Skrbništvo nad djetetom

e sad se moram malo i ovde zadržat jer sam , evo kako vrime prolazi, uvidjela da sam nešto propustila za napisat..
ne znam da li znate ali evo sad ću reć, dobila sam skrbništvo nad unukom jer su ga se mama i tata odrekli, borila sam se za njega i naravno- dobila...nije dite ništa krivo, borit ću se da ga izvedem na pravi put..
naravno u toj borbi doći će trenutaka kad će mi moje strpljenje sigurno biti jako upitno..
kako je stariji , evo ima 7 miseci, neka je mali ali je pravi uncut..hahahahah
mogu vam reć da dite jako dobro prepoznaje po tonu glasa i izgledu lica da li sam ljuta il ne...kad se smijem i lupnem ga po peleni onda se i on smije, al kad sam jednom uozbiljila i isto ga udrila po peleni, raskrivija se do ludila...
tila sam reć, od malena se dici tribaju postavit neka prvaila, svi mislimo malo dite, ne razumi...jako jako dobro razume, i jako dobro znaju manipulirat na neki svoj dječiji nevini način..
možda sam fulala temu, al sam tila reć kako iako sam ga malo po peleni, on je i dalje nastavija po svome..naravno, još je on premali, ali sad u ovoj dobi mislim da kažnjavanje tog tipa nema učinka...triba polako s dosta strpljenja i ljubavi ga usmjeravat

legenda007 je napisao/la:

ne znam da li znate ali evo sad ću reć, dobila sam skrbništvo nad unukom jer su ga se mama i tata odrekli, borila sam se za njega i naravno- dobila...nije dite ništa krivo, borit ću se da ga izvedem na pravi put..

od kako sam ovo pročitala, cijeli dan mi ne izlazi iz glave...roditelji se odrekli djeteta? oba roditelja?
razmišljam i pokušavam naći bar jedan smislen razlog zašto bi se oba roditelja odrekla djeteta...šta god da je bio razlog, to je tako užasno tužno, ali hvala bogu, pa za to dijete postojiš ti , da ga, kako kažeš, izvedeš na pravi put.
želim ti svu sreću u toj misiji, vjerujem da ti neće biti lako, ali sigurno će ti se isplatiti, ljubav za njega će te ispunjavati srećom.

ZONA*** je napisao/la:

legenda007 je napisao/la:

ne znam da li znate ali evo sad ću reć, dobila sam skrbništvo nad unukom jer su ga se mama i tata odrekli, borila sam se za njega i naravno- dobila...nije dite ništa krivo, borit ću se da ga izvedem na pravi put..

od kako sam ovo pročitala, cijeli dan mi ne izlazi iz glave...roditelji se odrekli djeteta? oba roditelja?
razmišljam i pokušavam naći bar jedan smislen razlog zašto bi se oba roditelja odrekla djeteta...šta god da je bio razlog, to je tako užasno tužno, ali hvala bogu, pa za to dijete postojiš ti , da ga, kako kažeš, izvedeš na pravi put.
želim ti svu sreću u toj misiji, vjerujem da ti neće biti lako, ali sigurno će ti se isplatiti, ljubav za njega će te ispunjavati srećom.

hvala najlipša, naučila sam se ja u životu borit, naravno da će biti teško, volje imam ljubavi i previše....ma, evo u 7 miseci mu ništa nije nedostajalo, šta se tiče mene...a ovo o odricanju, slama mi srce..šta reć kad čuješ da mama kaže-ne doživljavam ga, ne osjećam ništa za njega...ufffffff...a otac ga vidio u 7 miseci 3 puta, a nazvao nikad nije....uufffff....eto, jedino se njegova mama, druga baka malo više angažira pa ga dođe vidit svakih 15-20 dana...ne branim nikome da dođe ako dođe čista srca...

jako bolno..."moj" Luka je vesela, zdrava beba...trudit ću se da takav i ostane-hvala

Legenda, zaista si divna
Ne znam stvarno što je roditeljima koji se odriču svoje djece i ne prepoznaju vrijednost u njima. Jel se njega odrekla tvoja kćerka ili sin?
Kako bilo, mislim da treba imati ogromnu hrabrost prijeći preko toga što ti je dijete napravilo i uzeti njegovog unuka koji nikom ništa nije skrivio. No barem uvijek ima dobrih ljudi koji još poznaju životne vrijednosti

Legi teško je odgajati dijete, pogotovo kad si i sam dijete. Odgajanje djeteta je cjelodnevni posao, nema odmora, nema pauza, nailaziš na probleme za koje niti ne znaš da postoje...
Ponekad je bolje to prepustiti starijoj i zrelijoj osobi. Mislim da će u ovoj situaciji biti bolje i za to dijete i za njegove roditelje da ga baka odgaja.

