Gdje je nestao smisao blagdana?

Upravo smo proslavili Uskrs. Još jedan u nizu.
Četiri mjeseca ranije, slavili smo još jedan Božić. Uskrs i Božić su sasvim sigurno najveći kršćanski blagdani.
Mnogi od nas se sjećaju kićenja bora, skrivanja pisanica u rosnoj travi, "vuzmica" i ostalih lijepih uspomena koje su vezane uz navedene blagdane.
Kako danas, kao odrasli ljudi doživljavate i slavite blagdane?

Ja svake godine pokušavam za Uskrs i Božić pronaći neku inspiraciju, osvijestiti duhovnu misao, istinski smisao samih blagdana.
Međutim, uvijek nekako zapnem između obiteljskih zbivanja (malo boljeg ručka, priprema, pospremanja), koji su neminovni ukoliko blagdane slavite sa obitelji i poruka čestitanja blagdana svojim bližnjima.
Sve završava time da se članovi obitelji nakon zajedničkog popodneva zasebno razonode, neki spavaju, drugi gledaju tv, treći zovu susjede na kolač i kavu.
Ponekad odem u crkvu, pogledati aranžirani Isusov grob ili se potrudim prodrijeti do "biti" samog Uskrsa ili Božića u kraćim propovijedima vjerskih poglavara, ali imam dojam da riječi odzvanjaju prazninom i svode se na fraze.
Bog se u crkvenim propovijedima redovito postavlja superiorno, a ljudska uloga svodi na zadovoljenje života i prolaženju smisla u služenju božjoj milosti. Vjernici automatski izgovaraju molitve i nakon toga čestitaju Uskrs i odlaze navodno "ispunjenog srca" svojim kućama.

Ljudi svake godine odnose posvetiti svoju hranu, pripremaju finija jela, obitelji se okupljaju, nakon toga se vraćaju svojoj svakodnevnici, programi obiluju filmovima biblijske tematike koje smo imali priliku pogledati stotine puta.
Sve više stječem dojam da blagdani postaju privremeno utočište od problema i prilika za manji odmor, ljudima koji zaista naporno rade, a ostalima gotovo isforsirani neradni dan.
Često puta se pripremam provesti u potpunosti slobodno te velike blagdane, međutim kad se ta "sloboda" počne realizirati, pomislim da bi bilo puno bolje da sam dan provela radno i korisno. Osjećam svojevrsnu dosadu.
Ove godine nisam niti ukrašavala jaja, već sam upotrijebila lanjske, ispuhane i ukrašene pisanice.
Kad se osvrnem, dolazi do bizarne činjenice da se zadnjih godina uopće ne sjećam prošlih Uskrsa, Božića, drugih blagdana.
Imam dojam da se i drugi pomalo čeznutljivo sjećaju dana djetinjstva, kad su sa zadovoljstvom slavili blagdane, jer kasnije kao da neminovno dolazi do drukčijeg doživljaja.

Zašto kasnije gubimo entuzijazam, čak ako se trudimo provesti Božić i Uskrs na najbolji mogući način, eliminirajući masovni konzumerizam i nebitne popratne sadržaje, kojima se mogu zasjeniti istinske vrijednosti?
Radi li se o individualnom ili masovnom doživljaju?
Je li stvar u "klimi" društva, koja se promijenila?
Na koji način osmišljavate blagdane i da li se osjećate ispunjeno i zadovoljno kad ih slavite?

svake godine od kad sam izgubio tu ljepotu u Božiću i ostalim blagdanima pokušavam je vratiti, al nikako ne uspjevam. živim u malom selu. prije 5 godina bi iz svake kuće po jedno 'čeljade' izašlo i u društvu bi obišli čitavo selo pjevajući i zafrkavajući se.
sad više toga nema. zbog čega? nitko ne zna. svake godine se dogovorimo i svake godine 90% ljudi nas izradi tako da i odustanemo.

kriva je situacija i vrijeme u kojem živimo. sve se svodi na novac, tako da čovjek i blagdanima gleda vjesti, tko je koga i gdje ubio i koliko je gorivo poskupilo...
a vrijeme leti, brže se živi nego prije. i nekako se ustalilo sve, kao voda. svatko ima svoj put kojim gazi i ne gleda ništa sa strane. upali smo u kolotečinu. svaki dan isto.. tako da naželos ni blagdani nisu neka razlika...

biga je napisao/la:

svake godine od kad sam izgubio tu ljepotu u Božiću i ostalim blagdanima pokušavam je vratiti, al nikako ne uspjevam. živim u malom selu. prije 5 godina bi iz svake kuće po jedno 'čeljade' izašlo i u društvu bi obišli čitavo selo pjevajući i zafrkavajući se.
sad više toga nema. zbog čega? nitko ne zna. svake godine se dogovorimo i svake godine 90% ljudi nas izradi tako da i odustanemo.

kriva je situacija i vrijeme u kojem živimo. sve se svodi na novac, tako da čovjek i blagdanima gleda vjesti, tko je koga i gdje ubio i koliko je gorivo poskupilo...
a vrijeme leti, brže se živi nego prije. i nekako se ustalilo sve, kao voda. svatko ima svoj put kojim gazi i ne gleda ništa sa strane. upali smo u kolotečinu. svaki dan isto.. tako da naželos ni blagdani nisu neka razlika...

Treba li išta više reći?
Potpisujem,do posljednje rječi

Kada smo bili klinci isto tako smo se odusevljavali kada bi nam se priblizio rodjendan. Tjedan dana bi s nestrpljenjem iscekivali doticni dan. Isto tako kada smo bili klinci sa strepnjom smo isli na spoj sa simpatijom. A kada smo bili skroz mali odusevljavali smo se svaki put kada bi vidjeli avion na nebu kako ostavlja trag. I sve tako...covjek se navikne...izgubi se mistika i tada sve postane rutina, a rutina nije zabavna.

Primetio sam to u mojoj bližoj okolini...
Sve se pretvorio u novac,više ljudi NEĆE da uživaju,kao zabludele ovce okreću se kupovini,kupovini,kupovini,a zaboravlja se prava bit praznika.Recimo,Vaskrs koji bi trebao da predstavlja vaskrsenje Isusa Hristosa,pretvorio se u nadmetanje u kucanju jajima .

blago tebi, u nas više za Uskrs nema ni kucanja jajima... i to se zametnulo...

čujem jučer dan prije Uskrsa neki parali salatu i vozili na pijacu. i jučer opet došli valjda da paraju šta je ostalo i sve im propalo, uhvatila salatu nekakva bolest...

biga je napisao/la:

blago tebi, u nas više za Uskrs nema ni kucanja jajima... i to se zametnulo...

čujem jučer dan prije Uskrsa neki parali salatu i vozili na pijacu. i jučer opet došli valjda da paraju šta je ostalo i sve im propalo, uhvatila salatu nekakva bolest...

Šteta!
Kod nas je jos slede običaji za Vaskrs,samo što se niko ne obazire na njegov pravi smisao...