"Požuri!" šapnula mu je veselo.
"A kamo idemo?"
"Moramo ići, zakasnit ćemo" postajala je nestrpljva.
Nije joj mogao odoljeti pa je požurio za njom. Kad ju dostigao, nježno ju je primio za ruku.
"Hočeš li mi sada reći kamo idemo?"
"Joj tata, ti ništa ne znaš." namrgodila se i počela namjerno koračati samo po lokvicama vode. Njene misli bile su nedodirljive.
Nakon nekoliko minuta u tišini, mokar do koljena od njenog skakutanja po lokvama ponovno ju je upitao: "Reci mi, kamo idemo?"
"Pa idemo kući tata, gdje drugdje bi išli"
"Ali zlato, mi smo krenuli od kuće"
"Da, jesmo, a sada ponovno idemo tamo" nasmiješila se u skočila u još jednu lokvu.
"U redu, dakle... Bili smo kod kuće i otišli smo kući? To mi želiš reći?"
"Da." smijala se.
"Mi smo se znači prošetali? Uživamo na kiši?" mislio je da počinje shvačati.
Pri kraju njegovih riječi stigli su ispred kuće. Ona je napravila par koraka naprijed i ponovno progovorila:
"Požuri! Zakasnit ćemo!"
"Opet? Nismo li se dovoljno našetali po kiši?"
"Nismo se uopče šetali. Išli smo, išli smo kući. Sada ćemo ponovno ići kako bi ponovno mogli ići kući." zabavljalo ju je što joj otac ne razumije.
"U redu. Imam još samo jedno pitanje. Zašto?" nadao se suvislom odgovoru i dobio ga.
"Zato što se volim vračati kući." nasmijala se i skočila u lokvu.
Gea, jel dobivam prolaznu ocjenu?
pon sij 17, 2011 11:41 pm
