Grijehom najcesce karakteriziramo necije/nase (ne)djelo. Ali u kajanju govorimo: "Ispovijedam se Bogu svemogucemu i vama, braco, da sagrijesih vrlo mnogo: mislju, rijecju, djelom i propustom..."

Sto je za vas grijeh i da li je veci grijeh onaj koji je pocinjen djelom od onog pocinjenog rijecju, mislju ili propustom?

Ako netko zapocme tucnjavu (dakle grijeh djelom), a drugi samo stoji sa strane i ne radi nista (grijeh propustom), tko 'vise' grjesi? Recimo ako netko opsuje ili izvrjedjate nekog u svadji (grijeh rjecju), a drugi to isto pomisli (grijeh mislju) ali ne izgovori, da li obojica grijese jednako?

Kako vi vidite vase grijehe, u kojoj od ovih "kategorija" najvise grijesite?

riječ grijeh je za mene preteška rijeć. zvuči kao nešto neoprostivo, nešto šta te prati čitav život i dalje. više volim reći greška.

Citat:

Recimo ako netko opsuje ili izvrjedjate nekog u svadji (grijeh rjecju), a drugi to isto pomisli (grijeh mislju) ali ne izgovori, da li obojica grijese jednako?

nije isto, mada se u startu čini da je isto. onaj što je opsovao na glas je u stvari poslao svoju negativnu energiju dalje. prenio ju je na nekoga. izgovoreno je bačen kamen u jezero. ono je akcija. ovaj šta je opsovao u sebi je ipak tu energiju zadržao. kako će se nositi s njom ovisi o osobi. vjerovatno na nekom nivou ono ima istu težinu ali se bar nije prenilo u fizički svijet.

OK, neka bude greska. Dakle, jedan je bacio kamen u jezero, a drugi je zadrzao za sebe. Onaj koji je bacio u jezero se rjesio tereta, a onaj koji je zadrzao je kamen "progutao". Kaze se da ljudi koji sve drze u sebi obole. Ali opet, definitivno ne valja ni "bacati kamenje okolo" jer ga se tako mozda rjesavamo na ustrb drugih. Trebalo bi promijeniti citav mentalni sklop i pristup ali to je malo teze. Da li onda iskopati rupu u zemlji i tamo sapnuti sve sto zelimo izgovoriti?

Da li je veci grijeh/greska opsovati ili izvrijedjati nekog ruznim rijecima?

Izvrijeđati nekog ružnim riječima je isto kao i opsovati. Psovka je ružna riječ.
Dakle, i grijeh je isti.

Usput, grijeh nas prati do onog trenutka dok ga ne otkupimo na neki drugi način, i to također, mišlju, riječju ili djelom. Priroda ima težnju balansiranju stvari. Time svaka misao, djelo, riječ ili propust ima i svoju pozitivnu suprotnost. Kršćanska ispovijed od grijeha nije namijenjena samo otkupu grijeha na fizičkoj razini, već i onih neizrečenih ili propuštenih.
Grijeh je jednak bez obzira na koji način je način ostvaren. Međutim, ono što naš zakon smatra strogo kažnjivim, to je najčešće samo djelo. Riječ i propust ima manju kaznu, dok se misao ne kažnjava našim zakonima jer je ne možemo kvantizirati. U konačnici, IMO, grijeh je grijeh bez obzira na stupanj njegovog izražavanja.

Zar neki grijeh može biti veći od drugog? Zar postoji neka gradacija grijeha? Grijeh je grijeh, kakav god da je, barem pred Bogom.


@MoW - i kleveta je kažnjivo djelo (...rječju...) kao i ometanje istrage namjernim prešućivanjem mogućih dokaza (...propustom...).

@MoW...Mislim da nije svaka psovka ista tj. nije iste tezine jer ne smatram da je jednako da, recimo, tebe opsujem ili ti kazem neke takve rijeci cime sam napravila i grijeh psovanja i grijeh sto sam te uvrijedila. Kao sto Flo kaze psovka je kao bacen kamen. Rijeci cesto bole vise od udarca. Medjutim ako opsujem nesto "sama sebi" znaci ako nesto radim pa mi ne ide onda u biti nisam nikog uvrijedila iako jesam opsovala sto je i dalje greska. Zato po meni to nije isto.
Dalje se pitam da li je bolje koji puta opsovati i izbaciti neke stvari iz sebe ili sve gutati i drzati unutra. Naravno tu mislim na ovo psovanje "sebi u bradu" jer nikako nisam za to da se druge psuje i volim kad medju ljudima koji se svadjaju postoji tzv. kultura svadjanja (zna se sto se ne govori ma kako strasna svadja bila).

Sto se tice ovog balansa. Da li to znaci da svaki grijeh otkupljujemo dobrim djelom? Ali ako prestanemo grijesiti onda sto? Nema vise prilike za dobra djela?


@Armin...pa meni nije isto jesi li opsovao ili si ubio nekog radi toga da ga opljackas...a mislim da nije ni Bogu.

