Gravifugalna levitacija

Archangel je napisao/la:

Hehe, vidim da nisi primijetio, ali nema veze, nov si, skontaces vec... U svom prethodnom postu ako pogledas vidjeces da sam u rijeci "Evo tema" ugradio link koji vodi do stranice na forumu koja se bavi bas ovim pitanjem. Ime joj je "Einstein - da li je bio u pravu?" Tako da cemo ovu raspravu nastaviti tamo, da ne spamamo ovu temu. Pozdrav!

Istina je, nisam primjetio, ali sam našao taj Topics i već postao jedan tekst.

Pozdrav

petarbosni4 je napisao/la:

Archangel je napisao/la:

Hehe, vidim da nisi primijetio, ali nema veze, nov si, skontaces vec... U svom prethodnom postu ako pogledas vidjeces da sam u rijeci "Evo tema" ugradio link koji vodi do stranice na forumu koja se bavi bas ovim pitanjem. Ime joj je "Einstein - da li je bio u pravu?" Tako da cemo ovu raspravu nastaviti tamo, da ne spamamo ovu temu. Pozdrav!

Istina je, nisam primjetio, ali sam našao taj Topics i već postao jedan tekst.

Pozdrav

Za one koji se interesiraju za gravifugalnu problematiku navodim da dosadašnji projekti tih letjelica (mislim na svoje projekte) imaju jednu značajnu slabost. Potreban je jaki nosač koji če izdržati centrifugalnu silu i održati prsten. a taj nosač ima i stanovitu težinu, koja doduše nije velika, ali bi ipak bilo bolje da je puno manja.

Ovo sam pokušao izbjeći konstrukcijom letjelice na bazi ionskog prstena. Tu je bitno slijedeće: istoimeni naboji koji se paralelno kreću, u istom smjeru međusobno se privlače. Možda bi oni mogli održavati prsten i "boriti "se protiv centrifugalnih sila.

Teorijski, to je moguće, ali ne znam kakve bi rezultate davalo u praksi. ako bi se mogao formirati prsten čvršći od bilo koje materijalne tvari, što nije isključeno, time bi bili riješeni svi glavni problemi.

Neces mi vjerovati, ali onako usput razmisljajuci o tome kako pobijediti tu ogromnu centrifugalnu silu oe koje nemamo nikakve koristi - dosao sam do iste ideje. Ali, kad sam onako u masti izveo simulaciju, izgleda da bi u najboljem slucaju doslo do termonuklearne reakcije malih razmjera koja bi raznijela kuciste. Jer, najbitniji faktor u postizanju uzgona je brzina, a ako podize i inertno kuciste - i masa cestica. Ta masa, cak i ako imamo istoimene naboje koji bi sprijecili interakciju cestica sa torusom u kom se nalaze, svejedno bi centrifugalna sila koju razvijaju bivala prenesena na ivice torusa tezeci da ga raznese. Morali bi tacno proracunati masu cestica, Fcf koju razvijaju i silu koju istoimeni naboji mogu podnijeti prije no sto dodje do fuzije. Mozda je bolje ici polako, pocnimo od solidnog prstena pa polako, korak po korak...

Archangel je napisao/la:

Neces mi vjerovati, ali onako usput razmisljajuci o tome kako pobijediti tu ogromnu centrifugalnu silu oe koje nemamo nikakve koristi - dosao sam do iste ideje. Ali, kad sam onako u masti izveo simulaciju, izgleda da bi u najboljem slucaju doslo do termonuklearne reakcije malih razmjera koja bi raznijela kuciste. Jer, najbitniji faktor u postizanju uzgona je brzina, a ako podize i inertno kuciste - i masa cestica. Ta masa, cak i ako imamo istoimene naboje koji bi sprijecili interakciju cestica sa torusom u kom se nalaze, svejedno bi centrifugalna sila koju razvijaju bivala prenesena na ivice torusa tezeci da ga raznese. Morali bi tacno proracunati masu cestica, Fcf koju razvijaju i silu koju istoimeni naboji mogu podnijeti prije no sto dodje do fuzije. Mozda je bolje ici polako, pocnimo od solidnog prstena pa polako, korak po korak...

