Početna stranicaPortalFAQPretraľnikRegistracijaLogin

Share | 
 

 Zašto se duhovnjaci odupiru egu?

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Go to page : 1, 2, 3, 4, 5, 6  Next
Autor/icaPoruka
Athena
Superforumaš CE-4


Female
Gemini Buffalo
Broj postova : 12302
Age : 31
Registration date : 09.09.2009

PostajNaslov: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   sri lip 08, 2011 5:50 pm

Otvaram ovu temu, jer mislim da smo na mnogim temama dotakli pitanje ega i njegova poimanja.
Prvo i najvažnije pitanje odnosi se na samu definiciju ega. Postoji više definicija "ega", Froidova, Amonova itd.

"Udžbenička" definicija ega, glasile bi:
EGO je doživljaj i percepcija vlastitog JA, svijest o sebi (predmetima i realitetu), svojoj aktivnosti, jedinstvenosti i kontinuitetu u vremenu.
Ego organizira svjesne i nesvjesne funkcije.
Ego je intrapsihički regulator koji organizira naša iskustva i omogućava adaptaciju na realitet.
Ego, to je naše mišljenje, pamćenje, inteligencija, učenje, govor, percepcija doživljaja, motorika, emocije, samoodržanje, osjećaj za realitet, testiranje realiteta (razlikovanje unutarnjeg od vanjskog), sposobnost predviđanja posljedica akcije, objektni odnosi.

LINK http://www.psihijatrija.com/psihijatrija/grane%20PSIHOTERAPIJA/ego.htm

Ego, dakako ima pozitivne i negativne manifestacije i mislim da to nije potrebno dodatno naglašavati.

Dakle, mene ukratko zanima što je za vas "ego"?
Odgovor na prvo pitanje je veoma bitno, upravo zato da bismo vidjeli što je to toliko odbojno u samom "egu" da ga duhovnjaci (gotovi svi duhovni pravci!) žele eliminirati, nadići ili nešto treće.
Mnogi tvrde da je ego zapravo obrambeni mehanizam kad se suočavamo sa strahom. Strah je dakako imanentan svim ljudskim bićima i živućim vrstama.
S druge strane, duhovnjaci tvrde da duhovnost teži istini, a potraga za njom je neizvjesna. Je li to razlog svojevrsnog animoziteta duhovnih pravaca prema egu?

Mnogi pojedinci osjećaju svojevrsnu satisfakciju jer su navodno nadvladali svoj ego i uživaju u toj "pobjedi" nad njim.
Međutim, nije li često upravo nadilaženje ega, tj. stavljanje istog u inferiorniji položaj, radi supremacije "duha" čovjeka jedna vrsta manifestacije egoizma, koje je doduše nesvjesno zakukuljena u terminu razvijene duhovnosti pojedinca?

Ne bi li trebali prihvatiti ego kao jedan segment svoje prirode, na isti način kao što prihvaćamo neke svoje "animalne" osobine i nagone, s time da se s njima suočimo i usmjerimo ih?
Zašto duhovnjaci smatraju da čovjek doseže maksimum svog "rasta", razvoja izdizanjem nad egom i zašto bi to vrijedilo generalno? :)

_________________
"Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."
[Vrh] Go down
primitive101
Majmun


Male
Sagittarius Cat
Broj postova : 1714
Age : 28
Registration date : 20.10.2010

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   sri lip 08, 2011 7:06 pm

Odgovor sta je za mene ego sam dao u posebnoj temi namjenjenoj tome gospodinu,pa ne znam koliko je pametno tu moju percepciju opet iznositi jer je podugacka.

A nije bas pametno usporedjivati definiciju ega preuzetu iz psihologije koja ne priznaje nesto van ega i visa stanja svjesti,i njegovu definiciju koju davaju duhovne skole.

Ali na pitanje zasto se neko ko se bavi duhovnim stvarima odupire egu je nesto sto cu napisati moje misljenje o tome.

Cim se odupires necemu to znaci da je to odvojeno od tebe,da to nisi ti.Jeli tebi ljepo ili pak ne uz to,nebitno je.Medjutim mali broj duhovnjaka zaista osjeti svoj duh,oni osjete nekakve manifestacije energija ali malo ko zaista osjeti cisti duh ako cemo njega poistovjetiti sa cistom,egom nezagadjenom svjescu,kako ja mislim.Dakle,ako ego nije duh ili svjest a neko ima cilj da iskusi tu cistu svjest ili duha ili boga,onda je ocigledno da mu nesto smeta u tome,inace ne bi ni isao u potragu,tj od rodjenja bi znao sta je cisti duh.

U duhovnom smislu,ego bi bila jedna od prepreka za dostizanjem ciste sjesti,i mislim da je definicija ega u nekoj ozbiljnoj duhovnoj skoli mnogo sire nego jednoga psihologa/psihijatra.

Npr,Frojd bi definisao ego kao strukturu koja ima zadatak da nekako regulise zivotinjske impulse iz naseg tjela,koje je ocigledno zivotinjsko.Tj da napravi balans izmedju super ega(svih onih pravila koja se usade djetetu kao da su najsvetija i koja se moraju slusati,ali i one norme koje sam pojedinac vremenom doda) i tog zivotinjskog djela.

Tako su "normalni" oni ljudi kojima ego radi dobro svoj posao,tj uskladjuje impulse iz podsvjesnog ludaka sa normama super ega ili pak idealnog ega koju ta licnost(isti ego) ima.Oni ljudi kojih se zovu psihicki poremecenima ego ne radi svoj posao.Tu ima raznih variteta,ali je zanimljivo primjetiti da osim standardnih poremecaja koji nastaju kao odbrana od nekontrolisanih podsvjesnih impulsa,postoje i poremecaji kada se taj ego previse veze za pravila super ega.Tj,takva osoba nema konflikt u podsvjesti,ali ima opsesiju pravilima super ega,te non stop osjeca krivicu zbog svog ponasanja,stid i slicno.

Svako ko se imalo razumije ne u psihu,vec u fiziku sila i odrzanja energije,jasno je da je takav sistem jako nestabilan,tj onaj dio voljnog nervnog sistema koji je egzekutor svih voljnih radnji,mora da balansira milion impulsa energije koji su totalno medjusobno suprotni.To je napor,patnja,a ona je nastala jer je nastalo vezivanje toga egzekutora za niz tih suprotnih struktura.Po meni je taj egzekutor ono originalno lice covjeka,cisti mozak,tabula rasa,nirvana,oslobodjenje,hristov raj.

Prvo se egzekutor vezao za tjelo i njegove potrebe,pa onda za majku i oca.Vec tada nastaju konflikti koje je jako dobro objasnilo psihoanaliticka skola.Od Edipovog kompleksa pa do drugih faza.Vec tada,u prvih par godina,stvoren je sistem medjusobno neuskladjenih impulsa,a kako je djete prilicno nesvjesno svega toga,mozemo reci da je izasla iz rajskog stanja nepostojanja tog napornog sistema.

Pokrenuo se tocak.Gomila misli koje ne mogu u isto vrjeme da budu vazece.Npr ne moze djete u isto vrjeme imati kao svoju misao da ga majka seksualno privlaci(na djetinji,ne odrasli nacin) sa mislju da je incest strogo zabranjen.Iako je npr ocigledno da su obje misli nastale u njemu.On jednu odbacuje,a drugu prihvaca.Ali on tu misao kao impuls samo salje u tamu podsvjesti,te je se zapravo ne rjesava.Ona ostaje kao impuls koji hoce da dodje do svjesti,ali egzekutor zbog straha od roditelja ne dopusta toj incestnoj misli da izadje.Bolje je reci da ta jedna energija emotivnog vezivanja sama sebe stiti strahom.

Egzekutor je sada,dok god je budan, u takvoj situaciji da nikako ne moze da predahne.On prati zivot,dobija nove vezanosti,i nastaju novi impulsi koji su kontradiktorni,a svi se stite strahom,tako da egzekutoru ne pada na pamet da se pobuni protiv cjelog tog sistema,jer ce se svi strahovi dignuti odjednom,i bolje reci dignuce se sve misli iz podsvjesti do svjesti,a kako je razlog sto su one bile nepristupacne u podsvjesti strah,tj zbog straha egzekutor nije smio da se uzivi u neku pojedinacnu misao,jer dok bi se on uzivio u jednu misao ili osjecaj,ona suprotna misao bi se pocela buniti,i nastao bi rascjep,strah.Dizanjem kundalini se ustvari dizu svi ti potisnuti impulsi i nestaje ta energija koja ih potiskuje.To znaci ako je potisnuto dosta toga,sa dizanjem kundalini ce egzekutor patiti jako mnogo,gorice,bukvalno zbog elektriciteta i sudara suprotnih impulsa misli i osjecanja.Odjednom sve misli preuzimaju kontrolu nad ponasanjem egzekutora,a to znaci pakao ako je grjesan,nesvjestan.Slicno bi se trebalo desiti u trenu smrti,suocavanje sa svime sto smo potisnuli,a kako je to jako zajebano,vecina ljudi pobjegne od tog suocavanja i tako se ponovo radja po jednoj od teorija reinkarnacije.

