Popularnost - glupost ili ne

E ovako :
1. Nisam vidio da je neko počeo o ovoj temi , a ako jeste neka moderatori ili admini smisle šta već treba
2.Ovo je nešto što se sve više pojavljuje u mojoj školi i to baš u onom obliku kao iz američkih filmova , ono popularne hot cure sa popularni dečkima i ugnje tavanje drugih,
3.e sad nije da se ja bunim pošto sam i ja u toj "ekipi" (samo što ja ne volim da se sprdam i izrugujem na tuđi račun) , al' mi sve to ide pomalo (malo više) na živce: -jer neki nisu ljudi ništa krivi , a ovi ih ugnjetavaju
-jer mi je sve to previše plastično i djeluje na kopiju nekog lošeg američkog filma
4.Dakle , da čujem vaše mišljenje ...

CITAT (ne znam odakle) :Popularnost? Glupost proizašla iz američkih teen filmova. Ona je najpopularnija i svi žele biti kao ona,imati dečka kao ona itd. Tipična glupost, nitko nemože biti takva osoba, to je ono što nam šalju putem medija i sl. Popularna sam samoj sebi u svojoj koži, tuđe prihvaćanje mi netreba. Naravno da se neželim osjećati odbačenom ili nešto slično, ali netražim da me svi poštuju jer je to..nemoguće?

Iako sam naišla na osobe koje mogu nazvati "popularnima" tj. osobe kraj kojih puno ljudi želi biti ili barem biti sličan kao on/a. U mojoj okolini su to većinom bogati i slatki ljudi, kod njih uvijek možeš čuti o nečem lijepom što ti nemožeš imati. Tu su i oni koji te "poštuju" i "baš si im super", glupost. Padala sam na te fore ranije ali oni su super prema svima, imaju slatke riječi i izgled.. da, ofc, super su kraj tebe ali zapravo im uopće nije stalo do tebe.

Znam jednu curu s kojom sam išla u razred, bila je super prema svima i svi su je obožavali. I tako jedan dan je ostavila svoj dnevnik na stolu i naravno mi ljudske svinje koje obožavaju ulaziti u tuđu "intimu" otvorili smo tu bilježnicu dok je nije bilo. Što smo našli u njoj? Pored svih njezinih razmišljanja i dogodovština bilo su tu stranice gdje nas je sve popljuvala.
Čak i nakon što smo doznali da : smrdimo,odvratno se oblačimo, jadni smo , imamo ružne zube,kosu itd. oprostili smo joj, većina. Jer takve osobe uvijek nađu način da izađu iz takvih situacija. Hmm..to im je urođeno il što?

Takvo ponašanje je vrlo ružno i ja ti predlažem da se ne ponašaš tako. Ti kažeš da i ne želiš, ali te ustvari drugi navode na to. No probaj razmisliti kako se osjećaju te osobe prema kojima se vi tako ponašate, to što je netko siromašniji i iz manje ugledne obitelji pa si ne može priuštiti skupu odjeću i obuću ili pak najnoviji model mobitela ne znači da ti ne može biti jako dobar prijatelj/ica. Naravno o tebi ovisi kako ćeš se ti prema njima ponašati, nikako ne od drugima iako je to tebi možda jako teško dokučiti obzirom imaš samo 15 godina.

Potreba za popularnošću je jedna od faza u odrastanju, koja se javlja kod mnogih ljudi, mahom tinejdžera.
To jest zapravo glupost , ali to ćeš tek kasnije shvatiti. Pitanje je na koji se način ona eventualno ostvaruje, a sigurno je da se navedena potreba javlja radi želje da budemo prihvaćeni, od strane svojih vršnjaka i okoline.
Sasvim je izvjesno da sukladno načinu koji si ti opisao, tvoje društvo to čini povodeći se nekim površnim, peer pressure, američko-filmskim uzorima, koji bi (ruku na srce) eventualno mogli impresionirati 15-godišnjake i mlađe, koji prate npr. "Cure u trendu" ali ne i starije (ukoliko su zrele osobe).

