Kameni megaliti, usamljeni ili okupljeni u različite strukture, stoje kao nijemi svjedoci jednog davnog vremena. Oni premošćuju jaz mnogih tisućljeća što nas dijele od čovjeka koji ih je uspravljao.
Iako ih nalazimo na različitim mjestima širom Europe i u vremenskom rasponu od kamenog do brončanog doba, mogu se utvrditi određeni zajednički elementi, te se o megalitima može govoriti kao o djelima jedinstvenog graditeljskog umijeća.
Termin megalit (grč. megas – velik + lithos – kamen) je uveden u upotrebu polovicom XIX. stoljeća kao općenit naziv za sve spomenike ove vrste koje povezuje sličnost forme i materijal od kojeg su građeni. Razlike su, međutim, velike kako u kronološkom, tako i u prostornom i funkcionalnom smislu, te se nužno javila potreba za jednom logičnijom podjelom. Danas je u upotrebi, također uvjetna, podjela u tri grupe:
menhiri
dolmeni
kromlesi
MENHIRI
Ovu grupu megalita čine veliki kameni blokovi (bretonski: men – kamen + hir – visok), usamljeni ili u grupama tvoreći redove i aleje. Veličina im se kreće od 1,4 do 20 metara, koliko je visok 350 tona teški Men-en-hroek (Kamen čarobnjaka) u mjestu Locmariaguera u Francuskoj. Osim u Francuskoj, gdje ih ima preko šest tisuća dvjesto, nalazimo ih u Engleskoj, Italiji, pa čak i na Krimu. Najdojmljivije formacije su redovi u Carnacu i Menecu u Bretanji. U Carnacu je u redove dužine 3,9 km raspoređeno gotovo tri tisuće menhira, a na polju Menec, na površini dužine jedan kilometar i širine sto metara, uzdiže se oko tisuću sto menhira u jedanaest redova. Visina im je od četiri do sedam metara, a težina do četrdeset tona.
DOLMENI
Kako već samo ime kaže (bret. tol – stol + men – kamen) građeni su u formi stola tako što su okomiti kameni blokovi natkriveni pločom. Dolmeni su najrasprostranjenije megalitske građevine Europe. U Francuskoj ih ima preko šest tisuća. Smatra se da su imali funkciju grobnica. Ipak, treba naglasiti da se radi o čitavom nizu različitih zdanja: od onih koji su formirani od svega tri kamena do onih koji predstavljaju prave monumentalne grobnice s više odaja, a za čiju su izgradnju trebale stotine tisuća kamenih blokova. Osim toga, opetovana upotreba pojedinih dolmena potvrđuje da su oni vjerojatno služili i kao hramovi.
KROMLESI
Kromlesi (bret. crom – krug + lech – mjesto) su najintrigantnija skupina megalita. To su kružne formacije sačinjene od desetak do stotinjak kamenova. Upravo na slučaju kromlesa načeta je ustaljena predodžba o primitivnoj svrsi i porijeklu megalita. Prva ozbiljnija istraživanja otkrila su izuzetnu preciznost i jasno definiranu geometrijsku formu, tako da su ono što se nekad smatralo nepravilnim "primitivnim" kružnim formama u stvari četiri vrste krivulja: kružnice, elipse, ovoidi i tzv. zaravnjene kružnice. Drugim riječima, "nepravilan" oblik kromleha nije plod nepoznavanja osnovnih geometrijskih konstrukcija, već svjesno postignuta forma. U svakom slučaju, ne radi se o vizualno-estetskim razlozima, jer promatrač koji stoji na zemlji ne može u potpunosti percipirati ova izobličenja.
Preciznost gradnje ilustrira podatak da je, ako se uzme u obzir da mnogi kamenovi nisu više na svojim originalnim mjestima, odstupanje od idealne forme manje od jedan posto. Sljedeća zanimljivost vezana je uz hipotezu o tzv. megalitskom yardu, koju je iznio engleski arheolog Thom. To je hipoteza o postojanju jedinstvene mjerne jedinice za duljinu čija je upotreba trajala najmanje dvije tisuće godina. Njen iznos bio bi 829 milimetara.
Čak i ako se ove građevine promatraju s nama toliko omiljenog tehnološkog stanovišta, pred nama je kultura impresivnog graditeljskog umijeća. Ukupna količina kamena koja je dopremljena, obrađena i uspravljena ili ugrađena u ova arhitektonska djela mjeri se milijunima tona. Samo u New Grange, megalitsku grobnicu u Irskoj, ugrađeno je preko dvjesto tisuća tona kamenih blokova.
Pokazalo se također da funkcija većine ovih zdanja nije vezana uz kult mrtvih i težnju za besmrtnošću izraženu kroz trajnost i monumentalnost. Gotovo svi temeljitije proučeni lokaliteti vezani su uz astronomske pojave, te je sada već uobičajeno da se smatraju svojevrsnim solarnim i lunarnim opservatorijima. Arheolog Thom je iznio i hipotezu o postojanju preciznih kalendara od šesnaest mjeseci čiji su se počeci utvrđivali pomoću ovakvih megalitskih struktura.
Proučavajući već spomenutu grobnicu New Grange, irski arheolog Michael J. O'Kelly utvrdio je da je njen krovni otvor pokriven kamenom koji je postao uglačan uslijed čestog pomicanja, odnosno pokazalo se da je ovaj kamen imao određenu ulogu. Naime, položaj otvora omogućavao je da na dan zimskog solsticija (oko 21. prosinca), Sunčeve zraka padaju na stražnji zid grobnice. Zimski solsticij je u svim kulturama jedna od najvažnijih godišnjih svetkovina.
Gotovo je nevjerojatna i zadivljujuća domišljatost i djelotvornost kojom su graditelji postizali željenu namjeru. Prekrasan primjer za to je megalitski spomenik u Ballochroyu, na zapadnoj obali poluotoka Kyntyre. Čine ga tri kamena bloka koja leže na istom pravcu, a usmjeravaju pogled prema trideset kilometara udaljenom otoku Jura. Točnije, pravac njihova pružanja pada na jedan od vrhova otoka, Cora Beinnu, koji označava mjesto zalaska Sunca za ljetnog solsticija (oko 21. lipnja). Dan u koji pada ljetni solsticij moguće je odrediti vrlo precizno budući da nagib brda gotovo idealno prati put zalazećeg sunca. Preciznost je to veća zbog velike udaljenosti prednjeg orijentira (otoka). Ovakvih primjera u megalitskoj arhitekturi ima mnogo, a svakako najpoznatiji je Stonehenge.
Zbog čega su drevni graditelji bili toliko opčinjeni astronomijom? Znanstvenici to objašnjavaju potrebom prvobitnih zemljoradnika da odrede vrijeme sjetve, žetve i drugih poljodjelskih radova. No, čak i danas zemljoradnici uzgajaju kulture ovisno o vremenskim uvjetima i stanju tla, pa sjetva može početi tjedan-dva prije ili poslije uobičajenih datuma.
Općenito nas iznenađuje poznavanje astronomskih gibanja, jer neka istraživanja dopuštaju mogućnost da su predstavnici tih "primitivnih" kultura poznavali čak i složena gibanja nebeskih tijela koja će tek u XVI. stoljeću ponovno otkriti čuveni danski astrolog i astronom Tycho Brahe.
Što se može zaključiti na osnovu rezultata dosadašnjih istraživanja? Prije svega, ne može biti riječi ni o kakvim primitivnim kulturama. Njihovo arhitektonsko i astronomsko znanje te moguće posjedovanje jedinstvenog mjernog sustava nedvosmisleno ukazuju na to da su megalitske kulture osim svoje materijalne dimenzije morale posjedovati i jednu duhovnu dimenziju, onu koja im je dala snagu njihovog jednostavnog izraza i koja im je omogućila trajanje kroz tisuće godina.
I na kraju, treba znati da sve kulture ukazuju na duboku povezanost čovjeka i univerzuma. Megalitske kulture su nam to izrekle kroz ove kamene simbole.
LINK