Strašne priče

Pakao na ljetovanju

Svako ljeto odlazim kod djeda i bake na ljetovanje na selo oko tri tjedna. Mislim da mi je ovo posljednja godina što im dolazim na ljetovanje jer već je pomalo glupo da djevojka od četrnaest godina odlazi djedu i baki na ljetovanje. Iako će se oni jako rastužiti kada im to kažem, svake godine mi je sve dosadnije iako oni misle da mi je užasno zabavno živjeti tri tjedna na selu. No ove godine nije očito da neće biti tako dosadno jer jučer kada samu ujutro išla u meli dučančić upoznala sam jednog dečka po imenu Siniša. Bio je baš drag i simpatičan još smo se zabrbljali kada smo izašli iz minjjaturnog dučana. Kada sam ga upitala gdje živi samo je brzo rekao da mora ići. To mi je bilo iskreno pomalo čudno. Otišla sam u malenu kućicu djeda Rudolfa i bake Ane. Imali su prekrasan vrt ispred kuće, bilo je svakojakog cvijeća i pokraj kućice u zagrađenom prostoru na brjegiću pasle su se nekoliko kozica i ovčica. Sve ih je čuvao djedov pas Bingo. Ponekad sam ipak voljela to mjesto jer sam uživala u prirodi iza kuće je bila šuma, a sve okolo, cvijeće, livade, pašnjaci... Voljela sam se odmoriti od bučnoga grada. Sjela sam si van na klupicu ispred kuće i uzela neki ljubavni roman i počela čitati, nisam ni prim jetila kako je vrijeme brzo prolazilo, odjednom iz čitanja me trgne baka zovući me na večeru. Djed i baka nisu imali struje što je bilo pomalo jezivo ali meni simpatično, jer uvijekl sam smatrala da je bilo ljepše kada nije bilo televizije, kompjutora i ostalih stvarčica koje zatupljuju um. Ja sam uvijek ipak za dobru knjigu i pjesmicu. Zato što nije bilo struje baka je već na stol stavila pet velikih svijeća. Nakon večere smo počeli razgovarati, bilo je baš ugodno, svijeće su već odavna gorjele, toliko smo se uživili u pričanje da smo zaboravili na pojam o vremenu. Zasigurno je već prošla ponoč. Tada smo odjednom čuli neko cvičanje, djed se uplašio brzo je dograbio svijeću i izašao van, znala sam da se zabojao da netko ne kolje životinje. Tada sam upitala baku jel u šumi ima vukova, ona je odgovorila: „Zlato ima, ali nemoj s time razbijat glavu.“ Tada je baka pojurila za djedom kao i ja. Iza kuće imali smo što vidjeti. Kokošinjac je bio sav porušen, kokoši su se razbježale, i dalje su uplašeno kokodakale, nasred kokošinjca bilo je mrtvo janje, ako je još uopče tako izgledalo, bilo je bez glave i kože, mogli smo vidjeti sve orane, žile i krv ja sam zavrištala! Djed se je ukipio, tada je baka zavrištala ja i djed smo se okrenuli prema njoj i ponovno smo svo troje zavrištali, na kućici je ovčjom krvlju bilo napisano: „Mira ja dolazim.“ Bilo je to moje ime! Djed je mene i baku brzo otjerao u kuću te je reko da će on to sada počistiti. „Bako tko to dolazi po mene?“ uplašeno sam ju upitala dok smo sjedjele za stolom. „Ma to su se neka djeca zezala!“ odgovori ona zabrinuto. „Aha, zezanje je odsjeći janjetu glavu, otrgnuti kožu i na kućicu napisati riječi krvlju!!! To je normalno!!!“ histerično sam vikala. Baka ništa nije rekla. Sjedjele smo tako satima, i satima... Ponovno smo izgubile pojam o vremenu, čekale smo djeda ali on nije dolazio, tada se je začulo kucanje na vrata, bio je to djed pretpostavljala sam ali baka nije u to vjerovala upitala je „Tko je?!“ „Ja sam drga!“ odgori djed. Bak otključa vrata, i na nju skoči neka spodoba! Bio je to djed bez kože!!! Vriskale smo!!! Pobjegle smo oba dvije na tavan!!! Zaključale vrata i stisnule se u kut, bio je mrak! Drhtale smo tako, misleći kako je sve ovo san, zaspale smo. Probudile su me jutarnje zrake sunce. Bila sam stisnuta za baku kada sam zaspala, ali sada nje nije bilo, protrljala sam oči i ugledala baku kako kleči pokraj zida na kojem je bilo napisano: DOŠAO SAM!!! Pretpostavljla sam da je to bilo napisano djedovom krvlju, još sam se više satisnula uz zid pa sam zazvala baku, i još jednom, ali ona se nije odazivala, bila mi je okrenuta leđima, skupila sam snage i došla do nje lagano sam je okrenula. Bila je mrtva! Kad sam je pomaknula glava joj je otpala, već je bila odrezana, a nije imala oči!!! Počela sam vrištati a onda se pokraj mene stvorio on! Siniša. Rekao je: „Došao sam!“ Zavrisakla sam. „Ti!!!“ skočila sam na njega i počela ga udarati šakama, a onda je nestao, ruke su mi pale a pokraj mene se stvorio vuk! Bio je to Siniša shvatila sam. Ugrizao me je za nogu, i počeo vuči, odvukao me je u prizemlje, znala sam da sam slabija od njega, jer ovaj vuk kao da je imao mišiće! Prošli smo pokraj djeda kojeg nisam mogla pogledati od straha, osjetila sam zemlju i otvorila sam oči, vukao me je prema šumi!!!

