je Stjepan. ''Tako sam ja ležao ovdje cijelo vrijeme. I bit ću i dalje prisiljen, ako mi ne daš da ispunim obećanje i budem ti kum na tvom vjenčanju.''

Marko je shvatio da ne može ništa drugo nego pomoći prijatelju. Tako je on njega odveo u grad. Ne moram ni reći kako su građani bili prestravljeni i začuđeni kada su vidjeli Stjepana, kojega su sahranili prije godinu dana, koji se vratio nazad živ. Kada su vidjeli da je isti kao što je bio, stanovnici su ga počeli ponovno prihvaćati, iako je već bio mrtav.

Došao je i dan vjenčanja, svi su se zabavljali do ranih jutarnjih sati. Dok je Marko uživao u sporom valceru sa Marijom, Stjepan ga potapšao po ramenu i rekao:

''Vrijeme je da idem. Bilo bi lijepo da me ti otpratiš do groblja. Tako se možemo oprostiti…''

Marko je poljubio Mariju i rekao: ''Vratit ću se ovdje, obećajem ti.''

Njih dvojica su krenuli na groblje, većinom su šutjeli. Stjepan je gledao u sjaj zvijezda s osmijehom na licu. Kada su došli do groblja Stjepan je otvorio vrata, a sada nisu bili s druge strane stari, kameni grobovi, nego zlatni put koji vodi kroz predivnu šumu sa šarenim voćkama. Pjesma ptica je bila nešto najljepše što je Marko ikad čuo.

''Da li je to Raj'', Marko je pitao Stjepana

''Mora biti'', odgovorio je Stjepan. ''Ali ti ne možeš ići, još nije tvoje vrijeme. A usto ti imaš i ženu koja te čeka u gradu.''

Marko je znao da mora ići nazad, ali nije mogao maknuti pogled s tih ljepota Raja. ''Mogu li ići s tobom?'', pitao je Marko. ''Izaći ću za nekoliko minuta, obećajem. Moram vidjeti kako je unutra.

Stjepan je znao da Marku duguje uslugu, pa mu je dopustio da ga slijedi unutra. Oni su šetali kroz predivne šume, livade i plaže, Marko je razmišljao o tome kako je to ljepše tisuću puta nego što su govorili da će biti. Marku su došle suze na oči od tih svih ljepota.

Kada je pogledao na sat, začudio se što je već prošao jedan sat otkako je on ovdje, a izgledalo je samo kao da je prošlo samo nekoliko minuta. Marko je htio nastaviti hodati, ali je ipak potapšao Stjepana po ramenu i rekao da mora ići.

''U redu onda.'', rekao je Stjepan s osmjehom. ''Možda ćemo se vidjeti jednog dana.''

Rekavši to, svijet oko njih je nestao i Marko se ponovno našao na mračnom groblju. Nije mogao dočekati da dođe u grad i kaže Mariji što ih čeka s druge strane. Ali dok je hodao grobljem primijetio je da se nešto čudno dogodilo. Staro, malo groblje sada je bilo popunjeno novim grobovima, velikim spomenicima i mauzolejima.

Kad je došao u grad, pomislio je da je skrenuo negdje s puta i došao u krivi grad, jer je grad bio pun visokih zgrada od stakla i čelika. Ljudi su bili čudno obučeni i gledali su u njega kao da je neko čudovište. ''Gdje sam ja?'', upitao je prolaznika. ''Ti si u Ličkoj Rječici.'', odgovorio mu začuđeno. ''Što je s tobom? Da li si pijan ili što?''

Marko je već bio prestravljen. Pitao je po gradu za Mariju, ali nitko nije čuo za nju. Pokušao je naći svećenika koji ih je vjenčao, ali bezuspješno. Tamo je naišao na jednog svećenika kojem je ispričao cijelu priču o tome kako je otišao na groblje odvesti mrtvog prijatelja i ostalo. Svećenik se počeo smijati i naravno nije mu vjerovao i rekao je:

''Nemoj govoriti gluposti. Čuo sam tu staru priču o duhovima već milijun puta.''

''O čemu govorite?'', pitao je Marko.

