Potres u Japanu magnitude 8,9 po Richteru

SNAŽAN potres magnitude 8,9 po Richteru zatresao je danas područje obale Japana. Ubrzo nakon toga zemlju je zatresao još jedan potres jačine 7,9 stupnjeva po Richteru. Epicentar prvog potresa je bio oko 400 kilometara sjeveroistočno od Tokija na dubini od oko 32 kilometra. Japan čitavog dana potresaju novi potresi među kojima su mnogi vrlo snažni.Prema priopćenju koje je stiglo iz američkog geološkog instituta, potres u Japanu izazvao je u kori Zemlje rascjep dugačak 240 kilometara i širok 80 kilometara.

Japanska agencija Kyodo javlja da je nakon potresa i tsunamija koji je uslijedio nestalo najmanje 88 tisuća ljudi! Agencija Kyodo u jednom je trenutku broj nestalih procijenila na čak 110 tisuća, ali ta je brojka korigirana.

Kyodo je također javio da je na obalama grada Sendai otkriveno više stotina tijela. Tsunami je potopio brod sa sto putnika.

Prema novim informacijama nema opasnosti od radioaktivnog zračenja ali su vlasti naredile evakuaciju stanovništa oko nuklearke Fukushima. Evakuirano je više od 6000 ljudi. Unutar turbine nuklearne elektrane u Fukushimi izbio je požar. Zabilježena je opasno visoka razina radijacije. Japanske vlasti zbog požara na nuklearki proglasile su izvanredno stanje. Došlo je do kvara na sustavu hlađenja nuklearke.AP je javio kako je odlučeno da će se iz reaktora nuklearke namjerno ispustiti radioaktivna para kako bi se smanjio pritisak. Vjeruje se da će veća katastrofa ipak biti izbjegnuta.

Zadnja službena informacija iz japanske policije govori o 337 mrtvih, ali Kyodo već sad javlja da je poginulo najmanje 1000 osoba. Konačna bilanca, nažalost, mogla bi biti još gora.

noćas ih je pogodilo još par snažnih potresa, i nuklearka im je procurila.
za sam potres su se dobro pripremili ali za tsunami nitko ne može biti toliko spreman koliko je to razorno. još povrh svega pitanje je šta će biti sa nuklearkama.


http://danas.net.hr/svijet/page/2011/03/11/0026006.html?pos=n0

Nakon potresa eruptirao vulkan na Indoneziji

Nekoliko sati nakon što je razorni potres od 8,9 stupnjeva po Richteru zatresao zapadnu obalu Japana, na Indoneziji je eruptirao jedan od najaktivnijih vulkana koji se nalazi na otoku Siau unutar otočja Sulawesi.

Kako piše britanski Independent, zasad nema izvješća o stradalima ili ozlijeđenima. Lokalne vlasti su naredile evakuciju stanovništva koje živi u podnožju vulkana Karangetang, vulkana visokog 1.784 metra.

Vulkan je posljednji put eruptirao u kolovozu 2010. godine. U posljednjoj erupciji smrtno je stradale četiri osobe.

Nije poznato je li erupcija povezana s razornim potresom koji je pogodio Japan.

izvor


ima li ovo sve skupa veze sa blizinom Mjesecom?
ovi kažu da se nebi tribali zabrinjavati
gle kad je tekst objavljen

Nadam se da neće biti većeg istjecanja radioaktivnog materijala iz one dvije nuklearke.

Japanci će brzo obnoviti porušeno. Žao mi je ljudi koji su poginuli ili bili ozljeđeni

a oni su ka ono žilavi. ako su se oporavili od dvi nuklearne eksplozije mogu i od malo potresa, tcunamija i malo radijacije

Luda si, Flo

Mislim da Mjesec nema veze. Zrelija ekipo s foruma, jel se vi sjećate iz svojih mlađih dana da su potresi bili ovako česti?