Ako pitaš moju kolegicu (zagriženu vjernicu), ona će ti reći da su svi grijesi pred Bogom isti, ali najveći među njima jest da zaniječeš Isusa Krista kao njegova sina, spasitelja. A što je Bogu isto ili nije, mislim da nije na nama da o tome raspravljamo...

Ali ne pitam tvoju prijateljicu jer ona nije mjerilo (niti jedan zagrizeni vjernik bilo koje vjere to ne moze biti). To je po principu "jedite govna, milioni muha ne mogu biti u krivu".

Za razliku od zagrizenih vjernika koji (zao mi je ali je tako) ne misle svojom glavom vec samo ponavljaju ono cime im je ispran mozak, ja smatram da je Bog u svima nama i u svemu oko nas te da je sve Jedno. Svi se mi zelimo ocistiti i postati sto blizi energiji Boga. Svi smo mi jednim dijelom Bog. Sad je samo pitanje koliko smo u stanju postici tu cistocu i konekciju sa Jedinstvom.

A ti meni reci sto TI mislis da li je isto opsovati i ubiti? Sto Bog u Tebi kaze?

MoW...koji put me totalno ubijas u pojam Cini se da se nikad necu otarasti inkarnacije na ovom (ili slicnom) planetu

Ajd da cujemo alternativne nacine rjesavanja negativne energije. Samo nemoj reci tjelovjezba jer to nije dovoljno.

I jos nesto. Sto ako ne psujes sebe nego samo psujes bezveze (to bi bio moj omiljeni sport)

Tjelovježba je jedan od načina. No tu ne mislim da skupne treninge, već na vlastitu odluku za radom. To ne mora biti nikakav sport. Češće je i bolje da nije sport. To može biti rad u vrtu, na polju, planinarenje, šetnja po prirodi, čak i odlazak u šoping ako to netko voli.
Negativne energije možemo se rješavati i glasnim glasanjem, naprimjer deranjem ili vrištanjem pod tušem. Možemo i pjevanjem, plesanjem, sviranjem, crtanjem, rješavanjem križaljki, igranjem kompjuterskih igara, gledanjem filmova...

Nema nečega kao što je psovanje bezveze. Razlog je uvijek dublji i treba se rješavati na neki od gore navedenih načina.

Ljudi najčešće psuju kad ih netko razljuti, a u tom trenu baš i nemaju prilike svirati, crtati ili sl. Mislim da se psovanje najčešće odvija u afektu, a ne namjerno i planirano. Ako nije uvreda, psovanje nikome ne šteti i po meni je odličan način izbacivanja negativnog iz sebe u nekom određenom trenutku što je uvijek bolje od zadržavanja i gomilanja tog negativnog u sebi.

mislim da većina ljudi nema ispravno shvaćanje grijeha.
oni misle da su grešnici samo lopovi, nevjernici, psovači, ubojice, i onda na kraju (tako svojestveno čovjeku) dolaze do logičnog zaključka: "Ja živim pristojno, poštujem život, nisam bio/bila u zatvoru, nisam uradila abortus, nisam na stranicama crne kronike, i naravno da nisam grešnik!"
svatko tko poznaje kršćanstvo, zna da se grijesi kategorizirajum sviđačo se to nekome ili ne, laki i smrtni grijesi nisu jedno te isto. samo se treba napraviti paralela između Božjeg i ljudskog zakona (nadam se da mi se nijedna strana neće zamjerit) ali ne može biti isto, reći nešto, pa se ispričati, bez obzira je li to nekome pomoglo, nije isto propustiti učiniti dobro djelo ili propustiti mogućnost spašavanja nečijeg života, kao što ni zakonska kazna nije ista za one koje čovjeka udare šakom i slome mu nos ili za one koje nekoga tom istom šakom ubije.
ja grijeh vidim kao jednu zamišljenu crtu, crtu između ispravnog i neispravnog. čim je pređem, mali glas me upozorava na to.
ne znam je li to u redu, ali ja grijehe moram kategorizirati .

@Black rainbow... Ko da sebe slusam Ma, psovanje je svakako losa stvar ali meni obicno sluzi kao to sto si naveo, a ne kao nacin da nekog vrijedjam. Zamisljam situaciju kad se naljutim u prometu pa pocmem psovat sama sa sobom...kako bi bilo da umjesto toga dam sva cetiri, zaustavim se, izvadim blok i krenem crtat

@Ina...slazem se...dapace, jos znaju i koristiti to kao opravdanje za sitne grijehe koje cine.

u prirodi nam je opravdavati se, da sami sebe sudimo, naravno da bi lista naših grijeha/grešaka bila znatno manja, što iz toga što ne možemo biti objektivni u sagledavanju vlastitih pogrešaka, što iz toga što se nekad jednostavno previše volimo da bismo se proglasili grešnikom prve lige.
ali nitko ne razumije da grijesi protiv čovjeka, protiv sebe uništavaju čovjeka na njegovom duhovnom polju jednako kao što neka bolest uništava tijelo.
i još nešto ljudi zaboravljaju, navođenje drugih na grijeh je i njihov grijeh!