Svećenik je zapalio cigaru i tada je rekao Marku da je to stara priča o mladoženji koji je nestao na dan vjenčanja, a mlada, kada je vidjela da je on nestao, razboljela se i umrla.

''To nije moguće!!!'', vikao je Marko.

Svećenik je izvadio debelu, prašnjavu knjigu s vrha police. Otvorio je knjigu i rekao:

''Ne kažem da je to istinita priča, ali imam stare crkvene spise o tome.''

Našao je zapis o vjenčanju, pokazao ih Marku i rekao: ''Vidiš? Evo ih, vjenčani prije 150 godina.'' Marko je pogledao u zapis i ''smrznuo se''. Imena koja su pisala su bila Marija i Marko.

Marko nije ispunio ono što je obećao Mariji da će se vratiti, a nije se vratio. Marko nikad nije povjerovao da ga nije bilo 150 godina. Marko je otišao ponovno na groblje i nikad se više nije vratio. Nitko ne zna što je bilo s njime. Zapravo, govori se da njegov duh još uvijek luta starim dijelom groblja u Ličkoj Rječici, izvan Raja. Ako želite ići pomoći njemu da nađe Mariju, bolje nemojte, zbog toga što je već bilo desetak slučaja da je netko otišao na taj dio groblja i nikad se nije vratio."
[Vrh] Go down
Floridain
Dinosaur


Male
Aries Horse
Broj postova : 384
Age : 26
Registration date : 23.02.2011

PostajNaslov: Re: Strašne priče   ned vel 27, 2011 9:33 pm

I ovo je vezano za Ličku Riječicu:


Kažu da će smrt posjetiti svakoga, od okrutnoga tiranina do najvelikodušnijega čovjeka na svijetu. A baš to je bio Ivica Marinović, velikodušan i ljubazan mladi seljak i svi za njega kažu da nije zaslužio ništa drugo, nego samo najbolje u životu.

Živio je sa svojom ženom, u koju je bio zaljubljen već od djetinjstva, u jednom malom selu u brdima. Bili su poprilično siromašni, ali su bili veoma sretni i nisu se nikad žalili. Jedina stvar koju su željeli je ta da ostanu zajedno zauvijek.

Jedne zime u selo je došla jedna teška bolest i njegova se žena razboljela. Svaki dan joj je bilo sve gore i gore. Nakon mjesec dana borbe s bolesti, jednog jutra se nije probudila.

Seljani su pokopali njegovu ženu na mjesnom groblju. Ivica je znao da ne može ostati u selu jer je puno njihovih uspomena. Nedugo nakon smrti, u proljeće je Ivica spakirao stvari i otišao zauvijek iz sela.

Išao je preko planina i dolina, prolazio kroz krajeve koje nikad nije vidio, prolazio je kroz šume, gdje je često čuo zastrašujuće zvukove koji su dolazili od iza mračnih drveća. Na putovanju je jeo samo ono što je našao na putu, poput raznih životinja, šumskih plodova i slično. Nakon 3 mjeseca lutanja Ivica se zaželio ljudskog društva. Jednoga dana je došao do jednog brda sa kojeg je vidio jednu prekrasni nizinu u kojoj je bio jedan grad u kojemu je vidio lijepe nove kuće. Ivica je krenuo u grad i na ulazu je stajala ploča s natpisom:

”Dobrodošli u Ličku Rječicu, svi su dobrodošli”. Ivica je ušao u grad i u gradu je vidio ono što svaki grad ima: crkva, trgovina, restoran i mali hotel. Ali se začudio kad je vidio u da u gradu nedostaje nešto veoma važno. Lička Rječica nije imala groblje.

Došao je do jednog mještanina i pitao ga: ”Oprostite gospodine, možete li mi reći gdje je vaše groblje?”

Na to pitanje čovjek se počeo smijati i rekao ”U našem gradu nema groblja.”

Ivica se začudio kako u gradu nema groblja na što mu je čovjek odgovorio da ovom gradu ne treba groblje zato što ovdje nitko ne umire, svi su ljudi zdravi i sretni.

Čovjek mu je pokazao malu rječicu i rekao je da je puna mineralima koji su ljekoviti, zato što rijeka dolazi iz jedne špilje koja ja sveta. I rekao je da u ovom gradu nitko se ne razbolijeva i nitko ne umire!