Hahah, gdje si ovo našao?

Ova prica pocinje 1946. godine u Siromašnraom selcetu u Sjevernoj Americi.Mnogo ljudi je bilo siromašno zbog rata i sama povijest sela nije baš Opjevana.Oko 12.0000 ljudi je išlo na prisilni rad za bijednu placu od 5$ na dan.Nakon nekog vremena bi se moglo skupiti novca da seljani odmah ne potroše placu na pice i prekopotreban obrok.Više od 1500 ljudi bi umrlo na radu zbog jakog sunca i neprestanih udaraca lopatom i ostalim alatom da bi radnici bili brži i efikasniji.Ljudi koji nisu htjeli ici raditi ili pomoci u radu bili bi ubijeni,pa su svi bez obzira na godine,nacionalnost,vjeru i pomocne veze morali ici na radove.Kad bi radnik došao do rudnika ili neke druge destinacije za rad prvo mora ispuniti formular(opet prisilno)da ce raditi bez odredenog vremena,da si sam odgovoran za sve što ti se dogodi,i da ceš raditi za 5$ na dan.Oni koji nisu htijeli popuniti papire doživjeli bi istu sudbinu kao i oni koji nisu htjeli ici,pa nemaju baš puno izbora.Jedan od prisilnih radnika zvao se Chris Montier koji je uvijek bio poslan u najtamnije dijelove rudnika te je prvi dobio ideju da se suprostavi Ljudima koji ga tjeraju za rad nakon kojeg dobije samo jadni obrok(Cijena pristojnog obroka je 15$ po osobi+ pice 7$)
Montier je prvi na naredbu:Idi u rudnik i kopaj dok ne pronadeš nešto što bi mi moglo pomoci.Zbog odbijanja naredbe poslan je na kazneni sud na kojem su ga(Kao i sve druge)osudili na smrt.Navecer Chris je odveden u (malo)neobican zatvor(u rudnik koji je zatvoren 1922 zbog smrti 90 rudara,a razlog smrti nepoznat).Na ulaz su stavili veliku plocu napravljenu od željeza te je zakucano 7 dasaka da Zatvorenik(nekako) nebi otvorio vrata i pobjegao u drugi grad,državu itd.Chris se nije bojao da ce ga vojnici ubiti koliko se bojao da ce ga ubiti isto što je ubilo ogroman broj rudara prije 20-ak godina.Navecer bi cuo cudne zvukove te nešto poput nekakvog šaptanja,ali Chris je mislio samo da polagano skrece s pameti.Nakon nekog vremena Chris je pronašao stare krampove prljave od ugljena što nije neobicno buduci da je rudnik bio pun ugljena.No što je pronašao zakopano ispod skoro poka kile pijeska je bilo užasno.U pijesku se nalazila ljutska lubanja i odmah pored nje kramp zamrljan kapljicama crvene tekucine životne važnosti(ili krv).Kad su policajci maknuli plocu sa ulaza da pronadu Chrisa i da ga streljaju naden je mrtav,a razlog smrti...NEPOZNAT.Ljecnik je(kako bi udovoljijo policajcima)rekao da je umro od straha.Nakon 2 tjedna policajci su odlucili srušiti rudnik,a kad su došli do pijeska sa zakopanom lubanjom i krampom,nicega nije bilo,osim ceduljice na kojoj piše:Macco Mochha 1890.-1922.Ništa zastrašujuce,ali policajci su culi isti onaj cudan zvuk te su vidjeli kostur covjeka bez glave u rudarskoj odjeci,a na ceduljici piše Macco Mochha.Policajci su se uplašili što mu se desilo pa su pobjegli.No vrata su bila zapecacenja,a na vratima je bila slika covjeka u rudarskoj odjeci,a na ceduljici piše Macco Mochha.Rudnik je opet otvoren,a policajci su nadeni mrtvi.Kad je bio sljedeci prisilni rad dobrovoljno se prijavio covjek star oko 30 godina,ali dok je ispunjavao formular i kad su ga pitali kako se zove on im je rekao:Macco Mochha,i da je roden 1890.,a da je umro 1922.Nisu mu vjerovali,ali su ga pustili da radi.Nakon što je rad završio svi radnici su umrli,a radnik koji se je prestavio imenom:Macco Mochha nije više viden.