Ovo je prestrašno.
Dakako da se može raspravljati i spekulirati sa znanstvenog aspekta o razlozima kobnog potresa, ali nekako mi se čini da je sve više prirodnih katastrofa u svijetu.
Rekla bih da se priroda pobunila radi stalnog iskorištavanja od strane ljudske ruke i da nam sada vraća nezahvalnost i uzima danak.
Naravno, to je rečeno u laičko-fatalističkom tonu.

Što se tiče blizine Mjeseca, morat ćemo pričekati 19. ožujak, iako neki znanstvenici tvrde da se upravo 10-ak dana ranije znaju dogoditi prirodne katastrofe.

Evo što piše u članku...
Kad se Mjesec najviše približi Zemlji, njegova gravitacijska sila privlačenja se poveća za šest posto.
Osim utjecaja na mora i oceane, moguće je da utječe i na spremište vruće magme u tankoj Zemljinoj kori.

Ako Zemlju možemo opisati kao krhku papirnatu vreću ispunjenu medom, koja se njiše golemom brzinom, možda i utjecaj Mjeseca može “zanjihati” onaj med u toj vrećici!?

LINK http://www.ipress.hr/magazin/mjesec-pokrece-oceane-i-kataklizme-19-ozujka-bit-ce-najblize-zemlji--13652.html

Ovo je samo jedna od "teorija" o potencijalnim katastrofalnim posljedicama približavanja Mjeseca, ali mislim da ima nečega u tome.
Osim toga, sumnjam da bi vlasti i rukovodeći bili spremni alrmirati svekoliko pučanstvo, ukoliko bi predvidjeli kataklizmu, tako da im puno ne vjerujem.

Ovo je bilo jako blizu planetarnoj katastrofi. Magnituda od 8,9 je samo za 0,7 stupnjeva po Richteru slabija od najjačeg potresa koji je ikad zabilježen, a koji se dogodio 22. svibnja 1960 u Čileu. Magnituda mu je bila 9.5 stupnjeva po Richteru, a stručnjaci su rekli da je mogao izbaciti zemlju iz njene putanje i uništiti živi svijet na njoj.

Ne cudim se nesto posebno tim "katastrofama"

To su prirodne pojave koje se dogadjaju svako malo vec hiljadama godina

Zivot na lijepoj planeti zemlji nosi i rizik sa sobom...

Zato se i ne cudim.....

Dobra vijest za moju firmu,bice narudzbi iz Japana,cemu se i ja(dugogodisnjim radom na surovom zapadu) kapitalisticki nastrojen iskreno radujem...

Zalosno ali tako stoje stvari jer kad se nekome smrkne,drugom svane...

Pogledajte ovu seriju fotografija (obavvezno!):

LINK

Nevjerojatno kako ti Japanci ko da imaju neku nacionalnu karmu vezanu s radioaktivnim zracenjem

@Melk...ona slika gdje provejravaju malenog za zracenje

Zadnja slika na onom linku je ona žena kojoj je luđak od muža odrezao nos

A što je nastalo tamo sada nakon potresa

Ma nemam riječi, fascinira činjenica da je falilo 0,7 po rihteru da ovo bude najjači potres kojega čovjek pamti... isto tako fascinira činjenica koja je šteta učinjena... žalosno sve u svemu... Fotografije puno govore u ovakvim slučajevima.

Stvarno mi je žao tih ljudi u Japanu, no ako itko na ovom svijetu može ovo preživjeti to su Japanci. Nadam se da će sve biti ok sa onom nuklearkom, koliko su pehova duživjeli u samo par dana, potres, tzunami, eksplozija nuklearnog reaktora, nestanci struje, hrane.... tisuće poginulih i tisuće srušenih kuća

tužno je to što se u japanu dogodilo. al u neku ruku i očekivano... pa oni žive na mjestu gdje se sudaraju tri ploče.. i još nuklearke tu gradili... bilo bi lijepo da sad nuklearke ne deknu, al teško....

a to da će se oporaviti, hoće 100%... nije to njima ništa... gledam danas kažu otišli ljudi prenoćiti u hotelima jer tamo ima struje pa da ne zakasne na posao sutra... čovječe koji mentalitet... imam osjećaj da u nas ništa ne bi verceralo makar mjesec dana..

