Što je Dobro?

Punya: Hindu - Hinduism Dictionary on Punya

punya: (Sanskrit) "Holy; virtuous; auspicious."

1) Good or righteous.
2) Meritorious action.
3) Merit earned through right thought, word and action.

Punya includes all forms of doing good, from the simplest helpful deed to a lifetime of conscientious beneficence. Each act of punya carries its karmic consequence, karmaphala, "fruit of action" - the positive reward of actions, words and deeds that are in keeping with dharma. Awakened psychics who have developed clairvoyant sight can clearly see the punya accrued in the inner subconscious aura as a colorful, freeflowing, astral, light-energy, pranic substance.

Punya is seen as light-hued, pastel colors, whereas its counterpart, papa, is seen as shades of darker colors which are usually static and immovable. These arrangements of the papa shades and punya hues are not unlike the free-expression paintings found in modern art. Punya colors produce inner contentment, deep joy, the feeling of security and fearlessness. Papa can be dissolved and punya created through penance (prayashchitta), austerity (tapas) and good deeds (sukritya).

Punya is earned through virtuous living, following the multi-faceted laws of dharma. Punya depends on purity of acts according to various factors including

1) the karma and evolution of the individual,
2) degree of sacrifice and unselfish motivation and
3) time and place.
For example, virtuous deeds, sadhana, tapas and penance have greater merit when performed in holy places and at auspicious times.

The Tirukural (105) states that "Help rendered another cannot be measured by the extent of the assistance given. Its true measure is the worth of the recipient." In other words, a small act done for a great and worthy soul carries more punya than even a large act performed for a lesser person. (Opposite of papa.) izvor


Činimo li dvoljno dobrog u svakidašnjem životu? Kako bi izgledala naša aura da ju sada netko pogleda? Kako širiti svijest?


Osobno sam prilično nezadovoljna svojim sudjelovanjem u svijetu. Ne mislim da pridonosim dovoljno. Pitam se da li pomažem uopće. Upoznala sam nekoliko anđela ali se pitam jesam li ikada ja njima ili ikome bila jedan. Uništiti vlastiti život najgori je grijeh, ali uništiti vlastiti ego, najveća je vrlina - punya. Lako je reći ali i za to treba naći pravi način. Opet sam u idućoj staklenoj kutiji u kojoj jedino uspješno lupam u zidove pokušavajući pronaći prolaz.

Važno je čitati tekstove svetih knjiga, oni nas potiču i usjmeravaju ali da li je to dovoljno.

Nešto ranije sam imala jak dojam o onome što bi nazvali Zlim. Duše, entiteti, inkarnacije koje su zle. Na našu energiju (auru) može se nakačiti takav entitet ili ih možemo susresti pri posjetu nekim drugim frevencijama (AP). To su energije koje su se odmetnule od Boga. Tvrdoglava stvorenja. Tupe po svome, a mogu se vratiti Bogu kad god žele. Kako im pomoći, kako ih se riješiti, kako se zaštititi? Da li je dovoljno samo razvijati svijest i dobro ili je potrebno više? Prije sam mislila da je dovoljno biti u dobroj namjeri ali sada uviđam da nije tako jednostavno. Što više ulazimo u sfere duhovnog to smo u većoj potencijalnoj opasnosti. Valja se jako truditi zadržati Dobro.

Često se pitam trebam li stisnuti zube i samo gurati u onome što smatramo da je ispravno. U ono što vjerujem da je Dobro.
No ne želim filozofirati.
Znate li onaj osjećaj olakšanja kada ste prekinuli negativan krug emocija? Kada niste nužno postupili po onome što ste mislili da je najbolje za vas nego samo pustili? I tada shvatite kako je to očigledno bilo? Mislim da tada najbolje možemo osjetiti Dobro.
Zlo je stanje otuđenosti. Dobro je bilo tko ili što što nas osjećajem pripadnosti i sjedinjenosti ispunjava.
Jeste li ikada bili izmanipulirani i tako udruženi u jednu grupu? Jeste li dobili energiju? Ako jeste, kakva je ona bila? Iako ste bili zajedno s tim ljudima, jeste li se osjećali otuđenije od drugih ljudi, od sebe, od Svega? Mislim da ono Dobro ne raspoznaje nas i naše karakteristike. Mi smo ti koji to radimo. Dobro jednostavno prihvaća.
Sada mi je pala na pamet misao:
"Bog te neće kazniti za tvoja nedjela, Bog te neće nagraditi za tvoje uspjehe. Bog te jednostavno voli".

