Je li Vesna Bosanac u krivu? I tko to ima pravo reći?

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/hrvatski-list/9868-dr-vesna-bosanac-degutantno-je-da-se-u-politike-svrhe-ispiru-usta-vukovarom.html

Na upit da komentira transkripte između Mile Dedakovića Jastreba i predsjednika Tuđmana, odnosno smatra li da je riječ o autentičnim ili montiranim snimkama, dr. Bosanac kaže da joj je drago da ju je netko to i pitao jer 'čini se kako o tome više znaju oni koji u to vrijeme nisu bili u Vukovaru, nego oni koji su prošli sve tadašnje ratne strahote'.

To je podmetanje pred izbore, blaćenje imena predsjednika Tuđmana koje dolazi od pojedinaca u medijima. Kako to da se nitko do sada nije bavio ovim, a sada pred izbore svi bruje o tome. Degutantno je i ružno da sada u politikantske svrhe ljudi ispiru usta Vukovarom i njegovom obranom, to je prestrašno. Osobno nitko sa mnom nije kontaktirao, a ja mogu reći punu istinu, a to je da se Vukovar branio herojski s onim što je imao i mogao, s ljudima koji su bili hrabri i domoljubni; imali smo u potpunosti podršku i predsjednika Tuđmana i naših tadašnjih ministara u Vladi.

Svaki dan smo bili na telefonskoj liniji, činili su sve da pomognu. Sada, dvadeset godina kasnije tražiti komentare od ljudi koji nisu relevantni da ih daju, u najmanju je ruku ružno - ogorčeno će dr. Bosanac, ističući da nitko tko nije bio u Vukovaru do samoga kraja i tko nije prošao ono što je ona i ljudi koji su s njom tada bili u Vukovaru, ne može komentirati takve stvari.

Nakon pada Vukovara, kaže dr. Bosanac, vidjeli su koja je to mašinerija oružja već bila u gradu. Bilo je više nego jasno i da se sedam tisuća vojnika uspjelo probiti preko Marinaca, ne bi uspjeli zadržati crtu s obzirom da je JNA svu svoju mašineriju doveo u Vukovar. Ravnateljica kaže kako onda ne bi bilo 1800 poginulih do pada Vukovara, nego bi se brojka popela na desetke tisuća hrabrih vojnika, a Vukovar bi, prema njezinim riječima, opet pao, ne bi imao priliku obraniti se.

Da je Međunarodna zajednica reagirala na vrijeme i da je NATO bombardirao Beograd tada, a ne godinama kasnije, onda Vukovar ne bi pao – ponavlja dr. Bosanac, dodajući kako o tomu nitko ne želi govoriti jer im je cilj blatiti ime predsjednika Tuđmana i svih onih koji su se u to vrijeme borili i ostvarili hrvatsku državu zajedno s njima.


Ako su u pravu oni koji kažu da je Tuđman u PUNOM smislu te riječi 'izdao' Vukovar i ako je to TOLIKO OČITO (naglašavam 'toliko očito' da je Tuđman izdajica) neka onda sada izvole prokomentirati ovo što kaže SAMA VESNA BOSANAC.

Tu ćete se nadovezati i na ono moje o Van der Brooku i u potpunosti ćete pokazati da je Vukovar izdan i da je Tuđman definitivno mogao spasiti Vukovar ali nije htio.

Dakle, ako je Tuđman izdao Vukovar onda ne samo da je Vesna Bosanac u krivu nego očigledno laže. Isto tako, tko to i na temelju čega ima pravo takvo što reći?


Zanima me ova tema. (a nisam ništa čitao na prethodnoj od onog mog zadnjeg unosa jer je prethodna o kukuriku koaliciji)

Bitno sam podebljao i podcrtao.

Mislim da rasprava na ovoj temi nema smisla.
Razlozi su razni, a prvenstveno se odnose na činjenicu da sudionici zbivanja u Vukovaru, dakle Borković, Dedaković, Glavašević i drugi obični građani/vojnici imaju drukčiji pogled na ondašnja zbivanja.
Tko je u pravu?

Netko će reći da su transkripti lažirani, da je Glavaševićeva kritka djelo KOS-ove propagande itd.

