.

.

udarila me kola kad sam bio klinac.....ni nesecam se vise detalja
bombardovanje 99' ....svaki put kad ti padne bomba iznad glave srce ti stane
Bilo pa proslo , nema nikakvih posledica

najbitnije je da nema nikakvih posljedica, ni fizičkih, ni psihičkih...drago mi je ako je tako

dok sam bil mali bebač, u hodalici sam se spustio niz stepenice. ograda na stubištu mi je metalna i uspio sam se negdi na polovici zacvikat i razbio sam si usne jer sam glavom lupio u ogradu, a od obruča hodalice imam uspomenu jer su mi se deformirala 2-3 rebra.
bio sam svjedok samoubojstva vješanjem, dok smo otkrili da nema te osobe, već je bilo kasno. našli smo ga kako visi već sav plav, a prošlo je nekih pola sata maksimalno od zadnji puta kada smo ga vidjeli. oživljavali su ga neki, i u hitnoj ali bezuspješno

.

sječam se toga u hodalici, imali smo malu ogradu sa kojom se zatvaro prolaz na stubište. ali ja sam stalno pokušavao nju otvoriti. i uspio sam i spustio sam se niz stepenica, i sada imam tu sliku pred sobom kak sam ostal zacvikan i na kojem mjestu. kada sam porastao, stalno sam sjedao na vrh stepenica i spuštao se, a nekad i potrbuške
on je bio radni kolega i nismo bili baš bliski. noćnih mora zbog toga nikad nisam imao

.

neznam koliko sam tada imao godina. bio sam na katu i vozil se u hodalici po hodniku, došao sam do stepenica i mislio sam da to pe ko po ravnom dolje. i spustio sam se ali neuspješno. sječam se i da sam se držao za ogradu kad sam se zaustavio
ovak nekak je to bilo