Mislim da kad pričamo o dobru i o zlu ne smijemo napraviti pogrešku i reći da su dobro i zlo relativne kategorije koje postoje samo u oku promatrača.
Rekao bih da je dobro sve ono što povećava harmoniju, a istodobno primatelju pruža osjećaj sreće. Davatelj dobroga pritom treba također osjećati sreću samim time što čini dobro. Pritom osobe nemaju osjećaj otuđenosti, već jedinstva i spokoja.
Što se tiče opasnosti od Zla, tu smo na skliskom terenu. Možemo se poskliznuti na više mjesta nego što mislimo i više nego smo svjesni. Stoga je budnost prijeko potrebna. Ako smo dovoljno budni, zlo nam se neće približiti dovoljno da nam naudi. Moramo biti brži i pametniji od njega. To možemo tako da promatramo i da činimo dobro gdje god možemo. Veća Punya - veća šansa da nas zlo ne zadesi. Garancije nažalost nema.

Lijepa riječ, empatija, pomaganje drugima, iskren zagrljaj - to je dobro...
Mržnja, pakost, vrijeđanje i namjerna podmetanja drugima- to je zlo (često).
Mislim da se borba između dobra i zla događa svaki dan oko nas i u nama samima i da ne smijemo zaboraviti da lako, usred različitih životnih situacija, zaboravimo na dobro i samo taj mali trenutak je dovoljan da nas napadne zlo.
Slažem se MoW - lijek je prisutnost i budnost.

Alpha je napisao/la:

Činimo li dvoljno dobrog u svakidašnjem životu? Kako bi izgledala naša aura da ju sada netko pogleda? Kako širiti svijest?

Ja mislim da ja ne, čini mi se da bi mogao puno više, ali ne znam kako, teško je čini dobro i ne osjećati se iskorištenim. Zato je teško živjeti na ovom svjetu, ne možeš činiti dobro ni kad to želiš, jer ako to činiš svi će te gledati čudno, većina će te kritizirati, smatrati glupim, naivnim...

Legionar je napisao/la:

Bog te neće kazniti za tvoja nedjela, Bog te neće nagraditi za tvoje uspjehe. Bog te jednostavno voli.

Lijepo Legi

@MoW i Mama slažem se s vama i vašom definicijom dobra, to je doista ono što stvara, što povećava harmoniju, što nas čini sretnim i ispunjenim... Isus je dao također lijepu definiciju, ...prema njihovim djelima će te ih preopznati. Dakle svatko od nas može prepoznati dobro, samim time i zlo. Važno je samo da budemo svjesni dovoljno lucidni da odaberemo dobro.

Chakotay je napisao/la:

Ja mislim da ja ne, čini mi se da bi mogao puno više, ali ne znam kako, teško je čini dobro i ne osjećati se iskorištenim. Zato je teško živjeti na ovom svjetu, ne možeš činiti dobro ni kad to želiš, jer ako to činiš svi će te gledati čudno, većina će te kritizirati, smatrati glupim, naivnim...

E, kako te dobro razumijem po ovom pitanju...

O nečemu sam razmišljao. Što ako svojevoljno odaberemo rađe učiniti zlo nego dobro u nekoj situaciji, a mogli smo vrlo lako dobro postupiti?
Je li veće zlo odabrati zlo ako smo znali da može i drugačije ili ako samo jednostavno instinktivno djelujemo sa zlom namjerom bez razmišljanja?

Mislim da s pravne strane bi se Chak složio da je zlo s predumišljajem puno lošije za nas nego zlo iz nehaja.
No što je međutim s duhovnom stranom, vrijedi li isto i za naš duhovni razvoj? Naime, djelo je isto. Recimo da netko biva ubijen. Dakle, ne bi se mogli ravnati za onim principom "po djelima ćete ga prepoznati". Nije li konačno sam čin tek kruna onoga što se događa u pozadini? Nije li pozadina zapravo bitnija nego konačno djelo?

Naime, isto vrijedi i za dobro. Dobro s predumišljajem, je li i ono bolje od dobra tako, iz instinkta?

Čini mi se da kada imamo izbor tada je veća odgovornost pa je i dobro ili zlo učinjeno "veće". No razumijem da bi neki rekli da je instiktivno dobro "veće". Ne znam.

Da, na neki način tvoje pitanje me podsjeća na ono "opravdava li cilj sredstvo".
Jedino što ja mogu reći je da je meni pozadina puno važnija.

MoW je napisao/la:

Mislim da kad pričamo o dobru i o zlu ne smijemo napraviti pogrešku i reći da su dobro i zlo relativne kategorije koje postoje samo u oku promatrača.
Rekao bih da je dobro sve ono što povećava harmoniju, a istodobno primatelju pruža osjećaj sreće. Davatelj dobroga pritom treba također osjećati sreću samim time što čini dobro.