Ja smatram da je Tuđman napravio premalo da pomogne Vukovaru pa čak iako su napad na Vukovara i tolike žrtve bile strategija "velikog igrača" koji je jedini imao uvid u šahovsku ploču i povlačio figure koje bi donijele konačnu pobjedu Hrvata.
Što se tiče transkripata između Dedakovića i Tuđmana, valjda bi o tome trebao svjedočiti sam Dedaković, a ne netko sa strane, ako se baš o tome radi.

Uz dužno poštovanje gospođi Bosanac, za koju ne želim uopće kalkulirati koliko govori istinu ili misli da govori potpunu istinu, ipak treba reći da se nalazi na izbornoj listi HDZ-a.

Evo nešto i o tome, gledano sa drugog kuta
http://pollitika.com/cemu-nas-deveto-mjesto-dr-vesne-bosanac-na-listi-hdz-a-u-v-izbornoj-jedinici-moze-nauciti

Nitko nije rekao da se sa potpunom sigurnošću može reći da je "Tuđman izdao Vukovar", ali samim tim se sa potpunom sigurnošću također ne može reći da je Tuđman čist k'o suza kad se radi o Vukovaru.
Pitanja i nejasnoća u vezi njegovih nekadašnjih poteza je i dalje jako puno.
Ovdje možemo stavljati niz drugih izjava relevantnih sudionika ondašnjih zbivanja, koje Tuđmana ne prikazuju u pozitivnom svjetlu pa ne znam da vrtenje u krug ima ikakvog smisla. Svatko će sliku Tuđmana izgraditi onako kako želi, u okviru svojih saznanja i vjerovanja.

http://www.panorama-vukovar.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3211:pismo-itatelja&catid=64:top-teme

A Dedaković kaže sljedeće:

Citat :

Tuđman je, dakle, shvatio što se sve tamo događalo?

Ded: Da, i moram reći da se držao vrlo korektno, sve je shvatio, pomagao je koliko je god mogao, ja sam tek kasnije shvatio da više nismo imali ni vojske niti oružja, i baš zato što je komunikacija bila korektna iznenadilo me kako se prema meni ponašao kad sam izašao iz Vukovara.

Kako ste sami u sebi riješili dilemu - ima li oružja pa ga ne šalju, ili ga uopće nema?

Ded: Dosta teško, jer sam mislio da oružja ima. Znate, meni nikad nitko nije rekao 'oružja nema, snađi se kako znaš'! Nego, stalno je bilo: stići će! I stizalo je nešto, nešto izvana, nešto svaki put kad bi pala kakva vojarna, ali nikad dovoljno. To nas je činilo bijesnima i zato smo bili dešperatni i optuživali. Danas znam da nam se nije moglo pomoći koliko je trebalo. Da mi je netko rekao da oružja nema i da ga neće biti, Vukovar ne bi doživio onaj pokolj, jer bismo mi vjerojatno organizirali vojni proboj i izvukli ljude. To se moglo sve do pada Marinaca.

Dakle Dedaković je prilično blag prema Tuđmanu i gotovo da se slaže s gospođom Bosanac kad kaže 'pomogao je koliko god je mogao,' no s druge strane mladi Jastreb oštro ide protiv Tuđmana.

Ako postoje različiti pristupi i različita tumačenja onda to tako treba i naglasiti. Jer da bi netko bio kriv (primjerice Tuđman) onda je pravilo (barem na sudu) da se to van razumne sumnje i dokaže. No ako smo kod mišljenja onda uredu.

Nisam siguran koliko bih se složio s tim da su veliki igrači posebno kalkulirali da Hrvatska bude pobjednik (a danas da budem iskren nekako sve manje i manje vidim da je RH pobjednik (u ratu je ali poslije...)) kad je Velika Britanija u slučaju pada Bihaća i najmanje 5 puta većeg masakra od onog u Srebrenici najavila da se u tom slučaju (pada Bihaća) Srbiju proglasi pobjednicom u ratu (za ovo iz jednog izvora znam). Mislim da VB dapače uopće ni nije očekivala da bi se RH mogla obraniti. Tj. da je bio SAMO Tuđman danas Hrvatske ne bi bilo jer je u nekoliko navrata Gotovina spasio Bosnu i jednom Hrvatsku. Da Gotovine nije bilo sasvim sam siguran da bi se Miloševićev plan ostvario. To je moje mišljenje i bazirano je na nekoliko izvora. Ali ja sam i prije rekao, ja ne želim (na silu) mijenjati tuđe mišljenje (ako se radi o mišljenju) i prihvaćam ga kakvog god da bilo.

