Svemirski pogon

Ma napravice Amerikanci galakticki GPS za navigaciju,no sikiriki.

Archangel je napisao/la:

Bez obzira na to koliko su crne rupe masivne i guste, njihova masa nije beskonačna. To je apsurd. Onda bi i čitav svemir sa samo jednom crnom rupom bio beskonačno masivan, a crnih rupa ima na svakom ćošku, a jedna galaksija u svemiru poput Mliječnog puta (koji ima crnu rupu na dva svjetlosna tjedna od centra galaksije) bi bila masivnija od čitavog ukupnog svemira...

Naravno, masa mora biti izražena brojkom, ali u slučaju crnih rupa mi je to malo zahebano, jer sve što dođe u singularnost biva sabijeno do maksimalne gustoće, za ta tijela kažemo da je njihova gustoća beskonačna - naravno da nije jer to nije moguće, ali opet, ne bi trebalo biti moguće niti da materija bude toliko sabijena. Tako da se termin "beskonačna masa" ili bilo što "beskonačno" koristi kada se želi opisati nešto "nemoguće" tj. nešto što je u konfliktu sa nekim od zakona fizike, odnosno nešto što nema smisla u fizici.

Archangel je napisao/la:

Brzine veće od c su moguće. Sad, druga stvar je kako to ostvariti. Znamo za eksperimente u kojima se manipuliralo vakuumskom permitivnosti i u kojima se brzina c neznatno uvećala. Efekt je bio miniskulan, možda  10^-6 m/s brže, ali je svejedno značajan. Jer čak ni brzina svjetlosti nije apsolutna, što je i logično obzirom da živimo u relativističkom svemiru. Teoretski, za možda sto godina kad se usavrši tehnologija za upravljanje vakuumskom permitivnosti biće moguće postići brzine i značajnije veće od c.

Čitao sam o sličnom eksperimentu, možda čak i o istom ovom kojeg ti spominješ. Ali ne sjećam se pojedinosti, sjećam se samo da je u eksperimentu foton na odredište stigao prije nego što je trebao, što znači da je stvoren medij u kojem je foton putovao brže od brzine c. No isto tako, to su toliko male razlike da se (za vrijeme dok sam to čitao) smatralo da je problem u mjerenju. Ali generalno se slažem sa tobom, brzina svjetlosti ovisi o mediju. No ono što me muči je masa, jer ako smo u relativističkom svemiru onda bi tijelo koje putuje brzinom c imalo tu beskonačnu masu, koju nije moguće postići jer je - beskonačna i to nema smisla.

Scharnhorstov efekt dijeluje na određeni prostor, ali ako bi se letjelica nalazila između te dvije "ploče", onda bi se brzina c povećala samo između ploča, problem je što bi se i ploče, odnosno cijeli sistem za upravljanje vakuumom trebao kretati kroz prostor-vrijeme, a tada ponovno imamo isto ograničenje jer se sustav kao objekt ne može kretati brže od c.

Znači, u čemu je ovdje zapravo problem?

Archangel je napisao/la:

Ono što ja vidim kao mnogo veći problem od samog postizanja superluminalnih brzina je navigacija pri takvim brzinama. Radio-valovi su odlični za navigaciju pri sub-luminalnim brzinama i pri malim udaljenostima, ali kad ideš 2c i pokušavaš ustanoviti šta se nalazi barem jedan svjetlosni mjesec ispred tebe (da stigneš ukočiti ako je neka prepreka) radio valovi nemaju šanse. Sve što od njih dobiješ biće sa velikim zakašnjenjem i relativistički "izobličeno". Dakle, neupotrebljivo.