Novus ordo seclorum je napisao/la:

Hahah, gdje si ovo našao?

Naletio slučajno na jednom sajtu

http://www.underworldtales.com/classic.htm
Ovdje ima puno starih horror priča

Science. Auch wenn die Wissenschaft hilft dem Menschen zur gleichen Zeit zerstört sie einen Mann. Jeden Tag entwickelt sich jeden Tag hilft. Jeden Tag zerstört die Menschen von innen und von außen. Da der Mensch schafft etwas Unmenschliches ... Gestern von morgen wird, wird morgen gestern, und heute gibt es keinen ... Nichts, aber immer noch nicht existieren sollte! Aber das würde noch existieren, wenn es nicht gestern? Wie würde sich ergeben, wenn nicht morgen, heute? Keine Vergangenheit, keine nichts, keine Zukunft und keine alle modernen. Was kann passieren, wenn ein Mann geht zu weit mit ihrer Weisheit? Es gibt nur einen Weg, das herauszufinden:
Der Mann, der zu weit gegangen ist mit der Wissenschaft
Mein Name ist John Wallysean. Ich bin Arzt, und sehr geschätzt. Obwohl ich versuche, optimistisch zu sein Ich weiß, das hat ein Ende! Das Ende ist nahe, und das ist, warum ich so viel wie ich kann leben wollen. Ich fürchte nicht das Ende, weil das Ende ist ein neuer Anfang. Ich habe Angst, Angst! Angst ist das Einzige, was mir Angst haben sollte. Ich weiß nicht, warum ich glaube, mein Ende ist nah, aber es ist. Es ist sehr eng.
Wenn ich könnte heilen Tod. Ich müsste, aber ich darf nicht. Das würde zur Zerstörung des Gleichgewichts des Universums. Jeder hat seine Zeit. Aber ich werde es tun, die Toten werden auferstehen und die Lebenden werden leben. Stunde ist großen Veränderungen kommen. Es wird mir gelingen! Niemand kann mir das Gegenteil! Ich habe eine Macht, die niemand hat! ich kontrollieren kann Leben und Tod! Der Tod kann nur auf mich schauen, um zu neuem Leben!
Sehen, was passiert, wenn ein Mann geht zu weit mit der Wissenschaft. Ein gewöhnlicher Mensch wird zum Tier, das ausnutzt sein Wissen. Welcher Mann kann immer noch passieren? Kann mehr mit Macht besessen?
Mein erstes Experiment. Ich werde versuchen, mein Großvater wieder zu beleben! Die lange Abwesenheit. Jetzt wird es wieder! Wieder einmal gehe ich zurück. Niemand wird sterben mehr! Ich will seinen Großvater zu erlösen. Weil ich tot war. Aufgrund meiner Arbeit, hatten wir einen Kampf! Da wurde ich von einem Pferd getötet! Opa Ich werde dich erlösen! Soon! Ich weiß, du wirst Erfolg haben! Es muss gelingen! Es ist Zeit zu beginnen Ihre ... Hier ist es ... ch befehle euch Leiche: STEH AUF! MOVES! Willkommen zurück Freund. Ich habe es getan! Leiche wird wiederbelebt! Ich wusste, dass ich Erfolg haben würde!
Man würde denken, dass alles perfekt ist, aber dies wird nicht einmal um es zu schließen ...
Es scheint, dass der Großvater, seit ich ihn Fehlverhalten wiederbelebt. Nichts Geschichte, und gerade auf einem Stuhl sitzend. Das einzige, was ich höre, ist das Atmen erleichtert. Bis mir klar ... Sein Leben beginnt von neuem! Es ist nicht möglich! Wie könnte ich falsch gemacht? Und wenn Sie schließlich überwinden die Macht der Sprache wieder sterben wird! Wenn es geht alles wieder von Anfang an! Und während ich merke, dass ich getan habe, mein Einbruch der Dunkelheit auf den Augen. Bald treffen wir uns wieder, Opa!

On english please, thank you!

