Kontrastnost ljudskih osobina

Postoji poznata izreka da se ljudi ne boje pakla jer su ga već susreli ovdje. Trenutno i wanderer ima potpis "...može postojati znanje o vražjem, ali ne i vjera u njega, jer ne postoji ništa što je više vražje od onog što već postoji..."
Iako ovdje ima više elemenata pakla, možemo sa sigurnošću reći da smo ovdje susreli postupcima ljudi (ali i životinja) koje bismo pripisali samo raju.
Odakle takva kontrastnost na ovom svijetu? Mislite li da ona uopće postoje ili se to samo čini iz naše percepcije?

Naime, vidiljivi dio spektra je jako sićušni dio velikog elektromagnetskog spektra, ali mi u njemu vidimo suprotnosti poput crnog i bijelog ili žutog i plavog.

Budući da su neki ljudi toliko negativni pa muče, iživljavaju se pa čak i ubijaju ljude, životinje i biljke bez ikakva razloga, dok su drugi spremni položiti svoj život za svoga prijatelja, postavljam pitanje jesu li takvi ljudi uistinu kontrastni ili postoje puno gore i bolje stvari koje mi uopće ne možemo zamisliti?
Jesmo li mi ovdje na Zemlji ograničeni u jednoj veoma uskoj percpeciji gdje nam se male razlike čine ogromnima ili su kontrasti raja i pakla ovdje uistinu tako izraženi?

Legionar je napisao/la:

Budući da su neki ljudi toliko negativni pa muče, iživljavaju se pa čak i ubijaju ljude, životinje i biljke bez ikakva razloga, dok su drugi spremni položiti svoj život za svoga prijatelja, postavljam pitanje jesu li takvi ljudi uistinu kontrastni ili postoje puno gore i bolje stvari koje mi uopće ne možemo zamisliti?
Jesmo li mi ovdje na Zemlji ograničeni u jednoj veoma uskoj percpeciji gdje nam se male razlike čine ogromnima ili su kontrasti raja i pakla ovdje uistinu tako izraženi?

Mislim da smo jaaaako ograniceni...Ali nije ni to problem,zamisli da ja i ti zivimo cjeli zivot u jednoj bjeloj sobi...Dakle ta soba je nerealno mali dio stvarnosti...I opet bi i u toj sobi nailzaili na dobro i lose...Dakle nije problem negdje tamo vec u nama....

Ljudi koji ubijaju zivotinje i druge ustvari ubijaju neki dio sebe koji podsvjesno ne zele da imaju,a takodje ljudi koji vole druge vide dio sebe u drugima i vole ga....


Zato ja i mislim da je greska kad neko pomisli:To nisam ja,ja sam nesto drugo!

Ne,mi smo SVE sto percipiramo jer to sve ostavlja trag na nama....

Naravno da je sve stvar percepcije... Sve sto covjek dozivljava, dozivljava kroz sebe, stavlja sebe u stvari, ljude i zivotinje da bi o njima mogao dati sud, da li mu koriste ili stete. To je polazna osnova koju imaju i zivotinje. Ako je jedinka zdrava i ako ima osjecaj moci nad necim, utoliko ce u tome vidjeti manju prijetnju, moci ce dati i bolji sud. Obratno, slabe individue u svemu vide opasnost, pa se aktivira "bori se ili bjezi" instinkt i kad treba i kad ne treba. Svi nasilni zlocini, zlostavljanja slabijih i sl. vode porijeklo iz slabosti - njima se nastoji "povratiti zdravlje", tj. pathos distance svojstven mocnim prirodama, to je pokusaj samolijecenja. Najcesce uzaludan. Ovo sto je @primitive101 rekao da smo mi sve sto smo ikad dozivjeli je tacno. Tu u nasem iskustvu, nasoj najdirektnijoj percepciji lezi odgonetka zasto postoje tolike razlike u ponasanju i dozivljavanju.