Jeste li ikad čuli nekog, a da ste bili sami?

Meni se dogodilo nešto čudno... naime, iste noći su mi se dogodile dvije čudne stvari... bila sam vani u dvorištu sama sa svojim malim mačićem Šimom kojemu nije bilo dobro (šepao je nekoliko dana i nije htio jesti kako treba) i mazila ga. Odjednom, čula sam kako je netko šapnuo moje ime (kao da je netko stajao 3 metra iza mene i šapnuo mi). Okrenula sam se, no nikoga nije bilo. Kad sam se okrenula natrag prema Šimi, gledao me nekako tužno... to ne mogu opisati...
I dalje sam ostala vani s njim, a nakon nekog vremena sam čula neke zvukove slične psu koji laje u ritmu O.o slušala sam to neko vrijeme i kad je došla moja baka i pitala me zašto gledam u tom smjeru (gledala sam u tom smjeru odakle je zvuk dolazio), zvuk je nestao. Pitala sam je je li ona čula nekog psa koji laje u ritmu, a ona je rekla da nije ništa čula... (ja nisam nigdje vidjela psa, ali sam zato čula psa)

Sutradan sam se probudila, otišla u dnevnu sobu i sjela na trosjed (bila sam sva neraspoložena, ne znam zašto). Moja mama je bila na internetu (imamo komp u dnevnoj sobi), okrenula se prema meni i rekla mi tiho: "Šime je uginuo.". To me šokiralo.

Ima li neke veze to što sam čula kako me netko dozvao i Šimina smrt (zato jer mislim da me Šime dozivao)? I je li netko imao sličnih iskustava?

Uf... sad sam se na Šimu jako ražalostio. Ja sam bio jako povezan sa svojim mačkom. Svako jutro me budio kada bih išao u školu, no prek vikenda nikad! Čak i kada bi mi sati bili odgođeni, pa bih se kasnije morao probudit, on je točno znao kad me treba probudit! Ponekad na večer nije bio blizu nego je negdje šunjario vani. Tako je bilo i jedne večeri... sve je bilo normalno, no osjećao sam da nešto ne valja. Pola sata sam ga u dvorištu zvao, nije se javljao, što nije bilo čudno jer je se i prije nekad nije javljao. Uopće nisam mogao zaspat i oko 21h sam ga opet zvao, ovaj put oko sat vremena.
Idući dan kada sam došao iz škole vidio sam mamu i odmah sam joj rekao:''Dobrica (mačak) je mrtav, je l' da?''. I bio je... Užasno sam se osjećao, a i dalje mi nedostaje.
Koliko je moguće da je Šime znao tvoje ime? Ili ako su to bile misli, je li onda važno što on misli (u fonetičkom smislu) ili samo poruku koju misli, a to je da te zove. Uglavnom, bi li od Njemca čuli nešto na njemačkom, ili na hrvatskom, kada bi čitali misli. Ja mislim da je ovo drugo.
A kako objašnjavaš lajanje??

