Priroda se sa nekima ponekad okrutno našali, što se primjerice događa sa ženama koje bi željele biti majkama, a uđu u preranu menopauzu, prije 40-te.
Mislim da bi trebalo pronaći način i pomoći ženama koje se nalaze u takvoj situaciji da ostvare svoju želju, ali ipak vodeći računa o dobnoj starosti neke žene.
Istraživanja dakako pokazuje da 20% odraslih nema djecu, ali to ne znači da je tih 20% ušlo u preranu menopauzu i da je upravo ona glavni razlog što nemaju potomstvo.
Neki se jednostavno odlučuju za druge prioritete u dobi koja je predviđena za rađanje (okvirno od 20 do 40-te godine), što je u i u redu.
Mišljenja sam da je biologija ipak postavila neke datosti koje se tiču odgovarajuće dobi za rađanje i žene bi toga trebale biti svjesne. Dopuštam da se netko odluči i za kasnije majčinstvo od onog u 20-tima (dob koju preferiraju ginekolozi kao optimalnu), ali dobne granice postoje.
Mislim da je majčinstvo u 60-tim i 50-tim godinama neprirodno i žene koje se u dobi kad bi praktički trebale biti bake odlučuju biti prvi put mame, prilično egoistično gledaju na stvari.
U interesu je djeteta da nema prestaru majku, velikim dijelom i zbog rizika da ne ostane prerano bez roditelja, radi velike dobne razlike. Osim toga, žene u poznim godinama puno teže rađaju.
Smatram da svaka odgovorna žena prije odluke o rađanju treba promisliti o najboljem interesu djeteta, a ne isključivo svome. Žene koje nisu željele imati potomstvo primjerice do srednjih 40-tih, tim više ne bi trebale postati majkama u 50-tima i 60-tima, jer svaka odluka nosi i svoju posljedicu pa tako i u pitanjima koja se tiču odluke o rađanju djece, koja je ipak biološki-dobno limitirana.