Svi mi koji smo drugačiji od drugih

Ovo je pokušaj da otvorim temu na forumu jer nisam nikad to radila osim na fejsu...a fejs mi je postao dosadan...

Svi vi koji se osjećate u bilo kojem pogledu drugačije ili neprihvaćeno uključite se...
primamo sve...svi vi sa intuicijom,emači,alternativci...
javite se

Nemojte se osjećati odbačeno...
Ne znam koliko će ovo imati uspjeha ali hoću probati...

Podržite me

Malo sam ti ispravio uvodni post i premjestio temu na PDF Psihologija. Nemoj se ljutiti, ali u hrvatskom jeziku imamo velika slova i slovo «ć» Spam postove sam bacio u kantu za spam No da se vratim na temu koja je jako dobra

Mislim da se svi mi koji dolazimo na ovaj forum pomalo tako osjećamo. Ja polovicu ljudi uopće ne razumijem, a s onom drugom polovicom koju razumijem se ne slažem

Nikada mi neće biti jasno zašto si ljudi ne žele olakšati stvari. Cijelo vrijeme kao da rade sami protiv sebe, kompliciraju si stvari koje su u svojoj biti jako jednostavne. Ponekad me to ljuti, nekada sam razočaran, a nekad me to rastužuje. Najčešće sve odjednom A dovoljno je samo malo razgovarati da bi uvidjeli da smo jako slični i da imamo sliče želje i očekivanja.

No izgleda da je to preteško za većinu, većina ide po svom pa što god bilo. No macice ne brini ti imaš 17 godina i normalno je da se tako osjećaš. Kad malo porasteš, naučit ćeš kako se s time nositi

Viva la difference! Jeste, jedan od razloga zasto ovdje raspravljamo na forumima je stoga sto ne mozemo naci dovoljno sugovornika u RL da bi zadovoljili stari instinkt pripadnosti coporu. Ja od 7-8 godine znam da sam drugaciji od vecine, i to mi jeste zadavalo muke tipa "kako i zasto?", ali danas vise ne. Sad znam da tu nema razloga da se ljutimo ili osjecamo razocarani, posebice razocarani svijetom i covjekom, kao nihilisti ili emo-i. Budimo fatalisticni pa prihvatimo da je tako zato sto tako mora biti, da uvijek nekolicina posebnih (ne nuzno boljih, vec samo devijantnih) moze da postoji, da posjeduje potencijal za vece dobro i vece zlo - samo kao vrh jedne piramide siroke osnove, sacinjene od ljudi cija je osnovna funkcija da predstavljaju materiju, kaljuzu ako hocete, iz koje nastaju posebni ljudi, ljudi koji ne gledaju naprijed 5 minuta, vec 5 eona... Mi moramo biti posebni - jer to jesmo.

Svatko od nas je drugačiji od onog drugog, samo se predstavljamo da smo isti ka drugi
Takve ljude zovem; Glumci
Ne volim glumce.

Slazem se, ali zasto mrziti ono sto jesi? Voljeti je lakse nego mrziti, zar ne?

Archangel je napisao/la:

Viva la difference! Jeste, jedan od razloga zasto ovdje raspravljamo na forumima je stoga sto ne mozemo naci dovoljno sugovornika u RL da bi zadovoljili stari instinkt pripadnosti coporu. Ja od 7-8 godine znam da sam drugaciji od vecine, i to mi jeste zadavalo muke tipa "kako i zasto?"

heh, da ne tipkam bezze kad si ti to bolje napisao...
stvarno nikoga nema oko mene da me razumije, neke moje zamisli i ostale stvari...
nekad imam osjećaj da su neki ljudi kao ovce.... netko im kaže idi ovdje i oni bez pitanja pođu. bez razmišljanja žele li oni to i hoće li im to naškoditi...
ja jednostavno nisam takav... volim za sebe reći da plivam uz vodu, sad dokle ću, vidit ćemo...

Dobro razumijem o cemu govoris. Ljudi su vecinom . Zasto? Zato jer su odgajani kao . To je cijena civilizacije. Da bi civilizacija funkcionisala - potrebno je da ima "veliki broj", trutove i radilice kojima nije funkcija da misle, a ako vec hoce, onda to moraju raditi u skladu sa interesima onih koji imaju vlast. Kad se covjek rodi, roditelji, nastavnici, vlast - obasipaju ga zahtjevima "ti treba, ti moras" - time se hoce reci da je onima koji postavljaju te zahtjeve bitnije da covjek bude poslusan, nego mislioc. Sasvim logicno, ono sto se najvise razvija, to biva najvise razvijeno, i ljudi tako bivaju uvijek spremniji na poslusnost nego na , na slijedjenje drugih umjesto vodjenja... Samo oni sa najjacom voljom uspijevaju zadrzati dovoljno svog prirodnog potencijala da izrastu u ono sto po prirodi stvari - trebaju da budu...