Način na koji vi to činite, izrugujući druge nije nimalo poželjan i prilično je okrutan.
Ti bi trebalo razmisliti o onome što činite/činiš i odvagnuti prioritete. Dakle, ili ćeš se izrugivati i dalje drugima ili nećeš pa i pod cijenu da te tvoje društvo "površnih" tinejdžera počne malo manje obožavati.
Kad sam ja imala 15, nije bilo takvih stvari. Svatko tko je bio različit i netipičan također je bio prihvaćen, a imala sam i sreću da se nisu stvarali klanovi popularnih šminkerica i alternativaca, već smo svi manje više bili različiti, a opet isti.

Teško mi je nešto dalje reći, budući da ja nisam u tvojoj koži, a i sa 15 nisam razmišljala o tome da se nekom moram dokazivati na slične načine. Da se to i tražilo od mene...mislim da bi dotične ljude smatrala "površnim, nedoraslim budalama" i otpirila ih brzinom svjetlosti, ali to sam ja.

Ipak, ukoliko ipak osjećaš potrebu da pripadaš nekom klanu (što mi je razumljivo), trebao bi naći kompromisno rješenje i distancirati se nekako od vrijeđanja drugih.

Citat :

Popularnost? Glupost proizašla iz američkih teen filmova. Ona je najpopularnija i svi žele biti kao ona,imati dečka kao ona itd. Tipična glupost, nitko nemože biti takva osoba, to je ono što nam šalju putem medija i sl. Popularna sam samoj sebi u svojoj koži, tuđe prihvaćanje mi netreba. Naravno da se neželim osjećati odbačenom ili nešto slično, ali netražim da me svi poštuju jer je to..nemoguće?

Lako za imitaciju ali pravopis
Nije mi uopće jasno da netko sa 15 godina može tako pisati.

Popularnost je najpotrebnija onima koji se bez nje osjećaju prazno.

Svi se mi ponekad osjećamo praznim, no nije uredu da druge ljude činimo da se tako osjećaju.

@randajad jesi ti muško ili žensko? Malo pišeš u ženskom, malo u muškom rodu, a u profilu ti piše da si muško.

@Randajad...problem je biti u toj "popularnoj" kliki jer sto si vise uz njih teze se odmaknuti od toga kada stvari kulminiraju (a kulminirat ce ili vec jesu). Na kraju gledas nepravdu (ugnjetavnje drugih) i iako se ne slazes s time nista ne napravis da se to promijeni...


Sto se tice same teme...popularni(jih) pojedinaca (kao i pratece grupacije) je uvjek bilo. Medjutim postojala su i pravila ponasanja i autoriteti, a nestankom toga te su grupacije potpuno "poludjele", uzele si maha... Ne znam koliku to stetu zapravo cini upravo tim "popularnima"...sjetimo se kako je Al Bundy postigao cetiri touchdowna u jednoj tekmi i mislio da je kralj svijeta, a onda...

A čuj Alpha ne čini njima nitko štetu, nego to oni čini sami sebi, oni sebe smatraju da su bolji ili nešto više od drugih, što naravno nisu i kad toga postanu svjesni tada se opet smatraju da su lošiji i manji od većine. A naravno niti to nije točno, samo što oni svoju "popularnost" nisu postigli svojim radom, pa kad ona prestane teško im se naviknuti na to da jedino radom mogu nešto postići. Naravno to ne žele već opet na neki način žele vratiti popularnost. Ima dosta takvih primjera u našem društvu, gotovo je žalost što oni čine samo da privuku malo medijske pažnje.

Chakotay je napisao/la:

@randajad jesi ti muško ili žensko? Malo pišeš u ženskom, malo u muškom rodu, a u profilu ti piše da si muško.