Što se tiče zvuka. Jedne noći preko ljeta sam cijelu večer osjećao nemir. Zato sam pozvao mamu da dođe spavati u moju sobu, a ja sam otišao u sestrinu sobu koja je soba odmah do (sestra je bila na moru). Mama je to rado prihvatila jer je moj krevet najbolji
Prvo sam te večeri cijelo vrijeme bio nemiran. Dobio sam osjećaj da se trebam smirit. Više se ne sjećam što je točno kako bilo, i što sam kome govorio, ali odjednom sam čuo neku glazbu. Bila je jednostavno umirujuća, ništa posebno, ali bila je lijepa i monotona. Ustao sam iz kreveta, osjećao sam se kao da sam vođen nečim, pogledao kroz krovni prozor i vidio plavu svjetlost s druge strane dvorišta gdje imamo konobe i dimnicu. Slično je bilo svjetlosti televizora. ali televizor sigurno nije bio budući da tamo držimo salame i kobase i da tamo nikad nemamo televizor
Nisam imao nikakvu želju otići pogledati što je to, jednostavno sam gledao u to i... bîo sam... Čuo sam mamu da se budi u drugoj prostoriji, očigledno zbog mojeg hoda, te sam ju pitao čuje li i ona glazbu. I u mojoj sobi postoji krovni prozor koji gleda na isto kao i u sobi moje sestre. Nije čula ništa, a ja sam potpuno dobro čuo melodiju. Mama mi je bila totalno čudno, nisam je mogao nagovoriti da pogleda kroz prozor i uopće nije htjela razgovarati, bila je skroz ošamućena, što je skroz neobično za nju jer se uvijek lagano probudi bez obzira na vrijeme. Opet sam osjetio da ju trebam pustiti te sam se vratio u svoju sobu. Još sam malo gledao tu svjetlost, a onda sam (opet) osjetio da se trebam vratiti u krevet. Melodija je polako nestajala, a tako se pojačavao šum, buka, jako, jako slično kao kada lavina pada s planina... Uskoro se melodija nije čula, a buka koju sam čuo bila je užasno jaka... Oko 100 decibela sigurno!! Ali makar je bila glasna, niti mi je smetala niti sam imao osjećaj da je glasna. Što je bila glasnija zvuk je bio sličniji avionu, al opet, ton nije bio tako gladak i nježan kao u aviona. I ono kontradiktorno, što je glasnija buka bila, meni se više spavalo. Nisam uopće razmišljao, jednostavno sam bio prepušten. Da je buka bila 'normalna', sigurno bi probudila cijelo susjedstvo.
Probudio sam se oko 4,5h opet i to na nevjerojatan način. Doslovce sam za vrijeme spavanja osjetio kako je netko legao pored mene, osjetio sam ga nekim drugim čulima, ne ovim našim, ali sam ga osjetio. Onog trenutka kada sam se probudio, taj osjećaj je nestao i ja sam napravio kao neki trzaj prema toj figuri. Odjednom sam se osjećao jako usamljeno i tužno. Kao da sam bio negdje drugdje gdje je ljepše i bolje i gdje postoje osobe koje su mi bliže od bilo koga koga poznajem.
Kako sam kasnije čitao o astralnim iskustvima, ne bih se čudio da je to bilo vraćanje u tijelo jer je taj netko po dimenzijama tijela bio sličan meni i mislim da sam to bio ja, tj. moje astralno tijelo ili što već, a iz nekog razloga, eto, ničega se nisam sjećao.

Zanimljivo...

Ovo lajanje stvarno ne mogu objasniti... znam da skoro svi moji susjedi imaju psa (svi su psi neke velike pasmine), ali je ovaj "pas" (tko zna što je to zapravo bilo) imao ton kao da je neki pekinezer i da je imao smisla za techno...
Stvarno nemam pojma zašto sam čula psa koji laje u ritmu...

Meni se nešto slično dogodilo.Bila sam kod bake,i moaj baka ide svaki dan u crkvu,glavna je u krunici itd. I oan je sva u Isusa.Ona je meni taj dan pričala o Isusu i Mariji.I kada sam otišla u krevet,osjetila sam nešto na ramenu,i čula nekoga kako govori moje ime,taj glas je bio tako lijep,da nemogu ni opisati kako je prekrasan bio,kao da vam najdraža osoba nešto govori,ali sam saznala da je to bila Marija,mislim na Blaženu Djevicu Mariju.

Hm... čudno. Jesi li baš vidjela tu osobu ili si je samo čula?

Ja sam si dodirnula tada rame,i nisam ništa osjetila,i okrenula sam se,i inače se iz prozora vide svjetla od auta,a ovaj puta su bila malo svjetlija,to mi je bilo jako čudno

Stvarno čudno...

znam samo da sam jednom osjecala kada bi je blizak prijatelj,bio zalostan sretan ma sve promjene ponasanja i jos osjetim te promjene...

ja sam jednom čula da je netko preko mog ramena šapnuo moje ime brzo i tri puta za redom, ali taj šapat je bio takav da me i danas prolaze trnci kad se sjetim :-/

sad sam cito ovo i cuo "zvuk daske" kao kada neko zgazi a nije bilo nikog :S

ja sam jednom dok sam večerao sa starcima čuo da
mi neko nešta priča, onak nešt je promrmljalo a ja
pred starcima izvikao ŠTA?? jer nisam razumio, prvo
pitam starce dal su što rekli kažu nisu, pitam dal su što čuli
kažu nismo osim da si se izdero bez razloga, tako da me i dan
danas muči ko mi je šta reko. samo znam da je taj imo neki glas
sličan ko šta ima moj stari :O

čuo sam da je kapala voda s pipe, no kad sam zatvorio bolje pipu ništa se više nije čulo

U zadnje vrijeme stalno čujem da me netko zove, kad odem u susjednu sobu i pitam ukućane jesu li me zvali, oni zbunjeno kažu: "Ne..."

