Imati ili biti?

Okupirani idejama o svemu onom što želimo stići, stignemo li uopće biti?

Niti imati, niti biti.
Prije sam pričao kako nije važno imati, jer sve materijalno sada jeste, pa nije. Bilo mi je važno biti. Ali i to je materijalno. Sada jesam, već sutra to ne moram biti. Nikad ne znam kada mi sve može biti oduzeto. Pa čemu onda i biti.
Odbaci sve, sve tad imaš.

Green je napisao/la:

Galileo Galilei je napisao/la:

Nikad ne znam kada mi sve može biti oduzeto. Pa čemu onda i biti.

Činjenica da nam sve može biti oduzeto ne bi nas smjela spriječavati u uživanju svega dok ga još posjedujemo.

uživam ja u lijepome jutru iako nije moje

mogu li uživati u nečemo što više ne posjedujem.

problem je drugačiji, bar tako mislim.

nije problem biti ili posjedovati, već je problem u tome što trud da bi nešto imao ili nešto bio, postane svrha sama sebi. stalna utrka u stjecanju (i onoga imati i onoga biti) poništava pravi smisao uživanja i života.

kad trud postane sam sebi smisao, tada više u ničemu ne uživate.

treba uživati i u neposjedovanju, kao i u nebiću

he, he, da si me malo više provjeravala na ovom forumu, vidjela bi da sam pokrenuo temu o zenu.

a sad, imajući to u vidu, postavi još jednom pitanje.

zen nas uči kako je nedjelovanje vrhunac djelovanja. kako je nebistvovanje vrhunac života. ali ne na način na koji mi mislimo, a ograničeni zapanjačkim razmišljanjem. primjer iz života: čekaš da se na semaforu upali zeleno i ti čeeeeeeeekaš, a ono nikada. ali isti taj semafor, u istome vremenu, bez očekivanja puno brže prebaci.

treniram aikido i nebrojeno puta tehniku koju odradim zbog užitka same tehnike izgleda fenomenalno, ali kad se napnem iz petnih žila, ne uspjevam. itd, itd

ne želim odbaciti život, jer tu je, ne odbacujem ni ovaj toshiba laptop, ali pokušavam ne vezati se uz sve to, jer postajem sam sebi teret

que sera sera

Green je napisao/la:

Zato se ja u zenu nikad nisam mogla pronači odnosno nisam ga nikako mogla prihvatiti jer ne vjerujem u nebistvovanje i nevezanje. Vezanje je dobro, bitno je samo naći pravu mjeru. Ne smatram da si postajem teret ako se nađem u nekoj umjerenosti.

mada je ovo za drugu temu, ali sve je povezano. teško je prihvaćati takvu filozofiju u životu. i sam joj se opirem nagonski, ali vidim prednosti, pa i dalje pokušavam.
ali cijenim i srednji put koji si prihvatila.
kad bi se držao te zen filozofije kao pijan plota, pa zar se ne bi i ja za nešto vezao

Isus je rekao veliku stvar: "Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko!"
Zar i to nebi mogao biti zen.

Možda je ta rečenica i odgovor. Sakupljajući duh, sve smo samo ne sveti.
A to je problem današnjeg čovjeka. "Hej, jesam li ti rekao da sam kupio novo auto!"
Bez te potvrde da su drugi saznali, nekima život kao da se ne događa.

Green je napisao/la:

Nemoj se ljutiti, ali ja sam ti malo alergična na Isusa i ljude koji ga spominju.
Izjava koju si naveo ok, vuče na zen, ali nemoj to slučajno reć krivim ljudima jer ne ginu ti vile i baklje...
Da se vratimo na temu, jer odlutali smo sad već...
Imati ili biti? Evo odgovora: imati=biti i naravno kao i sa svakom drugom jednakosti u matematici, vrijedi i obrat biti=imati

ne brinem ja za takve sa bakljama. bio je jedan takav tu, pa su ga banali
a bio mi je tako zabavan.
a alergija se nekada liječi samim otrovom
nije mi bitan izvor, već sama mudrost

Galileo Galilei je napisao/la:

Možda je ta rečenica i odgovor. Sakupljajući duh, sve smo samo ne sveti.
A to je problem današnjeg čovjeka. "Hej, jesam li ti rekao da sam kupio novo auto!"
Bez te potvrde da su drugi saznali, nekima život kao da se ne događa.

preskočin nekad sama sebe, ali navikli su se već na mene takva

mawla_adri je napisao/la:

Okupirani idejama o svemu onom što želimo stići, stignemo li uopće biti?

uživaj u putu na kojem se nalaziš
cilj nek ne bude cilj i tada ćeš najljepše imati i biti

Ovisi o tome kako se definira "bivanje" i "imanje".
Što znači bivati i imati?
Da li je potreban odmak "bivanja" i "imanja" kako bi oboje ostvarilo svoj potencijal ili je moguće uskladiti to dvoje?

Pitanje je postavljeno gledano sa aspekta današnjih vrijednosti i stremljenja zapadnjačkog društva koje se kreće ka stjecanju materijalnih dobara.
Rekla bih da je "imanje" u materijalnom smislu nužno i da okretanje ka nekoj askezi ili pokušaj suzbijanja potrebe za materijalnim "imanjem" dovodi čovjeka do disbalansa, kao i obrnuto.
Naposljetku "imanje" nečega (iako je taj glagol realativan pojam i ne treba se shvaćati doslovno), može pomoći da ostvarimo svoje bivstvo, biće još optimalnije.
Nije novac ono što kvari čovjeka, već to čini sam čovjek, problem je u njemu samome, a ne u vanjskim faktorima koji otvaraju i zatvaraju određene mogućnosti.
Oruđe u našim rukama kojim možemo nekog ozlijediti ne čini nas automatski krvnicima.

Ono što je bitno odnosi se na pitanje mjere. Dakle, koliko ja zaista želim "imati" ili "bivati" i što mi predstavlja krajnji cilj?
Je li cilj samo materijalno ili neko drugo posjedovanje (koje je nužno i potrebno u određenoj mjeri) ili ostvarenje raznih čovjekovih potencijala?

Slažem se sa prethodnim odgovorima u kojem se naglašava važnost pitanja mjere i balansa.
Dakle, ne bih rekla da ćemo išta postići ako ćemo težiti isključivo "bivanju" ili "imanju" niti se te dvije kategorije mogu mjeriti i uspoređivati po važnosti. Zato ih je bitno promatrati u odnosu kohabitacije, a ne kao pojmove koji idu jedan nauštrb drugoga.
U protivnom, dolazi do toga da se uvlačimo u začarani krug disbalansa u kojem zaboravljamo da čovjeka-pojedinca ne određuju samo određeni fragmenti, već da cjeloviti mozaik čini puno dijelova, a nama je dana mogućnost da biramo kako ćemo ih posložiti i kakvu ćemo sliku stvoriti.

Imati percipiram kao pojam koji označava nešto "naše", nešto prisutno u nama ili oko nas. Biti je pak stanje, stanje koje nam govori što mi za zbilja od svega imamo. Na taj način, jedno nadopunjava drugo, jedno vodi prema drugome, međutim s jednom malom razlikom.
'Imati' vodi prema 'Biti', I->B
'Biti' znači 'Imati', B=I
Razlog zašto sam odvojio pojam Imati na dva dijela je taj što mi za puno više stvari kažemo da imamo, dok puno manje stvari za zbilja imamo.