Poz.

Pa ne bih baš rekla da se Dedaković čak prema ovom gore slaže sa Vesnom Bosanac.
Osim toga, imao je još nekoliko nastupa na tv-u, gdje baš i nije bio blagonaklon prema Tuđmanu.
Hrvatska još nije spremna na punu istinu o domovinskom ratu.

Ovo za velike igrače sam uzela čisto hipotetski.
Što se tiče krivnje i sudova, formalno bi to moralo biti tako.
Međutim, ne znam kud bi došli da slijepo vjerujemo samo onome što sudovi presude, osobito ako ima nedostatka dokaza ili ima velikih indicija i svjedoka, a sud još niti nije podigao optužnicu u vezi neke stvari pa eto...istina je ono što se u tome trenutku "formalno" zna bez obzira na "klimave noge" na kojoj ista počiva.
Može sud osloboditi lopova, jer nema dokaza da je krao pa to ne znači da ljudi tome vjeruju niti da je to baš tako, što se može očitati primjerice iz stanja na nečijem bankovnom računu.

Citat :

Jer da bi netko bio kriv (primjerice Tuđman) onda je pravilo (barem na sudu) da se to van razumne sumnje i dokaže.

Ukoliko se samo za pravomoćne presude može reći da su pouzdano istinite, a sve je ostalo samo naklapanje, tada bi i presuda Gotovini, Markaču i Čermaku morala biti nedvojbeno vjerodostojna, zar ne?
Pretpostavljam da bi u slučaju da se (i ako se) dokaže Tuđmanova krivnja, vjerovao samo onome što je sud presudio, jer niti u tom slučaju ne bi trebalo biti mjesta za dvostruke kriterije.

Ako ćemo se držati samo onoga što se pouzdano zna o domovinskom ratu, a da ne vodimo računa o stvarima koje su se neosporno dogodile i bile "navodno" počinjene s neke strane, samo zato jer nisu na dnevnom redu suda, onda stvarno možemo reći da je Tuđmanova politika, kao Šuškova i još nekih aktera onog doba bila potpuno korektna.

Athena je napisao/la:

Hrvatska još nije spremna na punu istinu o domovinskom ratu.

Ovo mi baš nije jasno. A kakva bi to ('')istina('') trebala biti?

Odnosno još bolje pitanje:

(ako i za sudove možemo reći da mogu imati dvostruke kriterije i da ne moraju biti objektivni tj. da mogu biti pristrani (s čim se slažem da mogu), a kamoli za novinare, političare, pa i za povjesničare (ako i neki povjesničari mogu biti nekoj ideologiji priklonjeni)...)


Kako bi se ta ('')istina('') onda trebala utvrditi?

Zaboga, očito je da se ljudi još ne mogu suočiti sa posljedicama rata niti još nisu spremni dirati uspomene i "načeti" punu istinu o svim stvarima koje su se zbivale u Vukovaru i šire.
Neki još ne žele priznati da je i sa hrvatske strane bilo povreda ljudskih prava, zločina od strane Šuška i ostalih sudionika rata.
Sam Dedaković je rekao da ne želi pričati o tome, da je sve svoje rekao 90-ih i da samo želi mir.

Pravosuđe još nije spremno, još uvijek nema političke inicijative da se rasvijetle sva ratna zbivanja.
Vidjeli smo da su interes pokazali tek inozemni sudovi.
Možda netko misli da se sve već zna , ja smatram da su neke stvari još vrlo "zamagljene".

Novinari trebaju raditi svoj posao, sudovi svoj, političari svoj.
Po mom mišljenju, za punu istinu i realno sagledavanje, ponekad je potrebno puno vremena, hladnih glava, svjedočenja, istraživanja, istraga, donošenja presuda, kohabitacije koja dolazi iz raznih izvora.
Smatram da je taj posao, što se tiče nekih detalja domovinskog rata, tek u začetku.