Da nevjerojatan mentalitet, oni se brinu kako će sutra ujutro doći na posao na vrijeme. Kod nas se ne dolazi na posao na vrijme ako padne malo jača kiša, a kod njih potresi, poplave, nuklearne katastrofe... i oni i dalje u svom ritmu. Svaka im čast. Možda bi mogli nešto i naučiti od njih

Japanski mentalitet - mirno, zajedno i časno
Japanci, iako u veoma teškoj situaciji, na niskim temperaturama, mirno stoje u redu za hranu, vodu i odeću. - Oni su veoma povučeni kada je reč o ispoljavanju ličnih emocija i ne žele da opterećuju druge svojim osećanjima.Ako bi poredili sa bilo kojom katastrofom u bilo kom drugom gradu u svetu, osećaj za humanost bi u takvoj situaciji bio poptuno izgubljen, ali ne i u Japanu.



Bez ekscesa i nasilja.

Kada su zalihe postale dostupne zahvaljujući različitim organizacijama, Japanci su vrlo učtivo i smireno čekali svoj red bez guranja ili svađe.

Supermarketi su drastično snizili cene proizvoda, dok su vlasnici aparata za kupovinu pića, otvorili vrata svojih frižidera za sve volontere i one koji rade u ovakvim kriznim situacijama.



Jedine vesti koje nisu stizale iz Japana su o krađi. Čini se da je pitanje zašto u Japanu nema krađe retoričko.

Naime, ljudi koji dolaze iz Japana iskazuju poniznost, dostojanstvo, ali su i okrenuti potrebi da dokažu čast svoje porodice tako što će valjano obavljati posao. U tom svetu izgleda da čast diktira ponašanje. To je vrednost kako za mlađe, tako i za starije, za ostvarenje kroz obrazovanje, ali i za poslovne domašaje.

Iako važi verovanje da u svakom žitu ima kukolja, statistike pokazaju da je kriminal u Japanu vrlo redak. Ukoliko bi neko ukrao, ne samo što bi time narušio svoj ugled, već i ugled cele porodice.

Kada poredimo ovu situaciju sa posledicom zemljotresa u Čileu ili sa stanjem nakon prirodne nepogode u bilo kojoj drugoj zemlji, videli bi da u ostatku sveta broj kriminalnih radnji raste neviđenom brzinom. Nekolicina se uvek udružuje čak i kada je katastrofa na početku.

Takođe, poznavaoci japanskog mentaliteta ističu da su Japanci veoma povučeni kada je reč o ispoljavanju ličnih emocija i da ne žele da opterećuju druge svojim osećanjima. To objašnjava i činjenicu zašto se mnogi smeškaju kada daju izjave o tome da su izgubili sve.

Za mnoge Evropljane to je neshvatljivo. Međutim, japanska tradicija nalaže da pojedinac ne sme svoja loša osećanja da prenosi na druge ljude.

Japanci su pri tom i mnogo opušteniji u odnosu na druge narode. Mentalitet, tradicija, ali i šok, razlozi su iz kojih se Japanci ponašaju ovako u ovoj teškoj situaciji.



Oni svakodnevno računaju na zemljotrese, emotivno su pripremljeni na njih i oduvek su očekivali da će se dogoditi jedan veliki zemljotres.

Japancima je važna i harmonija u grupi. Svaki Japanac je deo jedne grupe, što znači da svi moraju da slede isto pravilo - nema nedoličnog ponašanja.

Japanska filozofija je da čovek koji pravi ekscese pada na teret celoj grupi. Svi pripadnici grupe imaju isti problem, koji mogu rešiti samo zajedničkim trudom i naporom.

To što se stiče utisak da Japanci ne žele pomoć iz inostranstva, pa čak ni od japanske dijaspore, takođe, je deo njihovog mentaliteta.





