Ako se malo osvrnete na dosadanjsa iskustva i zamislite se malo, mozda cete zamjetiti da su upravo najteze situacije i, za vas, najkompliciraniji ljudi na koje ste nailazili, bili upravo oni koji su vas naucili ili od kojih ste naucili puno ili cak najvise.
Mozda jos uvijek imate oziljke od tih iskustava. Mozda ih se ne zelite previse sjecati ali oni su vas oblikovali u osobu koja danas jeste.
Mozda ste i danas u kontaktu s ljudima koji vas prosto iritiraju ali koji vam, bas zato jer su posve drugaciji od vas, otvaraju neke drugacije poglede na svijet radi cega, pak, bolje razumijete ljudsku vrstu.

Dojde li vam nekada da zahvalite takvoj sudbini ma kako tesko bilo i tim ljudima ma koliko se, zapravo, ne slagali s njima?

Mislim da je Forum jako dobro mjesto za razvijanje nekih vidova osobnosti. Za upoznavanje razlicitih razmisljanja i za razvijanje tolerancije.

Otvaram ovu temu da se zahvalite onim situacijama i onim ljudima kojima mozda zelite, a znate da to necete napraviti. Naravno, ne mislim da navedete ime i prezime vec mozda kratak opis na cemu nekom zahvaljujete. Na kojem iskustvu, na kojoj lekciji.

Takodjer mozete zahvaliti i forumasima ovog foruma ako su vam u cemu pomogli ili ako imaju neku osobinu koju cijenite. Takodjer bi bilo zgodno dati kratki opis.

Evo, ja cu poceti pa cu, prije svega, zahvaliti ovom forumu sto je tako mali, a opet dovoljno raznolik i sto je okupio tu sarenu grupu dovoljno tvrdoglavih, a opet i dovoljno tolerantnih ljudi koji se, unatoc i neslaganjima i nesuglasicama, na koncu moze zajedno i nasmijati i popricati

Ima puno osoba u životu kojima bih se želio zahvaliti za ono što su me naučili.

Počet ću s jednom osobom koja me je naučila da hrana nije samo ono što se trpa u sebe da bi bio sit.
Ta osoba je Michio Kushi. Svojedobno sam živio prema makrobiotičkim načelima koje je promovirao Kushi u suradnji sa svojim učiteljem Georgeom Ohsawom. Iako mi takav način prehrane nije na kraju pasao, upravo me je Kushi nadahnuo da se posvetim iz hobija proučavanju prehrane.

Ovom prigodom želio bih se zahvaliti tom starom japanskom liscu koji je već dugo godina promicatelj zdravog načina života, japanske kulture i mira u svijetu. Hvala ti, Michio!

Lijepo ali ne vidim gdje si ti tu prosao teski period...mislim...tema je prije svega osmisljena da se odnosi na ljude iz nase blizine ili neposredne situacije.

Kada sam otvorila temu predpostavila sam da nece imati neki odaziv. I dalje to mislim. Ali mozda sam ju otvorila najvise radi sebe...jer zelim napisati neke zahvale...nekim ljudima i nekim situacijama...

Hvala ti majko sto si me rodila,sto si sa mojim ocem ljubav vodila...

Hvala vam pretci za vase gene jer ja volim,ludo volim zene...

Hvala ti Alpha na ovoj temi...

Hvala tebi Fantom sto mi, kroz ona nasa prepucavanja, kazujes kakva je jedna velika masa ljudi

Hvala tebi Alpha sto me trpis ovakvog dosadnog,glupog i nadasve neozbiljnog...

Hvala što živim u takvom "novom" vremenu kada u mladosti mogu uvidjeti neke stvari koje ljudi prije nisu mogli vidjeti.
Hvala na svim nedaćama koje su mi prije svega moji u obitelji napravili jer bez tih nedaća ne bih bio sposoban poštovati ljudske nesavršenosti i cijeniti borbe ljudi sa samima sobom. Hvala što se uvijek trude, pa makar i pogriješe, i što barem pokušavaju ne gledati samo sebe. To puno znači i olakšava stvari.

ovo je ka ono na dodjeli Oscara...
hvala ti mama šta si me rodila ovako savršenu

Zahvaljujem vremenu kad sam krenuo sa tatom i vratio se sa mamom.Tad je nastala moja luda glava a ostalo je istorija.

Što biste napravili kad biste znali da ćete sutra umrijeti? za čime biste žalili? Što biste tada cijenili, što bi bilo bitno? Koga biste se i čega sjetili?

evo, dajem jedno Hvala što mi nije prekasno da o tome razmislim.

Floryca,ja nebi žalila ni za čim
Bila bi sretna da se završilo
Pokupila bi ovce i ajmo doma,ma gde to bilo ,ne osećam da ovde pripadam

Ja bi se pozdravio sa bliznjima, ispovjedio se a onda bi se napio vise no ikad i isao divljati okolo. Zalio bi sto odlazim ranije, sto se nisam stigao ozeniti i imati djecu, biti politicar niti bilo koja sruga vazna licnost. Cijenio ne bi nista, bio bi jako ljut. Sjetio bi se... nicega. Nista bitno mi se do sad nije desilo

Evo, bez lazne skromnosti, ne mogu rec da bi zadnji dan proveo zahvalan kad znam da ne bi

zašto pijanka i divljanje?

Da se iživim dok sam jos ziv. A i da ne budem depresivan zadnji dan zivota