Alkohol

Crkva nas uci da je kruh Isusovo tjelo a vino Isusova krv...

Naravno,na krv bi mogla da asocira i sok od borovnice ali....


Ako crkva tako kaze,nemam nista protiv,u to ime zivjeli...

MoW je napisao/la:

@biga I skakala po poljima i živjela u prirodi i jela prirodnu hranu i nije pila filtrirane nego prave rakije.
Inače, iako je imala težak život, dam se kladiti da je bila opuštena i optimistična osoba koja nije imala tenziju na poslu ili uopće nije radila nego kod kuće. Koliko sam toga pogodio?

nije ni bilo teško pogoditi... tipična žena rođena prvog djela prošlog stoljeća...

znam da nije to do rakije i toga, ovo što sam napisao bilo je više kao:
leptir nit pije nit puši pa opet živi samo jedan dan...

.. a što misliš koliko bi jadan živio da uz to pije i puši

@Biga...galapagoska kornjaca zivi dulje od 100 godina i to iskljucivo zato jer ne pije i ne pusi, a nije ni sekundarni pusac. Leptiri su tu u zajebu jer su sekundarni pusaci
Btw, neke vrste leptira zive godinama i cak migriraju poput ptica

@Chak...

pijem od osnovne skole, onda sam negdje u 7-8 raz znao popit pivo-dva..nista posebno...kroz srednu sam jedno vrijeme bio klasicni pijanac, ali me brzo pustilo..na faksu sam rijetko pio jer nisam imao vremena, a kada sam prekinio faks prestao sam i piti skroz..sad su to stvarno rijetki trenutci, nekad se malo omakne ak mi je neki dobar trenutak...

Uh... Alkohol, moj najdraži prijatelj uz marihuanu, za inspiraciju! Hehe... Alkohol konzumiram od 1. razreda srednje i vjerojatno ga se nikada neću riješiti.

Karlovačko je moj jako dobar prijatelj još od 1. razreda srednje pa do danas.
Meni nije fešta bez 5-6 piva. Nisam pijanac pijem samo vikendom i radnim danima.

Počeo sam sa 14-15 godina, od 17-18 nešto intezivnije...

Pijem skoro svaki dan, ali umereno. Znam svoje granice i ne napijam se, mada mi se omakne nekad... omiljeno piće mi je pivo, preferiram Lav, od žestine votku... mada, sto se žestine tiče, najčešće pijem vinjak i rakiju koja naleti, pošto se to obično vrti u društvu.

Ne vidim problem u alkoholu ako čovek može da se kontroliše. Ali većina ne može. Što se tiče tog nekog psihološkog faktora, citiraću Žecu Gnjatovića - "Da sam srećan, ne bih pio". E sad, nemam pojma, ja pijem i kad sam sjeban i kad sam srećan...

A i nema ništa lepše od 'ladnog piva po ovoj vrućini. U stvari, ima jedna, ali i pivo je tu negde...

takojesudjeno je napisao/la:

Ne vidim problem u alkoholu ako čovek može da se kontroliše. Ali većina ne može.

Ja na temelju ovih rečenica vidim da postoji problem s alkoholom. Jer, ako se većina ne može suzdržati, onda u alkoholu postoji nešto što izaziva problem.
Naravno, problem nije za onaj manji broj pojedinaca koji se mogu suzdržati jer imaju snažnu volju, ali je problem za sve ostale i to prerasta u svjetski problem.
Osim ovisnosti, alkohol povećava agresiju, postepeno uništava tijelo i pomućuje um.
Mala konzumacija alkohola pritom ne šteti, no što je to "malo" to je vrlo individualno, jer će nekome alkohol zbrčkati tijelo i ako popije čašicu vina, a netko će popiti čašu rakije i neće gotovo ništa osjetiti. Problem je međutim principjelan i tiče se toga kako alkohol djeluje. A svaki alkohol, u kojoj god količini, ako se konzumira, djeluje štetno na tijelo. Mi to samo možemo osjetiti ili ne, ali će njegov učinak svejedno postojati.
Pića koja sadrže alkohol mogu međutim sadržavati i neke hranjive tvari koje djeluju pozitivno na organizam. Zato je preporuka, da ako se već pije alkoholno piće, da ono sadrži što manje alkohola i što više hranjivih nutrijenata. Bevandica od crnog vina i bezalkoholna piva najbolji su izbor u našim krajevima, dok je drugdje u svijetu moguće nabaviti i bezalkoholno vino koje ima isti okus kao i alkoholno, samo ne sadrži alkohol.

Kakvo je ovo pametovanje... bez potrebe, stvarno.

Možeš li elaborirati što točno misliš pod pametovanje? Je li nešto što sam rekao netočno? Ako je, molim da argumentiraš.

Krenulo se o alkoholu na kavi, pa da se preselim ovdje.

Ovdje gdje ja živim, a pogotovo sa sela odakle su i roditelji alkohol se shvaćao i još uvijek shvaća kao kruh, mlijeko, šećer i sve ostale životno važne namirnice. Čak i ja u 1. razredu OŠ "znam" da bebama treba davati vino za desni, kad im zubići rastu, da je prvo alkohol koji ti daju čaša gemišta na slavlju za 1. pričest i sl. nije da se opravdavam, znam da je alkohol tihi ubojica, i da svatko može pričati o pozitivnim stranama, ali pobjedu definitivno odnosi loša strana konzumacije alkohola. Puno više zla je proistekolo iz konzumiranja nego iz nekonzumiranja.

Ja sam počela piti u 1. srednje. pilo se svašta, i pilo se previše. sad znam da je to dio devijantnog ponašanja koje ne želim vidjeti kod svoje djece. Alkohol mi je predstavljao drugi svijet, kad sam mogla "imati opravdanje" za svoje ne baš lijepe postupke. Danas pijem povremeno, ne napijam se ko nekad, nije mi gušt ne sjećati se šta sam pričala i s kim sam pila, ali mi je gušt popiti malo, i često pijem sama, kao neki trenutni lijek za dušu jer mi je on najjednostavniji kad duhovna snaga oslabi

Zanimljiva ispovijest, @InaNNaa.

Inače, neka alternativna istraživanja ukazuju na to da je preporučljivije istu količinu alkohola popiti u društvu nego sam. Zašto je to tako, postoje razne teorije, ali uglavnom se slažu oko toga da energija u društvu na neki način smanji toksičnost samog alkohola. E sad, je li to vezano uz veće uzbuđenje / lučenje adrenalina i posljedičnu smanjenu apsorpciju alkohola ili se radi o tome da kad smo u društvu uglavnom trošimo više energije nego kad smo sami, a budući da je alkohol kaloričan, tada brže sagorimo kalorije u društvu, nije jasno.

Ja sam inače počeo piti male količine domaćeg, obiteljskog vina dok sam bio u srednjoj školi, dok smo sjedili na nedjeljnom ručku pa je otac svakome natočio prst-dva. U društvu prijatelja nikad nisam pio jer nisam imao takvo društvo. I sad kao i prije, domet mi je dva-tri deci vina, a to popijem ako je baš neka veća fešta, što i nije tako često. Vino ne pijem svakodnevno već u prosjeku jednom tjedno, ali ga se nisam odrekao, dok pivo ne volim pa ga ne pijem.

Više osoba s kojima sam razgovarao su mi natuknule da vjerojatno da je alkohol tek u današnje doba otkriven, da bi se nalazio na popisu opasnih tvari i bilo bi ga zabranjeno konzumirati. Ali eto... kad je naša zapadnjačka tradicija tipično opijalačka, imamo problema...

Ono što su mene učili u školi, je, da je piva prehrambeni proizvod. Zbog sastava, naravno. Mislim da se 2002 godine stavilo na popis prehrambenih proizvoda i vino. Sastav i piva i vina, bez alkohola je u nekim prehrambenim okvirima. Puno ljudi znam kojima je opravdanje baš to što se oboje nalaze u klasifikaciji prehrambenih proizvoda.
E sad, jedna čaša vina ili piva na dan (ne svaki dan) naravno da neće štetiti, ali česta konzumacija tih namirnica naravno da izaziva ovisnost, a i s time štetu organizmu.
Ja osobno volim pivu popiti, vino ne toliko, zbog jednog "nezgodnog slučaja" u srednjoj školi. Znam popiti ponekad i više od par čašica, ali ne zato da se napijem, nego da uživam u samom okusu.

To da su pivo i vino prehrambeni proizvodi progurale su naravno industrije piva i vina. To u svakom slučaju nije nikakvo znanstveno opravdanje za konzumacijom veće količine istoga, kao da se radi o kruhu ili siru.

MoW je napisao/la:

Zanimljiva ispovijest, @InaNNaa.

Inače, neka alternativna istraživanja ukazuju na to da je preporučljivije istu količinu alkohola popiti u društvu nego sam. Zašto je to tako, postoje razne teorije, ali uglavnom se slažu oko toga da energija u društvu na neki način smanji toksičnost samog alkohola. E sad, je li to vezano uz veće uzbuđenje / lučenje adrenalina i posljedičnu smanjenu apsorpciju alkohola ili se radi o tome da kad smo u društvu uglavnom trošimo više energije nego kad smo sami, a budući da je alkohol kaloričan, tada brže sagorimo kalorije u društvu, nije jasno.

Ima tu logike, zašto je bolje piti u društvu, ako ništa, kad ti je zlo, ima ko držati te pod ruku
Mada za mene postoji velika razlika u motivima pijenja alkohola kad sam u društvu i kad sam sama... Kad sam u društvu to je da se malo zabavimo i opustimo, jer nemam nikog kome je od alkohola okrenulo na agresivu. A kad sam sama, piće i cigareta mi daju potpuno novu dimenziju mene, možda umišljam, ali osjećam se dobro, i nekako slobodnije. Može me svatko osuditi da idem ka statusu alkoholičara, ali tako živim- radim šta mi se prohtije, i po svom nagonu, tad barem nemam koga drugoga optužiti ako nešto krene po zlu

@InaNNaa Da, to je točno, svak si je zapravo sam kriv ako si sam nešto radi.
Jesi li razmišljala bi li mogla na neki drugi, zdraviji način se opuštati? Npr. složiti si voćni bezalkoholni koktel, pojesti kokice, dozvoliti si sladoled od čokolade i slično?

Lijepo od tebe MoW, ali moj život i sve što mi je donio, ne bi našao utjehu u tim predivnim inače stvarima... Rano sam pala, da bi čokolada zamijenila alkohol

Znam da je to odlika slabosti, ali je bio jedini način da bude trenutno bolje

Ma daj InaNNaa, ajd još jednom pročitaj MoW-ov post i razmisli o mogućnosti slobodnog izbora

Razumjem tu situaciju @Ina. Ali nije poanta uzimati anesteziju, već se suočavati sa svojim emocijama i demonima ...u protivnom smo u labirintu bez izlaza.

Ok, sad se osjećam kao na seansi anonimnih alkoholičara .

Slobodan izbor DANAS znam šta je i DANAS posegnem za alkoholom kad mi dođe želja, ali ranije kad sam bila uvjerena da su moji problemi najveći na svijetu, onda mi čokolada ne bi padala na pamet, i znam da je to bio labirint ali je imao izlaza, samo sam dugo lutala

Daleko sam još od toga da bih se zabrinula za svoju konzumaciju alkohola (što je opet diskutabilno), samo ne bih mogla dati ruku u vatru da ću sljedeći put kad se poželim odvojit od čovječanstva, posegnuti za kokicama i bezalkoholnim koktelom.

Ma gle, da me poznajete, sve bi vam bilo jasno, ovako, stavljam se pred vas, pa dozvoljavam moralno razapinjanje

Nećemo te razapinjati, svi se mi borimo sa svojim problemima, strahovima, manama... samo što nam je malo lakše te stvari vidjeti na drugoj osobi, nego na nama samima

Ih @Ina, ovo je više bila kao neka mala smjernica, nikakvo moraliziranje (bar sa moje strane). Pa svi smo ljudi, sa svakakvim iskustvima, nitko nas nije držao pod staklenim zvonom. Svatko od nas ima svoje slabosti, samo većina o tome šuti.

Lyra, Chak, nemam ja zamjerke, vama hvala na smjernicama, nadam se da ću jednom kad budem jako tužna posegnuti za voćnom salatom, a ne za vodkom, i nemam ja ništa protiv moraliziranja, kad su karte na stolu.

Chak je to lijepo rekao, sve je lakše vidjeti kod drugoga, i ne vidjeti kod sebe, ali ako sam išta naučila to je da od zamagljivanja sebe nema ništa, lagati sebi je najgora moguća stvar, tada je pad posebno bolan. Otvoreno pričam o svemu, sad ova tema došla na red, i osude podnosim jako dobro, a vaše riječi još i bolje

Iskrenost prema sebi i pričanje o tome je samo prvi korak, sljedeći malo teži je i poraditi na tome No da ne budem baš previše ozbiljan, sljedeći puta kad si u Zagrebu javi se pa ćemo na neko druženje forumaša uz hladnu čokoladu