Da li se želite ponovno inkarnirati na Zemlji?

Kako se osjecate u svom tijelu danom za boravak na Zemlji? Da li vam odgovara nacin ucenja i razvoja ovdje? Kada umrete da li se zelite ponovno inkarnirati u materijalnom svijetu i da li bi se ponovno zeljeli inkarnirati upravo na Zemlji? Ako da, zasto?

A ako ne?

A ako ne onda gdje bi se zelio inkarnirati i zasto?

Mislim da tu odluku donosim ne ovdje, već gore, u suradnji s drugim bićima koja me vode. Mislim da ne mogu sagledati sve posljedice zašto mi je važna daljnja inkarnacija na Zemlji i za koju vrstu učenja. Stoga ću odgovoriti ne znam.
Inače sam zadovoljan s razvojem i učenjem ovdje, ali tijelo bi mi moglo biti malo jače. No, sve ima svoje razloge pa tako i izbor baš ovog fizičkog tijela.

To je politicki korektan odgovor ali sto bi rekao sada, u ovom trenu da te se pita

Mislim da mogu još puno pomoći Zemlji, dakle promatrano iz ove perspektive, odgovor bi bio Da

Aha, nadobudno moram priznat. Ja ne mogu procijeniti jel ista pomazem ikome. Mogu samo reci jel mi se cini da ja nesto ucim od drugih i jel ja ikud pametno napredujem (namjerno naglasavam "ja").

Ja bih se reinkarnirao pod uslovom da se reinkarnirju i moje koke...

Općenito, često se teško pronalazim u današnjem svijetu i mnogo puta imam osjećaj da sam "riba na suhom". Sasvim je nebitno koju "ljušturu" imam, jer moja percepcija vlastitog ovozemaljskog tijela (posebno sa fizičkog aspekta) ima sasvim sporednu ulogu u mojem poimanju i osjećanju ovozemaljskog svijeta.

Dakle, mislim da mi ne herkulovske predispozicije ne bi pomogle da život na Zemlji sagledavam kao neko jako lijepo i idilično mjesto, u kojem bi se osjećala ispunjeno u vlastitoj koži.
Pri svojoj ocjeni Zemlje kao sretnog ili manje sretnog mjesta, uzimam u obzir širi, globalni aspekt, od vlastitih dosadašnjih iskustva, koja mogu biti i pretežno ugodna.
Moje mišljenje jest, da je življenje na Zemlji prilično težak i zahtjevan zadatak, koji je obilježen stalnim traganjima, previranjima, "koktelom" nepravde i pravde, neizvjesnošću...

Učenje na Zemlji jest izazovno i zanimljivo, ali često puta i bolno, nepredviđeno.
Ne osjećam se sigurnom ni ispunjenom u takvom turbulentnom svijetu. Još ne znam koja je moja uloga u ovom životu, ali dosad sam bila (i jesam) analitičar, promatrač samih zbivanja.

Možda sam previše pesimistična, ali mislim da ovozemaljski svijet i globalno mnijenje ne ide u dobrom smjeru. Nekako je došlo do zastranjenja i njegovanja "krivih" vrijednosti i prioriteta, a ljudi premalo razmišljaju o posljedicama te uništavaju ono dobro što još imamo, na razne načine.
Mislim da manja skupina ljudi, nažalost nema šanse napraviti globalni zaokret.
To je naravno samo moje viđenje i generalno razmišljanje o Zemlji i njenim stanovnicima , čije me reakcije i postupci svakodnevno iznenađuju, a tako malo puta oduševljavaju.

Sukladno tome što Zemlju ne smatram posebno "plodnim" tlom za svoj razvoj (ne onako kako bi ja to htjela), ne bih se više voljela inkarnirati i biti njenim stanovnikom, barem ne ukoliko se ne uloži globalni, ljudski trud da Zemlja bude bolje mjesto. Isto tako, često puta se pitam kakvo nasljeđe, mi, ljudi ostavljamo svojim potomcima i opet sam iznenađena količinom nemara i nepoštovanja koje ljudski rod ostavlja svojoj "krvi". Pitam se da li im uopće činimo (protu)uslugu time što ih odlučujemo donijeti na svijet i ostaviti da žive u stečevinama našeg nasljeđa, koje smo svojom krivnjom učinili nezavidnim.