To je lako provjeriti,npr zatvorite oci,zamislite osobu koju mrzite i uzivite se u misao u kojoj volite i obozavate tu osobu.Ili pak obrnuto,zamislite kako majku(ako je volite) ubijate.

To su standardne vjezbe u duhovnim skolama,koja na jednostavan nacin pokazuju sustinu tog sistema koji nas udaljuje od ciste svjesti.Tj potrebno je primjetiti da se tjelo strasi,da se neka struktura strasi(od svoj smrti) a da druga struktura koja to posmatra je iskulirana,i i boli je uvo za sve to,jer se ocigledno ne boji zivota niti smrti.

Jer,u tome procesu,svako ko ima imalo mozga ce zakljuciti da je ta cjela struktrura misli ustvari mrtva,a da je onaj koji to iskusava onaj koji zaista zivi zivot,onaj koji je transcendenatalan tome cjelome procesu,koji je nezagadjen tom igrom.Tj svi ti impusli koji nastaju pa nestaju ocigledno nisu vjecni,tj mrtvi su.A jedino onaj koji te njihove promjene iskusava je uvjek isti,nestvoren,nekreiran.

Ja bi tog iskusivaca nazvao svjest.A iskusiti iskusivaca je ono kada riba u Alphinoj analogiji izadje iz okeana.To samo znaci da je egzekutor,originalno lice shvatilo da je okean prevara,i da on moze postojati i bez okeana,moze npr otici u nebo,oblake,itd....To nikako ne znaci da je okean koji hoce da ga spusti na zemlju i udalji od blazenog neba,presusen,unisten,sprzen.To samo znaci da je riba shvatila da okean nije taj koji zivi zivot,nego svjest,a da je biti uz tu svjest isto sto i leprsati po nebu kao leptir.Taj prvi put kada riba iskusi stanje van okeana(mada bi ja taj okean nazvao mocvara) je gubljenje nevinosti,ako je seksualni partner univerzum.

Kako je okean i dalje prisutan,on vezuje,vuce ribu da se vrati u njegovu ruznu i ogranicenu realnost,punu mrtvih riba,smeca i radio aktivnosti.Ona shvata da ako sprzi taj cjeli okean,da ce se vinuti u nebo i vise nece biti nicega da je spusti.DA ce biti srecna,slobodna,Taj okean ne mozemo samo opisati kao Ja ili ego,taj okean je komplikovaniji za objasniti.A definitivno ga psiholozi ne mogu objasniti do kraja,oni samo objasnjavaju jedan njegov dio.

Dakle,mogu postojati dva duhovnjaka,jedan koji je imao iskustvo makar nakratko stanja kada je egzekutor(originalno lice) slobodno od limita tjela i uma,te je shvatio sta je duh,svjest ili bog,i onaj drugi koji to nije iskusio.Prvi shvata sta je izvor blazenstva a sta izvor patnje,a drugi ne.Drugi nikako ne shvata sta je okean u kojem tone.Prvi sada perfektno zna da sve ono sto ga sprjecava da opet iskusi to stanje nedualnosti ili jednosti ustvari prepreka,a po meni je njegova definicija mnogo sira od psiholoske.Drugi lik jednostavno ne zna sta je duh,sta je svjest,te sve sto on smatra da je to je samo nekakva njegova fantazija.

Budjenje kundalini i prelazak u cetvrto stanje svjesti bi bilo kao da riba dobije BESKONACNO JAK IMPULS DA POLETI KA NEBU,ALI STOJI METAR IZNAD OKEANA JER JE LANCI STISCU ZA DNO OKEANA.Ti lanci su vezanosti.A sadrzaj okeana su objekti vezanosti.Tako da je njen dalji put przenje tih lanaca,tih vezanosti,te kad ih sve sprzi,otice u nebo,a zivotna energija ce se skupiti u tjemenu,sto predstavlja blazenstvo.

Ako mene pitas,trebali bi raspravljati sta su ti lanci,kako nastaju i kako da ih se rjesimo,jer to je cilj vecine duhovnih pravaca.Mozemo raspravljati i o objektima za koje su ti lanci vezani.Mozemo i o letenju ribe. :P
[Vrh] Go down
primitive101
Majmun


Male
Sagittarius Cat
Broj postova : 1714
Age : 28
Registration date : 20.10.2010

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   sri lip 08, 2011 7:18 pm

Zaboravih rec,ono zadjne sto si napisala o prihvatanju i primjene ega je sustina prakse duhovnjaka.Tj cak i nakon nirvane npr nastaju novi impulsi u mozgu,ali takav jedan Buda onda vec ima iskustva i znanja da ih umsjeri i savlada,za razliku od nesvjesnih ljudi.Tj,impulsi ce uvjek nastajati,ali nas odnos prema njima moze biti takav da nikad ne smatramo da oni uticu na nas,jer nas nema.Ili da se ticu nas,jer originalno lice je prazno,samo prati svjest ili boga ili zivot.A ti impulsi se kao svjetlo odbiju od ogledala.

Neko ko je dosao do stanja ogledala je zavrsio svoj duhovni put.To znaci da je sprzio okean ili mocvaru karme,ali on vise ne pripada ovoj ego civilizaciji. affraid
[Vrh] Go down
Alpha
Admin


Female
Aries Goat
Broj postova : 28999
Age : 37
Registration date : 30.09.2007

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   čet lip 09, 2011 1:22 pm

Evo da pokusam prokomentirat al nesto krace nego Prim ako bude islo :D

Ego ima bodovanje, vrednovanje, hijerarhiju, gradaciju, komparaciju i td. pa ce onda ego reci:

Citat :
Međutim, nije li često upravo nadilaženje ega, tj. stavljanje istog u inferiorniji položaj, radi supremacije "duha" čovjeka jedna vrsta manifestacije egoizma, koje je doduše nesvjesno zakukuljena u terminu razvijene duhovnosti pojedinca?

"Eliminacija" je prepoznavanje ega i odvajanje nas (nase prave prirode) od tog ega. Prvo moramo predpostaviti da postoji duh/dusa. Kada nase tijelo umre ostaje ono sto/tko mi jesmo. Nazovimo to duhom. Taj duh vise nije spojen sa energijom tijela i pripadajucim egom. Perspektiva se mijenja. Sve postaje jasnije. Istovremeno duh se ne smatra da je sada "iznad" ega ili da je bolji ili da je bilo sto takvoga. U duhovnom svijetu nema takvih gradacija kao ovdje. Nema dobar, bolji, najbolji. Razlike postoje ali se ne dozivljavaju/ne osijecaju kao sto je to na zemlji. Mi mozemo to pojmiti i dok smo u tijelu ali za tako nesto potrebno je makar donekle probuditi svijest. Vrlo je tesko opisati rijecima.

Visoko svjesna osoba nece se smatrati iznad ili boljom od neosvijestene osobe ali ce neosvijestena osoba vidjeti osvjestenu kao bolju, kao iznad, kao prijetnju cak i td. Razlika izmedju prosvijetljene i neprosvijetljene osobe je sto prosvijetljena zna da nema razlike.


Dalje sto se tice pitanja u uvodnom postu:

Citat :
Ne bi li trebali prihvatiti ego kao jedan segment svoje prirode, na isti način kao što prihvaćamo neke svoje "animalne" osobine i nagone, s time da se s njima suočimo i usmjerimo ih?
Zašto duhovnjaci smatraju da čovjek doseže maksimum svog "rasta", razvoja izdizanjem nad egom i zašto bi to vrijedilo generalno?

Da, ego je segment nase tjelesne energije medjutim covjek se s njime poistovijeti i ne moze uopce razaznati tko je on uistinu. Rast ega moze dovesti upravo do njegovog urusavanja u samog sebe i time budjenjem svijesti. Ego nije segment nase prirode. On pripada energiji tijela, ne duha (nas).

Maksimum rasta ovdje na zemlji jeste spoznaja nase prave prirode. To je krajnji cilj. A nasa prava priroda nisu ego i um. To pripada tijelu.

Zasto bi to bilo tako uopce? Pa, ako predpostavimo ono sto sam vec napisala, a to je da postoji duh/dusa, a time i Bog/Univerzalna Energija (ili kako go to zelimo nazvati) postavimo pitanje zasto uopce postoji ovakav tip planeta i zivota. Sto je cilj/svrha jednog takvog sistema? Ocito nije samo tek tako da postojimo jer tada uopce ne bi bilo potrebe za slobodnom voljom, za osjetom kako postoji "nesto vise" i td. Bili bi smo poput neke vrste zivotinja sto se tice svijesti i to je to. Medjutim ocito da nije bas tako. Postavimo pitanje kako Bog (ili kako god nazvali) moze spoznati samog sebe? Tako da se prividno odvoji sam od sebe. Mi smo to - odvojeni sami od sebe. I zato je nas krajnji cilj spoznati se.

_________________
Respect
[Vrh] Go down
Athena
Superforumaš CE-4


Female
Gemini Buffalo
Broj postova : 12302
Age : 31
Registration date : 09.09.2009

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   čet lip 09, 2011 1:38 pm

@Primitive, morala sam stvarno pažljivo pročitati cijeli tvoj post.
Bilo je zanimljivo, puno metafora, kao da čitam neku priču. :)

Rekla bih da sam razumjela što si simbolički istaknuo riječju "lanci", "ocean" i "ribe".
Lance bi predstavljale norme društva, principi koje stvara pojedinac u kohabitaciji sa vrijednostima i društvom u kojem živimo, a i svojim očekivanjima.
Oni dakako mogu susprezati "ono što jesmo" pa smo radi opstanka prisiljeni svakodnevno maske i često se u njima "utapamo".
One srastaju s nama pa može doći do toga da uopće niti nismo svjesni da nisu dio nas, već smo ih gotovo prisilno ukorijenili.

Dakle, u svojim svakodnevnim ulogama radnika, supružnika, djece, unuka, prijatelja, ljubavnika...mnogi od nas stavljaju masku, sastavljenu od principa, očekivanja društva (ili onoga što bismo mi voljeli da "jesmo"), a potom od onoga što smo mi, sami.

Kad se sve to skupa sintetizira, tada dolazi do kolizije, prevrata, sukoba o kojem si ti pričao, a i straha da moramo djelovati onako kako to "maske društva" nalažu, jer želimo biti prihvaćeni.
Možda je to cijena opstanka u društvu i samo-prihvaćanja u njemu, koje je većini vrlo bitno. miga

Naravno, ovo je samo jedan od primjera koji navodim, sukladno onome što si ti napisao.
Prema ovome što sam shvatila, u tim slučajevima ne bi bilo različitih impulsa, varijacija, uspona i padova, već bi nastupilo stanje svojevrsne indiferentnosti, stanja koji ne poznaje kriterije, različitost, a opet je stakano od pregršta osjeta u jedinstvo, harmoniju koja ne poznaju niti tračak međusobne "netrpeljivosti".

Kada gledam na čitav svjetonazor, onda mi se on čini vrlo idealnim, ali istodobno teško ostvarivim u praksi, osobito u ovom životu, kad imamo jedno tijelo i jedan duh.
Ako se duh izdvoji, negacijom nečega što nam je dano (ego), mi se također borimo i postavlja se pitanje koliko zapravo živimo u zabludi da smo ga eliminirali.
To mi pomalo ima sadomazohište natruhe :P, jer kao što mnogi hedonisti ovozemaljskog života ne vide dalje od svog tijela, tako neki duhovnjaci nastoje eliminirati tjelesnu/potrošnu prirodu prolaznih impulsa, a ne je staviti u kohabitaciju sa onom duhovnom.

Kako živjeti bez osjećaja sreće, tuga i pregršta drugih emocija, koji nam daju osjećaj da smo živi, da padamo i da ustajemo?
Možda su stremljenja ljudi različita, a ne postoje stupnjevi razvoja, jer svatko ima svoju priču koja ne vodi nužno ka istim ciljevima. :)

Da se vratimo na one "lance"...Što bi konkretno značilo kidanje lanaca, primjerice u slučaju neke "zabranjene ljubavi" ili potencijalnog ubojstva iz osvete?
Da li bi to značilo da mi nećemo niti osjetiti određenu emociju i sukladno tome, da li bi uopće došlo do toga da vidimo rub lanca, kojim moramo nešto "zarobiti"? misli
Ako nećemo osjetiti "ništa", nego "sve" koje je ujedno "isto" i ne pozna "kategorizacije" emocija (pozitivnih i negativnih), što bismo konkretno osjetili ili spoznali u dotičnim primjerima koje sam navela?
Blaženstvo, nirvanu? :)

_________________
"Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."
[Vrh] Go down
Athena
Superforumaš CE-4


Female
Gemini Buffalo
Broj postova : 12302
Age : 31
Registration date : 09.09.2009

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   čet lip 09, 2011 2:06 pm

Alpha je napisao/la:

Visoko svjesna osoba nece se smatrati iznad ili boljom od neosvijestene osobe ali ce neosvijestena osoba vidjeti osvjestenu kao bolju, kao iznad, kao prijetnju cak i td. Razlika izmedju prosvijetljene i neprosvijetljene osobe je sto prosvijetljena zna da nema razlike.

Ali, nisu li pojmovi "neprosvjetljenosti" i "prosvjetljenosti" također u položaju "superioran"-"inferioran", samim time što "ne" predstavlja svojevrsnu negaciju nečega? miga
Pričam o terminima koji vrijede na ovozemaljskom životu. :P
Ja vjerujem da svatko od nas osjeća određene gradacije u svakodnevnom životu.

Da li prosvjetljena osoba zna ili ona misli tj. osjeća da zna? :)
Vjera se također ne može racionalno objasniti, a ovo je slično samoj vjeri, tako da mislim da ovdje ne vrijede niječni ili potvrdni termini.
I u krajnjoj liniji, je li pojam "prosvjetljenosti" zaista jedan pojam koji je univerzalan, dakle postižu li njega svi na iste načine?

Citat :
I zato je nas krajnji cilj spoznati se.
Radi se također o tome da mi želimo spoznati kako nismo potrošni, da "mi" nastavljamo živjeti duhom nakon života na Zemlji.

Jeste, to je cilj (možda čak nije svima scratch), ali na neki način gledam na to kao na misiju, epizodu koja se javlja u nekom periodu ovozemaljskog života i koja ga osmišljava.
Vjerujem da svoju završnicu ostvaraje tek na "drugom svijetu", kad se u potpunosti možemo odvojiti od svog tijela, jer svakodnevnica nas nužno vraća na Zemlju, u tijelo.
Dokle god smo u njemu, mišljenja sam da smo vezani za njega, a možda tako i mora biti.:)
Meni se prihvaćanje "krvi i mesa", u kombinaciji sa "duhom" i pokušaji balansiranja istoga, čine najoptimalnijom misijom.
Nisam pobornik posebnih "isključivanja", jer ne volim krajnosti i vjerujem da je ovozemaljski život po svojoj prirodi satkan od stalne borbe.
Borbe "od" i borbe "za" ono, čemu mi stremimo.

_________________
"Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."
[Vrh] Go down
primitive101
Majmun


Male
Sagittarius Cat
Broj postova : 1714
Age : 28
Registration date : 20.10.2010

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   čet lip 09, 2011 2:31 pm

Jako mi se svidja ovo sto je Alpha napisala,o tome da tu nema bolje ili losije,vise ili manje.Jednostavno,ako neko iskusi nesto sto nije tjelo-um-ego,onda ce on morati da shvati da on nije tjelo-um-ego.To je isto kao kad idemo sumom.Suma je suma,odvojena je od nas,nit smo mi visi od nje niti ona od nas.Tako je i sa sistemom um--tjelo.Jednostavno nasa sustina nije to,nije ta sustina bolja od ega ili visa od ega,nego jednostavno stanje bez ega.To je isto ko kad neko ima rak.Nece reci Ja sam rak,nego ja imam rak,i kad ga makne,izljeci,doce u jedno mnogo lakse stanje,stanje bez tereta,jer je rak kao priljepak,teret.No,termin vise se koristi jer prilikom meditacije stanja u kome smo odvezani od tjela su pri vrhu glave,sto ne znaci da ne mozemo dubiti na glavi u istome stanju,a onda se gore zamjenjuje sa dolje,ali naravno ti koncepti prostora ne vaze kod tih stvari.

Medjutim,malo ko shvata kakvo je olaksanje ne vezivanja za tjelo-um,te tako ne shvata da je taj sistem koji nas vezuje za tjelo-um ustvari rak,rak za dusu,koja je ukalupljeno u malo,jadno fizicko tjelo.

@Athena....Hvala. miga Za maske si u pravu,naravno,zato i naglasavam da civilizacija i zivot prosvjetljene osobe u njoj izazivaju probleme i jednom i drugom.Ne pricamo sad ovdje da li je nesto dobro ili lose,vec kako neki zakoni funkcionisu.Za nekog kapitalistu je pitanje odvezivanja od tjela i uma nezamislivo,smjesno,glupo i debilno,ali i za vecinu drugih wanna-be kapitalista,malih ljudi,koji misle da je smrt nesto sto se desava svima a ne njima.

Kazes da ti emocije davaju osjecaj da si ziva,medjutim sta ako iste emocije ustvari zamagljuju jedan mnogo visi,istinskiji,blazeniji osjecaj ? Sta ako su emotivne voznje ustvari nacini ega da te vrte u krug? probaj zaustaviti te voznje pa mozda vidis ko je taj ko ti dava osjecaj zivota,osjecaj borbe,osjecaj pravde...


Nisam bas dobro shvatio primjer sa zabranjenom ljubav i ubistvom.Jedan Buda ima razum,ali taj razum ne vode emotivni,osjecajni,subjektivni impulsi.On zna sta je dobro a sta ne,i tako postupa.On ima razum i koristi ga kad treba,ko sto ima noge ili ruke,upravlja njima,pali ih i gasi.Buda se nece uvrjediti ako mu kazes: Izvini,brate,malo ti je taj razum puko ! Jer on ce mirno,stalozeno da vidi taj razum,kao nesto odvojeno od njega,i objektivno da odluci da li je taj um napravio ili rekao nesto netacno ili glupo.On nije poistovjecen sa njim,ali ne samo to,on vecinu vremena provodi bez njega,jer moze da ugasi taj proces,jer um nije "nesto",um je proces koji je pokrenut,tocak,te se moze zaustaviti.Ali mnogi ljudi misle da su oni um,licnost,te napad na njega je napad na njih same,sto je jednome Budi smjesno i sto i treba da bude smjesno.

U pravu je Alpha,i tu se jako slazem,da je svjest apsolut koji gleda svoju kreaciju,pa bilo kroz crva,jeza,zeca ili covjeka.dakle sustina zeca je bog,svjest,a tjelo i to malo uma sto zec ima je nesto drugo.Tako je i kod covjeka,trebali bi znati da mi nismo licnost,trebali bi znati sta je cista svjest,trebali bi kao sto ucimo u skoli da trcimo,bavimo se sportom,bildamo ruke i noge,grudi,trebali bi znati i zaustavljati um,kontrolisati ga,mjenjati ga kad hocemo.

To bi bio nadcovjek,nadcivilizacija,istinita civilizacija,koja bi za sto godina postigla ko zna sta.Tada bi bili gospodari,a ne robovi impulsa i dopustili bi bogu da svjedoci ljepotu a ne ruznocu kakva je danas.Jer,tvoja svjest gleda tebe sta radis i u svemu te voli i podrzava.U "bludnim" radnjama u grjehu i u vrlinama.I kad bi svi to shvatili,vrlina bi premasila grjeh,jer grjeh je biti nesvjestan tte cinjenice da je apsolut taj koji zivi,koji gleda tebe sta ti radis,upravo sada dok ovo kuckas.Ti kuckas,a on te gleda ili ono ili ona,nebitno.

Zato ako mene pitas,lanci bi bili svi impulsi koji nas drze u nesvjesti,u grjehu.Nije seks grjeh,nego je grjeh misliti da dok vodis ljubav ili seks da si ti taj koji to zivi i iskusava a ne sami bog.Jer inace,kako objasniti to da Bog sve vidi i sve zna ako on nije sami tvoj zivot,nesto sto dozivis u stanju kad sve ono sto mislis da si ti stane...

Mislim da bi glupo bilo da jedan Hrist npr,ide uokolo i gleda patnju i ne pokusa da pomogne ljudima,iako to njemu i nije potrebno u krajnjem slucaju jer je spojen sa bogom svakim sekundom zivota.Isusa nema,samo je Bog u njemu,zato on moze reci Ja sam istina ! Dakle,u tome stanju svjesti postoje osjecaji,ali ne mogu se oni poistovjetiti sa grubim, emotivnim uzbudjenjima,koji su sami po sebi kad pogledas ruzni,jadni,bilo da je to manija,depresija,tuga,kukanje,ili histerija....to su sve nekontrolisani impulsi,koji su se oteli kontroli.Ludilo.Ako je to znak da smo zivi,pa onda,chuj,ova civilizacija je danas zivlja nego ikada,koliko je ludila.

I u tome ludilu,nego ko je sav skladan,potpuno prirodan izgleda neprirodan u ocima onih ljudi koju su neprirodni ustvari.Ti trenuci kad takve osobe idu u visa stanja svjesti su po meni njihovi najintimniji trenuci,njihovo spajanje sa bogom,za razliku od spajanja sa zenom.Dok obicni ljudi imaju seks sa zenom ili muzem,takvi "neprirodni" ljudi se spajaju sa apsolutom.Pa kako da izgledaju da su slicni? Pa nebo su i zemlja.

Zanimljvivo je da obicni ljudi trebaju jako da se natjeraju i izmuce da bi negdje vidjeli istinu,apsolut,boga,ljepotu,ekstazu,a ovi prosvjetljeni se moraju pomuciti da negdje ne vide boga.Dvije dimenzije.....

To je cjena civilizacije,ali nigdje ne pise da ne mozemo da vratimo raj na zemlju.....

Ali,u mracne ulazimo sate brate upali tu bateriju,
da jasno vidim preriju....

miga
[Vrh] Go down
primitive101
Majmun


Male
Sagittarius Cat
Broj postova : 1714
Age : 28
Registration date : 20.10.2010

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   čet lip 09, 2011 2:43 pm

Pa AThena,ja bih tu gradaciju zamjenio sa terminima glupo i pametno.Ako hoce da dodjes do ostrva sa probusenim camcem onda si idiot,a ako napravis titanik onda si genije.Ti sad mozes reci da je geniji bolji od idiota,ali to onda dobija drugaciji smisao.Iako izgleda paradoksalno,prosvjetljena osoba je mudrija,pametnija,jer zna nesto sto neprosvjetljeni ne zna.Neprosvjetljeni mozda ne zna da ce njegov camac koji je tjelo-um-ego da potone kad dodje smrt,a prosvjetljeni je svjestan te cinjenice i sve radi na tome da se istopi sa bogom te da mu i ne treba taj camac.

Drugo,mislim da nije pametno poistovjecivati vjeru i iskustvo prosvjetljenja.Ti mozes vjerovati da postoji neki tamo bog,ali ako ga iskusis to je onda drugo,tada vise ne vjerujes,tada jednostavno znas.Nisi vjernik,nego znalac.Nije Hrist vjernik,nego znalac.Papa je vjernik,nije znalac.

Takodje,naravno,da ko zna sta se desava nakon smrti i koja nam je dalja misija,ali opet trebali bi shvatiti da je ovo tjelo i um tudje,ne nase,te da je smrtno,ali u tome vidjeti blagostanje a ne strah...

[Vrh] Go down
Athena
Superforumaš CE-4


Female
Gemini Buffalo
Broj postova : 12302
Age : 31
Registration date : 09.09.2009

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   čet lip 09, 2011 3:23 pm

primitive101 je napisao/la:

Nisam bas dobro shvatio primjer sa zabranjenom ljubav i ubistvom.
Izvan nekih termina "duhovnosti", nirvane i sl., prosječni ljudi doživljavaju varijacije raznih utisaka i emocija.
Da li bi čovjek koji se rješava okova, nadiže iznad ega i tjelesnosti svoj duh, osjećao neki strah dok mu ubojica drži nož nad vratom djeteta?
Ukoliko ga ubije, da li bi osjećao tugu i pao u depresiju, nestabilno stanje i u iskušenje da se osveti?
Koliko sam shvatila, sve te negativne emocije i porivi bi predstavljali svojevrsne lance, koji se mogu pokidati.
Dakle, kako bi visoko prosvjetljen iliti duhovni čovjek reagirao tj. osjećao u tom slučaju?

Iz rečenog, imam dojam da bi stalno bio u nekom konstantnom stanju olakšanja.

Citat :
prosvjetljena osoba je mudrija,pametnija,jer zna nesto sto neprosvjetljeni ne zna.
Laički, reklo bi se da ova konstatacija stavlja prosvjetljenu osobu u superiorniji položaj, jer ona "zna" i to u ovozemaljskim terminima "gradacije". miga
To je rečeno, nisam to ja izmislila. :P

Ja mislim da ona može "znati" isključivo u svojim terminima spoznaje i iskustva, jer ona jednostavno ne može pouzdano znati nešto što je izvan nje same i u drugima, nego samo nagađati, vjerovati.
U protivnom, pripada božanskom miljeu.

Ako je ona nešto doživjela, to je njeno iskustvo. Možda je to maksimalni domet njenog iskustva, ali on ujedno ne mora predstavljati krajnji cilj drugih jedinki. Možda drugim jedinkama "prosvjetljenost" znači nešto drugo, izvan termina duhovnosti, a sve dakako ovisi o individualnim interesima.
Onaj tko ne stremi uzdignućima esencijalnog duha, neće nalaziti smisao, mudrost niti pamet u istome, a oni koji se fokusiraju na navedeno, neće moći shvatiti one koji barataju samo onime što im je ovozemaljsko. Mudrost, pamet...u svemu navedenom su relativni termini, kad bi se gledalo sa šireg aspekta od onog, vlastitog
svjetonazora. miga

Kako znati da svima odgovara isti "par čarapa"? Svatko će iz svoje imati drukčiji pogled na neke stvari. To je realno, a realno je opipljivo, neoborivo, bez obzira postoji li nešto "više" osim toga.
Zato mislim da bi u krajnjoj liniji bilo realnije reći da usprkos izdizanju iznad nečega, ipak ne možemo znati izvan "nas" i to znanje nije rezervirano niti za određene skupine i pojedince.
Više svjetova, drukčije vrijednosti, termini na drugim valnim duljinama...Nema apsoluta niti supremacije. :)

_________________
"Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."
[Vrh] Go down
Chakotay
Guardian


Male
Scorpio Dragon
Broj postova : 8378
Age : 40
Location : Zagreb
Registration date : 28.12.2007

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   čet lip 09, 2011 3:54 pm

Ja imam malo drugačiji pogled na ego. prvo mi smo individue i svako od nas ima svoje misli, emocije, sjećanja, doživljaje.... No u isto vrijeme smo povezani sa svi, ne samo sa svim ljudima nego i sa svime što postoji. E sad što je to što nam daje mogućnost da odijelimo sebe od svega ostalog, što je to što nam daje sposobnost da percipiramo sebe i ono ostalo sa čime smo povezani. Po mom mišljenju to je naš ego, on nam kaže ti si ti, a ono sve ostalo je sve oko tebe.

Za sada uopće nemamo nikakvih problema, no problem nastaje kad nama naš ego kaže ti si ti i ti nemaš veze sa svima ostalim, ti postojiš bez obzira na sve ostalo, neki si toliko umisle da čak pomisle (a neki i rade) da mogu uništiti sve ostalo i da će oni i dalje postojati i da će oni biti to što jesu iako će sve oko njih biti uništeno. To bi bio taj negativan aspekt ega.

Pozitivan aspekt ega nas čuva, pa i od nas samih. Alpha spominje energije tijela, no ponekad te energije ili porivi idu i protiv nas, recimo ovisnik o alkoholu neće samo željeti alkohol nego će on biti i fizički ovisan o njemu. pa čak i ako odluči prestati piti, on će imati fizičkih problema. No ego mu tu može pomoći i reći ... helou ako tako nastaviš uništit će se potpuno... Jednako tako ako postanemo svjesni da smo povezani sa svime, tada će nas ego upozoriti da uništavanjem drugih radimo štetu sami sebi, pa čak i ako nemamo nikakvo suosjećanje sa drugima možemo samo radi sebe ne raditi štetu drugima. Iako je naravno posljedica svjesnosti o jednom i suosjećanje sa drugima :)

U jednom topicu prije sam rekao da mi nismo ego, no da nam je on dan kao alat koji mi možemo koristi, no ako on postane naš gospodar tada nastaju problemi, ako ga pak koristimo za ono za što je on namijenjen tada je sve lijepo funkcionira :) Jednako je i sa umom, tijelom i drugim fizičkim starima :)

_________________
Ako misliš da možeš ili pak misliš da ne možeš... i u jednom i u drugom slučaju si u pravu.
[Vrh] Go down
primitive101
Majmun


Male
Sagittarius Cat
Broj postova : 1714
Age : 28
Registration date : 20.10.2010

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   čet lip 09, 2011 3:57 pm

Ja sam jako siguran da ne bi pao u depresiju,tugu i zelji za osvetom,jer zna da nit je neko ubijen niti postoji ubica,to je ljepo prikazano u Bhagavad Giti gdje Krishna objasnjava Argjuni da li da se bori u ratu ili ne.

Drugo je pitanje kako bi reagovao.Skocio bi i branio to djete po mome misljenju i iskustvu.Ali ne bi to radio na nacin kako to drugi rade,ali i to zavisi jeli prosvjetljeni uz sve to kung fu borac ili pak invalid sa jednom rukom.Ali vjerujem da bi bez straha usao u tu sitauciju,jer njemu tjelo ne treba i to je jedna jako ljepa situacija da provjeri da li u njemu ima jos vezanosti.Ali sto se tice djeteta,naravno da ima razum da shvati da djete pati i da je plemenito da mu pomogne.On se moze naljutiti ali ta ljutnja nije ista kao ljutnja obicne osobe,isto ko sto nije isto kad se Hrist naljuti na lihvare ispred hrama i obicne sebicne ljutnje.

BArem po meni nije isto.Ljep prikaz slicne situacije imas u filmu zen,o poznatome ucitelju koji je prenio zen u Japan u 12 vjeku.kada mu jedan feudalac prjeti da ce mu odrubiti glavu sa katanom,jer je njegovo ucenje o Budi kao nekakva jeres,a ucitelj mirno sjedne u meditaciju(dok mu ovaj drzi mac kod vrata) i kaze mu nesto kao :Slobodno me ubij,cjeli zivot se spremam za taj trenutak !

Zanimljiv je podatak da je od tog vremena pa nadalje veliki broj samuraja i ratnika isao na obucavanje kod zen ucitelja da ih ovi nauce toj neustrasivosti,jer zaista jedino se ucitelji zena nisu bojali samuraja,najjacih ratnika.Tj ovi su se sprdali sa njima....

Tako da mislim da bi takva jedna prosvjetljena osoba bila izvrsna kao pregovarac u talackim situacijama npr...Spontana a djelotvorna....A nevezana...Nije to hladnoca,koju mozes sresti kod sizoidnih osoba koje se povuku u sebe i cao (to je pad u zivotu).Ta hladnoca bude je ustvari toplota u odnosu na emocije i slicna afektivna osjecanja.

Na drugi dio posta mogu reci da se djelom slazem a djelom ne.Svaki covjek koji je dozivio odredjena stanja svjesti sustinski ih opisuje na isti nacin,tj one stvari u vezi ciste svjesti.Ostalo su nijanse,koje neprosvjetljenome izledaju velike,a prosvjetljenome su nebitne,jer kad se sretnu dva prosvjetljena bolit ce ih uvo sto su ima objasnjenja tog fenomena mozda logicki potpuno suprotna,a iskustveno ista.

Slazem se da ima tu mnogo nivoa,ali opet neke stvari se poklapaju kod svih skola.
[Vrh] Go down
Athena
Superforumaš CE-4


Female
Gemini Buffalo
Broj postova : 12302
Age : 31
Registration date : 09.09.2009

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   pet lip 10, 2011 12:36 am

Chakotay je napisao/la:

Za sada uopće nemamo nikakvih problema, no problem nastaje kad nama naš ego kaže ti si ti i ti nemaš veze sa svima ostalim, ti postojiš bez obzira na sve ostalo, neki si toliko umisle da čak pomisle (a neki i rade) da mogu uništiti sve ostalo i da će oni i dalje postojati i da će oni biti to što jesu iako će sve oko njih biti uništeno.
Da, jer sve ima svoje pozitivne i negativne strane. Ja se više priklanjam ovom stavu i on mi je puno razumljiviji.
Dakle, ne smatram da je potrebno težiti tome da se ego uništi niti mu se odupirati, jer bi nam predstojala velika, možda čak cjeloživotna borba koja bi mogla oduzimati jako puno energije.
Čini mi se da bi u dosta slučajeva mogla postati borbom sa vjetrenjačama. misli
Primitive je spomenuo da "odupiranje" znači da to (ego) "nisi ti", ali ja smatram da samo odupiranje nije dovoljno da nešto ne bude dio nas.
Rekla bih da je čest scenarij da ljudi nešto protiv čega se bore (zanimljivo je da u čitavu priču borbe kreću svojim razumom, tj. odlukom temeljenom na nekom svjetonazoru), samo potisnu "nešto" u neku ladicu i žive u zabludi da je to nešto nestalo, isparilo. Iznimka su vrlo rijetke jedinke. miga

Citat :
U jednom topicu prije sam rekao da mi nismo ego, no da nam je on dan kao alat koji mi možemo koristi, no ako on postane naš gospodar tada nastaju problemi, ako ga pak koristimo za ono za što je on namijenjen tada je sve lijepo funkcionira :) Jednako je i sa umom, tijelom i drugim fizičkim starima.
Lijepo rečeno. muha Upravo navedeno ističe potrebu za balansiranjem.
Znam da je ovozemaljski život obilježen raznim borbama, eskalacijama emocija, utisaka itd. Ne znam da li postoji neki razlog zbog čega je tome tako misli, ali ja vjerujem da se radi o nekoj kušnji.
Neki se okreću težnjama da postignu stanje neke konstantne "nirvane" (ono što je bolje opisao Primitive), ali ja ipak smatram da pozitivnim i negativnim iskustvima te određenim reakcijama na iste, mi zapravo upoznajemo sami sebe i postepeno se razvijamo.
Naravno, nema smisla upuštati se u definicije "većeg ili manjeg" stupnja razvoja neke jedinke, koja jednostavno "živi", jer iako su životi sviju nas povezani nekom nevidljivom sponom, oni su ipak jedinstveni, neponovljivi.
Mi smo samo promatrači tuđih života. miga

_________________
"Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."
[Vrh] Go down
Chakotay
Guardian


Male
Scorpio Dragon
Broj postova : 8378
Age : 40
Location : Zagreb
Registration date : 28.12.2007

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   pet lip 10, 2011 10:17 am

Poneki duhovnjaci griješe kad kažu da se trebamo odreći materijalnog, ega, tjelesnog... i što onda? Ok odreknem se tjelesnog i što sad, da li sam ja prestao biti ovisan o hrani, vodi... da li se i dalje ne predstavljam u ovom svijetu kroz svoje fizičko tijelo? Mi živimo u fizičkom svijetu, naravno osim fizičkog postoji i nešto više, ali to ne znači da možemo negirati fizičko. Već sam bio rekao da smo mi povezani sa svime, ali to opet ne znači da mi nismo u isto vrijeme i individue pa otuda i ego :)

_________________
Ako misliš da možeš ili pak misliš da ne možeš... i u jednom i u drugom slučaju si u pravu.
[Vrh] Go down
Lyra
Majmun


Female
Leo Snake
Broj postova : 1396
Age : 39
Registration date : 09.06.2011

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   pet lip 10, 2011 3:08 pm

@Chakotay

Slažem se. Čuj, svi smo različiti. Neko može biti 24h u suptilnim energijama, i prija mu. Meni ne. Moj stav je, ako sam se već materijalizirala onda je to sa nekim razlogom, i volila bih to iskustvo proživit kako mislim da treba... Vidim da ego jako često ljudima ne dopušta da percipiraju sebe, ljude oko sebe, i svaku situaciju na pravi način.

Meditacija i tu pomaže. Jedno od prvih iskustava je suočavanje sa svojim egom ...

edit: Mislim da se krivo interpretira to odupiranje od ega u duhovnjaka. Mislim da je to dizanje na višu razinu svjesti upravo iz tog razloga da sagledavanje bude objektivno, i da ne sputava i koči evoluiranje/rast ...

Pozdrav
[Vrh] Go down
Alpha
Admin


Female
Aries Goat
Broj postova : 28999
Age : 37
Registration date : 30.09.2007

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   pet lip 10, 2011 3:45 pm

@Athena...ne, ti pojmovi ("prosvijetljen" i "neprosvijetljen") nisu u polozaju superioran-inferioran. Tvoj ego to tako vidi (pa ti mislis da ti to tako vidis i da je to na neki nacin tako).
Zelis nesto spoznati razumom ega, a to nesto je mimo njegovih granica i zahtjeva odredjenu svijest/budnost koju (jos) nemas. Problem je sto uocavam da price o egu i prosvjetljenju kod tebe samo jacaju ego. On pokusava svim silama dati argumente koji vrijede samo njemu zapravo. On se bori protiv price o oslobadjanju ega. I to ga jaca. Ti niti ne pokusavas dozivjeti, iskusiti, probati ovo o cemu se prica.

Da pokusam jednu prispodobu koja bi mozda mogla malo nesto objasniti...da nas svemirac pita tko smo rekli bi smo da smo ljudi. Mi smo ljudska vrsta. Medjutim zamisilmo nekog Mowglija ili Tarzana ili tako nekog tko je odrastao sa zivotinjama. On ne misli da je covjek. On misli da je npr. vuk ili majmun. Medjutim, to sto on misli ga zapravo ne cini ni vukom ni majmunom. On je covjek. Pa ga sad ti uvjeravaj da je on ovo, a ne ono... Mi stvaramo misao koju poistovjecujemo sa sobom. To cini ego. Mi mislimo da smo ovo ili ono, da smo ovakvi ili onakvi...ali sve to cini ego... Kada spavas i sanjas za tebe je to stvarnost. Totalna, potpuna stvarnost. Ovo ovdje ne postoji. Ovo ovdje nije stvarnost. San je u tom casu jedina stvarnost. Toliko je lako zavarati um. Mislis li da je budno stanje bitno razlicito od sna? I nije bas...i ovo je vrsta sna iz kojeg se trebamo probuditi.

_________________
Respect
[Vrh] Go down
Sedežničar
PraGlodavac


Male
Aquarius Rat
Broj postova : 559
Age : 31
Location : Balograd, glavni grad Mitonije.
Registration date : 08.10.2009

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   pet lip 10, 2011 3:59 pm

Kod ega je problem taj što ego konstantno pokušava sebe samog identificirati i to na način da se preko misli veže za prošla iskustva. To ni ne bi bilo problematično da svakim novim danom se ego nanovo ne identificira preko ISTIH STARIH iskustava iz prošlosti i stalno baca projekciju ('to sam ja'' ''to sam ja koji sam izgubio na dionicama'' to sam ja koji sam prošao na ispitu'' to sam ja koji sam vrijeđao i bio povrijeđen u diskoteci''), te projekcije iz prošlosti koje se PONAVLJAJU stalno vrte jedne te iste filmove (ili slične filmove) iz prošlosti i što je čovjek stariji sve je više u takvim misaonim okovima nostalgije (u najboljem slučaju je samo 'nostalgija za prošlim vremenom'). U gorem slučaju tu su i neuroze, psihički poremećaji, traume, i tome slično.

Ego ne mari za jastvo. Ego samo mari za nekakve projekcije iz prošlosti preko kojih sebe samog identificira. Dok je čovjek (jako) mlad to još ne vidi tako jasno, ali što je stariji to sve više i više isplovljava, okupira čovjeka, čovjek sve više na takve stvari obraća pažnju i sve je više identificiran s nekakvim slikama iz prošlosti i sve mu je teže i teže ostati u sadašnjosti, govorim čisto statistički.

Naravno, netko će reći da je kod njega drugačije ili da je to nekakva prolazna faza koja nema veze sa zbiljom, ALI ono što jest činjenica je da što čovjek dulje (kroz život) obraća pažnju na nešto to će i više biti vezan za to (pa će još više obraćati pažnju na to isto) i onda kada to izgubi (jer se vezao na neku voljenu osobu dugo i ona je umrla ili pak na neku vazu koja se razbila) onda nastupa p-a-k-a-o. Osoba je OBRAĆALA POZORNOST NA nešto što nije vječno DUGI period svog života i kad je to izgubljeno, to je propala investicija, dionice su se srušile i s njime novac i to je gubitak. I NAKON TOG gubitka (sad nastupa najbitniji dio cijelog ovog posta)... NAKON takvog gubitka, ego će te mučiti sa svim tim mislima iz prošlosti vezanima za to na što si obraćao pažnju da će se cijeli tvoj život pretvoriti u nekakve tmurne memoare, a ti tmurni memoari istinski samo i jedino (ne služe tebi) nego služe EGU. EGU su ti memoari potrebni kako bi se identificirao i identificirao i (u sljedećoj sekundi) OPET identificirao i (u sljedećoj minuti) OPET identificirao i (sljedeći sat) OPET identificirao i (sljedeći dan) OPET identificirao. I što se ego DULJE tako opetovano identificira to je još veća vjerojatnost da će se OPET identificirati i to je manja vjerojatnost da bi se takva (razbijena) individua mogla osloboditi i tog ega i svih tih lanaca misli/memoara/projekcija koje ju sprečavaju da iskusi sadašnjost, čistu i najčišću sadašnjost oslobođenu takvih projekcija iz prošlosti. A ego ne bira kvalitetu tih memoara, ego će ti pokazati i zlo i dobro i tebe će dapače učiti tom 'zlu i dobru' i time će te još više s tim 'dobrim' i 'lošim' memoarima vezati za iste.