Science. Even though science helps the people at the same time it destroys a man every day, every day will help develop. Every day destroys the people from inside and outside. Since man creates something inhuman ... Yesterday is tomorrow, tomorrow yesterday, and today there is no ... Nothing, but still should not exist! But that would still exist if it was not yesterday? How would arise if not tomorrow, today? No past, no nothing, no future and no all modern. What can happen if a man goes too far with their wisdom? There is only one way to find out:
The man who has gone too far with science
My name is John Wallysean. I'm a doctor, and very much appreciated. Although I try to be optimistic I know this is over! The end is near, and that is why I so much as I want to live. I do not fear the end because the end is a new beginning. I'm afraid, afraid! Fear is the only thing I should be scared. I do not know why I think my end is near, but it is. It is very narrow.
If I could cure death. I would, but I must not. That would destroy the balance of the universe. Everyone has their time. But I'll do it, the dead will be resurrected and the living live. Hour has come great changes. I will succeed! No one can think the opposite! I have a power that nobody has! I can control life and death! Death can only look at me to life!
See what happens when a man goes too far with science. An ordinary man is an animal that takes advantage of his knowledge. What man can still happen? May be more obsessed with power?
My first experiment. I will try to revive my grandfather again! The long absence. Now it is again! Once again I go back. No one will die more! I want to redeem his grandfather. Because I was dead. Due to my work, we had a fight! Since I was killed by a horse! Grandpa I will redeem you! Soon! I know you will succeed! We must succeed! It is time to start your ... Here it is ... ch corpse command you: STAND UP! MOVES! Welcome back friend. I've done it! Corpse is revived! I knew I would succeed!
One would think that everything is perfect, but this is not even close to it ...
It seems that the grandfather, since I revived him misconduct. Nothing history, and just sitting on a chair. The only thing I hear is breathing easier. Until I realized ... His life begins again! It is not possible! How could I go wrong? And when you finally overcome the power of language to die again! If it all goes back to the beginning of! And while I realize that I've done my dark on the eyes. Soon we meet again, Grandpa!

What the hell did I just read?

()

E ljudi evo vam jedne moje price. Secam se da je bio 19. ili 20. jul prosle godine,sto je znacilo da je vasar u mom gradu. Moja mama i mladji brat su izasli,a ja sam ostala sama u stan. I posto sam se ja smarala,a na TV-u nista,uzela sam mal' da citam strasne price. I posto imam ja taj obicaj kad gledam horore ili citam price da pijem vodu,otisla sam do kuhinje i natocila vodu u solju,a da bih bila sigurna da nema nicega u stanu,ostavila sam otvorena vrata na kupatilu. Kada sam popila vodu,otisla sam po jos,prolazim pored kupatila,vrata otvorena. Vracam se u sobu,kad ono vrata zatvorena. Vetar nije mogao da bude,prozori i vrata ne terasi su bila zatvorena. Dobro,otvorim ja vrata opet i odem u sobu. Kada sam opet popila vodu otisla sam,naravno,po jos,opet prodjem vrata otvorena,vratim se,ona zatvorena. Ja opet otvorim,i stala sam u hodnik da pijem vodu,i kako sam pila,cula sam kako je neko uzdahnuo iza mene. Okrenula sam se,nema nikog. Odem ja u sobu,dignem noge na sto,naslonim se na stolicu i prepustim muzici da bih se opustila. No,ni to nije dugo trajalo. Malo kasnije osetila sam kako mi se neko igra sa kosom. Okrenem se ja,tamo nikog. Kad cujem ja lupanje neko iz kupatila. Odem da vidim sta je bilo,ono vrata opet zatvorena. Dobro,ostavim ih ja tako,i pomislim 'Dobro je,bar imam svetlo u hodnku.' Pustila sam muziku opet,i odjednom -cak- ugasi se svetlo u hodnik. Ja sam se bukvalno tresla od straha,pruzam ruku da uzmem mobilni,kojeg sam ostavila pored lap-topa,njega nema. Pretrazim dzepove sortsa,ma jok bre,njega nema. Kad cujem ti ja odnekud pocetak Unforgivena,i setim se da mi tako zvoni mobilni. Slusam odakle dolazi,cuje se iz kupatila. Otvaram vrata,telefon na podu,ekrancic svetli. Pomislim 'Oo,moj spas!' palim svetlo u kupatilo,prilazim telefonu,ekrancic svetli. Propusten poziv-nema. Muzicki plerej-iskljucen. Udjem ja u onu plejlistu Zadnje pustano,secam se da Unforgiven NIJE bio na listi. Dobro,kako god. Okrecem majkin broj,nemam kredita. Pomislila sam da ako te noci ne umrem necu nikad. I nisam znala sta vise da radim,glupo mi je da odem sad kod komsija da trazim telefon,pa sam legla da spavam. Jedva sam zaspala te noci. I ujutru sam ispricala ono mami,ona mi,naravno,nije verovala. Kao i bilo ko drugi kome sam rekla. A sad na vama je da li cete vi da mi verujete.

