Podbjel
Tussilago farfara L.
Porodica: Asteraceae; Glavočike.
Jedan od prvih vjesnika proljeća; tek što okopni snijeg, male žute glavice podbjela naziru se u sivilu boja.Pripada u red najstarijih poznatih sredstava za suzbijanje kašlja, a o njegovoj primjeni govori i latinski naziv: tussis znači kašalj. Nsaziv vrste farfara potječe od latinskog far (brašno) i ferre (nositi) jer su listovi odozdo bjelkasti poput brašna.
OPIS BILJKE: Iz trajnog, horizontalnog korijena istjeraju već do kraja veljače do 20 cm visoke, zelenim ili ružičastim ljuskavim listićima obrasle stabljike, koje na vrhu nose po jednu zlatnožutu cvjetnu glavicu. Do 20 cm žiroki, srcasti, nejednako nazubljeni prizemni listovi odozgo su (za razliku od listova lopuha) kožasti, a na naličju pustenasti i bijeli. Razvijaju se na dugoj žljebastoj peteljci tek u svibnju, pošto je biljka tek ocvala
STANIŠTE: Uspjeva najčešće na vlažnim mjestima, uz šume, potoke i rijeke, osobito na ilovači, uz jarke, kanale, pruge, nasipe i strma mjesta gdje se odronjuje zemlja. Na takvim mjestima podbjel prvi obrasta tlo i priređuje teren za rast drugom bilju. Raste i kao korov u vrtovima i vinogradima.
SAKUPLJANJE:
FARFARAE FLOS: Cvijetne glavice s peteljkama beremo u ožujku, odnosno, kada vidimo da je cvatnja počela, ali prije nego se posve rascvjetaju, jer za vrijeme sušenja još dozrijevaju pa možemo nakon sušenja umjesto osušenih cvjetova naći «padobrance» kao kod maslačka.
FARFARE FOLIUM: listove ubiremo u svibnju i lipnju i brzo ih sušimo. Odozdo su svijetlozeleni, odozdo bijelopustenast, bez mirisa, blago sluzavi.
SASTAV: Listovi sadrže 7 – 8% sluzi, cvjetovi manje. Sadrži i trjeslovine, flavonske glikgozide, razne organske kiseline, triterpeni, inulin i puno nitrata.
DJELOVANJE I UPOTREBA: Sluzi smanjuju nadraženost sluznica te se stoga preporučuje upotreba podbjela kod katara i suhoga kašlja, kroničnog bronhitisa, promuklosti, plućnih bolesti izazvanih poslovima na kojima se udišu veće količine prašine. Podbjel je koristan za ispiranje kod akutnih i kroničnih upala usne šupljine i ždrijela. Djeluje i blago diuretički. Često se upotrebljava kod zadržavanja tekućine u tijelu. Pozitivno utječe na kožne upale i osipe.
Čaj: dvije čajne žlice smrvljene biljke prelijemo kipućom vodom, treba odstajati 10 minuta. Pije se dvije do tri šalice čaja dnevno zaslađeno medom. Čaj uvijek koristimo kraće vrijeme, 2-3 tjedna.
Koristi se i zaliječenje astme, za olakšavanje iskašljavanja u početnoj fazi tuberkuloze i bronhitisa. U tu svrhu treba jednake dijelove lišća i cvijeta podbjela, divizme i crnog sljeza i crnog sljeza pomiješati s upola manjim dijelovima preslice, anisa i oslada; takve dvije jušne žlice popariti s 4 dcl kipuće vode, dodati 2 velike žlice meda, dobro pomiješati i poklopiti, ostaviti 1 sat i zatim procijediti; piti u gutljajim 2 šalice dnevno, odnosno svakih pola sata gutljaj. Djelovanje se čaja upotpunjuje dodatkom obloga od svježeg lišća podbjela, koji se stavljaju na prsa, budući da izazivaju znojenje i tako smanjuju groznicu, a sprečavaju i probadanje pri disanju, pa se posebno preporučuju kod upale porebrice.
«Prsne» čajne mješavine: podbjel cvijet ili list, divizmin cvijet, plućnjak zrelen, list uskolisnog trpuca.
Kod bronhijalnog katara i kod kroničnog katara sluznica, nakon prehlada: podbjelov list, plućnjakova zelen, list suličastog trpuca, zelen glatkog sladića, zelen mirisne ljubice.
Podbjel se može i pripremati kao povrće. U tu svrhu služe mladi, od 5 – 8 mjeseca ubrani listovi, sitno izrezani i oslobođeni peteljke. Njemački ih autori preporučuju za spremanje juhe, salate ili variva (s krumpirom). Mješaju ih s drugom zeleni i priređuju kao špinat. Sva su ta jela ukusna samo ako se prirede iz zaista mladog i nježnog lišća. Već malo stariji podbjela tvrdi su, kožasti i nagorki, te nisu za jelo. U 100 grama mladog lista ima 14 – 38 mg vitamina c i oko 7 mg karotina. U vrijeme rata brali su u Njemačkoj i mlade proljetne stabljike sa cvjetovima, kuhali ih i priređivali ih kao šparogu.
List podbjela, opran i namazan svinjskom mašću ili maslinovim uljem, pomaže u zacijeljivanju posjekotina, nagnječenja i zagnojenih rana, te upaljenih mjesta, ako se na njih privije.
Osušeni i u prah stucani list i cvijet služi za posipanje živih rana, zagnojenih kostiju, kao i čireva, za čišćenje i zarastanje.
i, kao i obično, molio bih fotografiju