Egu je osnovni pojam 'život'. Dok je osnovni pojam za jastvo (ili ti svijest) 'bitak'. Uvijek će ti biti, samo je bitno da svaki puta kad ćeš biti da se ne vežeš za to krivo ja koje je identifikacija s tim prošlim iskustvima/memoarima pa čak i s iskustvima nekih viših stanja svijesti, jer je to OPET prošlost, to opet nije sadašnjost.
[Vrh] Go down
primitive101
Majmun


Male
Sagittarius Cat
Broj postova : 1714
Age : 28
Registration date : 20.10.2010

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   pet lip 10, 2011 7:56 pm

Izvanredan opis zivili

u sustini,ovakav nacin objasnjavanja je i meni najdrazi,jer uvodi pojam vremena.Pod egom postoji nekakav osjecaj vremena,kao da je vrjeme nesto sto ide tece,nesto sto postoji.To je upravo Sedeznicar objasnio,jer taj ego nije nesto konkretno,nesto staticno,nego jedan proces,a kako smo previse zabuljeni u njega to nam stvara dojam da vrjeme postoji.

To je pod egom.Cim tu masineriju zaustavimo makar na sekund,vrjeme nestaje kao takvo.Ustvari shvacamo da to vrjeme koje smo podrazumjevali pod egom je ustvari osjecaj ne-vremena.Vrjeme ne postoji u cistoj svjesti,jer svjest je van vremena,kao ogledalo. To sto ego osjeca kao vrjeme je ustvari njegova interpretacija ne-vremena.

Mislim da malo ko shvata da je pitanje boga,oslobodjenja,pakla,raja i slicno jako drugacije kada iskusimo da vrjeme ne tece,ne ide,ne postoji.Tj sto se vremena tice,jos uvjek smo u njegovom pocetku,iako tog pocetka nema.Jos uvjek smo u trenu big benga npr...Onda smrt nije tamo negdje u buducnosti,vec je smrt trenutak u sadasnjosti kad ego nestaje,diskreira se,jer nemoze da postoji pored svjesti koja je u ne-vremenu.
[Vrh] Go down
Athena
Superforumaš CE-4


Female
Gemini Buffalo
Broj postova : 12302
Age : 31
Registration date : 09.09.2009

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   sub lip 11, 2011 8:41 pm

Alpha je napisao/la:
@Athena...ne, ti pojmovi ("prosvijetljen" i "neprosvijetljen") nisu u polozaju superioran-inferioran. Tvoj ego to tako vidi (pa ti mislis da ti to tako vidis i da je to na neki nacin tako).
Zelis nesto spoznati razumom ega, a to nesto je mimo njegovih granica i zahtjeva odredjenu svijest/budnost koju (jos) nemas.
Ja sam čitavu problematiku nastojala samo racionalno spoznati, dakle gledajući sa aspekta "ovozemaljskih" termina. miga
Tako i termin "prosvjetljenost".
Ti si lijepo sve pojasnila, tako da mi je jasnije kako netko tko zastupa življenje "duhovnosti" ili tendira da "duhovnost" bude dominantna u njegovu životu gleda na sve to. :)
Problem je u tome da ono što se nastoji racionalno objasniti očito nužno dolazi u koliziju sa onim duhovnim (po pitanju razumijevanja), jer "racionalno" uvijek ima pitanja, analize, objašnjenja.
Ja čak navedeno ne smatram negativnim manifestacijama ega i ne smatram da se pojavljuje nešto loše sa "jačanjem" takvog (mog) ega, koji nastoji analizirati, da bih se toga rješavala. misli
Možda točno takva, analitička crta mora biti dominantna kod mene, a kod nekog drugog, neka druga, "duhovnija" ili kako je već želi nazvati. miga

Termini "ega", "prosvjetljenosti" se sasvim drukčije promatraju sa aspekta duhovnosti ili razuma.
Dakle, nije stvar u totalnom neslaganju, nego o različitim "valnim duljinama", zato ne mislim da bi jedna ili drugi svjetonazor bio nužno "vrhunac" razvoja nekog pojedinca, jer svi smo mi drukčiji.
Čitavo vrijeme imam dojam da se zastupa upravo navedena teza i mislim da je ne treba generalizirati. misli

Za mene su navedene kategorije duhovnog i dominantnije racionalnog pristupa isključivo svjetonazori, a ne "stupnjevi razvoja". miga
Zato je teško uopće raspravljati o "egu" ili sl. sa ljudima drukčijih svjetonazora, jer su polazišta u startu drukčija.

_________________
"Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."
[Vrh] Go down
Chakotay
Guardian


Male
Scorpio Dragon
Broj postova : 8378
Age : 40
Location : Zagreb
Registration date : 28.12.2007

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   sub lip 11, 2011 10:59 pm

@sed i prim Isus je rekao "Ja jesam" i to se odnosi na sve nas. Mi doista jesmo, potpuno je nevažno da li smo ljudi, da li smo duhovna bića ili možda svjetlosna bića ili nešto treće, mi jesmo i to se nikada ne može promijeniti i mi jesmo oduvijek :) No naš ego je "izmislio" vrijeme jer se u ovom fizičkom svijeti čini da su neke stvari nepovratne i kad jednom prođu to je to, nema više. A kako um i ego poznaju samo ovaj fizički svijet oni su izmislili vrijeme i to njima savršeno klapa :)

@Athena racionalno objašnjenje nikada ne može doći u koliziju sa duhovnim, jer sve je jedno ili možda na jeziku uma sve je povezano tako da ništa ne može biti u koliziji. No ego ili racio nam govore da to nije tako, da duhovno uopće ne postoji, da postoji samo tjelesno i da je sve drugo samo projekcija tjelesnog pa tako i svijest, misli, emocije... to negiranje duhovnog je u koliziji sa duhovnim, ali opet samo na racionalnoj razini, jer duhovna dimenzija postoji i negiranje nema utjecaj na to postojanje ;)

_________________
Ako misliš da možeš ili pak misliš da ne možeš... i u jednom i u drugom slučaju si u pravu.
[Vrh] Go down
Athena
Superforumaš CE-4


Female
Gemini Buffalo
Broj postova : 12302
Age : 31
Registration date : 09.09.2009

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   sub lip 11, 2011 11:54 pm

Chakotay je napisao/la:

@Athena racionalno objašnjenje nikada ne može doći u koliziju sa duhovnim, jer sve je jedno ili možda na jeziku uma sve je povezano tako da ništa ne može biti u koliziji. No ego ili racio nam govore da to nije tako, da duhovno uopće ne postoji, da postoji samo tjelesno i da je sve drugo samo projekcija tjelesnog pa tako i svijest, misli, emocije... to negiranje duhovnog je u koliziji sa duhovnim, ali opet samo na racionalnoj razini, jer duhovna dimenzija postoji i negiranje nema utjecaj na to postojanje ;)
Ja sam spomenula da su pitanja razumijevanja tzv. duhovnjaka i osoba koje su dominatno vezane uz "racio" su obilježene nekim poteškoćama. :)
Ego je samo jedan segment, isto kao što bi trebao biti i duh. Sad je pitanje kojem će segmentu pojedinac dati primat i kako će biti orijentiran, a uvijek se okreće jednom, koji dominira.
Ako se sve promatra segmentirano, samo sa duhovnog aspekta ili onog ega, onda dolazi do isključivanja.
Prema stajalištima "duhovnjaka" ispada da je ego većinom negativni element, kojeg se treba riješiti.
Oni iz "druge skupine" možda ne misle da duhu ne treba pridavati nikakvu pažnju, ali nisu baš dominantno okrenuti ka "duhu" niti ga puno osvještavaju. To je u jednu ruku razumljivo, obzirom da živimo u društvu koje traži "konkretno" i ne ostavlja baš puno prostora za drugo.

Naravno, sve ono što je izloženo o prednostima okretanja ka duhovnom i (potpunom) eliminaranju ega ima svoje pozitivne strane, ali meni djeluje više kao neki idealistički pravac, nego svjetonazor koji bi živjeli u svakodnevnom životu današnjice.
Nažalost, ljudi se u prosjeku vežu za samo društvo, za pojedince koji su im bliski.
Izbjegavaju biti outsajderi koji će biti ekskomunicirani iz neke zajednice i neminovno pate, tuguju i povremeno su sretni.
Padnu na nekom "testu", ustaju, padaju...i tako u krug. miga

_________________
"Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."
[Vrh] Go down
primitive101
Majmun


Male
Sagittarius Cat
Broj postova : 1714
Age : 28
Registration date : 20.10.2010

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   ned lip 12, 2011 12:27 am

Chak,ja bih prije rekao svjest aka bog aka zivot aka istina JESTE,postoji,a ostalo sto dolazi i prolazi kroz cula nastaje i diskreira se.Hocu ti reci,prvo govoris uz pomoc uma : Ja sam Chak,to i to voli,ja sam to i to,ja sam smrtan itd...A kad iskusis nesto sto je cista svjest,nesto sto ocigledno nema izvor u culima,um ce onda reci JA JESAM ILI JA SAM ISTINA.Naravno da je to glupost,jer sada je um prepozno nesto sto mu je dotad bilo nepoznato,i onda pokusava sebe da opise na osnovu toga novog,pa sad kaze ja sam istina....