On an isolated road around midnight, in upstate NY, a man and his girlfriend are driving. Suddenly a car approaches them from behind. "Pull over!" he says. The man shrugs and turns on a dirt road. He gets out and talks to the man. "What is it, babe?" the girlfriend asks, but she gets no answer. She shrugged and continued to browse through the different radio stations. Then she heard a crash "Babe?" she said hesitantly. She ran out of the car and saw her boyfriend's head bouncing back and forth on the radio antennae. The back lights were smashed in. Screaming, she goes to get her cell phone out of the car. As soon as she opens the car door she hears, "No use. . . No one will answer you."

JEDNE VECERI JEDAN DECKO IZADJE U GRAD SAM,NA JEDNO PICE,I VIDI JEDNU DJEVOJKU U BIJELOJ HALJINI...ODLUCI DA JOJ PRIDJE...I TAKO SU SE ONI ZEZALI I PILI CRNO VINO,DOK ODJEDNOM ON IZNENADA GURNE CASU I VINO SE PROSPE PO NJENOJ HALJINI..ONA GA ZAMOLI DA JE POVEZE KUCI,I DA JE SACEKA ISPRED DOK SE PRESVUCE.TAKO I BUDE,ODVEZE ON NJU,I CEKAO POLA SATA..SAT,SAT IPO...I ODLUCI DA IPAK POZVONI I DA VIDI ZASTO NE SILAZI...VRATA MU OTVORI NEKI STARAC, I KADA ON ZAPITA ZA IME CURE,STARAC MU ZAPANJEN ODGOVORI DA JE TO IME NJEGOVE CERKE KOJA JE UMRLA JOS PROSLE GODINE..NARAVNO DECKO NIJE POVJEROVAO..STARAC MU POKAZE SLIKU.....BILA JE TO ONA..ALI MALI I DALJE NIJE VJEROVAO, I USPUT MU OBJASNI STA SE DOGODILO,DA JE NAIM EPROSUO VINO PO BIJELOJ HALJINI U KOJOJ JE BILA..
STARAC GA JE SAMO GLEDAO.....NJEGOVA KCER JE BILA SAHRANJENA U VJENCANICI KOJU JE KUPILA PRIJE SVOJE SMRTI,NADAJUCI SE USKORO VJENCANJU SA SVOJIM DECKOM KOJEG JE MNOGO VOLJELA....
NI OVO NIJE UVJERILO MOMKA,KOJI JE ZATRAZIO EKSHUMACIJU...
KAD SU OTVORILI GROB...NA NJENOJ HALJINI BILA JE VELIKA CRVENA MRLJA......

za lucifera,kazu da je istinita ide ovako: kad se tacno u ponoc,nadjes sam na raskrsnici,prilazi ti lucifer,koji se moze pojaviti u BILO KOM obliku,cak i kao tvoj naj drug,roditelj poznanik,ali i kao neko nepoznat. i prilazi ti i pita koliko je sati,ako mu kazes 00h ide i ostavljate na miru,ako mu kazes ne on isto tako odlazi,ali cim on ode,ti kreces da cujes uZasne zvuke,zastrasujucu muziku i neka visa sila te vodi ka luciferu

@boyrobot Zanimljiva je ova priča o dečku i djevojci. Jedino bih te zamolio da na ovom forumu pišeš malim slovima, budući da se velika slova smatraju vikanjem, a ti sigurno ne želiš vikati na nas.

Što se ove druge priče tiče, ne znam gdje si ju čuo, ali mislim da ne vrijedi jer bi po tome već jako puno ljudi otišlo nasilno k luciferu.

mEN_iN_WHite je napisao/la:

Ukleti automobil o kome je ovde rijec je ford iz 1967. godine,koji je krstario americkim cestama sedamdestih godina.Ova prica je bila inspiracija mnogim filmovima i romanima,a ja znam samo za film "Auto".Sve pocinje na cesti broj 666, koja je bila 6 dio ceste 66,pa je dobila taj nepopularni naziv.
Iako je ova cesta vezana za nekoliko cudnih nesreca,ukleti Ford se pominje 1971. godine u lokalnim novinama Kortez Bjugla i to o nepoznatom napadacu koji je svojim fordom izazvao nesrecu na cesti a zatim nestao.U nesreci je poginulo cak 5-toro ljudi,a po prici ocevidaca i prezivjelih govori o tome da se je pojavio misteriozni automobil bez tablica,a onda je taj automobil skrenuo u suprotnoj traci i tako izazvao da kamion koji je isao prema njemu skrene i udari u punoj brzini tri automobila sa suprotne trake.Policija je uskoro obavjestena,ali niko nije mogao da nadje misteriozni auto.
Slijedeci slucaj se desava nekoliko mjesecei kasnije kada su svi zaboravili za slucaj.Na benziskoj stanici i kamionskom odmoristu (motelu) u blizini Grastin Roka, u Arizoni dešava se naizgled nesto veoma cudno.Naime djevojka ulazi u odmoristu sva uplakana tvrdeci da je vidjela duha.Vlasnik motela Dzejms Kalika je smiruje i ona mu prica uzasnu pricu...Na nekoliko kilometara od odmorista stopirala je crni Ford,ali su stakla bila zamagljena tako da nije vidjela vozaca.Bas kada je pomislila da ce auto otici,ali su se vrata otvorila i djevojka je usla.Izmedju devojke i vozaca je postojalo staklo crno i neprovidivo.Djevojka je zamolila vozača da je odveze na mjesto gdje se sad nalazi.Voznja je protekla u tisini i kad su stigli blizu odmorista rekla je da tu stane i kola su stala. djevojka je pokusala da izadje ali nije mogla vrata su bila zakljucana pokušala je ponovno ali bez uspjeha.Izmedju nje i vozaca se je konacno otvorilo staklo,a tamo je sjedio sijedi covjek kratko podsisane kose.Djevojka ga je zamolila da otvori vrata,ali bez uspjeha.Najzad,sada je djevojka bila vec uznemirena,da ne pominjem koliko je sada osjecala jezu.Pruzila je ruku prema vozacevom ramenu i vozac je okrenuo glavu.Tada je djevojka ugledala pravi horor mladiceve oci su izgledale veoma cudno,umjesto beonjace i zjenica,mladiceve oci su bile potpuno crne,kao dva klikera, a koza mu je u licu bila bijela skoro kao brasno.
Djevojka je pocela da vristi,a vrata su se otvorila i djevojka je izletjela iz kola i otrcala u odmaraliste...Jedan od posjetilaca te veceri je bio lokalni serif koji je u glavi sakupio 2 i 2 i shvatio da je toj onaj isti auto koji je prije nekoliko mjeseci izazvao nesrecu.Serif je usao u svoj auto i krenuo u pravcu koji je djevojka opisala.Slijedeceg jutra je serif pronadjen mrtav,a njegov auto smrskan.Posljedica je bila zakucavanje u drvo.ehhh
Slijedece nedjelje se desavaju cudni slucajevi u kome je bio zapazen crni ford.Kao sto su prometne nesrece,pregazeni pjesaci,cak se je jednom zaletio u stand sa hrenovkama usmrtivsi prodavca.Slucaj je došao cak do FBI.Teror misterioznog automobila ili Paklena kolica kako su ga lokalni mjestani prozvali traje 6 mjeseci.
Jedan od najpoznatijih slucaja je bio kada je auto punom brzinom uletio kroz prozor jednog restorana ruseci sve pred sobom sve do kuhinje.Uskoro je u zgradi izbio pozar i cijela je zgrada izgorjela do temelja,a auto se izvukao i nastavio put kao da nije nista bilo...
I onda jedne noci agenti koji su radili na slučaju "Paklena kolica" saznaju sudeci po tablicama da je auto van uporabe i da je prije toga pripadao mafijaskoj obitelji Vedrone,koji je u njemu izvrsavao neke od najuzasnijih egzekucija svojih suparnika.Godinama je sluzio samo za to,a onda ga je jednostavno ostavio na groblju automobila da trune.Ali kako su agenti saznali auto je jedne noci jednostavno nestao da bi zapoceo svoj krvavi pohod.Posto su ovo otkrili agenti odlaze do groblja i tamo ga zaticu kako se vraca sa svog paklenog puta.U izvjestaju je pisalo da je auto jednostavno prestao da radi.Kada su agenti prisli kolima unutra nije bilo nikoga,ni vozaca ni bilo koga drugog,ali odjednom je auto proradio i poceo da juri agente. poslije nekoliko minuta jurnjave,jedan od agenata uspjeva da aktivira magnetnu kuku i podigao je auto i bacio je u masinu za mrvljenje,koja ga je smrvila.
Strucnjaci koji se bave ovim poslom tvrde da je auto postao uklet zato sto su se u njemu godinama desavale uzasne stvari.I da je onaj vozac kojeg je djevojka vidjela vjerojatno samo nesmirena dusa jedne od zrtava mafijaske obitelji Vedrone...

Samo mi nije jasno kak su po tablicama identificirali auto..kad si na početku priče rekao da je auto bio bez tablica? 0o

Moja baka je imala pravo iskustvo s duhovima.

Naime, spavala je kod moje pokojne strine jer je moj stric bio na putu, radio je u Zagrebu preko tjedna, a moja strina je isto radila pa je njen sin onda ostajao s mojom bakom. I bilo je negdje oko 2 sata ujutro kad ju je jedne noći nešto probudilo. Ustala je i sjela na krevet i slušala u mraku. Ona je spavala u dnevnoj sobi, koja je bila blizu ulaznih vrata u kuću. Čula je lagano kucanje na istima i muški glas koji tiho šapće: " Ema, Ema." Ema je bilo ime moje strine. Moja baka je prestala i disat od straha... ali je svejedno krenula lagano prema vratim da vidi da nije možda striko došao kući prije vremena pa doziva potiho da ne probudi sve u kući. Kako su vrata imala mali prozorčić na gornjem dijelu, ona je pogledala kroz njega i nije vidjela nikoga pred njima. Dvorište je bilo osvijetljeno dosta dobro jer je ulična lampa dosta blizu, a i zid susjedne kuće je u biti cijelom dužinom dvorišta pa je bijela boja fasade dodatno osvijetljavala. S obzirom da je još uvijek mislila da je možda stric otišao okolo kuće il nešt, otvorila je vrata i izašla van te prvo pogledala na suprotnu stranu od ceste, prema dvorištu gdje je bio plastični stol i stolci jer je mislila kako će možda vidjeti stričevu torbu na tom stolu, al nije bilo ničega.

Kad je okrenula glavu na drugu stranu... vidjela je čovjeka u radnom odijelu kako hoda pokraj susjedovog zida... lijevom rukom se pridržavajući za njega.. horor u njoj je nastupio kad je vidjela da čovjek nije imao glavu. Naravno, digla je uzbunu, probudila pola ulice, a moja strina ju je smirivala i govorila joj da je to samo plod njene mašte. Idući dan, strina je otišla na posao i negdje oko podne joj je javljeno da je njen otac preminuo. Bio je građevinski radnik po struci.

Kad je ta ista moja strina umrla.. pa, bila je to teška bolest. Bila je najvrjednija žena koju znam, vodila brigu o djeci, moj stric ju je dosta maltretirao,ali nije se dala, bila je borac uvijek. Oboljela je od tumora na jajnicima, odstranila je dosta organa,ali su metastaze uznapredovale posvuda po tijelu. Kad je umrla nije imala 20 kilograma.. srce ju je držalo.. umrla je na Veliku Subotu. U tom trenutku kad je ona umrla, moja mama je bila sama doma, jer sam ja bila u posjetu kod bake i tetke, pazila sam na baku jer je bila jako bolesna, a moj tata i ostali članovi obitelji su bili kod strine.
Mama me nazvala točno u 22 sata, rekla mi da se svjetlo u kupaoni samo od sebe upalilo. I da je strina sigurno umrla. U tom trenutku zazvonio je fiksni i moj tata je javio da je stvarno umrla.


Moj djed je umro 17.kolovoza 1977. Točno 10 godina i 2 dana prije mog rođenja. Dok je bio na samrti, obećao je mojoj baki da kad umre, doći će joj se javiti i reći joj kako mu je na onom svijetu. Nakon što je umro, možda dva tjedna poslije, moja baka je slagala veš u ormar u svojoj sobi. U jednom trenutku, netko ju je toliko jako ošamarilo da je pala na krevet od udarca.. a na licu su joj ostali tragovi prstiju.. Moji roditelji su tome svjedočili.

Postojala je legenda u Čačincima, malom mjestu kod Orahovice, otkud je moja mama, o djevojci u bijelom, koja je poginula u prometnoj nesreći(udario ju je auto) i njen duh je viđan na pustim cestama, na dijelu gdje je poginula. Jedne večeri kad se moja mama vraćala s društvom iz kina, vidjela ju je kako prelazi cestu, nekoliko metara ispred njih. Mama kaže da je oko nje bila kao neka izmaglica, gotovo prozirna i svjetlila je na čudan način, kao krijesnica.


Priča vezana uz tu istu djevojku je da ju je jedan mladić jednom povezao. Dok su se vozili, malo su razgovarali i ona mu je rekla kako joj je hladno. On je pojačao grijanje ali ona je svejedno govorila kako joj je hladno. Dao joj je svoju jaknu i ona se njome ogrnula. Kad ju je ostavio ispred kuće zaboravio je na jaknu, djevojka je bila jako lijepa i odlučio je idući dan otići do nje, pod izlikom da mu vrati jaknu. Vrata mu je otvorila starija žena, u crnini. Objasnio joj je o čemu se radi,a gospođa se gotovo naljutila na njega i rekla mu da nek ide, jer mu je šala sasvim nepristojna. Kad joj je rekao da se ne šali i da je doista djevojku dovezao na ovu adresu i da ju je tu ostavio, ona mu je rekla da je ona poginula i da je ona njena majka.

