Svrha proročanstva?

Mislite li da su proročanstva tu da bismo spriječili njihovo izvršavanja ili da bi ih razumjeli tek kada i nakon što se dogode? Postoje li ona tu da bi ljudi tek u trenutcima njihova izvršavanja stali i zapitale se što rade? Je li njihova uloga da spriječe određenu reakciju na neki događaj umjesto samog tog događaja? I na kraju, jeste li vi osobno svjedočili ispunjenju nekog proročanstva i kako je to utjecalo na vas i okolinu?

.

slazem se sa prethodnim postom.nisu sva prorocanstva "znak upozorenja".
ona koja upozoravaju na opasnost,ukoliko je u tvojoj moci ti to mozes spreciti.
problem je jedino sto vecina ljudi nema povjerenje prema ljudima koji mogu da proricu sudbinu,jer ce smatrati da vjesticare ili su zeljni paznje pa ne ne znaju na koji drugi nacin da urade.
ne znam da li se to moze nazvati proricanjem,ali jedna mi je zena rekla da cu se u zivotu baviti necim u vezi baleta ili neceg slicnog.a trenutno sam na elektro fakultetu sto i nema neke povezanosti.

I ja se, kao i Zona, pitam sto tocno spada pod 'prorocanstva' (da li tu spada gatanje i tome slicno). I da li je prorocanstvo ako se nije ostvarilo? Naime, ako netko nesto izprorokuje, a to se ne desi (iz ovog ili onog razloga) nitko nece kazati "ah izbjegli smo to" nego "onaj je fulao, nema pojma sto prica". Dakle, po defaultu bi prorocanstvo trebalo biti nesto sto se jeste dogodilo. A cemu sluzi? Nemam pojma. Mogu malo prokontemplirat o tome

EDIT: @Sanjak...mozda ces jednog dana imati kcer koja ce biti balerina, a ti ces joj biti managerica

@Alpha mozda si u pravu da ce mi cerka biti balerina.
sto se tice prorocanstva.ono mene vise asocira na nesto sto je veoma vjerorovatno da ce se dogoditi,bez obzira koliko vremena proslo.
sto sam u prethodnom postu napisala je vise za vizije,posto su one nestabilnije ako se mogu tako izraziti.nepredvidive su i mogu se promjeniti.prorocanstvo je napisano za mnogo vjerovatniji dogadjaj.

Slažem se s vama da proročanstva ne moraju nužno biti loša, no ako postoji dio budućnosti koja je neizbježna (do nekog trenutka) možda su proročanstva samo granica između budućnosti koja postoji "zapisana", i koja takva nije. Onda bi po izvršenju proročanstva to mogli shvatiti kao upozorenje za naše daljnje reakcije.
Opet, ako je budućnost uvijek promjenjiva onda ne možemo znati koja su proročanstva bila točna, a koja ne. Zato dijelim mišljenje sa sanjak da bi vizije više bile vezane za stvari koje su promjenjive, a proročanstva za puno fiksnije (ako ne i neizbježne) događaje.

Jel ovo ima veze s Korejema :O

Vanga me nadahnula za ovaj topic, ali nema veze s Korejama direktno

Zar nije svrha prorocanstva da nema svrhu mislim zar nije malo glupo znati sta se desava u buducnosti, isto tako kad bi postojala masina za put kroz vreme, ko zna sta bi oni u proslosti promenili, mozda nas nebi bilo!?

Ne znam zašto bi onda postojala proročanstva
Očito je da postoji neka svrha, u obliku upozorenja. Pitanje je kada i kako?

E, da, i još jedno pitanje.
Jeste li vi ikada dali neko konkretno proročanstvo? Postoje proročki snovi, intuicija i predosjećaji. No jeste li ikada u svjesnom stanju, jasno i konkretno znali što će se dogoditi?

.

Ma nije isto biti prorok i imati neka proročka iskustva. Ajde, sada si prestrašila ljude i ne žele se javiti

Ja sam imao nekoliko kontakta s proročanstvima, i to od drugih ljudi vezanih za njih same. Mislim, bila su to proročanstva na koja oni nisu mogli ili nisu htjeli utjecati. Razmišljam jesam li ja imao konkretnih proročkih misli. Imao sam puno proročanskih snova i snažnih predviđanja temeljenih na intuiciji, no prelistavam si sjećanja u potrazi za nečim dovoljno konkretnim da bih to nazvao proročanstvo

cesto imam osjecaj da za nesto sto se desilo u odredjenom trenutku mi je poznato,ko da se to isto desilo u proslosti.ne znam da li se to moze nazvati proricanjem ili ne ali je intuicija sigurno.

.