Ja se dosta puta osjećam nevidljivo. Npr.kad se nalazim u skupini ljudi koji o nečemu razgovaraju. Ja pokušam nešto reći ili upitati, a oni nastave dalje po svojoj temi kao da ja uopće nisam tu. U zadnje vrijeme često povisim ton kad mislim da me netko neće čuti.
Ne znam da li se to vama ikada dešava.
Zbog toga se često osjećam loše, mislim da nisam dobro društvo i nemam prijatelja...
Očito sam jako loš sugovornik...

Archangel je napisao/la:

Slazem se, ali zasto mrziti ono sto jesi? Voljeti je lakse nego mrziti, zar ne?

Pa Je i Nije.


Ovako, ja vidim tri vrste ljudi;
- Ono što jesu,
- Ono što misle da jesu,
- Ono što žele biti


IDealno bi bilo kad bi bili ka ja sve to troje.
No ozbiljno, kad bi bilo to troje odjednom ljudi bi bili ono što uistinu jesu.
No zašto se ljudi prikazuju onakvim kak vim se prikazju;
- Okolina
- Ljubav
- Nepoznavanje sebe, niti poznavanje onog tko si i što želiš.
Simple zar ne ..


Kad prođeš/obradiš sve one materijalne i ine stvari,
i kad se zapitaš što uistinu želiš.
I kad si daš odgovor na to pitanje, znati ćeš tko si TI.
A kad znaš tko si ti, ti si samo ti, i tako se predstavljaš sebi i okolini.
A kad se ti kako Ti, predstavljaš i vjeruješ u ono što radiš, i znaš što želiš.
Onda gluma nestaje, bez obzira tko si, i što drugi govorili o tebi, ni ne obraćaš pažnju na to, jer onda na kraju glume, i početku tvoje nove priče, uvidjeti ćeš da si ti Ti, a drugi to nisu, ili samo neznaju tko su, a ti ostali što neznaju tko su i što žele, su samo glumci i onda nema potrebe da slušaš te iste i te sve jedne te iste priče globalne "normalne" glumačke svjesti.
Kad budeš ti ti. i tak se prikazjuješ, i koristiš i imaš svoj način razmišljanja. Onda sve ide na bolje, i glumci samo sebi blijede. I ništa nije važno, osim tebe, tvog cilja, i onog što jesi i onog što želiš.

et

Cinderella je napisao/la:

Ja se dosta puta osjećam nevidljivo. Npr.kad se nalazim u skupini ljudi koji o nečemu razgovaraju. Ja pokušam nešto reći ili upitati, a oni nastave dalje po svojoj temi kao da ja uopće nisam tu. U zadnje vrijeme često povisim ton kad mislim da me netko neće čuti.
Ne znam da li se to vama ikada dešava.
Zbog toga se često osjećam loše, mislim da nisam dobro društvo i nemam prijatelja...
Očito sam jako loš sugovornik...

Et, upravo si dala odg. na svoju ne-priliku.
Samo način tvog razmišljanja ..ništa više ..

p.s Ja volim lude ljude.

@Cindi... Vjerovatnije je da su oni upravo vodili jednu dubokoumnu diskusiju, npr. kako je jednom krmaca oprasila 15-oro a uopste ne lice na nerasta nego na gazdu, i sl. Kazu, similis simile gaudet... stara izreka, ali vrlo tacna. Oni koji su slicniji mnogo lakse se sporazumijevaju, lako sporazumijevanje vodi bliskosti - a ako neko devijantniji udje u pricu, njega teze razumiju pa s njim ne mogu formirati onu blisku vezu sto je medju njima, te on za njih uvijek ostaje "onaj tamo", rado ga izbjegavaju i pricaju s njim samo ako moraju... Da, i to sam dozivljavao i dozivljavam, samo sto mi to vise ne smeta, prihvacam to kao dosudjeni dio toga sto sam Taj Koji Jesam...