Mladić nije odustajao i pričao je po mjestu što se dogodilo. Silom je želio dokazati da je to istina. Otišao je do njene majke i zajedno su odlučili opet otvoriti lijes.
Djevojka je ležala ondje... pokrivena njegovom jaknom.


U Slavoniji su prije obitavale vile.. tavanice, kako su ih zvali u narodnoj predaji...
Moja teta, kad su ona i njena sestra- moja mama, bile male, bile su na nekom slavlju na nekoj livadi, bilo je neko proštenje.. Kako to obično biva, teti se pripišalo i otišla je u šumu da to obavi. Ispred nje se pojavila prikaza... kako je ona to opisala, bila je to vila, Duge plave kose, obučena u Bijelu haljinu do poda i s prekrasnim osmijehom na licu. Svijetlila je sigurno pola metra oko sebe i lagano lebdjela iznad tla. Moja se teta uplašila i pobjegla. Više je nikad nije vidjela.

Zaista su jezive priče Alma. Mogu da zamislim šok kad je videla čoveka bez glave.

Možda ne izgleda strašna ali ja se sjetim ove priče svaki put kad sam na moru i kad je noć bez mjesečine.

- Siromašni mladić zaljubio se u djevojku iz imućne obitelji sa susjednog otoka. Djevojčina obitelj nije odobravala tu vezu,
ali je ljubav bila jača od svih zapreka. Mladić je, svake noći kada nije bilo mjesečine, plivao do djevojčinog otoka, a ona mu je
pokazivala put sa upaljenom uljanom svjetiljkom. Trajalo je to sve dok u ljubavnu tajnu nisu proniknuli djevojčin otac i braća.

Jedne tamne noći, kada se spremala oluja, oni su zaključali djevojku u njenu sobu i otišli na mjesto gdje je djevojka palila svjetiljku.
Kad su došli na to mjesto upalili su svjetiljku onako kako je to činila djevojka. Čim je mladić vidio svijetlo počeo je plivati prema njemu.
Kad je doplivao do sredine kanala, djevojčin otac je ugasio svjetiljku i mladić se više nije mogao orijentirati.

Priča kaže da je mladić dugo plivao pokušavajući naći put do kopna. Ali digla se oluja i on se utopio.
More nikada nije izbacilo na obalu njegovo tijelo, ali od tada svake noći, kada nad Kornatima bijesni oluja,
prema legendi - čuje se kako on doziva pomoć i moli za spas.

Tužno. Koliko samo ima takvih priča koje su svjedočanstvo ljudske gluposti i ograničenosti.

MoW je napisao/la:

@boyrobot Zanimljiva je ova priča o dečku i djevojci. Jedino bih te zamolio da na ovom forumu pišeš malim slovima, budući da se velika slova smatraju vikanjem, a ti sigurno ne želiš vikati na nas.

Što se ove druge priče tiče, ne znam gdje si ju čuo, ali mislim da ne vrijedi jer bi po tome već jako puno ljudi otišlo nasilno k luciferu.

Hahaha...jao nama koji ne nosimo sat il nam rikne baterija na mobu.

Alma, ako se to kojim slučajem desi samo kaži da je 00 sati

Sin_Nanna je napisao/la:

Alma, ako se to kojim slučajem desi samo kaži da je 00 sati

Ću... odmah nakon što mi dozvoli da se slikam s njim.

 hladni imali nastavak price

There was a hunter in the woods, who, after a long day hunting, was in the middle of an immense forest. It was getting dark, and having lost his bearings, he decided to head in one direction until he was clear of the increasingly oppressive foliage. After a what seemed like hours, he came across a cabin in a small clearing. Realizing how dark it had grown, he decided to see if he could stay there for the night. He approached, and found the door ajar. Nobody was inside. The hunter flopped down on the single bed, deciding to explain himself to the owner in the morning. As he looked around, he was suprised to see the walls adorned by many portraits, all painted in incredible detail. Without exception, they appeared to be staring down at him, their features twisted into looks of hatred. Staring back, he grew increasingly uncomfortable. Making a concerted effort to ignore the many hateful faces, he turned to face the wall, and exhausted, he fell into a restless sleep.

Face down in an unfamiliar bed, he turned blinking in unexpected sunlight. Looking up, he discovered that the cabin had no portraits, only windows