Istina je istina za sebe,apsolut,nema vlasnika...No dobro,to je cisto cjepidlacenje,ali opet i nije.Zato i jeste bilo mnogo mistika koji su se prosvjetlili i govorili JA SAM BOG....To je govorio njihov um,koji sad sebe opisuje na drugi nacin...Naravno da niko od njih nije BOG,samo su prepoznali izvor zivota...

Onaj drugi dio tvog posta mi se svidja jer to sam vec prije naglasio,malo ko zaista spozna duh...Taj moze reci da je duhovnjak,jer je iskusio nesto sto ocigledno nije ni zvuk,ni slika,ni osjecaj slano/slatko/gorko/kiselo,ni toplina,ni bol itd...To je onda nesto duhovno,nematerijalno,mada ja vise volim reci da je sve duhovno,energetsko,samo je gustina tih energija razlicita.

@Athena...pa opet ti naglasavam,kad naidjes na osobu koja je iskusila duh,cisti duh,a ne nakakve vizaulizacije andjela i slicno,on nece striktno pripadati ni duhovnim ni racionalnim ljudima...On ce jedini biti realan...Isus je realan,iako izgleda da je lud...

Tako da je problem sto je jako tesko (ili nije) dobiti iskustvo,makar na par sekundi ciste svjesti.Inace bi svi imali u toku citavog zivota na umu sta je prava istina,pa bi onda neko odlucio da se potpuno otvori toj istini a neko cisto da malo zaglavi u culima i uzivanjima...Ali i on bi znao da je u njemu nesto nematerijalno...To bi bila idealna praksa...Idealna civilizacija...A ovako,svi nesto vjeruju,a malo ko se uvjeri ...
[Vrh] Go down
Athena
Superforumaš CE-4


Female
Gemini Buffalo
Broj postova : 12302
Age : 31
Registration date : 09.09.2009

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   ned lip 12, 2011 12:45 am

primitive101 je napisao/la:

Tako da je problem sto je jako tesko (ili nije) dobiti iskustvo,makar na par sekundi ciste svjesti.Inace bi svi imali u toku citavog zivota na umu sta je prava istina,pa bi onda neko odlucio da se potpuno otvori toj istini a neko cisto da malo zaglavi u culima i uzivanjima...Ali i on bi znao da je u njemu nesto nematerijalno...To bi bila idealna praksa...Idealna civilizacija...A ovako,svi nesto vjeruju,a malo ko se uvjeri ...
Iskustvo dobiva onaj tko ga istinski želi dobiti i otvoriti se. miga
Sukladno, svatko dobiva ono što traži dobiti. Tražite i naći ćete...
Što se tiče istine, ne bih ovdje uključivala Boga, Isusa niti biblijske likove, jer to ipak spada u domenu religije.
Svatko vjeruje u nešto i ponekad je vjera dovoljna, a neki pojedinci i potvrde tu vjeru na neki način pa se slažem sa rečenim.
Pitanje prave "istine" je jako teška i diskutabilna tema u "aspektima", koji su previše sveobuhvatni, duboki ili se temelje na osobnom iskustvu, zato ne bih ulazila u nju. :)

_________________
"Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."
[Vrh] Go down
primitive101
Majmun


Male
Sagittarius Cat
Broj postova : 1714
Age : 28
Registration date : 20.10.2010

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   ned lip 12, 2011 12:54 am

Ok....

Slazem se sa svim osim sa prve dvije recenice,koje nisu vazile u mome slucaju npr,a i logicno je zasto.

Ja nisam trazio moje iskustvo,jer kako traziti nesto sto ne znas sta je ? Ali ipak sam ga dobio,ostao zapanjen,gorio u paklenim mukama dok se nisam procistio,ali u najgorim mukama sam govorio :Ali ovo je ono sto ja ustvari zelim cjeli zivot !

Tj hocu reci,zeli I NECES DOBITI,u velikom broju slucaja duhovnog puta,jer ako zelis iskusiti duh,a nisi ga iskusio,onda se tvoja zelja odnosi na neku sliku ili zvuk,na nesto sto nije duh,i to te vodi u sljepi put...

To dobro opisuje onda prica kad ucenik pita zen ucitelja da li ce vecim naporom i zeljom da dodje do prosvjetljenja,a ovaj mu odgovara da tek onda nikad nece doseci to...Jer niko ne zna sta je duh dok ga ne iskusi,i to je jedna od naparadoksalnijih stvari...Jer metode postoje za sve,ali za sami taj cin,sami taj trenutak prelaska u nedualno stanje nema metode,sve moze biti metoda ali i ne mora...To u budizmu zovu kapija bez kapije...

[Vrh] Go down
Athena
Superforumaš CE-4


Female
Gemini Buffalo
Broj postova : 12302
Age : 31
Registration date : 09.09.2009

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   ned lip 12, 2011 12:59 am

primitive101 je napisao/la:

Ja nisam trazio moje iskustvo,jer kako traziti nesto sto ne znas sta je ? Ali ipak sam ga dobio,ostao zapanjen,gorio u paklenim mukama dok se nisam procistio,ali u najgorim mukama sam govorio :Ali ovo je ono sto ja ustvari zelim cjeli zivot !
Ali, bio si "otvoren" za tako nešto? Ono što bi se reklo "open mind" za neka iskustva?
Ako nisi bio "otvoren" za takve stvari, može biti da ćeš ti doživjeti nešto, ali ćeš pogrešno interpretirati, nastojeći sve objasniti "racionalno" ili na neki drugi način. Mislim da nakon što iskusiš nešto, bilo da se radi tek o nekom nagovještaju, traži se da to nešto prihvatiš, da uđeš podrobnije i da spoznaš samu dubinu, bit.
U protivnom, sumnjam da bi došlo do svojevrsnog stvaranja mozaika nekog iskustva.

_________________
"Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."
[Vrh] Go down
primitive101
Majmun


Male
Sagittarius Cat
Broj postova : 1714
Age : 28
Registration date : 20.10.2010

PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   ned lip 12, 2011 1:13 am

U tome je fora,ja cjeli moj zivot trazim TO,ali dok TO nisam dobio nisam znao sta je TO i da je TO ono sto ustvari trazim od samog rodjenja.

A ispada da TO nije nesto konkretno,u smislu da sam naucio nesto novo ili slicno,TO je transformacija mene.Nestanak starog mene,rodjenje novog,u svakom mogucem smislu,kao da sebi napravis djete....Jer to nekakvo cisto originalno lice je ono koje smo zaboravili izlaskom iz materice majke,a kako se vise nismo vracali tamo,nas ego nikako ne moze znati sta je to sto njega pritiska ispod,sto je ono sto hoce da probije taj ego,kao igla balon,sto je ono sto hoce svoj povratak kuci.

Dakle to originalno lice je nesto najintimnije u nekome,sjeme licnosti.ustvari hocu naglasiti da mozes naci mnogo vise ateista koji su se vratili tome originalnome licu,ako hoces da to nazovemo prosvjetljenjem,nego vecina vjernika.Jer,nit vjernik zna sta je TO ni ateista zna sta je TO,a najsmjesnije je sto oboje imaju TO,samo su zaboravili TO.Hocu ti reci,dobrota je univerzalna,kao i suosjecanje,i ako vidis osobu koja je prepuna susosjecanja i dobrote,a nema pojma o nikakvim religijama jer je nepismena,imaj na umu da pricas sa mogucim svecem koji ce se prosvjetlti,iako kad ga pitas jeli otvoren za prosvjetljenje,on ce da odgovori : Sta je to ?

Dakle osobe koje su prepune dobrote i suosjecanja su same po sebi otvorene,jer to znaci da je njihovo originalno lice,koje je sjeme te dobrote i suosjecanja izdrzalo napade egoizma i sacuvalo Sebe...
[Vrh] Go down
Sponsored content




PostajNaslov: Re: Zašto se duhovnjaci odupiru egu?   Today at 10:43 am

[Vrh] Go down
 
Zašto se duhovnjaci odupiru egu?
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 6.Go to page : 1, 2, 3, 4, 5, 6  Next

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
 ::  Svijet oko nas :: Duhovnost-
Forum(o)Bir: