Humor

Nadam se da ovaj naslov neće odmah ponukati moderatore da ovo premjeste na podforum Zabava...

Mislim da svi ljudi, u manjoj ili većoj mjeri, posjeduju smisao za humor, za "ono smiješno"; postoje određeni izrazi, radnje i sl. koje se opisuju u vicevima, humoreskama, dosjetkama - koji izazivaju smijeh kod ljudi. Ipak, da se primijetiti da jedna te ista stvar kod jednog čovjeka izaziva histeričan, nekontrolisan smijeh - dok je drugi, koji je to isto čuo ili vidio, praktički ravnodušan na to ili čak negoduje. Jedni vole zbijati šale na vlastiti račun, drugi na tuđi, treći i jedno i drugo; jedni podnose i prihvaćaju šalu na svoj račun dok se drugi odmah naljute, ponekad oni isti koji vole "zabijati kajlu" drugima ne vole "primiti".

Zašto?

Odakle potječe smisao za humor, odakle potječe smijeh, koji mehanizam je zaslužan za izazivanje takve reakcije? Svi smo slušali viceve, pričali ih, zbijali šale ovakve i onakve - ali, koliko sam primijetio, malo se ljudi pita o tome "šta je to što je smiješno?" Zašto se kaže da smijeh ima terapeutski učinak, "smijeh je lijek"? Na koji način on liječi? Smijeh je povezan sa srećom, oko toga valjda ne bi trebalo biti velike dileme. Da li sreća izaziva smijeh, smijeh sreću ili između ovo dvoje nema razlike? Šta na osnovu nečijeg smisla za humor možemo zaključiti o njegovom karakteru?

Ovo bi trebalo premjestiti u Zabavu

Baš sam nedavno i ja razmišljao o ovom pitanju.
Unatoč tome što nam neki događaji refleksno stavljaju smiješak
na lice, mislim da nam smisao za humor nije "ugrađen" nego naučen.

Nikada nisam vidio majmuna ili neku drugu životinju koja je
anatomski sposobna za smijeh, da se smije.
Ljudi su stvorili mišljenje o tome koje situacije su normalne a
koje ne. Zbog toga će nam neka situacija koja nam nije
uobičajena, ali niti tragična, biti smiješna. Životinje sve uzimaju
pod normalno, tako da im najsmješnija scena izvedena ispred
njih, neće biti smiješna. Na pitanje "zašto se smijemo" nema
odgovora

Nisam baš siguran da bi na osnovu nečijeg smisla za humor
mogli naučiti išta o njegovoj osobnosti. Netko voli viceve o
plavušama, netko o Muji i Hasi, netko dugačke, kratke, plitke,
dubokoumne itd... To bi bilo kao da idemo zaključiti kakav
karakter ima osoba koja se neobično obukla ili nešto neobično
rekla. Po mom mišljenju jedno s drugim nije povezano...

Zasto ljudi ne mogu da shvate,da oni koji se smiju najvise pate...

Fantome to nema veze s humorom već s oslobađanjem stresa

I ja se slažem da je humor u biti naučena stvar i ovisi o karakteru i okolini osobe. Oni koji imaju veću moć vizualizacije situacija u glavi će se lakše nasmijati.
Zanimljivo je kako karakter dosta utječe na na prepoznavanje i korištenje humora. Ja sam naprimjer ironičar... najbolji humor koji stvaram mi je takve vrste, ali kad treba izgovoriti običan vic negdje izgubim smisao ili ono smiješno u njemu.
Skulp je dobro primjetio da životinje ne prepoznaju humor, ako naprave nešto nama slatko i smiješno obično je to ono: majmun vidi majmun radi.
Pitanje je zašto smo stvorili humor?
Inače imamo temu o smijehu lijeku na PDF-u Zdravlje ali nije se uhvatila filozofskih rasprava

Zašto se glasamo tako dok se smijemo.. to mi je isto povezano s oslobađanjem stresa, kada ti savjetuju ako želiš skinuti teret s sebe da odeš negdje i izdereš se iz sveg glasa, jer smijeh kako i neartikulirano deranje iz dubine "duše" ima isti učinak osim što se smijanje aktivira područje sreće u mozdu , kao prlikom jedenja ananasa, čokolade ili orgazma
A opet, jeste li primjetili da nakon takvog izbacivanja negative iz sebe deranjem da vam je druga reakcija smijanje dok se ne iscrpite duhovno? Poslije toga vas obuzme neki spokojni osjećaj...

Gea je napisao/la:

Fantome to nema veze s humorom već s oslobađanjem stresa

Naravno da nema veze sa humorom ali ima veze sa stresom.
Kao sto sam vec rekao,ljudi koji se puno smiju su ljudi pod sresom i najvise pate a tu patnju i stres prikrivaju smjehom.

znam.. zato sam si kao pravi student baš smiješna u zadnje vrijeme pomaže

Slažem se sa vama koji ste napomenuli da je humor društveno uvjetovan u kombinaciji sa karakterom same osobe. Naravno da se zato i smisao za humor razlikuje od naroda do naroda.
Meni obično dosta leži engleski humor, onako malo ironično-hladnjikav, dok mi onaj "zahodsko"- američki humor uopće ne leži.

Što se tiče razlika u percepciji neke šale, rekla bih da je ona striktno individualna. Međutim, u društvu možemo vidjeti puno slučajeva hinjenog smijeha, koji je tada najčešće sredstvo kojim se mi prilagođavamo očekivanjima osoba u čijem se društvu trenutno nalazimo. Ne želimo odaslati poruku mrtvih puhala ili pokvariti atmosferu isticanjem ozbiljne face.