Čovjek je pogledao čovjeka i rekao mu je: ”Sigurno si gladan, dođi danas navečer u restoran na večeru, obećajem da će biti puno hrane za tebe.

Ivica nikad nije čuo tako ludu priču i razmišljao je da ne prihvati ponudu, ali je bio preumoran od puta i pregladan da odbije. I na kraju ipak je prihvatio ponudu.

Čovjek je dao Ivici da se okupa i dao mu je neku svoju odjeću da odjene, zato što je njegova bila pokidana od puta.

Ivica je došao u restoran i bilo je baš kao što je rekao čovjek, stol pun razna hrane: voća, povrća, kruha i mesa. Ivica se dobro najeo i rekao je da nikad nije jeo bolje meso od ovoga i pitao je o koje je to životinje, a nitko mu nije htio reći.

Ivica je odlučio da mu Lička Rječica postane novi dom. Našao je posao kod jednog farmera. Svaku večer nakon posla, Ivica je išao u restoran i tamo ga je svaki dan čekao pun stol hrane.

Nakon nekog vremena Ivica je počeo vjerovati da tu nitko ne umire. Svi su izgledali sretni i zdravi. Ivica je čak pomislio da je tijekom putovanja umro i da je ovo sve raj.

Ali jedne noći Ivica se probudio iz dubokog sna i čuo je neki čudan zvuk. Zvuk je dolazio iz mračne šume koja je okruživala grad. U početku on je samo čuo cvrčke i vukove, ali onda bi čuo nešto poput šaputanja. Mnogo glasova je dolazila iz mračne šume. Ivica to nije mogao shvatiti što je to. Nakon nekog vremena bi zvukovi prestali i on bi ponovno zaspao.

To se ponavljalo svakog dana, nakon posla odlazio je na večeru i onda je otišao kući spavati gdje je čuo zvukove. Nakon nekog vremena više nije ni mogao prestati jesti tu ukusnu hranu.

Stravični, nerazumljivi glasovi dopirali su iz mračne šume, pojačavajući se kao da ga okružuju, tada nestajali brzo kao što su i došli. Ivica je shvatio da mu nešto iz hrane daje te lude snove ali mu to nije puno smetalo zato što mu je ta hrana bila toliko neodoljiva da nije mogao prestati jesti.

Jedne noći kad se probudio čuo je glasove, ali sada iz kuće njegovog šefa. Pogledao je kroz prozor i kroz zavjesu od šefove kuće je vidio tri sjene. To mu je bilo veoma čudno, zbog toga što je šef bio budan tako kasno u noći, a još je imao i društvo. Ivica je čuo kako oni govore: ”Taj momak postaje sve bolesniji svaki dan”, rekao je njegov šef. ”Ako čekamo još puno, on će bit prebolestan za nas da jede.”

”Postao je dosta velik za sada”, rekao je drugi. ”Jesi li ga vidio nedavno? Od njega možemo dobiti 3-4 dobrog ručka od njega.”

”Samo gledajući ga kako radi, već počnem sliniti”, rekao je treći.

Ivičin šef je tada odgovorio: ”Dobro, ubit ću ga sutra, ali mi vi morate pomoći ovaj put. Neću da opet moram ostati budan cijelu noć, kuhajući ga, kao prošli puta.”

Kada je to čuo smučilo mu se i sada zna zašto u Ličkoj Rječici nema groblja. On je jeo tijela mrtvaca i što je najgore, on je sljedeći!!!

Znao je da nema izbora i da mora pobjeći. Istrčao je iz kuće i otrčao je u šumu. Prolazio je u sred noći kroz mračnu šumu, nije ništa vidio, ali je samo trčao ravno da dođe do nekog tko mu može pomoći. Trčao je dokle je mogao. Nakon nekog vremena srušio se, u ušima je čuo otkucaje svoga srca.

Počeli su se čuti oni glasovi ponovno. Glasovi su postajali sve glasniji i glasniji, i napokon je uspio čuti što to glasovi govore:

”Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob!”

To je bilo u trenutku kada je mjesečeva svijetlost prodrla kroz grane drveća i tako na mjesečini je mogao vidjeti prizor od kojeg mu se krv sledila. Šuma je bila puna ljudskih kostiju, lubanja, ruka, nogu i prstiju. Možda su oni bili samo putnici poput Ivice. Šaputanje je postalo još glasnije:

” Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob!”