Imam cesto trenutke koje mislim da ce se dogoditi i dogodili su se

Zona je napisao/la:

@sanjak, to što se tebi dešava mi više liči na deja vu.

vrlo je moguce.

ne znam za proricanje ali ja sam sanjala točno lika kojem sam toaj dan išala odnjeti kompjuter na popravak_ poluduga tamana kosa, onako masnjikava i crna košulja... isti takav me dočekao u dućanu .. proročanstvo ili slućajnost

ali postoji još jedna mogučnost... proročanstva su riječi, slike, doživljaji koji ostaju u podsvjesti zabilježeni.. možda sami nakon nekog vremena ih počnemo ispunjavati .. onako nesvjesno zato što nam je to neko davno rekao ili smo negdje pročitali... mozak nije tako kompliciran kod pamćenja.. on pamti sve... ali samo bitno ostaje u fokusu svjesnog

isto tako Nostradamus.. čitala sam njegova proročanstva i objašnjenja što se odnosilo na što
večinu toga se moglo smjestiti u dva ili više dogačaja koja su se dogodila u budućnosti

tu su i proročice iz Delfija.. koje su zbog otopina plina u vodi izazvanog potresima imale vizije budućnosti..
kolektivna svijest? ponavljanje ljudskog ponašanja?

@Zona, o najupečatljivijem primjeru sam već pisao, a to je o mojem prijatelju koji je u vrtiću nacrtao svoju smrt, a kasnije je rekao i točan datum i način svoje smrti. Usmrtila su ga tri auta, od kojih je treći bio umirovljeni policajac. On je u vrtiću nacrtao policijsku sirenu na tom trećem autu.

A ostala se tiču baš samih ljudi za njih same, iako pomalo nevažni događaji. Npr. znam dva, tri primjera gdje su ljudi točno opisali kako će im izgledati buduća simpatija.
Jedno "proročanstvo" je vezano i za mene. Pošto je mamin tata umro, sanjala ga je i rekao joj je da joj se vraća u obliku malog djeteta. Ona nije ništa kužila, a uskoro sam ja bio začet Rekao joj je, također, neke jasno definirane i u potpunosti konkretne stvari iz njene budućnosti, od suda za podjelu njegove imovine do njenih odnosa s obitelji.


Nešto razmišljam o "globalnim događajima". Da bih to bolje ilustrirao, Einstein nije bio genije nego "globalni događaj". To bi značilo da je u tom trenutku znanost bila u stadiju kada je netko morao doći do tih zaključaka, a Einstein je jednostavno bio taj koji je uskočio.
Možda su proročanstva vezana za takve globalne događaje?

.

Uh Legi hoćeš reći da postoji mogućnost da si ti ustvari svoj djeda

Lagionar je napisao/la:

Nešto razmišljam o "globalnim događajima". Da bih to bolje ilustrirao, Einstein nije bio genije nego "globalni događaj". To bi značilo da je u tom trenutku znanost bila u stadiju kada je netko morao doći do tih zaključaka, a Einstein je jednostavno bio taj koji je uskočio.
Možda su proročanstva vezana za takve globalne događaje?

Ovo bi moglo biti točno, kao da je kolektivna svjest tadašnjih ljudi bila na tom nivou da iznjedri jednog takvog genija. Mnogo puta takvi genijalci niti ne znaju od kud im dolaze ideje, one se jednostavno pojave, bilo kroz snove bilo slučajno nabašu na njih i onda ih objave. U pravilu ih uopće ne svojataju nego ih dijele svima, a onda netko drugi tu ideju financijski iskoristi i obogati se.

Nažalost moguće je da ista stvar vrijedi i za Hitlera, koje je takođe možda samo oličenje tadašnje kolektivne svijesti njemačkog naroda koji je bio pun mržnje prema cijelom svijetu radi događaja u prvom svjetskom ratu i ono poslije toga.