U ovom trenutku, objašnjavaju upućeni, pomoć sa strane im smeta jer oni ne žele ljudima da kažu da dođu u Japan, a da prethodno ne znaju šta da urade sa njima.

Ljude sa strane treba negde smestiti, oni ne znaju jezik, ne znaju ni gde da idu, zato Japanci prvo žele tačno da vide gde im je pomoć potrebna, pa tek onda da ih angažuju.

Ove devize se pridržava i japanska dijaspora. Prvo čekaju informacije i smernice iz Japana, pa će tek onda reagovati.

Japanska dijaspora poručuje: ”Oni će nam reći šta im je potrebno, a kada nam to kažu, mi ćemo se pokrenuti. Kod nas nema pokreta samo da bi bilo akcije.”



Ja se divim ovom narodu... Fantom...

biga je napisao/la:

tužno je to što se u japanu dogodilo. al u neku ruku i očekivano... pa oni žive na mjestu gdje se sudaraju tri ploče.. i još nuklearke tu gradili... bilo bi lijepo da sad nuklearke ne deknu, al teško....

a to da će se oporaviti, hoće 100%... nije to njima ništa... gledam danas kažu otišli ljudi prenoćiti u hotelima jer tamo ima struje pa da ne zakasne na posao sutra... čovječe koji mentalitet... imam osjećaj da u nas ništa ne bi verceralo makar mjesec dana..

Kod nas ne vercera ni ovako.

Citat :

Japancima je važna i harmonija u grupi. Svaki Japanac je deo jedne grupe, što znači da svi moraju da slede isto pravilo - nema nedoličnog ponašanja.

Svaka im čast. Ja se pitam da li mi pripadamo istoj vrsti. Oni su daleko iznad i ispred nas.

Pravo pesimisticna

Chakotay je napisao/la:

Citat :

Japancima je važna i harmonija u grupi. Svaki Japanac je deo jedne grupe, što znači da svi moraju da slede isto pravilo - nema nedoličnog ponašanja.

Svaka im čast. Ja se pitam da li mi pripadamo istoj vrsti. Oni su daleko iznad i ispred nas.

Ovisi za koga kazes "nas". Recimo da se ti, ja i jos neki koje poznajem najdemo u nekoj tako losoj situaciji mislim da bi se isto ponasali. Medjutim mi bi bili neka manjina. Da.
Sto se tice vrste...totalno nismo ista vrsta.

Pismo profesorice iz razorenog Sendaija:

'Ukoliko nekome u stanu dođe voda, ljudi stave vani natpis tako da i drugi mogu doći napuniti svoje vrčeve i kante. Dijelimo to što imamo: vodu, hranu i grijalicu... Nema krađa, pljački, guranja u redovima...', piše u dirljivom pismu profesorica iz Japana.

Kakvo je zaista stanje među ljudima, najbolje pokazuje pismo jedne profesorice engleskog jezika, koja predaje u gradu Sendaiju. Dirljivo pismo prijateljima profesorice Anne objavljeno je na Facebooku, te se brzinom munje proširilo po mreži.

"Ovdje u Sendaiju sve izgleda dosta nestvarno. No, blagoslovljena sam prekrasnim prijateljima koji mi puno pomažu. S obzirom da moj stan više ne zaslužuje taj naziv, preselila sam se kod prijatelja. Dijelimo to što imamo: vodu, hranu i grijalicu. Svi spavamo jedni uz druge na podu sobe, jedemo uz svijeće, pričamo priče. Toplo je, atmosfera je prijateljska i prekrasna.

Preko dana jedni drugima pomažemo počistiti nered u našim domovima. Neki sjednu u aute i gledaju vijesti na ekranima navigacijskih uređaja ili stanu u red za pitku vodu kada hidrant proradi. Ukoliko nekome u stanu dođe voda, ljudi stave vani natpis tako da i drugi mogu doći napuniti svoje vrčeve i kante", piše profesorica Anne, pa ističe:

'Sviđa mi se to kako smo odbacili nevažno'

"Začuđujuće je kako ovdje gdje sam uopće nema krađa niti guranja u redovima. Ljudi ostavljaju ulazna vrata širom otvorena jer je tako sigurnije kada potres opet udari. Stalno čujem da ponavljaju: 'Ovako je nekada bilo kada su si svi međusobno pomagali.' Potresi se stalno vraćaju. Sinoć smo ih imali skoro svakih 15 minuta. Stalno se čuju sirene i nadlijeću nas helikopteri.

