Aikido

Sport koji najvise drma i disciplinuje duh nas...
Prvo vase misljenje pa cu sve o tome.

Disciplinovao je Japance pa zato rade po dvanest sati dnevno sa pet dana odmora godisnje.
Otkaz a ne,samo to ne,hara kiri(sepuko) ili po naski,ubi se duhu moj....
Od borilackih sportova volim samo Kama Sutra a od svih sokova,najvise volim pivo...

Aikido je fantastična vještina namijenjena konkretno samo i jedino za samoobranu. Osobno ju smatram jednom od najboljih i najkorisnijih.

Niko kao hajduk iz splita-volim borilačke vještine

Aikido je divan, prije svega kao filozofija i životno naukovanje, koje se primjenjuje na tijelo i poimanje čovjeka za sa drugim ljudima i Zemljom. Iz tih obrazaca izlaze pravila borbe, tj. samoobrane u ovoj vještini.

Učio sam ga 3 mjeseca, odustao sam radi manjka vremena, naučio sam meditaciju i meditirati, naučio sam kružno disanje i sl.

Aikido treniram 16 godina. Zašto sam tako (relativno) dugo ostao je vjerojatno to što od njega ništa nisam očekivao.
Korisno može biti i šetnja u prirodi, družiti se mogu i u kafiću, rastezati se mogu i kod kuće.

Po mom mišljenju, ako imaš razlog zašto nešto treniraš, to je sjeme budućeg prekida bavljenja aktivnošću.

Relativno dugo, jer je npr. jedan od mojih učitelja počeo trenirati u godini mog rođenja, tako da sam još prebalav za njega

Ali ne moram brinuti, on ima strpljenja za sve nas početnike.

Inače, po riječima mog učitelja, Aikido je umjetnost stvaranja situacije gdje je napad nemoguć. Normalno, treba se cijelo vrijeme stvarati takva situacija, jer napadač ima namjeru nešto postići i on će se prilagoditi novonastaloj situaciji.

Jedna odlična forma je otvaranja i zatvaranje ruku (malo vuče na indijski ples). Znam da je teško shvatiti, ali pokušajte kod kuće jedan mali eksperiment. Neka vas netko uhvati za ruku, a vi probajte ne micati ništa osim šake koja je "zarobljena". Zarobljena pod navodnicima jer se ljudi često fokusiraju samo na problem, a ne vide oko sebe koliko slobodnog prostora za manevar imaju. Zato kažemo da pokret ruke kreće iz malog prsta. Koliko god vas kolega čvrsto držao, neće moći spriječiti vaš pokret, a slijedom toga, neće moći spriječiti ni pokretanje svoje ruke.

Moj učitelj, Kenjiro Yoshigasaki je jedan od velikih učitelja. Osim što sam bio u prilici proći kroz tehniku sa njim (vrati ti se vjera u Aikido ako si i malo sumnjao) divim mu se zbog jedne velike vrline.
Bez imalo ustručavanja će priznati da griješi. Griješio je jer je pogrešno naučio, griješio je jer je pogrešno zaključio i još u mnogo primjera. Drago mi je što je tako.

Mi se ne ponosimo "tradicijom" kao neke druge škole. Zašto "tradicionalan" pristup nije dobar. Jer vrijeme, ljudi, običaji i sredina se mijenjaju. To je kao kad političar (ima ih i takvih) kaže da je tradicionalan i zagovara stavove od prije 100-200 godina, a u međuvremenu su se promijenile države, uređenja i ljudi. Znam da ima osoba koje će to prihvatiti kao vrhunsku vrlinu, ali za mene mijena jedina stalna jest.