Ako uzmemo u obzir da unatoč tome što smo uspjeli postići brzinu od 2c za neku letjelicu nismo uspjeli pronaći sistem kojim bi vidjeli ispred sebe, onda ne preostaje ništa drugo nego put "skenirati" unaprijed dok ne stignemo radio-valove. Onda jedan odmor dok se ne "skenira" ostatak puta pa nastaviti dalje. Ali tada nema uopće smisla putovati brže od c. Problem navigacije je po mom mišljenju nerješiv, jer ono što bi vidjeli kroz "šofer šajbu" smo u principu već prošli, a pošto za sada mislimo da ništa ne putuje brže od c, barem ne u svemiru kao mediju, tada je vrlo vjerojatno da će tako i ostati jer uvjete u svemiru ne možemo mijenjati. Možemo jedino pokušati pronaći način kako zaobići pokoji zakon fizike i katapultirati nešto brže od c. posebno ako govorimo o navigaciji za brzinu od 2c, potrebno je nešto puno brže jer se signal treba i vratiti od moguće prepreke do letjelice i na vrijeme nas upozoriti.

Ovo oko navigacije bi ja riješio sa nekoliko sondi koje idu ispred u razlicitim razmacima i šta ja znam možda laserskim 3d mapiranjem koje je naprijed odrađeno,ok navigaciju smo riješili,za ubrzanje bi upotrijebio elektro magnetni top dovoljno velik da izbaci letjelicu ogromne brzine mislim da nasa ima nešto tako mislim da je to rail gun ak se varam nek me neko isprav,znači top izbaci letjelicu koja je u zemljinoj orbiti nakon tog letjelica ubrzava dodatno svojim pogonom. Kao štit od kamenja smo napravili pramidalni vrh dovoljno debeo da odbaci lutajuče stvarčice,nego mene zanima kako se zaustaviti.

U svemiru je zaustavljanje isto što i pokretanje, samo u suprotnom smjeru, tako da zaustavljanje vidim kao najmanji problem u cijeloj priči. Ali @Arch se dosjetio zanimljivog problema - to sa navigacijom, to nije mala stvar i doista, ukoliko saznamo kako da putujemo brzinom c i brže, problem navigacije bi mogao zadati dosta problema.

Ali najprije bi ja da probamo ubrzati barem do neke brzine koja je dostojno opravdanje da razgovaramo o putovanju brzinom svjetlosti pa i brže.

Skulptura je napisao/la:

Čitao sam o sličnom eksperimentu, možda čak i o istom ovom kojeg ti spominješ. Ali ne sjećam se pojedinosti, sjećam se samo da je u eksperimentu foton na odredište stigao prije nego što je trebao, što znači da je stvoren medij u kojem je foton putovao brže od brzine c. No isto tako, to su toliko male razlike da se (za vrijeme dok sam to čitao) smatralo da je problem u mjerenju. Ali generalno se slažem sa tobom, brzina svjetlosti ovisi o mediju. No ono što me muči je masa, jer ako smo u relativističkom svemiru onda bi tijelo koje putuje brzinom c imalo tu beskonačnu masu, koju nije moguće postići jer je - beskonačna i to nema smisla.

Čini mi se da sam jednom slušao neko predavanje jednog teoretskog fizičara (detalje sam zaboravio stoga me nemoj držati za riječ) u kojem je objašnjavao da je česta greška koju laici prave ta što brkaju ne-relativistički (Newton-ovski) koncept mase i relativistički. Naime, pri relativističkim brzinama ne dolazi do stvarnog povećanja "newtonovske" mase već se, pomalo nespretno izraženo, povećava "maseni efekt" - kao posljedica savijanja prostora: zato i imamo dvostruku terminologiju, masu mirovanja i relativističku masu. To nije jedna te ista masa koja se nekako "uveća" već ista masa gledana u dva referentna okvira... ne znam jel ti to ima nekog smisla, ali, navodno, to je bitno razlikovati. Relativistička masa, dakle, nije masa koja je beskonačna (pri v=c) već masa koja proizvodi efekt beskonačne mase, tj. savija prostor do tačke "pucanja"...

Citat :

Scharnhorstov efekt dijeluje na određeni prostor, ali ako bi se letjelica nalazila između te dvije "ploče", onda bi se brzina c povećala samo između ploča, problem je što bi se i ploče, odnosno cijeli sistem za upravljanje vakuumom trebao kretati kroz prostor-vrijeme, a tada ponovno imamo isto ograničenje jer se sustav kao objekt ne može kretati brže od c.

Znači, u čemu je ovdje zapravo problem?

Prvo treba tek eksperimentalno potvrditi Scharnhorstov efekt, a do tada će mnogo vode Savom proteći. Zatim, naći način da se Opšta Relativnost objedini sa Kvantnom Mehanikom. To su dva glavna miljokaza bez kojih džabe nabadamo. Teoretski fizičar Miguel Alcubierre je izradio model koji je baš zasnovan na Scharnhorstovom efektu i Casimirovom vakuumu, ali da bi taj model postao išta više od običnog sanjarenja te dvije teorije se moraju pomiriti obzirom da ovi pomenuti efekti, teoretski, trebaju da iskorištavaju osobine virtualnih čestica (što spada u Kvantnu teoriju) za zaobilaženje efekta relativnosti. [Ref.]

Ako se ikad išta od ovog obistini, sumnjam da će neko praviti letjelicu sa paralelnim pločama. One ne služe ničemu drugom nego da smanje koncentraciju virtualnih čestica u vakuumu, a teoretski bi se mogao naći i neki praktičniji način, npr. neka vrsta "kobilice" koja bi "razmicala prostor" ispred broda i stvarala efekt negativne gustoće na kojem se Alcubierreov pogon zasniva.

Citat :

Ako uzmemo u obzir da unatoč tome što smo uspjeli postići brzinu od 2c za neku letjelicu nismo uspjeli pronaći sistem kojim bi vidjeli ispred sebe, onda ne preostaje ništa drugo nego put "skenirati" unaprijed dok ne stignemo radio-valove. Onda jedan odmor dok se ne "skenira" ostatak puta pa nastaviti dalje. Ali tada nema uopće smisla putovati brže od c. Problem navigacije je po mom mišljenju nerješiv, jer ono što bi vidjeli kroz "šofer šajbu" smo u principu već prošli, a pošto za sada mislimo da ništa ne putuje brže od c, barem ne u svemiru kao mediju, tada je vrlo vjerojatno da će tako i ostati jer uvjete u svemiru ne možemo mijenjati. Možemo jedino pokušati pronaći način kako zaobići pokoji zakon fizike i katapultirati nešto brže od c. posebno ako govorimo o navigaciji za brzinu od 2c, potrebno je nešto puno brže jer se signal treba i vratiti od moguće prepreke do letjelice i na vrijeme nas upozoriti.

Da, to zbilja jeste problem po sebi i za sebe - džaba nam sve ako idemo naslijepo. A već pri v=c mi smo posve slijepi, a o većim brzinama je sramota i govoriti... Ipak, nisam pesimist, mislim da je taj problem rješiv (jest da će nam se muda objesiti od teškoće) ali, prvo i prvo, ujediniti dvije teorije. Ja mislim da kad nekom to jednom pođe za rukom da ćemo imati mnogo bistriji pogled na čitav problem i da će se nazreti rješenja koja još uvijek ne možemo ni zamisliti... Kad je Alcubierre i sa ovako nesređenim teorijama mogao osmisliti način da se zaobiđu ograničenja relativnosti, kako će tek biti kad jednog dana to sve bude - čak! - imalo smisla jedno s drugim...

Archangel je napisao/la:

Čini mi se da sam jednom slušao neko predavanje jednog teoretskog fizičara (detalje sam zaboravio stoga me nemoj držati za riječ) u kojem je objašnjavao da je česta greška koju laici prave ta što brkaju ne-relativistički (Newton-ovski) koncept mase i relativistički. Naime, pri relativističkim brzinama ne dolazi do stvarnog povećanja "newtonovske" mase već se, pomalo nespretno izraženo, povećava "maseni efekt" - kao posljedica savijanja prostora: zato i imamo dvostruku terminologiju, masu mirovanja i relativističku masu. To nije jedna te ista masa koja se nekako "uveća" već ista masa gledana u dva referentna okvira... ne znam jel ti to ima nekog smisla, ali, navodno, to je bitno razlikovati. Relativistička masa, dakle, nije masa koja je beskonačna (pri v=c) već masa koja proizvodi efekt beskonačne mase, tj. savija prostor do tačke "pucanja"...

I ja sam jedan od onih koji pobrkaju to dvoje.
Znači, masa mirovanja uzrokuje savijanje prostora? -Što onda uzrokuje "newtonovska" masa, odnosno, koja je posljedica utjecaja te mase na objekt koji se kreće brzinom c?

Archangel je napisao/la:

Prvo treba tek eksperimentalno potvrditi Scharnhorstov efekt, a do tada će mnogo vode Savom proteći. Zatim, naći način da se Opšta Relativnost objedini sa Kvantnom Mehanikom. To su dva glavna miljokaza bez kojih džabe nabadamo. Teoretski fizičar Miguel Alcubierre je izradio model koji je baš zasnovan na Scharnhorstovom efektu i Casimirovom vakuumu, ali da bi taj model postao išta više od običnog sanjarenja te dvije teorije se moraju pomiriti obzirom da ovi pomenuti efekti, teoretski, trebaju da iskorištavaju osobine virtualnih čestica (što spada u Kvantnu teoriju) za zaobilaženje efekta relativnosti. [Ref.]

Ako se ikad išta od ovog obistini, sumnjam da će neko praviti letjelicu sa paralelnim pločama. One ne služe ničemu drugom nego da smanje koncentraciju virtualnih čestica u vakuumu, a teoretski bi se mogao naći i neki praktičniji način, npr. neka vrsta "kobilice" koja bi "razmicala prostor" ispred broda i stvarala efekt negativne gustoće na kojem se Alcubierreov pogon zasniva.

Čim sam vidio ilustraciju na referenci koju si dao mi je sinulo o čemu pričaš, o tome sam gledao u nekom dokumentarcu o warp pogonu.
Ja sam nekako skeptičan prema svim tim kombinacijama sa pokušajima manipulacije prostor-vremenom. Ima mi to sve smisla, ali svejedno mi neki glasić govori da ništa od toga jer tražimo nešto za što uopće ne znamo da li postoji, poput negativne energije, koja vjerojatno ne bi trebala ili mogla postojati, unatoč nekim "dokazima" koje bih se usudio nazvati i nagađanjima, nekome je to palo na pamet jer "ako tražiš broj 23, naći ćeš ga".

Archangel je napisao/la:

Da, to zbilja jeste problem po sebi i za sebe - džaba nam sve ako idemo naslijepo. A već pri v=c mi smo posve slijepi, a o većim brzinama je sramota i govoriti... Ipak, nisam pesimist, mislim da je taj problem rješiv (jest da će nam se muda objesiti od teškoće) ali, prvo i prvo, ujediniti dvije teorije. Ja mislim da kad nekom to jednom pođe za rukom da ćemo imati mnogo bistriji pogled na čitav problem i da će se nazreti rješenja koja još uvijek ne možemo ni zamisliti... Kad je Alcubierre i sa ovako nesređenim teorijama mogao osmisliti način da se zaobiđu ograničenja relativnosti, kako će tek biti kad jednog dana to sve bude - čak! - imalo smisla jedno s drugim...

Ne znam, ovo mi je trenutno nerješiv problem, ima se tu o čemu razmišljati, samo treba krenuti od nekud, a to je problem. No, izgleda da ćemo se u svakom slučaju namučiti i načekati da natjeramo radio-valove ili što već, da putuju višestruko od brzine c... ili čak instantno, ako ikad prokljuvimo tu kvantnu mehaniku, a i tada je pitanje da li bi se ta pravila mogla primijeniti u makro svijetu... vjerojatno ne