Po mom sudu, ovakav slijed misli je logičan i mislim da je vrlo vjerojatno da bi se stvari baš tako odvijale. I meni se čini da je za prve korake najpogodnije izraditi letjelicu s čvrstim menaničkim prstenom.

Dvije letjelice su već izrađene i potvrdile da je pogon ispravan, Sada bi trebalo ići za što je moguće većom čvrstoćom prstena i dokazivanjem nužnosti levitacije.

Za sada se može računati na brzinu od oko 1400 m/sec, (s jeftinim ugljičnim vlaknima) što bi smanjilo težinu prstena za skoro cijelih 3%. A to bi bilo epohalno.

Danas mi je na um pala nova ideja. Ili je briljantna ili naskroz glupa - sredine nema. Time will be the judge... Glavni problem sa prstenastim pogonom je ta ogromna redundantna energija koja se gubi na centrifugalno naprezanje materijala. To prosto znaci i da je ekonomicnost potrosnje energije mala, mozda oko 1% odlazi na levitaciju a ostalo sve ide na zamor materijala. Pa sam kontao: a sta ako citav princip stvaranja uzgona odbacimo? I umjesto prstena i plazme - upotrijebimo HIPERZVUK?! Pustimo kroz tekucinu ili metal (oboje sa velikom koncentracijom molekula po jed. zapremine) zvuk velike frekvencije i amplitude, toliko snazan da izazvane oscilacije molekula proizvedu barem 1. kosmicku brzinu, na malim dimenzijama (oko 1nm ili 1pm) tokom oscilacija molekule bi se ponasale kao da se krecu dok prenose zvuk i proizvodile bi i iste efekte. Naravno, zvuk bi se morao pravilno uputiti, tako da molekule osciliraju horizontalno, sa sto manjim odstupanjima u ravni oscilacije. Sam levitacijski element (kuciste) mogao bi imati i oblik cigare, jer nije potrebno kruzenje materije, vec samo energije (akusticne). Ako prsten radi, moralo bi i ovo, ali vise cemo (mozda) cuti o ovom metodu za 50-ak godina...

Koja bi to frekvencija bila?
Recimo da bi bila oko 200GHz, da to nije previsoka frekvencija za stvaranje nekog uzgona i da
li u tom slučaju dolazi do puno manjeg zamora materijala?

Ne znam tacno koja frekvencija bi trebala, samo nabacujem ideje. Frekvencija ovisi o masi molekula, a da bi bolje proracunali parametre morali bi jos znati i amplitudu molekularnih oscilacija, jacinu medjumolekularnih veza i vrstu materijala, tj. strukturu . Koliko se sjecam sa slika u udzbenicima, na pamet mi pada GRAFIT kao dobar kandidat za materijal, mozda komprimirani grafit, zbog svoje molekularne strukture koja omogucava oscilacije atoma C u priblizno jednoj ravni. Takodje, mozda bi dosao u obzir i neki superfluid kao helijum-3, ali ovu mogucnost jos nisam ozbiljnije razmatrao...

Archangel je napisao/la:

Ne znam tacno koja frekvencija bi trebala, samo nabacujem ideje. Frekvencija ovisi o masi molekula, a da bi bolje proracunali parametre morali bi jos znati i amplitudu molekularnih oscilacija, jacinu medjumolekularnih veza i vrstu materijala, tj. strukturu . Koliko se sjecam sa slika u udzbenicima, na pamet mi pada GRAFIT kao dobar kandidat za materijal, mozda komprimirani grafit, zbog svoje molekularne strukture koja omogucava oscilacije atoma C u priblizno jednoj ravni. Takodje, mozda bi dosao u obzir i neki superfluid kao helijum-3, ali ovu mogucnost jos nisam ozbiljnije razmatrao...

Kod oscilirajućih molekula problem je njihova inercija, koja bi ograničavala frekvenciju.

