Spašavanje rudara iz urušenog rudnika

Kao sto ste sigurno culi prije vise od dva mjeseca u Cileu se urusio rudnik pri cemu je pod zemljom ostalo zarobljeno 33 rudara.

Danas je zapocelo izvlacenje na povrsinu. Evo teksta:

Nakon 68 dana provedenih ispod zemlje iz kapsule za spašavanje prvog su na površinu izvukli rudara Florencija Avalosa (31). Tada se oglasila sirena koja je označila da je spašen prvi rudar. Izvukli su ga na sigurno u pet sati u srijedu po našem vremenu. Ugledavši kako se kapsula penje gore njegova obitelj počela je plakati i grliti se. Florencio je prvo dotrčao u zagrljaj supruge i sina. Nekoliko sekundi nisu mogli progovoriti ni riječi, već su se samo snažno grlili. Sa prvim spašenim rudarom je na nekoliko minuta razgovarao i čileanski predsjednik Sebastian Pinera, koji nadgleda spašavanje. Florencio je djelovao vrlo smireno, a psiholozi kažu kako je suviše preplavljen emocijama da bi ih uistinu i pokazao. Za spašavanje svakog rudara potrebno je 20 minuta. Rudari moraju proći kroz tunel dug 625 metara prije nego ugledaju nebo. Na glavi moraju imati sunčane naočale kako im oči ne bi doživjele šok obzirom na svjetlost koju dugo nisu vidjeli. Iz rudnika su nakon Florencija spasili Maria Sepulvedu (40). Iz kapsule je van izašao poput pobjednika. Dignuo je ruke visoko u zrak i urliknuo. Nasmijana supruga dotrčala mu je u zagrljaj.
- Bio sam blizu Boga, ali i vraga. Borili su se i Bog je pobijedio - rekao je Sepulveda i dodao kako mnogo toga treba promijeniti što se tiče radnih uvjeta u državi. Uz sina kraj sebe koji je na glavu stavio očevu rudarsku kacigu, obratio se cijelom svijetu.

- Molim vas nazovite svoje najmilije prije no što učinite nešto opasno. Ljubav je najdivnija od svega, ljubav vaših roditelja i obitelji - rekao je. Dok su ga odvozili na medicinskom ležaju upitao je ženu kako je pas. Okupljeni prijatelji, obitelji drugih rudara i novinari, klicali su mu pjevali i pljeskali. Tako će dočekati svakog spašenog rudara. Mario na površinu nije došao praznih ruku. Sa sobom je donio poklon svojim spasiteljima. Iz papirnate vrećice izvadio je nekoliko komada kamenja.

- Ne želim da me tretirate kao nekog posebnog i veličate me kao zvijezdu. Ja i dalje želim biti ono što ja jesam oduvijek, radnik u rudniku - rekao je nakon spašavanja Mario novinarima.
Oko sedam sati po našem vremenu sirena se treći put oglasila. 'Doputovao' je i treći rudar, Juan Andres Illanes (52). On će pomagati spasiocima izvlačiti kolege. Dok su ga izvlačili njegovu suprugu zagrljajima je bodrila prva dama Čilea. Četvrti spašeni bio je Bolivijac Carlos Mamani (23). On je u rudniku radio samo pet dana prije kobnog urušavanja. Izašavši van uzviknuo je: "Hvala Čile!". Dočekao ga je Pinero riječima 'Dobrodošao natrag u život', a rudar mu se zahvalio na pomoći. Navodno mu je Morales ponudio prijevoz kući predsjedničkim avionom. Sa zastavom u rukama peti je iz kapsule kročio najmlađi rudar Jimmy Sanchez (19). Osman Araya (30) bio je šesti po redu rudar koji je izašao na površinu. Po izlasku na površinu rudare odmah pregledava liječnički tim. Zadnji će iz rudnika izaći šef smjene Luzi Uruza. Spašavanje bi trebalo trajati 24 sata. izvor

I onda tip pita kako je pas. Eto, nasuprot onom manijaku koji je zeni odrezao nos i usi ovaj covjek, nakon sto je 2 mjeseca bio ziv zakopan, pita kako pas.

E Alpha moja takvi smo ti mi, idemo iz krajnosti u krajnost. Postoje dobri i uzorni primjerci naše vrste koji ne bljede ni u kakvoj situaciji, dok s druge strane postoje i oni za koje se pitaš da li su opće iz naše vrste.

Hvala Bogu da je ova priča ovako završila, na početku sam se pobojao da bi to moglo loše završiti po te jadne rudare. U mnogo toga me ovo spašavanje u početku podsjetilo na rusku podmornicu Kursk i tamo su mornari ostali pod vodom, nešto se kao pokušavalo, ali ništa. Ovi rudari su imali sreće, jer izgleda nema nikakvih tajni niti tajnog oružja u tom rudniku, za razliku od Kurska, gdje je bilo najvažnije da se ne doznaju neke tajne, a život mornara je bio zadnja briga.

U svakom slučaju pohvale svih spasiocima, ali i rudarima jer nije lako izdržati više od dva mjeseca pod zemljom

Primjer sa sretnim završetkom. Voljela bih da je više takvih slučajeva.

Međutim, ono što su i spominjali i na tv-u, ljudi koji su prošli kalvariju tek će se sada suočiti sa stvarnim psihološkim problemima, simptomima PTSP-a, prouzrokovanih dvomjesečnom izolacijom i miješanjem različitih i najintenzivnijih emocija.
Želim im puno sreće i tome.

Kad pročitamo neku sličnu vijest, ponosno možemo zaključiti da je život i borba za njim pobijedila, ali nažalost često puta zaboravljamo da je put kojim se "izašlo" do živih bio pun trnja i izgubljenih nada, koje će ostaviti trajne posljedice. Ipak, nadam se da će nekome od njih ovo teško iskustvo dati poticaj da još više cijene život.

Jedan od rudara pita za psa, a drugi je pozvao i zenu i ljubavnicu da ga cekaju kad izadje. Koji tenkre.

Ma nikakav PTSP. Nije njima dolje bilo nepodnošljivo.
Gledali su utakmice, družili se, imali za jesti i piti i čuli se sa obitelji.

Jest da su uvjeti bili nikakvi i da je to sve dugo trajalo, ali
sumnjam da će iz tog boravka dolje proizaći ikakve traume...

Ja isto mislim da nisu toliko osteceni koliko se prica. Nego, od kud ti to da su gledali utakmice? Kako?

Koliko sam čuo, stigla im je ponuda da će onaj koji zadnji izađe ući u Guinnessovu knjigu rekorda tako su imali problema s dogovorm tko će zadnji izaći, ali da su na kraju rekli da ti novci koje bi dobili tako ionako nisu važni jer će zaraditi na pisanju knjige o svojim iskustvima tamo.

Alpha je napisao/la:

Ja isto mislim da nisu toliko osteceni koliko se prica. Nego, od kud ti to da su gledali utakmice? Kako?

Ma kad je Čile igrao onda su im nekako omogućili da prate utakmicu.
Ne znam detalje, tako sam bio čuo u Vijestima.

Dobili su i potpisane dresove igraca nacionalnog tima...