@Legenda, bravo

Lege...kazes da imas odraslu djecu. Imas 42 godine. Nek si rodila sa 20 roditelj(ica) malenog ne moze imat vise od 22 godine. A vjerojatno ima manje. Hocu reci, to i jeste i nije odrasla osoba. Meni se cini da se desilo da dijete ima dijete i da se nije malenoga odreklo jer ga "ne dozivljava" nego nema pojma sto se zbiva. Za koju godinu ce se prosvjetlit i htjet ce ga nazad. Nadam se da cete tada sve dobro dogovorit i da ce oni (roditelji) shvatit sto si napravila za njih i za njihovog malenog. Drzi se

imam sina od 21, kći od 19 i manju od 13....

da, mama od luke ima 19 god, jako je nestabilna , podložna tuđim utjecajima, jako puno sam uložila u dicu, a posebno u nju, ponekad je bilo uspjeha , ponekad ne..uspila sam eto bar školu da završi, a od ostalih stvari je bilo svašta...

čak me dovela u situaciju da sam jednom, zbog nevolje policije da mi pomogne , bila prisiljena iznijet barsku stolicu i sist nasted ceste i zaustavit cijeli promet.a sve u cilju da je maknem od lošeg društva..e tek su tad došli i naravno pomogli, no to su već neke druge teme...

Legionar je napisao/la:

Legenda, zaista si divna
Ne znam stvarno što je roditeljima koji se odriču svoje djece i ne prepoznaju vrijednost u njima. Jel se njega odrekla tvoja kćerka ili sin?
Kako bilo, mislim da treba imati ogromnu hrabrost prijeći preko toga što ti je dijete napravilo i uzeti njegovog unuka koji nikom ništa nije skrivio. No barem uvijek ima dobrih ljudi koji još poznaju životne vrijednosti

ma nisam ja divna...mislim da bi svatko napravio ovo što sam ja napravila...hvala Legi

Da, dijete je dobilo dijete...nisu svi ko ti. A ti si odgovorna koliko god mozes biti i zato si postupila kako treba i kako bi svaka odgovorna osoba postupila. U biti ne mogu zamisliti ikakav drugi scenarij u datoj situaciji.

Mene što se tiče, 19 godina nije premalo za roditeljstvo, i to uspješno....hoću reći da joj (mami od Luke) godine uopće nisu opravdanje...nije premlada da bi osjetila ljubav za rođeno dijete...prije da je ona kao osoba sebična, a pored toga kažeš i da je dosta nestabilna... Oprosti Lege ali moram reći ono što mislim...Ti si Lege velika žrtva i za svoju kćer, i za to unuče...Svaka ti čast da ga nisi dala dalje od sebe. Možda i njegovoj majci za koju godinu prorade majčinski osjećaji, i kakva god da je i što god da je uradila ona je biološka mati i bilo bi lijepo da sudjeluje u odgoju svog djeteta.
Tebi su ti događaji dvostruka bol, em se radi o tvom djetetu, em se radi o tvom unučetu.
Zbog toga si samo još veća kao osoba, tvoja odluka da posvojiš unuka je vrijedna divljenja.

@ZONA...no, tesko je suditi drugome...godine nisu opravdanje ali mi niti ne pricamo o opravdanjima. Pricamo o razumijevanju pa makar to bilo nesto sto nam je nemoguce razumjeti. A godine, u ovom slucaju, olaksavaju razumjeti to. Svatko je postupio kako je znao i svatko ima svoj kontekst iza toga. Mama malenog je, u biti, napravila najbolju stvar za sina. Ostavila ga je nekom tko voli, zeli i zna sto treba napravit. Njoj ocito treba vremena. Mozda koja godina, mozda zauvijek ali nismo mi ti koji ce to procjenjivat ili suditi.

Ja Legu smatram ratnicom i ne divim se njenoj odluci nego ocekujem upravo to i nista manje od toga. Drzim fige da i dalje bude jaka i najbolja sto moze biti. Uvijek bolja od dana prije.