Johnny-Red&Black je napisao/la:

Cinderella je napisao/la:

Ja se dosta puta osjećam nevidljivo. Npr.kad se nalazim u skupini ljudi koji o nečemu razgovaraju. Ja pokušam nešto reći ili upitati, a oni nastave dalje po svojoj temi kao da ja uopće nisam tu. U zadnje vrijeme često povisim ton kad mislim da me netko neće čuti.
Ne znam da li se to vama ikada dešava.
Zbog toga se često osjećam loše, mislim da nisam dobro društvo i nemam prijatelja...
Očito sam jako loš sugovornik...

Et, upravo si dala odg. na svoju ne-priliku.
Samo način tvog razmišljanja ..ništa više ..

kao što ja volim reći, sve je u glavi...
i meni se to puno puta događa, al sam otupio, jednostavno me boli briga što me ne čuju...
ako me ne čuju ni ne zavređuju da me čuju...

@Arch, upravo tako kako si odgovorio na moj post... nadam se da će se to jednom promijeniti, jer mi nismo pčele. pčele su mnogo organiziranije i pametnije od ljudi... znam to, promatram ih već 10 godina...

Da s ljudima koji su slični nama možemo vrlo lako razgovarati jer imamo slične poglede na svijet, a s drugima baš i ne. Zato se niti ne treba truditi ugoditi onima drugima.

Svatko treba biti onakav kakav osjeća da jest, dakle izbjegavati negirati to svoje "unutarnje ja" pa čak i pod cijenu da nema puno kompatibilnosti sa onim "masovnim ja".
Ja vjerujem da nema pojedinca koji nije drukčiji od drugih u svojoj biti i svom startu.
"Drugi" samo prihvaćaju pravila igre, radi vlastitog probitka.

Nitko nije bogomdan, nitko ne mora biti bolji/lošiji zato jer savršeno ne prijanja u ukalupljene stavke, koje je kreiralo društvo i kojoj se velika masa bezglavo podčinjava.
Da, najčešće je razlog tome upravo to što si pojedinci prihvaćajući konvencije zdravo za gotovo, olakšavaju egzistenciju u društvu i oslobađaju se stigme da su drukčiji.
Kasnije, slijedeći ustaljene obrsce sigurnosti, zaboravljaju na to svoje "unutarnje" ja, baš zato jer im je na taj način lakše preživjeti.

Dakle, svakome je dana mogućnost procjene što mu je primarnije, prihvaćanje i odobravanje društva u cjelini (koje u svojoj biti formirano tako da opstane, bez obzira na kakvim osnovama) ili odlučiti slijediti svoje "unutarnje" ja.
Dakako da i "unutarnje ja" može biti manjkavo, ali činjenica jest da društvo koje čine mase i gdje prevladava kompromis među članovima ("tebi ovo, meni ovo pa ćemo svi biti zadovoljni") apsolutno ne mora biti sudac i kreator onoga što moramo biti, jer smo u protivnom automatski inferiorniji.
Sigurno jest jedno. Bit ćemo nepoželjniji u društvu, ali to je danak koji svatko od nas mora platiti, ukoliko želi ostati vjeran svojem unutarnjem "ja".

Chak...blago tebi kad se ti cak sa polovicom razumijes. Meni je postotak puno puno manji

Cindi...problem je sto vecina ljudi najvise voli slusat samog sebe. Dakle, nije to da si ti lose drustvo ili sugovornik. Nema to veze s tobom.

Alpha, u pravu si, primjetila sam to kod većine ljudi. Dok pričaju, ne smiješ im se uplitati u riječ, a kad ti počneš pričati, obavezno moraju nešto dodati...
@Arch, dobro si ti to opisao
@biga, najbolje da i ja otupim i da, za promjenu, počnem malo misliti na sebe, a ne o tome što će drugi reći

supp...mislila sam da nitko nece odg na ovu temu...good job...
najveci problem nam je sebičnost elite clubova u raz
i misle da samo oni postoje..
mi ostali kao da smo odbaceni
a ako reces nesto smiju se...
pih!
i izvlace se na...
ovdje smo da dokazemo da nismo tako mali...
samo nastavite...

A zašto bi se morali dokazivati?

Zlatno pravilo - onoliko si mali koliko se malim osjecas! A bilo kakvo "dokazivanje velicine" - uvijek dokazuje suprotno. Znam, uvijek je lakse da se podnese teret devijacije ako imas nekoga ko ce ga podijeliti s tobom, ali ne valja biti ovisan o tudjoj pomoci u tome - tako se stvara plodno tlo na kome rado raste klica resantimana, i bilo bi steta da mi koji smo drukciji svoju devijantnost zaokruzimo tako sto bi postali zavidni i puni prijezira prema ostatku ljudstva. Budite ponosni sto ste posebni, sretni u svojoj jedinstvenosti - jer vasa je buducnost a ne sadasnjost!

@Macica svi smo mi mali i nevažni u ovom našem Svemiru s jedne strane, a s druge strane smo sebi najvažniji i centar tog istog Svemira. To vrijedi za tebe, tvoje kolegice iz razreda i sve ostale. To što se netko ne želi družiti s tobom, ne znači da nešto gubiš, ustvari dobivaš vrijeme koje možeš potrošiti na ljude koji se žele družiti s tobom

tema kako stvorena za mene...
dok sam išla u srednju školu, bila sam vrlo čudna ličnost - bila sam ponosna na sebe jer sam shvatila da sam drugačija. nisam primjećivala podsmjehivanje, imala sam mali krug ljudi i bilo nam je super. međutim, kako smo odrastali, taj moj krug se raspršio, pojedinci su se stopili s drugim krugovima, i mic po mic - ja sama.
nikad do prije par godina, kad sam se našla u jednoj situaciji, nisam mislila da želim biti ista kao i svi oko mene. ne znam gdje vi, dragi moji forumaši, imate prebivalište, ali ja sam valjda tako frustrirana primitivnom, malom sredinom (bez obzira što neki tvrde da je ovo veliki grad!!?) da mi ponekad dođe da platim nekome da na meni izvrši lobotomiju!
ali danas samo jedno znam - svaka različitost je skupa, ali opet sam ponosna na sebe jer sam ostala ja - onakva kakva jesam, čista obraza, i bez grižnje savjesti nastavljam živjeti nadajući se da evolucija stiže i da će se naći još nekolicina sličnih meni. ma zapravo, dosta jedno, samo da prestanem tražiti prijatelje u svojoj glavi dok svjedočim ljudskoj neraznolikosti dok ispijam kavu na terasi svog omiljenog kafića, i čekajući kao ozebao sunce naznaku različitosti među ovim sivilom.

Sto mislis, da li svi ti drugi ljudi misle da su isti kao ostali ili da su upravo razliciti? Meni se cini da svatko za sebe misli da je poseban iako se nama (tebi, meni i td.) cini da postoji ta jedna velika bara uspavane mase koja je, u principu, ista.
I onda se pitam da li smo mozda i mi isti? Ti, ja i svi koji smo ovdje rekli kako se osjecamo kao da smo pali s nekog drugog planeta. Da li smo i mi dio bare samo ne vidimo dalje maski ostalih koji se prikazuju zadovoljnima ali zapravo traze nesto vise, nesto drugo mozda niti ne znajuci sto to...

e alpha, sad si me nasekirala. to je jedna posve druga perspektiva.
ali ipak tvrdim da su svi ljudi jedinstveni, samo ima nas koji smo jedinstveniji (ukoliko ta riječ postoji u standardnom hrvatskom jeziku - ne zamjerajte, ja sam dijaspora) od ostalih. možda ima dosta ljudi koji bi imali što prigovorilti masi, ali mislim da je za različitost potrebna i hrabrost koja nedostaje ljudima kad osjete da ih se izdvaja zbog toga što odstupaju od kojekakvih pravila koje su nametnuli "moćni" pojedinci.
najbanalniji primjer koji svakodnevno susrećem je način odjevanja. rijetki prkose "modi" i tako iskazuju svoj bunt, i nerjetko ih se etiketira kao čudake, i sad oni (mi) hodamo s etiketom na odjeći.
a da ne govorim o mišljenjima koja ljudi skrivaju pred društvom koje zastupa stajališta modernog balkana (koji paradoks!!)
ako sam ja samo dio bare, onda se nadam da živim na rubnom djelu tog staništa.

No, pa nemoj se sekirat. Razmisljam/osjecam se prakticki identicno kao ti. Ali pokusavam sagledati i neke kuteve ovih koje dozivljavam masom. Naime, prilicno sam sigurna da sve tukice koje prate zadnje krikove mode i izgledaju kao klonovi misle da su posebne. Nisam niti sumnjala da priznajes individualnost. Nisam zato to napisala. Ali ako pitas "tukicu" ona nece reci da je individualna cisto zato jer nitko nije isti...ona ce trkeljati o duhovnosti i potrazi i miru u svijetu...i zbilja ce mislit o sebi da je razivjeno bice. Zar nisi primjetila to?