Zamor materijala?

Mislim da se radi o napetosti naterijala koja nažalost nije konzervativne prirode kao npr, elastočnost, pa ne može vratiti energiju uloženu u naprezzanje.

To je loša okolnost.

Dobra je to što se napinjanjem materijala ne vrši nikakav rad, pa se i ne troši energija. No kod dugotrajne napetosti dolazi do degeneracije ili zamora materijala, štto je štetan i ireverzibilan, nekonzervativan proces

Da li je moguće imati više prstena koji bi radili kao jedan i rotirali se manjom brzinom tj.
stvarali manju napetost materijala?

Ova moja ideja sa grafitom ne bi upalila, frekvencija (trebala bi biti u nivou THz) bi ga pretvorila u kasu, a isto tako i svaki drugi materijal sa kristalnom resetkom, provodnost zvuka bi time bila narusena i mogli bi pisati kuci "propalo!"...

petarbosni4 je napisao/la:

Dobra je to što se napinjanjem materijala ne vrši nikakav rad, pa se i ne troši energija. No kod dugotrajne napetosti dolazi do degeneracije ili zamora materijala, štto je štetan i ireverzibilan, nekonzervativan proces

Napinjanjem materijala se itekako vrsi rad, jer dolazi do promjene dimenzija nekog predmeta pod djelovanjem sile. Svaki materijal ima granicu elasticnosti koja se mjeri u N/m2 (SI) poprecnog presjeka. Kad je materijal izlozen vibracijama, povremeno dodje do kratkotrajnih varijacija sile iznad granicne elasticnosti, uslijed cega dolazi do stvaranja mikropukotina koje se sire i na kraju dovode do pucanja uslijed tzv. zamora. __________________________________________________ Skulp, jest, moguce je, ali samo kao mjera sprecavanja potrebe za brzinama koje ni u teoriji nijedan materijal ne bi podnio, a koje bi trebao prsten razviti da bi podizao doista teske terete. Donja brzina linijske brzine ostaje 1. kosmicka, jer moraju levitirati sami sebe, a sav "visak" levitacijske sile odlazio bi na dizanje tereta. Ako je vise prstenova (ne moraju biti na istoj osi) njihovi "viskovi" sile se zbrajaju, ali ukupan utrosak energije, naravno, raste proporcionalno teretu. Drugacije ne bi ni islo...

Prsteni bi rotiranjem, naravno mogli stvarati vlastitu energiju?
Imali bi perpetuum mobile

Archangel je napisao/la:

Ova moja ideja sa grafitom ne bi upalila, frekvencija (trebala bi biti u nivou THz) bi ga pretvorila u kasu, a isto tako i svaki drugi materijal sa kristalnom resetkom, provodnost zvuka bi time bila narusena i mogli bi pisati kuci "propalo!"...

petarbosni4 je napisao/la:

Dobra je to što se napinjanjem materijala ne vrši nikakav rad, pa se i ne troši energija. No kod dugotrajne napetosti dolazi do degeneracije ili zamora materijala, štto je štetan i ireverzibilan, nekonzervativan proces

Napinjanjem materijala se itekako vrsi rad, jer dolazi do promjene dimenzija nekog predmeta pod djelovanjem sile. Svaki materijal ima granicu elasticnosti koja se mjeri u N/m2 (SI) poprecnog presjeka. Kad je materijal izlozen vibracijama, povremeno dodje do kratkotrajnih varijacija sile iznad granicne elasticnosti, uslijed cega dolazi do stvaranja mikropukotina koje se sire i na kraju dovode do pucanja uslijed tzv. zamora. __________________________________________________ Skulp, jest, moguce je, ali samo kao mjera sprecavanja potrebe za brzinama koje ni u teoriji nijedan materijal ne bi podnio, a koje bi trebao prsten razviti da bi podizao doista teske terete. Donja brzina linijske brzine ostaje 1. kosmicka, jer moraju levitirati sami sebe, a sav "visak" levitacijske sile odlazio bi na dizanje tereta. Ako je vise prstenova (ne moraju biti na istoj osi) njihovi "viskovi" sile se zbrajaju, ali ukupan utrosak energije, naravno, raste proporcionalno teretu. Drugacije ne bi ni islo...