Sa znanstvenog aspekta se pokazalo da je čak i forsiran smijeh dobar za tijelo, um i emocije.

Što se tiče razloga zašto su ljudi uopće izmislili humor, mislim da on leži u tendenciji uklapanja u društvo i zbližavanju sa ljudima.
Psihološki gledano, negdje sam pročitala kako ljudi podsvjesno povezuju nedostatak smisla za humor sa manjkom samopouzdanja pa je vjerojatno i to razlog više zašto često nastojimo biti duhoviti i primati tuđe šale sa osmjehom na licu. Još ako smo vješti šaljivci, istaknut ćemo se u društvu kao zabavne osobe.

Vidim, rečeno je mnogo toga zanimljivoga - naročito mi je interesantno ono što je @Gea rekla o oslobađanju od stresa smijehom...

@Gea, imaš li kakvu teoriju o tome na koji način smijeh oslobađa od stresa, a koja bi eventualno uključivala i ono "deranje s brda"?

@Fantom, slažem se da ljudi koji najviše pate imaju najveću potrebu za smijehom, ali mislim da oni prvenstveno posežu za humorom da bi se oslobodili patnje i tjeskobe. To je ono što je zbilja interesantno, jer se postavlja upravo ovo gornje pitanje: zašto baš humor?

U vrlo rijetkim situacijama humor može "sam po sebi" (mrzim ovaj izraz ) otkloniti same uzroke patnje, ali s druge strane, ljudi se oslobode svoje reakcije na patnju, razbistre glavu, i tako osnaženi se lakše hvataju u koštac sa samim uzrocima...

Da, humor je dosta individualan - ali je tu pitanje koji su to individualni faktori koji ga čine takvim i takvim, šta je to u čovjeku što ga tjera da bude ovakav ili onakav? Ima tu dosta naučenog, sociološki uslovljenog, ali čak i u tim granicama se ipak vide razlike među ljudima, naposljetku, neki gotovo nikad ne kažu ništa smiješno, bar ne pred svjedocima... Naposljetku, i ono "sociološki uslovljeno" nije oduvijek bilo takvo - neko je to morao raširiti, biti "nulti pacijent". Ne vjerujem da je humor nekog naroda takav slučajno, mislim da je on povezan sa nekim preovlađujućim potrebama koje je taj određeni narod (ili bilo koja skupina ljudi) njime pokušavao (i to uspješno) da zadovolji (jer da je bilo neuspješno - ne bi se prihvatilo).

A što se tiče životinja, možda one i imaju smisla za humor, samo ga ne izražavaju na naš način... Jer, životinje imaju smisla za igru - možemo vidjeti mladunce svih sisavaca kako se igraju: dobro, možemo to protumačiti kao jednu vrstu vježbe za odraslo doba, za lov, borbe za ženku i sl. - ali i odrasli se takođe igraju. Njima te "vježbe" ne trebaju, ako to nisu već usvojili, onda ni ne postoje, uginuli su od gladi. Igra i smijeh - i jedno i drugo se javlja kad je individua u trenutku zadovoljenja, sreće: tako da je to sve povezano. Taj produžetak ("evoluciju") životinjske igre možemo vidjeti kod nas kao integralni dio humora, ovdje mislim na skečeve, duhovite imitacije, parodije (stavljanje dva prsta nekome iza glave )...

Gea je napisao/la:

Istraživanja o smijehu (izvor: Pliva zdravlje)

Istraživanja
pokazuju da je razina serumskog kortizola i adrenalina smanjena nakon
smijanja.Kortizol adrenalin se inače povisuju tijekom odgovora na stres
Hormoni stresa potiskuju imunološki sustav, povisuju broj trombocita
(što može dovesti do začepljenja arterija) i povisuju krvni tlak. Zbog
toga su znanstvenici zaključili da se smanjenjem razine ova dva hormona
može poništiti potiskivanje imunološkog odgovora, smanjiti začepljenje
arterija i visoki krvni tlak. Drugi su znanstvenici pokazali da veseli
smijeh povećava spontano stvaranje limfocita i aktivnost NK (natural
killer) stanica. NK stanice su tip limfocita koje ubijaju tumorske
stanice. Razina gama-interferona, proteina aktivnog u borbi protiv
bolesti, također se povećava.Daljnje su studije pokazale kako je
sekretorni imunoglobulin A, koji predstavlja prvu liniju obrane od
ulaska mikroorganizama u dišni sustav, niži tijekom dana kada smo
negativno raspoloženi, a viši u danima pozitivnog raspoloženja.
Pretpostavlja se da se endorfini, tvari koje sprečavaju bol, otpuštaju
tijekom epizoda smijeha.Istraživanja na području
psiho-neuro-imunologije nastavljaju dokazivati kako su um (emocije) i
tijelo (imunološki sustav) usko povezani. Pozitivne emocije izgleda
potiču imunološki odgovor dok ga negativne potiskuju.Sve ove prednosti
smijeha potvrđene su različitim eksperimentima koje rade brojni
znanstvenici, gdje se pacijenti "izlažu" smijehu (npr. smiješnim
filmovima, šalama) i nakon toga se njihova fiziologija uspoređuje s
normalnim nalazom.

Što se tiče životimnja... oni koji imaju kučne ljubimce.. jeste li primjetili da se vaše životinje smiju? (pas mačka)
neki izraz u njima izgleda kao da se smiju u igri i veselju
Moj pas je očit u tome.. tko god ga duže vjermena promatra kad ga češka prirodni komentar mu je: Kako se smiješ.