Mišljenja sam da je trenutno apsolutno nebitno što mislim o inkarniranju na Zemlji, ionako sada ne mogu sagledati cjelokupni aspekt i smisao svega toga i samim time usporediti sa nekim drugim potencijalnim svjetovima za učenje (o kojima btw pojma nemamo). Kada ću moći sagledati cjelokupni aspekt, tada ću govoriti nešto o inkarnacijama, željama itd.

A kako mi se zasad sve čini? Nemam pojma, prvo bi trebao predosjetiti koji mi je cilj boravka ovdje, pa da znam ispunjava li ovaj svijet zadanu kvotu ili ne. Ili jel ju ja ispunjavam ovdje. Osjećam se ko majmun u kavezu ovdje, skoro cijeli kavez sam već istražio, sad samo tražim vrata da izađem van. Teško me neka stvar iznenadi, i zloba i dobrota, sve mi je to već normalno među ljudima, kao da sam i sam imao te karakteristike, ili ih i imam. U biti trenutno ne tražim vrata od kaveza da izađem van, nego tražim kikiriki, netko mi ga je bacio u kavez i izgubio se, sada ga tražim. Da nisam sjeo na njega slučajno

Blizzard je napisao/la:

. Teško me neka stvar iznenadi, i zloba i dobrota, sve mi je to već normalno među ljudima, kao da sam i sam imao te karakteristike, ili ih i imam.

I ja sam se privikla na raznorazne scenarije koje ljudi pišu , dakle nije da im se iznova svaki dan iznenadim.
Mislila sam reći da sam iznenađena ne predvidljivošću ljudskih potupaka, već samim reakcijama, jer često puta imam dojam da su miljama udaljeni od mojih. Neke od njih su čak svojstvene većini ljudi, ono što bi definirali kao "tipično", ljudsko ponašanje, koje većina podržava, prešutno ili izričito. To me potiče da se iznova pitam, kuda ide ovaj svijet i ja zatočena u njemu.

@Athena i Blizzard
Mislim da se dosta nas pita ta ista pitanja. Ne bih čak ni rekao da nas je malo, niti da se malo ljudi osjeća kao zatočeno u standardnim obrascima ponašanja. Možda je problem u tome što mi koji to osjećamo najčešće smo i previše introvertirani da pokušamo stvari promijeniti. Mislim da se bojimo zaljuljati malo ustaljena razmišljanja javno. Ne govorim sad o forumu, naravno.
Kad bi se više uključilli u otvorene rasprave u stvarnom svijetu, možda bi shvatili da je Zemlja mjesto na kojemu možemo napraviti razliku. Možemo je unaprijediti. Najlakše je reći sve smo istražili, sad bi van. Nema van, trebamo navesti i druge da krenu u istraživanje pa možda niti neće biti potrebe otići nekamo.

MoW, jako lijepi post

Ovo je subjektivna tema. Zato ću njoj pristupiti sa svoje subjektivne strane.
Ja sam prihvatio osjećaje boli i razočaranja kao nešto neizbježno, i iako su oni negativni, u njima i ostaloj paleti osjećaja, neovisno o trenutnom osjećaju, ipak prepoznajem neku ljepotu i radost u svakom pojedinom osjećaju i to me na neki način ispunjava. U životu sam više imao razloga osjećati se loše, no kroz sve te trenutke držao sam nešto vedro u sebi, i što sada ostaje, i što ružne osjećaje pretvara samo u osjećaje, koji su, eto ovdje, i koji su, ako ništa, sami po sebi zanimljivi.
Htio bih se opet inkarnirati na Zemlji. Htio bih se staviti u nove, zahtjevne i teške živote, vidjeti bih li u njima održao svoju postojanost. Imam osjećaj da sam tip osobe, tj. duše, koja bi uvijek našla neki interes i koju uvijek nešto vuče da proučava i da ima ciljeve. A to mi je najljepši osjećaj. Pokušavati doseći što teži cilj

@Legi Hvala ti, i tvoj post se meni isto jako sviđa, jer vidim da je od srca.
Mislim da si u svakom slučaju na dobrom putu. Nastavi tako.

Hvala!

Kad se gleda sama Zemlja ona je jako lijepo mjesto za život, od velikih predivnih plavih mora do još ljepših zelenih krajolika na kopnu.

No iz nekog razloga su se na toj lijepoj planeti razvila bića koja to ne cijene i kojima je sve jedno što će jednog dana posjeći sve šume i onečistiti mora. Ta biće se uopće ne brinu niti za svoju vlastitu budućnost, nije ih briga za pripadnike svoje vrste, a kamoli za druge vrste. Da li je to razlog što smo relativno mladi pa ćemo jednog dana naučiti ili ćemo skončati u samouništenju.

Nisam odgovorio na pitanje iz ankete jer sam doživio stvarno lijepih stvari, ali i jednako tako ružnih na ovoj Zemlji. Tako da ne znam da li bi se želio ponovo inkarnirati. Ali kad bi morao ne bi se baš previše protivi, ne bi niti sa zadovoljstvom prihvatio, jedino što se nadam ako do toga dođe, da će ljudi bili malo bolji jedni prema drugima.

Ne želim se inkarnirati uopće ... nekak mi je previše materijalizma (možda me strah jer je na Zemlji previše materijalizma, al fkt ... mama se inače ljuti na mene kad nemam kaj za zaželit za rođendan, jer mi je glupo zaželit nekaj nematerijalno ) ...

Ako saznam za neki planet di ima razvijenog života, i da se sve ne vrti oko materije, onda ću se inkarnirat ... Inače nema šanse

A i ... ne osječam se nekak prihvaćeno tu ... mislim da mi fali netko tko me razumije

Zanimljivo je kako anketa napreduje... mislim da je Alpha prilično dobro pogodila raspon mogućih odgovora.

@Athena...izvrstan post

@Blizzard...takodje odlicno napisano, jako mi se svidja Istina, ne mozemo sada vidjeti cijelu sliku i sve sto navodis ali ja sam pitala sto sada mislimo i sto bi sada izabrali.

@Chak...u anketi imas i opciju "ne znam/nisam siguran"

@Jay...vidim da razmisljas slicno kao i Athena

Hvala, očekivala sam da će komentar biti da mi je post totalni crnjak , jer u biti nije obojen nekim vedrijim tonovima.

Meni se pak sviđa Legijevo i Mowovo mišljenje u Zemlji i životu u njoj, jer potiče pozitivno razmišljanje i elan za napredak.

Jasno mi je zašto je Athenino razmišljanje malo crnije obojeno, ali budući da je ova tema posve subjektivna, jedino što mogu reći je da pozdravljam duboko promišljanje o reinkarnaciji, obojeno ovako ili onako.

Što se mene tiče, obično sam jedinica za elan iliti polet (obožavam ovu pomalo komunistički obojanu riječ ).

@ MoW
Nije problem u introvertiranosti nas, već ostalih. Mi ionako dajemo poticaje svojim ponašanjem ukoliko se doista držimo te "svjesnoljubive" filozofije o kojoj tako jako razglabamo.

@ Alpha
Trenutno, ako se pravim da znam sve o reinkarnaciji i predstavim si duhovni svijet kao mjesto kakvim ga zamišljam, tada bi vjerojatno odbijao inkarnacije. No srećom, ne pita me se sada jer nisam svjestan koliko bih s time mogao izgubiti.

Pa sad nije istina da se svim ljudima j**e za Zemlju ... Ja bih se zeleo reinkarnirati na Zemlji , samo ne kao covek

Alpha je napisao/la:

@Chak...u anketi imas i opciju "ne znam/nisam siguran"

Znam tj. vidim, no nisi nam stavila jednu široku opciju u kojoj bi mogao reći da se želim inkarnirati ili na Zemlji ili bilo gdje. Ako sam za inkarnaciju onda mogu birati ili na Zemlji ili pak ne na Zemlji nego negdje drugdje, a ne mogu i jedno i drugo. Hm ne znam kako si ti glasala, ali mi se čini da si ljuta na Zemlju i da si izabrala opciju "Da, ali ne na Zemlji" Ja sam više razočaran ljudima na Zemlji i nadam se da se stvari mogu promijeniti.