@Chak, randajad je muško, ali ovo je prekopirao citat koji je pisala neka djevojka...

Dok sam ovo čitala, sjetila sam se onog filma kad ne popularna djevojčica poželi da ima 30 god. Ne znam da li se sjećate. Super mi opisuje sve ovo o čemu vi sada ovdje pričate.

@Chak...meni se cini da ti "popularni" uopce ne dojdu u fazu da misle da su losiji. Mogu doci u fazu da su "nitko i nista" sto ih frustrira i to tim vise sto smatraju da oni zasluzuju sve samim time sto su oni "ti koji jesu". I onda tako odzive frustrirani

@Cindy...da, sjecam se filma Nije jedini koji prikazuje tu sliku. Recimo "Povratak u buducnost" nosi slicnu poruku

Znači slažete se sa mnom?
I ja isto mislim da je takvo ponašanje vrlo vrlo vrlo glupo , i obično kad sve to krene ja se trudim nekako izgubiti ili jednostavno biti tu , a ne biti - mislim ono ako već moram biti , biti ću , ali ne učestvujem. Ne znam , meni to stvarno liči na neki glupi film.
@ Cindy & Alpha ......sjećam se filma , a isto tako ovih stvari ima i u Nije to još jedan film za mlade...

Da li je popularnost glupost? Ne. Glupost je čekati da ti kurje oko namigne. A popularnost nije. Popularne osobe mogu biti glupe ili ne, ali sama pojava nema uske veze sa inteligencijom već sa atavizmom naše evolucije, čoporskim instinktom. Popularni postaju oni koji se u određenoj skupini ističu po osobinama kojima ta skupina teži. U davna vremena popularni su bili oni koji su bili dobri lovci, vojnici, mudraci, jer su to bile osobine kojima se aspiriralo, a danas se teži profitu, ali i identitetu, jer se tokom vremena u današnjim tzv. razvijenim zemljama ljudi osjećaju izgubljenima i iznevjerenima od strane vlasti koja sve obećava a malo ili ništa ne ispunjava, a ipak traži da je se slijepo slijedi. Pogledajmo samo kako se danas biraju predsjednici - to nije ništa drugo do natjecanje u popularnosti, tako da na vlast dolazi onaj koji najljepše obećava, a ne onaj koji je najsposobniji za posao. Ljudi su ogromnom većinom ovce, i slijediće bilo koga, bilo kad, samo ako mogu da zamisle cilj. Takva je naša priroda. To što se dešava u školama je najprirodnija stvar (mislim na to okupljanje u čopore), ali problemi nastaju kad i oni koji bivaju vođe čopora imaju svojih demona u izobilju, pa se to prenosi i na njihove sljedbenike. Već sam negdje spominjao vezu između hroničnog nasilja i osjećaja slabosti, i kad jednom doživiš agresivno i nipodaštavajuće ponašanje prema onima koji su "ispod" kao simptom slabosti i nesigurnosti dešava se gašenje tog instinkta i preuzima volan drugi, koji nastoji da potvrdi svoju snagu zaštitom slabijih umjesto tiranisanja.

Ni u jednoj mojoj školi nije bilo takvih "klika", ali to se može pripisati ratu (osnovna) a i nekoj meni još nedefinisanoj pojavi (srednja) gdje su svi uglavnom radili svoj posao, učili, malo se zajebavali, ali takvih nekakvih nasilnih pojava nije bilo. Možda još na ovom području nismo se još osjećali toliko izgubljenima da bi tražili potvrdu na najsirovij moguć način, kao što se dešava u zemljama uznapredovale ekonomije i demokratskog mentaliteta. Trenutno ne znam da li u mojim starim školama ima takvog nečeg, ali i ako nema, mislim da će se priključenjem EU za nas priključiti i njeni demoni, pa će i takvih pojava biti više.

Blizzard je napisao/la:

Popularnost je najpotrebnija onima koji se bez nje osjećaju prazno.

Well said!