Točno je da bi širenje promjera prstena iziskivalo neki rad i utrošak energije, ali onako "odokativno" gledajući mislim da se tu ne radi o nekim velikim količinama, a ako bi prsten bio dosta elastičan, elasticitet bi davao konzervativna svojstva njegovoj brzini i promjeru, pa bi se usporavanjem mogla vratiti energija utrošena na njegovo ubrzavanje, ali to su opet zanemarive stvari.

I ostalo što navodiš smatram točnim i u skladu se zakonima fizike. Barem ja tako vidim te stvari.

Skulptura je napisao/la:

Prsteni bi rotiranjem, naravno mogli stvarati vlastitu energiju?
Imali bi perpetuum mobile

Nema šanse. Koliko se energije utroši u ubrzavanje, toliko se (čak nešto manje ) može dobiti natrag.

A što se tiče perpetuumobilea, mislim da i kad bi bio napravljen, da bi to bio najneekonomičniji stroj.

Postoje puno bolji rezervoari energije nego što je perpetuumobile.

Npr: masa . Postupkom anihilacije mase, tj. njenim pretvaranjem u val ili neki drugi, za čovjeka koristan oblik energije, po jednadžbi E = mc 2 dobije se više energije nego što će ikad biti naše potrebe.

Samo treba napraviti pogodan i ekonomićan uređaj za potpuno pretvaranje mase u energiju - anihilator. Do sada itzrađeni uređajui koji samo mali dio mase pretvaraju u energiju, fisione i fuzione nuklearke, već jesu su najekonomičniji strojevi za proizvodnju upotrebljive energije.

Ma znam, sumnjam da ćemo u skoroj budućnosti (čitaj 50 god.) napraviti stroj koji proizvodi
više energije nego što je koristi. Ovaj fuzijski reaktor, generator ili što već daje 1/3 uložene
energije ako sam dobro zapamtio a velik je, kompliciran i skup za ne vjerovat.

Skulptura je napisao/la:

Ma znam, sumnjam da ćemo u skoroj budućnosti (čitaj 50 god.) napraviti stroj koji proizvodi
više energije nego što je koristi. Ovaj fuzijski reaktor, generator ili što već daje 1/3 uložene
energije ako sam dobro zapamtio a velik je, kompliciran i skup za ne vjerovat.

Nekad su bili enormno skupi i masivni, danas je to svedeno na podnošljive razmjere. U južnoj Francuskoj gradi se jedan vrlo mali ali jaki linearni reaktor koji svojim magnetskim poljem stvara prsten plazme i tako izvodi fuziju. Theta pinch metoda kao i kod ostalih reaktora, ali sa tako jakim magnetskim poljem koje je sposobno formirati prsten plazme kakav su mogli do sada formirati jedino golemi toroidni, tokamak reaktori.

Prvi ga je kod nas podrobno opisao dr. Vlado Knapp, pročelnik odsjeka za fiziku pri ETEF-u, svojoj izvrsnoj knjizi novi izvori energije. Danas taj projek kod nas popularizira dr.Vladimir Paar. U taj se reaktor polažu velike nade, ali mislim da je to bez osnova.

Nuklearnu fuziju, po mom mišljenju, trebati će postizati na bitno drugačiji način, gdje bi ona bila kontinuirna, a ne u pulsnom režimu, i gdje bi se olakšavalo sudaranje čestica naročitom eliminacijom odbojnog djelovanja njihovog elekričkog naboja.

To o čemu govorim nije tzv. hladna fuzija, iako za ovako zamišljenu fuziju nije potrebno postizati visoke temperature i pritiske. Postizavanje povoljnog tau-a trebalo bi postati prošlost.

To je ujedno i uvjet da fuzioni reaktori budu ne jako masivni niti skupi i vrlo ekonomični.