Upravo si dao zrnce relativnosti pojmu "dobroga", a samim time i "zločestoga"

@ MoW
Djelo nije isto samo zato što je posljedica ista. Nije isto nastradamo li zbog toga što je netko retard ili zato jer nam je to nešto namjerno napravio, s predumišljajem.

Mogu pokušati preobraziti tvoje pitanje u malo drugačije.
Netko nema pojma neki predmet, a opet iz njega dobi peticu jer je slučajno pogodio sve odgovore na eci peci pec. Je li to isto kao kada dobi peticu zato jer sve zna?

@MoW ako govorimo o jednom djelu ili dva djela bilo da su ona dobra ili loša, to još uvijek ništa ne znači. Mislim da je u onoj uzrečici "...po njihovim djelima ćete ih prepoznati" važna množina. Dakle kako se tko u većini slučajeva ponaša. Svatko može pogriješiti jednom ili dva puta, ali ne može se opravdavati na slučajnu pogrešku ako to stalno radi. Isto tako svakom se može zalomiti pa da nešto slučajno dobroga učini.

No sigurno je da je ljudima koji su manje svjesni teže učiniti nešto dobro, teže im je razlučiti što je dobro, ali kad krenu činiti dobro bit će toga i više svjesni. Naravno oni koji su svjesni i odluče se za zlo, neće to učiniti slučajno već imaju neku korist od toga. Iako mi se čini da takvi ljudi ne vjeruju da isto to mogu postići i na pošten način. Pa će u Blizartovom primjeru neki učenik potrošiti sate smišljajući način kako da prepiše na ispitu, a jadan ne zna da bi za to vrijeme već naučio to gradivo.

A sto se zapravo dogadja u pozadini? Nisu li i to djela koja su dovela do toga konacnog?

Po djelima cete ih prepoznati - kaze Isus misleci na lazne proroke. Ti lazni proroci bi propovijedali jedno ali bi cinili drugo (lose). Medjutim, pitam se, da li je vazno sto ti proroci cine ako bi se ljudi povodili za onim sto oni govore (dobro), a ne za tim sto cine.

Ima izreka - svako zlo za neko dobro. Sto s time?

Naravno Alpha nitko nije u potpunosti dobar ili zao. Klasičan primjer je roditelj koji svom djetetu govori da je pušenje štetno, a pri tome on sam puši. Naravno sam savjet je dobar, ali koliko je taj roditelj vjerodostojan. Koliko će mu djete vjerovati, ako on to ne radi. Jednako je i sa lažnim prorocima, s time da većina od onoga što su oni rekli i nije točno, baš se zato i zovu lažni. Naime oni su Isusu branilli da lijeći subotom, da oprašta grijehe, nije im dao da kamenuju ženu koja je uhvaćena u preljubu.... Dakle njihovo samo učenje nije bilo valjano, tu i tamo bi i pogodili nešto, ali u globalu su promašivali, ali ono što im je najveći grijeh je to što su prisiljavali ljude da se drže onoga što oni propovjedaju iako je to bilo sumnjive kvalitete.

Hm, moram malo obnoviti znanje. Mislila sam da je Isus govorio o laznim prorocima koji ce doci prije smaka svijeta, ne o farizejima

Hm moguće da si u pravu, možda sam malo poopćio izreku, ali i dalje se držim biti

Alpha je napisao/la:

Po djelima cete ih prepoznati - kaze Isus misleci na lazne proroke. Ti lazni proroci bi propovijedali jedno ali bi cinili drugo (lose). Medjutim, pitam se, da li je vazno sto ti proroci cine ako bi se ljudi povodili za onim sto oni govore (dobro), a ne za tim sto cine.

Nekoliko puta sam imao takvu sličnu situaciju. Ljudi su se pravili ne znam niti ja kako pametni, a na kraju sam shvatio koliko su bili licemjerni. U početku sam potisnuo sve one stvari koje su me naučili, ali onda sam shvatio da je i to došlo od nekuda. Ako nije došlo od njih, došlo je od nekoga drugoga, a oni su bili samo glasnici. Čak i ako je njihov motiv bio osobna korist (bilo to za taštinu i radi slave ili novca), oni me jesu nečemu naučili. Problem je ako nekome takvi ljudi postanu uzor, ili još gore, ideal. Takvi ljudi ne mogu trajno biti dosljedni svojim riječima i jednom će se postati očito da su lažni proroci.
Eh, sada, pitanje je mogu li se i neka duhovna saznanja prenijeti s osobe na osobu tim načinom ili učitelj/prorok/glasnik uistinu mora imati iskrene motive, jer nije važna samo riječ, nego i njegova energija.