ja sam jednom cula isto tako kada sam bila vani kao da me neko zvao O_O

Pier Rubes proučava električna polja koja odašilje život, sve živo na Zemlji, ljudska bića, biljke, životinje, voda, ali i stanice i organi. Ona su poznata već više od stotinu godina, ali su bila definirana tek kao nepoželjna buka. No, ta je pojava, kaže Rubes, jedno jako električno polje niske audiofrekvencije koju uhom ne možemo čuti. Sveprisutno je: to je tiha glazba koja nastaje interakcijom među ljudima, ali također i sa životinjama ili biljkama. Pojava je i dinamična jer se naše disanje, otkucaji srca, naša probava neprestano mijenjaju; ono što odašilju ta električna polja nikada nije isto, iako ima neke osobitosti koje su zajedničke svim živim bićima

nedavno je umro djed od mog decka...tog covjeka nikada nisam vidjela znaci nicime nisam vezana bila za njega niti ista ali eto ocito ima neku tendenciju maltretirati me ..

prie dva dana vratila sam se iz wikendice(u vlasnistvu pokojnog) gdje sam bila sa deckom i jos jednim parom.curu znam vec godinama i moglo bi se reci da i ona ima svakakvih iskustava stime.i tako sjedile smo u dnevnom boravku,ovo moe krele je isto bilo snama ali preuduvano da digne tintaru sa kauca pa to nie ni vidio i jos uviek mi nevjeruje...ugl sjedile smo mljele kao i po obicaju bio je polumrak a na stolu mali svjecnjak.lijep starinski srebrni...i tako mi sjedimo pricamo odjednom sam osjetila kao lagani povjetarac tj vise kao da je na stolu oko stola kako god zahladilo i kutkom oka ulovila sam tai fakin svjecnjak kako se nagnuo na jednu stranu i vratio...kazem nagnuo jer mi je tai pokret djelovao totalno mehanicki,neprirodno...
a unazad dva dana citavo vrijeme radio se stisavao i imao smetnje,neki cudni zvukovi itd itd...
laganini sam vec luda od svega toga jer unazad par godina takva iskustva su sve cesca i sve inetezivnija.koliko god mi je to u pocetku bilo fora sada postaje ne podnosljivo jer inace i po samoi prirodi vrlo sam plasljiva osoba a opet bolesno znatzeljna tako da neznam...htjela bih vise znati o tome al gdje god trazila skime god razgovarala cuem sve ono sto i sama vec znam

i da iskustva od prie(nevjerojatno u zadnje vrijeme sve mi se vecinom kod decka u stanu desava -,-)

stalno neki glupi zvukovi koraci iznad(stan je na zadnjem katu)
par puta vec nekoga sam cula da je udahnuo(stan je bio prazan a spiderman nisma ziher pa da cuem susjeda preko puta)
netko mi premjesta stvari(alzhajmer nie)
i eto...meni nikada dosadno -,-

.

Joj, dobro da nisi otišla. Sreća. Zamisli da te neko pedofil ili demon dočekao

.

Imam pitanje:
evo i menise dogadjaju cudne stavari kad sam sama,npr lad dem u sobu ili u wc uvjek mi se cini dA je netko doma a sama sam i ponekad cujem da me netko zove a ne zove me
i da i ja sam prije par dana cula nekog psa kako laje cudno.
Nzn...ne bavim se nicim cudnim.

ja često ujuro kada se budim čujem neku nepoznatu ugodnu melodiju ali je pretiha i nemogu razaznati odakle dolazi... i tako uvik zaboravim kako ide ta melodija ali kada opet pocne svirati tjekom jutra prisjetim je se... jednom sam pogledala na TV da slcajno ta melodija ne dolazi s nekog programa koji gledaju moji susjedi, ali nije je bilo... preslusala sam i radijske stanice ali nigdje nisan uspila naci slicne melodije...
čudno

meni opet nesto dise za vratom kod decka u stanu
al fascinantno mi je sto naravno uviek se to desava kada sam sama kod njega i kada mu bake nema...onda on dodje doma a ja visim na lusteru od straha...nevjeruje mi a prica mi i sam kako dozivljava u tom stanu cudne scene jos odkada je diete bio...

ja sam nova i ne razumijem se u sve ovo ali cujem glasove jos od ranog djetinjstva.
kad god bi bila sama i u tisini cula bih nesto..nekakve glasove,jedan neki plahi i ostale jake i glasne. nikad ih nisam razumila,kao da pricaju na drugom jeziku a ja ne mogu ponoviti ni zapamtiti sto govore.
kada bi netko od mojih usao u prostoriju ne bi nista cuo a ja bi bila izbezumljena i nekoliko trenutaka prestrasena te ne bi mogla prepoznati osobu s kojom razgovaram.
kada su se moji poceli previse brinuti oko toga prestala sam im govoriti. sve do prije par tjedana nisam cula taj glasic. ali vratio mi se i ne mogu ga se rjesiti...samo ne znam sto da radim,jedino da zovem svecenika pa da me proglasi ludom