Ivica je bio dobar čovjek i htio je pomoći njihovim dušama. Bio prestravljen, umoran i bolestan, ali je znao što treba učiniti. Našao je veliki kamen i iskopao je jedan veliki grob. Nakon nekoliko sati kopanja, njegove ruke su bile izrezane i krvarile su. Stavio je kosti u grob i zatrpao ga je sa zemljom.

Nakon što je pokrio sve kosti sa zemljom, glasovi su odjednom prestali i noć je postala ponovno tiha. Ivica je tada nastavio dalje trčati i nestao je u mraku šume.

Nakon nekoliko dana Ivica je stigao u jedan grad, gdje je odmah potražio šerifa. Ispričao je cijelu priču jednom policajcu, koji mu naravno nije odmah povjerovao, ali je posumnjao da bi to mogla biti istina zato što su i prije neki ljudi odlazili u taj grad, a nitko se nikad nije vratio. Policajac je pristao s njime otići natrag u grad.

Kada su došli u grad, ulice grada su bile prazne. Pokušavali su nekoga dozvati, ali se nitko nije javio. Kada su otvorili vrata restorana, vidjeli su zastrašujući prizor. Bila je jedna večera odjednom smrznuta u vremenu. Stolovi su bili puni pokvarene, smrdljive hrane. Na stolcima su sjedili mrtvi građani Ličke Rječice, na njihovim licima se moglo vidjeti da su umrli u velikim bolovima, njihova koža je bila ljubičaste boje.

Tada se policajac okrenuo prema Ivici i rekao: ”Ti su se ljudi sigurno otrovali hranom.”, i uzeo je jedan dio mesa da ga ispita u laboratoriju.

Došli je još ljudi iz drugog grada koji su pomogli zakopati tijela pokojnika da se ne bi širila bolest, stvorivši tako prvo groblje Ličke Rječice.

Ivica je znao da se nisu otrovali hranom, nego da pokopavši kosti iz šume, njihove duše su se osvetile njihovim ubojicama prije odlaska na posljednje počivalište.

Ivica se odselio u drugi grad, koji je imao groblje, i Ivica je shvatio da od smrti ne možeš pobjeći i da svatko od nas jednom mora umrijeti
[Vrh] Go down
Fear
Žaba


Male
Aries Monkey
Broj postova : 227
Age : 24
Location : Yuggoth
Registration date : 19.12.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   uto oľu 01, 2011 1:21 am

predobra priča, nešto je jako popularna ta Lička Riječica
[Vrh] Go down
Floridain
Dinosaur


Male
Aries Horse
Broj postova : 384
Age : 26
Registration date : 23.02.2011

PostajNaslov: Re: Strašne priče   uto oľu 01, 2011 10:29 am

A ne znam šta bi ti rekao.Nikada nism bio tamo ali dosta je toga zanimljivog na netu.nu prvu nisam čuo o onom momku pa me je malo začudilo.U prvoj govore o vjenčanju i o običnim ljudima a u drugoj o kanibalima (ljudima koji jedu ljude).


Totalni parados.
[Vrh] Go down
randajad
PraGlodavac


Male
Virgo Pig
Broj postova : 726
Age : 21
Location : Kralewskovgrad , Griffiniskaja Dyctyonaryty
Registration date : 05.10.2010

PostajNaslov: Re: Strašne priče   sri oľu 02, 2011 7:39 pm

:ghosts: hiding affraid
[Vrh] Go down
Sponsored content




PostajNaslov: Re: Strašne priče   Today at 9:28 pm

[Vrh] Go down
 
Strašne priče
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 6 / 10.Go to page : Previous  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10  Next
 Similar topics
-
» FOTO/VIDEO NATJEČAJ - "JESENSKA PRIČA"
» Ugriz poskoka-Moja priča
» Flint Red Coyote -Sam u divljini-
» Rijeka nije samo voda - život na Dravi
» Bijeg od kuće

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
 ::  Misterije i neobjašnjivi fenomeni :: Ostale misterije-
Forum(o)Bir: