Svojatanje

Jeste li primjetili svojatanje onoga boljega i odbacivanje onog lošeg.
To smo krenuli pod normalno već parati.
Koliko puta samo samo čuli roditelje kad ih iznerviramo: Uzmi si je, tvoja je. Čim si dobar odmah je: Joj ista ja si. Ili u mom slučajau : Mamina kćer.

Postoji čak i na nacionalnoj razini svojatanja nekih slavnih povijesnih Ličnosti. Kao što je primjer Tesla.
I odbacivanja ličnosti kao što je sada popularna priča o djevojci koja baca psiće pa se države otimaju čija nije. Na kraju po svemu ona ni ne spada pod ikakvu državu... jer ni jedna država nema tako okrutne ljude za stanovnike.
Svojatanje zasluga, odbacivanje neuspjeha.

To je dobacivanje odgovornosti i kičenje tuđim zlatom.
Kakvo je vaše mišljenje o tome?
Da li ste se zatekli da svojatate nešto, ali u tom trenu ste uvjereni da ste u pravu?

Ili horoskopski znakovi. Znas ono, ak si s nekim isti znak onda ste si svoji ili ako je neki znak koji ne volis odmah gledas poprijeko

Ljudi ocito kompenziraju neke svoje nedostatke stvarajuci grupacije u koje se onda smjestaju ili kojih se odricu. Valjda misle da ako je netko iz Hrvatske uspjesan onda je odmah i ta osoba koja to istice (a takodjer je Hrvat) potencijalno jednako uspjesna.

Drugim rijecima - EGO i to velikim slovima

mah.. mene začudilo saznjanje kad su se moji po entiput rastajali da je moja sestra tada maloljetna pripala ocu.. jer ona je malo zlo, napor bla bla bla... a što je najbolje ona slika i prilika mame
a sad kad je na faksu to je njezino malo čudo
Zato malo razmišljam koliko smo u biti sposobni ugađati svom egu

Isto sa životinjama.. netko napravi nered po kući i odmah: To je tvoja mačka ti počisti za njom.
a kad se treba maziti onda nije moja

uf.. iskreno pun kufer mi je

Gea, ajde probaj čisto radi pokusa da vidimo kako će tvoja obitelj reagirati.
Kada maca napravi nereda deri se da ćeš počistiti jer je tvoja maca, a kada će biti nešto pozitivno istakni da je to nečije tuđe. Jel misliš da bi imalo uspjeha? Probaj

To nije bitno kod nas :/ oni čuju samo dio : ja ću to počistiti
a ovo će egu goditi pa će biti odgovor : Znam
Mis mo gluha obitelj čujemo samo što hoćemo

Mislim da ljudi to ne razlikuju.. vidjet će samo da sam im manje naporna
jer ne grizu da nešto bude njihovo već odmah im to dam
Pa će mene početi svojatati

Bolje da te svojataju nego odbijaju

Istu stvar sam primjetio kod svojih roditelja
No to mi je isto zanimljivo kako ljudi mogu čuti samo ono što žele. No ne samo onda kada svjesno to ne čuju. Nekad i podsvijest to filtrira!

Gea tebi je stvarno naporno u svojoj obitelji. meni je naporno čitati da se oni svako malo rastaju i dijele vas dvije a kamoli to doživljavati. prepucavaju se priko vas
a glede teme...ljudi se vole kititi tuđim perjem, ljudi vole šampione, vole pripadnost pobjedničkoj grupi. to im hrani ego. pogledajmo samo sport, kad pobjeđuju onda su bogovi a kad gube drvlje i kamenje po njima. svojatamo Blanku, Ivicu i Janicu iako nismo ama baš ništa zaslužni za njihove uspjehe. jedno se radovati i tugovati skupa s njima ali ljudi su skloni te iste osobe ispljucati i podvrgnuti ruglu kad ne postignu očekivano. odakle im pravo za takvo što? roditelji se također znaju hvaliti uspjesima njihove djece. donekle je to i razumljivo jer su i oni na neki način sudjelovali u njihovom uspjehu, ali mi ide na živce kad pretjeruju u tome, kad isfuravaju neke svoje želje za uspjehom preko njih. to je ono "za mamine goste učio pjesmice..." baš je preksinoć dr House rekao par pametnih na ovu temu. radilo se o autističnom dječaku i roditeljima koji se u biti nemaju čime pohvaliti pred svojim prijateljima iako su uložili ogroman trud u njegov napredak. opet malo iskarikirano ali je to tako. ja sam moje dijete mogla istrenirati ko psa da se ponaša po društvenim normama da bi se pohvalila kako je dobar a pri tom da se ne obazirem na ono šta on hoće. to roditelji ponekad rade, svojataju svoju djecu, njihovo pravo na izbor i njihov život. sebično. a isto tako se s druge strane srame kad nisu zadovolji neke njihove kriterije. spremni su ih se i odreći. u biti ne može ih se u potpunosti kriviti jer su i sami žrtve takvog okruženja, tako su se naučili ponašati. i sami svojim postupcima pokušavaju biti dio neke zajednice i uklopiti se u njene šeme. žele biti usvojeni, prihvaćeni.

Flo, i onda se svi naši problemi svedu na refren one Robbie Williamsove pjesme - Bodies

All we’ve ever wanted
Is to look good naked
Hope that someone can take it
God save me rejection
From my reflection,
I want perfection



EDIT: Prije tri minute su baš pustili ovu pjesmu na radiju, a ne puštaju je vaš često!

Svojatanje je svakodnevna pojava, kao što je već i rečeno.
Uvijek nastojimo da ono "naše", bude bolje i superiornije u očima većine, a ukoliko to nije, onda se od istoga ograđujemo ili toliko često ne spominjemo njegovu pripadnost nama.
Npr. nećemo se toliko ponositi svojim sinom propalicom, koji ništa ne radi, ali ukoliko se zaposli i "skocka", ponosno ćemo spomenuti da je "naš sin" nešto dobro učinio sa svojim životom.

Mislim da ljudi svojataju i odbacuju sasvim nesvjesno, ovisno o tome što njima odgovara.
Vjerujem da na taj način i sami u vlastitim očima postižu neke uspjehe (vjeruju da su upravo oni zaslužni ako njihov kukolj procvjeta), a posredno preko priznanja drugih osoba raste vlastiti ponos ili obrnuto, isti se srozava.
Ljudima najčešće nije dovoljan unutarnji osjećaj zadovoljstva, već isti vole dijeliti sa drugima pa čak i testirati kako na njega reagiraju ostali članovi društva.
Ako osjete zavist, onda su u jednu ruku veoma zadovoljni , jer je očito da nisu zakazali prema nekim društvenim mjerilima uspjeha i to im veoma godi.

svojatanje... ja kao "uljez" u Hrvatskoj, koju inače svojatamo za svoju domovinu koju mi volimo kao majku, a ona nas kao neželjno dijete, vidim jedan problem, jedan sklop u glavi ljudi koji su izgubili iz glave onaj neki cilj prema kojem teže. flo spomenu sportaše. zamisli, kad jedan Hercegovac, Bosanac, nebitno, dođe na studij u Hrvatsku, vjerujte mi doživi svašta, toliko primitivizma, toliko problema, koji nisu normalni za jedno moderno društvo. ne kažem da stranci to ne doživljavaju i kod nas, samo sam uzela svoj primjer. i onda šećer: marin čilić nije iz međugorja, on je hrvatski tenisač, pola nogometnog tima, kao i rukometnog, da ne govorim o ostalima, su hrvatski. a jedan čovjek koji uradi zločin, propust, ili bilo što što ne ulazi u okvir za pohvalu, on je bosanac, hercegovac.
ljudi su toliko valjda iskomleksirani nekim svojim neuspjesima, nedostacima, greškama da onda je arijadnina nit svojatanje, i pripisivanje svega pozitivnog sebi, a distanciranje je potrebno da se održi ta idealna slika. pa očevi se odriču sinova zbog toga što su ih osramotili, a nisu pohvalili, majke izbacuju kćeri iz domova jer su okaljale "ugled kuće", ali zato ponosno stoje kad su otvaranja tržnih centara, otvaranja fakulteta, bolnica s osmjehom od uha do uha, kao da su oni dodavali elemente i vezivo u izgradnji, a ne potpisali peticiju o izgradnji. svojatanje je za mene jedan oblik potiskivanja kompleksa i tipičnog guranja problema pod tepih dok je ona lijepo usisala taj svoj tepih najskupljim usisivačem koji ima osvježivač mirisa...