Proradio nam je vodovod u stanovima sinoć na nekoliko sati, a sada radi i preko dana. Struja se vratila danas popodne. Plin još nije proradio. No, sve to ide prema područjima. Nekima proradi, a nekima ne. Svi se danima nisu prali. Osjećamo se prljavima, no sada imamo i važnijih briga. Sviđa mi se to kako smo odbacili nevažno. Živimo punim plućima na razini instinkta, intuicije, skrbi, preživljavanja, ne samo za sebe, nego i za cijelu grupu", piše profesorica.

'Ima i neočekivane ljepote'

"Zamjećujem čudnovate paralelne situacije. Na nekim su mjestima kuće u potpunom neredu, a onda vidim kuću s uredno posloženim ležajevima ili rubljem koje se suši na suncu. Vidim ljude koji stoje u redu za hranu i vodu, a istovremeno vidim šetače sa psima. Ima i neočekivane ljepote. Noću je potpuna tišina. Nema automobila. Nikoga nema na ulicama. I noćno nebo prekriveno je zvijezdama. Obično se mogu vidjeti dvije ili tri, a sada je cijelo nebo prekriveno zvijezdama. Planine iznad Sendaija stoje čvrsto i kad je zrak bistar vidimo njihovu veličanstvenu siluetu na nebu", nastavlja se u pismu.

Profesorica ističe i kako su Japanci prekrasni. "Svaki dan dolazim do svoga stana pogledati kako stoje stvari, sada šaljem ovaj e-mail jer se struja vratila, a pred vratima bi me dočekala voda i hrana koju je netko ostavio. Nemam pojma tko, ali to je tu za mene. Starci sa zelenim kapama idu od vrata do vrata i provjeravaju jesu li svi dobro. Ljudi potpune strance pitaju trebaju li pomoć. Nigdje ne vidim znakove straha. Pomirenosti sa sudbinom da, ali straha ili panike ne."

U pismu se još navodi i kako su građani upozoreni kako mogu očekivati naknadne udare, čak i jednako velike, u idućih mjesec dana ili više. Podrhtavanje se stalno osjeća. Potom profesorica zaključuje:

"U ovim okolnostima ja zbog nečega imam izravan uvid da se stvarno upravo događa ogroman kozmički korak naprijed u cijelome svijetu. I zbog nečega osjećam da mi se uslijed iskustva s ovim događajima u Japanu srce širom otvara. Brat me pitao osjećam li se 'manjom od makova zrna' zbog ovoga što se dogodilo. Ne. Zapravo, osjećam da se događa nešto što je puno veće od mene same. Taj val rađanja (širom svijeta) je težak, no ipak veličanstven", poručuje profesorica.

* Pismo profesorice preveli su Kulturni kreativci u Hrvatskoj. izvor

Prekrasno
Nadam se da ćemo i mi naučiti nešto od Japanaca. Do sada sam ih cijenio, a sad ih cijenim još više

Tesko Chak da mi shvatimo Japanski mentalitet...

U Japanu npr. udjete u prodavnicu u 3h ujutru, i nema prodavca, covek otisao kuci ali je radnja otvorena, da svako kome zatreba nesto moze da udje i kupi tako sto ce ostaviti novcani iznos za stvari koje je uzeo. Kako je to moguce? Reci ce neko, posten narod!!! Ne, ne, ne... Prosto, tamo, Jakuza i drzava imaju precutan dogovor, po kome na ulicama nece biti nasilja a zauzvrat Jakuza ''cuva'' ugostitelje i str-ove, posebno nocu, tako da nikome ne pada na pamet da zbog kradje napise sebi smrtnu kaznu.