Jeste li se ikad zapitali spadaju li emocije u nešto što je više svjetovno ili duhovno?
Emocije kao pojam nisu opipljive, apstraktne su. Zato ih ljudi često odvajaju od materijalnog svijeta. No postoje mnoga znanstvena istraživanja koja pokazuju da naše tijelo pri nekim emocijama određene kemijske spojeve. Postoje tablete, droge i prirodne droge (endorfin) kojima možemo popraviti svoje raspoloženje. Prirodne su najbolje jer ne izazivaju nikakve nuspojave. No diskutabilno je izazivaju li i ovisnost (pitanje zašto su neki sportaši ovisni o fizičkoj aktivnosti). Zato neki tvrde da su emocije produkt omjera kemijskih tvari u našem organizmu.
Drugi pak smatraju da svojim mislima utječemo na lučenje određenih hormona koji potiču tijelo na emocije. Kemijske tvari bi bile tek posrednici koji omogućavaju emocije, a ne i njihov kontrolor. Lučenje tih tvari bi bila tek posljedica emocija.

Odakle zapravo potječu emocije? Spadaju li oni u duhovne sfere stvari. Nekada ljudima koji su previše sentimentalni kažemo da se spuste na zemlju, da se vrate u stvarnost. Nekada izravno vežemo emocije uz religijske motive te govorimo o iskrenim osjećajima predanosti, pročišćavanja i povjerenja. Gdje je granica između misaonih procesa i emocija?

Čini se da emocije potječu od tri izvora. Od tijela, uma i duhovnosti, duše. Onda bi "tjelesne emocije" bile agresivnost, pohlepa, sebičnost, one vezane za snažan ego, no i sreća, omamljenost, zadovoljstvo, smirenost, zaljubljenost.
"Misaone emocije" bi bile pohlepa, ljubomora, natjecateljski duh, odanost, no i planirana agresivnost nije "tjelesna emocija" donešena u afektu. Sreću i smirenost je također moguće postići zadovoljavanjem svojih ciljeva.
"Duševne emocije" bi bile one najčišće: ljubav, povjerenje, vjera.
No kada kažemo odanost to je kao da kažemo rang niže nego povjerenje. Zašto? Kao da povjerenje dolazi od drugog izvora, iako su naizgled emocije zaslužne za iste radnje? Jel bi grižnja savjesti bila "misaona" (svijest o tome da si nešto trebao napraviti, a nisi) ili "duševna" (osjećaj dužnosti da činiš dobro) emocija?

Emocije su nekada spomenute kao nešto što moramo nadvladati i kontrolirati, a nekada kao nešto čemu se treba prepustiti. Jesu li emocije samo naša reakcija? Jesu li one naše 6. osjetilo? Osjetilo koje nam kaže kako će se nešto reflektirati na nas, hoće li ugroziti ili osigurati našu egzistenciju, radimo li nešto krivo ili dobro? Tada bi postojale one životinjske emocije koje potiču na agresivnost i borbu za opstanak, one ljudske koje potječu na vjeru i nadanje, napredak, i one duševne, koje potiču na ljubav.
Mnogi se žale na svoje emocije. Misle da bi im bilo lakše da ih nema. Da je ljepše ne osjećati nego osjećati se loše. No živimo li mi zahvaljujući emocijama? Bismo li mogli funkcionirati bez emocija? Jesu li emocije nužne za naše preživljavanje?

Mislim da bi bez emocija bili potpuno drugačija bića, nešto kao roboti od krvi i mesa. Ne znam od kuda ti ova podjela emocija, ali dosta je dobra. Mislim da bi ove koje potječu od tijela trebali kontrolirati što je moguće više, sa ovim misaonima biti oprezan, a razvijati što je više moguće duhovne.

Dobro, bili bi kao roboti, ali kako bi se to odrazilo na nas kao vrstu? Bismo li bili spremni održati vrstu? Bi li postojao osjećaj dužnosti da nešto napraviš? Osjećaj napretka? Jesu li oni direktno vezani uz emocije? Je li dužnost i osjećaj, ili misao?

Podjela je iz moje glave No mislim da nije tako neuobičajena

I mislio sam si da si se ti toga dosjetio

Dužnost bi bila misaona emocija, nešto kao odanost samo prema poslu. Odani smo ljudima, a osjećaš dužnosti imamo prema poslu.

Da li bi mogli napredovati bez emocija? Hm možda i ne jer je i to emocija, želja za boljim i većim. Možda bi mogli napredovati u smislu da popravimo nešto što ne funkcionira, ali neki pravi i veliki napredak, mislim da ne bi mogli ostvariti bez emocija.

Upravo tako.
Nisu li emocije esencijalne za život? Naše 6. (ili koje god ) osjetilo?

Ne volim postove koji postave milion pitanja i zapravo vise ne znas sto je pjesnik htio reci. Sve ode tako u sirinu te vise uopce nema veze s naslovom. Ako se pitamo odakle potjecu nase emocije onda bi i uvod trebao ici u tom smjeru da se na kraju ili postavi to pitanje ili da vlastiti odgovor na postavljeno. Ovako ne znam na sto da odgovaram pa cu izabrati zadnje spomenuto, a to je da li bi mogli zivjeti i nastavljati vrstu bez emocija. Odgovor je - da. Mnoge zivotinjske vrste tako zive pa bi mogli i ljudi. Ali onda to ne bi bio pogodan organizam da ga nastani dusa ovog razvojnog levela nego nekog drugog.

Pitanja su odakle potječu emocije, gdje je granica između misaonih i emocionalnih procesa, kako otkriti dolaze li emocije od tijela, misli ili duše te jesu li naše emocije naše 6. osjetilo bez kojeg ne bismo mogli funkcionirati.
Možeš komentirati samo ono što ti se sviđa. Ne očekujem da se odgovore sva ova pitanja, ali mislim da tema nije preširoka i da se nisam udaljio od prvog pitanja.

Životinje imaju emocije. Te emocije su većinom tjelesne, dakle, agresivnost, zadovoljstvo, smirenost te dobrim dijelom misaone tipa ljubomora. Vjerujem da posjeduju i duševne emocije.

Poanta tj. ono na sto ti zelim obratiti pozornost jeste da je lose odmah u jednom dahu nabit 10 pitanja od koje skoro svako moze biti svoja tema.

Aha Sad mi kliknulo.
Treba me podsjetiti da tako selektiram stvari Da... moram pazit.
Ajmo sad nastavit s temom

Naravno...ali...koja je tema ...ok, malo zezam...da ne kazem da sam ironicna

Ajmo nastaviti o emocijama kao našem 6. osjetilo. Dakle, ja tvrdim da je osoba s poremećajem emocija jednako paralizirana kao osoba koja je slijepa, u smislu sposobnosti za život u okruženju dok je čovjek još živio kao životinja.

Ne znam bas...ja bih se cak usudila kazati da su snazne emocije koje je tesko kontrolirati osobina ljudi koji su u disbalansu.

Kao što rekoh, ljudi s poremećajem emocija

Odakle potječu naše emocije?

Ja znam odgovor ali me sramota da kazem...

Emocije potječu iz ljudskih potreba.
Pored onih osnovnih, fundamentalnih postoje i civilizacijske potrebe.
Iz emocija se rađaju želje... iz želja misli.
To bi otprilike bio nekakav redoslijed, što nastaje iz čega.