@Zona, odgovorio sam onako šturo jer zapravo ne volim govoriti o tome, ali osjećam neku dužnost da vam to kažem zato što bi vas moglo približiti nekakvoj istini.
On je u vrtiću nacrtao na papir prometnu nesreću u kojoj je poginuo. Nacrtao je ta tri auta, i treći policijski. Tete su pozvale roditelje na razgovor jer su se zabrinule kakve to misli ima u glavi. On se nije uzrujavao po tom pitanju.
Bio je ministrant i stvarno je bio pun ljubavi. Ne mogu reći da je bio nevinašce, ali sigurno jedna od onih osoba koje same imaju onaj pogled od kojeg osjetiš ogromnu toplinu i dobrotu. U školi u trećem razredu je ipak bio tužan jer je govorio kako će za Božić ići na put, a po povratku će umrijeti. Svima nam je to jako mutno u sjećanju. Ja se gotovo ne sjećam toga, niti puno ljudi, i najgore je što smo se toga prisjetili tek nakon smrti. No on je to rekao nama djeci u razredu i učiteljici, i mi smo ga tješili i mislili da je jednostavno tužan. Ne znam iskreno, stvarno je čudno jer nam je svima to isparilo u sjećanju. Na dan smrti mami je u torbicu napisao poruku:"Uvijek sam te volio". To je imalo smisla i mami je jako značilo jer su njegovi roditelji bili stravično strogi. Smatrali su da rade ispravne stvari, ali neke odgojne mjere graničile su s mučenjem. A tek nakon smrti su još više... zastranili u tome. No oni su stvarno jako dobri ljudi, samo što su eto, smatrali da rade neke stvari ispravno, a nije bilo tako. Mislim da smo baš zato njegove priče o smrti doživljavali kao reakciju na svoje roditelje. Nakon smrti pitali su mamu žele li da donira organe (uspješno ih je donirao troje ljudi), a ona je rekla sve osim očiju. Zamolila je da joj daju njegov ministrantski križić koji je stalno nosio. Nije ga bilo. Toliko je bio prepoznatljiv po njemu da ga je morala potražiti. Pronašla ga je u njegovoj ladici - puknutoga. Puknuo mu je na dan njegove smrti.
Što reći na takvo što, stvarno ne znam. Često ga se prisjetimo, no više nitko ne razmišlja o njegovim objavama o smrti. Uvijek to komentiramo, ali nismo to prihvatili kao stvar koja nam je, eto, dokazala da postoje sudbina, Bog, proročanstva ili išta takvo. Prihvatili smo to kao nešto što je nama sasvim nedokučivo i nepoznato. Ne mogu reći da je inače imao nekakve božanske poruke ili neobična iskustva, jednostavno je znao. Rekao bih da je bio "čist". Bio je istinsko dijete, čak i s 8 godina.


Što se tiče Einsteina, pod pojmom "globalni događaj" nisam mislio ništa mistično. Ne mislim da je Einstein bio genije sa svojim idejama puno ispred svoga vremena. Mislim, bio je genije, ali ne ispred svoga vremena. Bio je upravo ono što je za to vrijeme trebao biti. Tada je bilo stvarno puno znanstvenika oko njega i onih koji su mu prethodili na tom području znanosti. Jednostavno bi se netko pojavio s takvim idejama. Njegovi zaključci i teorije su nužno slijedili od prethodnih znanstvenih dostignuća. Tada je znanost svakako imala svoj skok na području kvantne fizike, astrofizike i općenito elektromagnetizma.

@Chak, ne bih baš miješao Hitlera u to. Mislim da globalni događaji mogu, ali ne moraju nužno imati veze s kolektivnom svijesti. Njemački narod je definitivno trebao tada nekog vođu, no u tom slučaju bio je to Hitler koji ih je zaslijepio svojim idejama o arijevskoj rasi. Nisu oni kao narod toliko mrzili sve ostale, bili su labilni i prihvatili bi Hitlerove ideje jednako koliko i mnoge bezazlenije.

@Legi nevjerojatna priča, gotovo je nemoguće povjerovati u nju, no obzirom si ju ti ispričao, vjerujem da je istinita.

Da što se tiče Hitlera teško je o tome govoriti, no i on je bio osoba i on je bio pripadnik naše rase

Danas sam pitao mamu jel je tako bilo kako sam vam sada ispričao jer sam ja tada bio još mali i nisam baš toliko stavljao pažnju (nitko nije) kako je on to znao, nego tome što je on to znao. Kao da je to bilo dovoljno, kao da smo znali da nećemo shvatiti. No da... tako je kako je

Pa baš je to bio problem Hitlera. On je mislio da nije bio pripadnik "naše", nego "njihove" rase (mislim da ovdje nema baš nekih Nijemaca ).

Ne znam što reći na tu priču, da li je to tužna priča ili pak priča koja nam potvrđuje da je sve ono što intuitivno osjećamo i o čemu ovdje pričamo istinito

Što se Hitlera tiče, nije bitno što je on mislio da jest, nego što je bio. I nema njihove i naše rase sa ili bez navodnika i sa ili bez Njemaca

M ne cjepidlači nam tu sada kao da mi to ne kužimo (mislim na ovo za Hitlera)

Taj događaj mi je zanimljiv zato što često kažemo:"Eh, da nam Bog da barem neki znak da postoji nešto više, neka sudbina, neka sila, nešto Više..." I onda kada se to dogodi mi smo i dalje skeptični. Gdje će se naš razum zadovoljiti? Gdje ćemo napokon stati i reći:"Da, uistinu postoji nešto takvo." Koliko god mi vjerovali, i dalje se pitamo. Mislim da smo izloženi toliko ružnom svijetu da jednostavno ne možemo biti sigurni da postoji nešto Više, nešto toliko jako što nam pruža sigurnost da će sve biti u redu. Mi to odbijamo. Odbijamo nešto toliko lijepo jer smo naučeni da to nije istinito... a zašto? Jel nam je ovakav svijet stvarno potreban? Pitam se jel se mi uopće možemo popraviti? Jel se možemo oporaviti od svih nedaća? Što bi se dogodilo kada bismo živjeli u svijetu ljubavi? Bismo li umrli od toga što ne bismo mogli podnijeti nešto tako lijepo? Čini mi se da da. Da bismo bili skrhani