@Alpha iako si rekla da je teško suditi drugima, odmah nakon si nam lijepo pokazala da to i nije baš tako teško kad uzmeš u obzir sve činjenice i okolnosti koje su nekoga dovele do nečega. Kada se uzmu u obzir sve te okolnosti tada je i taj sud puno blaži i puno pravedniji, pa se niti ne ćini da procjenjujemo ili prosuđujemo drugoga

Svi naglašavate veliku žrtvu koju legenda podnosi, ali zaboravljate da malo dijete donosi i veliku radost. Sve je pitanje iz koje pozicije ili pespektive se gleda, za nekoga je odgajanje djeteta sreća i radost pa onda i lakše podnosi sve one probleme i poteškoće koje idu s time, a za nekoga je to nešto strašno teško i zato odmah i odustaje. Legenda ulazi u ove prve i zato joj želim puno sreće u odgajanju svog malog unučića

Paaa...ne znam kako to netko tko cita dozivljava ali ja nisam napisala zamisljene okolnosti da bih dala blazi sud nego da bih objasnila kako se ne moze suditi bez ikakvih okolnosti. To je primjer. Htjela sam reci kako je tesko suditi uopce.

Pa nisam ja niti rekao da si ti uzela zamišljene, nego da si gledala malo šire i kad se tako gleda, tada su i zaključci malo drugačiji

Citat :

Pricamo o razumijevanju pa makar to bilo nesto sto nam je nemoguce razumjeti.

Meni jeste nemoguće razumjeti... ne znam kako takvi mozgovi funkcioniraju...da li razmišljaju o budućnosti??? Imaju li savjest?
Kako se netko može dovesti u takvu situaciju?
Slažem se da ne trebam nikom suditi, i baš zbog toga bih htjela razumjeti kakva je to osoba koja je zakinuta za osjećaj ljubavi prema rođenom djetetu...može li ona ikog voljeti?

Pa, slazem se da je tesko razumjeti bas kao sto je sitom tesko razumjeti glad.

Koliko je ljudi koji radjaju po 10-ero djece, a da nemaju nikakvih uvjeta. Ili alkoholicari, pedofili... Kako to razumjeti?

Ovo cak i nije takav horor. Ovo bi se dalo relativno lako objasniti nezreloscu sto ukljucje uskomesane emocijame, prejake emocijame bez kontrole, cesto je kod takvih ljudi prisutna agresija koja se javlja upravo iz te nemoci i kaosa koji im se stvara u glavi, a koji nisu u stanju sortirat. I onda osoba grize i bjezi. Tako je mozda i ovdje slucaj da je djevojka premlada, previse nezrela i hoce pobjec od svega. Ali od sebe ne moze pobjec. Jedan dan kad se joj se stvari posloze vjerojatno ce je prosvijetlit i vratit ce se.

Ne moze se poci od postavke da svatko ima nagon prema djetetu. Neki pate i od postporodjajne depresije pa ubiju vlastito dijete. To su sve slucajevi kod kojih je doslo do nekog kaosa s emocijama i mislima.

Hvala Alpha što mi pokušavaš razjasniti ovo...
Pedofili, alkoholičari, ili majke sa postporođajnom depresijom, imaju definirane poremećaje koji mogu , ali ne moraju, biti prolazni...zbog tih poremećaja meni je jasno da takvi ljudi mogu uraditi nešto što zdrava, stabilna i odgovorna osoba nebi nikad uradila.

Valjda i neke mlade majke imaju neprepoznate psihičke probleme koji se manifestiraju tako da nemaju nagon prema djetetu. Da li je to poremećaj? Ako jeste, majci treba stručna pomoć. Ako to nije poremećaj... sretno je dijete koje ima alternativu za takvu majku.

Ta djeca nisu svjesna svojih dijela i posljedica koje iz toga proizlaze. Tako da se toj djevojci to dijete čini kao velika pogreška koja joj može uništiti život ili neku perspektivu. Naravno da je to pogrešno razmišljanje, ali ona ne zna bolje. Nije znala bolje niti kad je ulazila u odnos sa ocem djeteta, ne zna niti sada. Sva sreća da ima nekoga tko će joj dati vremena da iz druge perspektive sagleda svoje ponašanje u nekoj bližoj ili daljnjoj budućnosti.

Eh da li je to neki poremećaj ili nije? Tko bi ga znao, ako jest svi mi imamo jako puno poremećaja

@ZONA...Znas...moj veliki problem jeste sto imam previse vjere u ljude. Ja ti, glupa, krecem s mislju kako su svi (ili barem veeeelika vecina) ljudi pametna, razumna, postena i td. I onda se strasno zivciram na ljudsku glupost, nemar, pakost, zlobu i td. Onda upadnem u raspolozenja frustracije gdje "zakljucim" da su svi oko mene budaletine i "sto ja uopce ovdje radim". Iz krajnosti u krajnost. A zapravo je puno sivila izmedju tih krajnosti. Imam neki dojam da i ti imas slican "problem". Ako krenemo od postavke da je osoba odrasla u sredjenim uvjetima, obitelji koja ju voli i podrzava i da je odrasla u mladu balansiranu, odgovornu osobu onda bi to bilo jedno ali nije sve za svakog dobro. Netko moze odrasti u obitelji punoj ljubavi ali da zapravo u sebi nosi neki bunt, nesto radi cega uopce ne vidi koliko je sretan(na) sto ima nekog tko ga voli. Dakle cak ni idealni uvjeti nisu garancija. S druge strane netko moze odrastati u groznim uvjetima i iz toga upravo nauciti da bude odan i predan svojoj djeci jednog dana. Sve je totalno relativno.
I zato je tesko reci da je ta mlada majka "takva i takva". Mozda jeste, a mozda i nije. Mozda je "samo" nezrela, izgubljena mlada osoba. Nije opravdanje. Nikakvo dapace. Samo kazem.
Zato je Lege ratnica, a kako je to ipak njeno dijete predpostavljam da ce kad-tad doci sebi i prosvjetlit se

Razmišljajući o odgoju djece, dolazim do zaključka da se djeca rode ili uspješna ili neuspješna... možeš mu dati sve i srce i dušu, i to opet nije garancija da će to dijete biti uspješno i sretno, nije garancija da će biti dobra osoba... s druge strane, postoje djeca koja odrastaju i bez roditelja, ili ih roditelji zlostavljaju, pa im ništa ne može ubiti onu urođenu crtu karaktera da budu pravedni, uspješni i dobri ljudi.
Ali, bez obzira, uvijek sam bila i bit ću mišljenja da ljubav ne može škoditi, voli, pa makar te to ubilo, daj što više dobroga od sebe, a što manje zla... činjenica je da ljubav u odoju djece ponekad čudno izgleda. Ponekad se za sreću i dobro djeteta mora reagirati oštro, pa čak i po stražnjici udariti, ali, naglašavam-ponekad -kad nema vremena za objašnjavanje. Ako dijete želi u svom neznanju napraviti nešto opasno po život, bolje da ga se lupi po guzi, i tako zastraši, nego dozvoliti da dijete iz radoznalosti i neposluha nastrada.

Citat :

možeš mu dati sve i srce i dušu, i to opet nije garancija da će to dijete biti uspješno i sretno, nije garancija da će biti dobra osoba... s druge strane, postoje djeca koja odrastaju i bez roditelja, ili ih roditelji zlostavljaju, pa im ništa ne može ubiti onu urođenu crtu karaktera da budu pravedni, uspješni i dobri ljudi.

fenotip + genotip. ne može se generalizirati, sve je to vrlo komplicirano.
ali rekla bih jednu stvar.. ne znam hoćete li se složiti sa mnom, ali jedno dijete može biti odraz svega onoga što je njegov roditelj proživljavao. znam x primjera djece koja su zanemarivana od strane roditelja, a čiji su roditelji također bili zanemarivani. nisu uspjeli prepoznati problem i okrenuti novim putem u odgoju svog djeteta. a i danas su neke druge mjere na snazi, nemoguće je učiti odgoj po self - help priručnicima za dobro roditeljstvo. zona, u potpunosti se slažem s tobom po pitanju ljubavi, mislim da ljubav prema djetetu treba biti bezuvjetna. za mene bi trebalo pažljivo proučiti razloge odbacivanja svog djetea iz razloga da ne osjeća ništa prema njemu. očeve bih još i imala nerva pokušati razumijeti, ali majke, u kojima raste život, koje bit trebale biti počašćene, da tako reagiraju, to mi je ipak malo neshvatljivo. ali i tu logika puno ne pomaže. parovi posvajau djecu, vole ih i odgajaju kao njihovu vlastitu, nekada i bolje, a sa strane rađanja, nije logično. poanta je da je ljubav nešto zaista presavršeno i ko je u stanju voljeti, u velikoj je prednosti u odnosu na ljude koji sebe i svoje potrebe stavljaju na prvo mjesto..